Home Blog Page 22

Vlastite mobitele ima  60 posto vrtićanaca

0
Veronika Poljak - odgojiteljica u DV Mali Petar

Za posjeta vrtiću radi čitanja mališanima tamo samo imali prilike sresti i našu bivšu učenicu, sada odgojiteljicu Veroniku Poljak. To je bio povod za razgovor za naš “Klinček”.  Razgovarajući s njom doznali smo da u vrtiću “Mali Petar” radi 15 mjeseci i da uživa biti odgajateljica. Rekla nam je i da nakon što položi stručni ispit, namjerava nastaviti studiranje na diplomskom studiju kako bi postala magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja i stekla još više znanja o odgoju djece. Ispričala nam je i što je zahtjevno u ovom poslu, a i o svom završnom radu na prediplomskom studiju posvećenom utjecaju mobitela na djecu predškolske dobi.

Zašto ste odlučili studirati studij za odgajatelje?

Pohađala sam hotelijersko turističku srednju školu i razmišljajući o tome što studirati ipak je prevagnulo to što mislim da mi suradnja s djecom više leži. Nije bilo nevažno i što je već tada kad sam upisivala zanimanje odgajatelja bilo deficitarno. Ipak ta ljubav prema djeci bila je najvažniji faktor.  Naime, moje je mišljenje da kad biraš fakultet najvažniji kriterij mora biti da je to ono što bi jednog dana volio raditi.

Kakva su Vaša sjećanja na osnovnu školu? Čega se rado sjećate?

Sjećanja su dobra, a često se sjetim učiteljice Mirjane Škvorc koja me je uvijek hvalila da jako lijepo čitam. Uvijek me je angažirala za sva moguća čitanja. Između ostalog, čitanja obavijesti po razredima gotovo uvijek su bila moje zaduženje. 

Što je najljepše u radu s mališanima u vrtiću.

Meni je najljepša ta neka emocionalna povezanost.  Kad me nema koji dan u vrtiću pa se vratim, kad me zagrle i daju do znanja da sam im nedostajala, to mi puno znači. Dobro se osjećam kad vidim da djeca napreduju, da iz dana u dan znaju više, a znam da sam za njihov napredak zaslužna i ja kao njihov odgajatelj.

Što zna biti izazovno?

U svakom trenutku trebaš biti maksimalno koncentriran jer skoro uvijek moraš raditi dva ili tri posla. Dok jednom djetetu brišeš nos, drugo te vuče za kutu i nešto pita, a istovremeno moraš nadgledati što radi ostalih 17 mališana. No, već sam navikla na takve situacije i snalazim se kao i u situacijama s roditeljima koji također imaju različite zahtjeve.

Kako mališani komentiraju posjete naših učenika nakon čitanja?

Uvijek se vesele posjetima vaših učenica. Vole kad im čitaju, veseli ih i kad dođe netko koga poznaju pa onda i to komentiraju.

Veronika Poljak i novinarka Iva Trušček

Primjećujete li razliku između djece sada i prije desetak godina?

Kad uspoređujem  svoje djetinjstvo u predškolsko doba i djetinjstvo mališana sad, čini mi se da smo se mi puno više igrali vani i posjećivali prijatelje i igrali se kod njih. Po onom što pričaju naši mališani čini mi se da oni više borave u kućama i ne idu toliko na igranje k prijateljima. Vremena su se promijenila, više vremena djeca sad provode uz različite ekrane. Često u vrtiću čujemo termine poput Playstation, Minecraft ili nazive nekih drugih igrica koje igraju. Znaju pričati i o tome što su vidjeli na TikToku ili Youtubu.

Spominjali ste da ste da je Vaš završni rad bio vezan uz istraživanje o upotrebi mobitela kod djece predškolske dobi?

Moj se rad zvao “Utjecaj i uporaba mobilnih uređaja i interneta u predprimarnom obrazovanju”, a istraživanje je provedeno na području DV Mali Petar (centralni i područni objekt). Ispitanici su bili roditelji djece u dobi između druge i osme godine. Jedan od podataka koje izdvajam iz tog istraživanja jest da 60 posto naših polaznika ima svoje mobilne uređaje. Moram priznati da me taj podatak iznenadio, sad djeca sve ranije imaju mobitele. Kao odgajatelj uviđam i da neka djeca često na mobitelima prate sadržaje koji nisu primjereni za njihovu dob, odnosno da nedostaje roditeljskog nadzora vezano uz praćenje sadržaja na internetu.

Zašto je važno da i ovakve male sredine poput naše imaju vrtiće?

Vrtić pruža više priliku za druženje s vršnjacima pa su djeca socijaliziranija i spremnija za školu. Kroz neke aktivnosti u vrtiću radimo na razvoju različitih vještina i fine motorike i to će im pomoći u školi. Mi već sad uočavamo razlike među djecom koja nisu pohađala vrtić i k nama dolaze samo u predškolu (9 polaznika) i polaznika vrtića. Oni koji pohađaju vrtić daleko se lakše snalaze u programu predškole. Izgradnja vrtića u našoj sredini važna je i za roditelje, pogotovo za majke. Nekima nije imao tko čuvati djecu te zato majke nisu imale prilike zaposliti se. Veliki interes za vrtić u našoj Općini pokazao je da je on potreban i drago nam je što se zbog liste čekanja rade planovi za dogradnju vrtića. /Iva Trušček, 7. c; foto: S. L./

Te’Lario (15) ima uspješan posao s gljivama i mlade potiče da se zdravije hrane

0
Te'Lario Watkins - dobitnik nagrade "Young Hero" - Izvor: Instagram

Sa 7 godina počeo se zanimati za uzgajanje gljiva, a već pet godina kasnije postao je uspješan poduzetnik i svoje je gljive počeo prodavati vrhunskim restoranima u Ohiju. Te’Lario Watkins prošle je godine navršio 15 godina, a uz školu i posao posvećen je cilju da mladi jedu zdraviju hranu te borbi protiv gladi. Za te je aktivnosti lani dobio nagradu “Young Hero”. Tu nagradu dodjeljuje američka zaklada The Gloria Barron Prize. Zaklada od 2001. svake godine nagrađuje 25 mladih koji su  pozitivno utjecali na ljude u zajednici i okoliš, a Te’Lario je lani izabran za pobjednika zahvaljujući svom projektu The Garden Club Project (Vrtni klub).

Donira dio svog povrća, ali i obilazi restorane te ostatke hrane donira lokalnim bankama hrane

Te’Lario Watkins u dobi od 10 godina – Izvor: Instagram

Kroz svoj projekt Te’Lario nastoji potaknuti mlade da počnu proizvoditi zdravu hranu u svojim dvorištima, društvenim i školskim vrtovima te da se zdravije hrane.  U stvaranju vrta pomogao je i  svojoj školi, a posjećuje i druge škole potičući djecu na uzgoj zdrave hrane. Posvećen je i borbi protiv gladi i bacanja hrane.

U tom cilju udružio se s dvije nacionalne organizacije, “No Kid Hungry” i “Food Rescue U.S.”  Kao član  organizacije “Food Rescue U.S.” s prijateljima posjećuje lokalne restorane te ostatke hrane doniraju u lokalne banke hrane za potrebite.  Potrebitima  donira dio povrća koje uzgaja na svom imanju, a školama i društvenim vrtovima i sjemenje povrća. Na svom imanju povremeno ugošćava grupe vršnjaka s problemima u ponašanju kako bi ih upoznao s vrtlarenjem i podijelio što je naučio o snazi ustrajnosti i pozitivnog stava. /Nika Šantić, 8. a/

Morski konjic – jedina životinjska vrsta kod koje mužjak rađa mlade

0
Morski konjic - Izvor: Andreas März- Flicker.com

Teme za pisanje svugdje su oko nas, a povod da napišemo članak o morskim konjicima bio je čitanje slikovnice u vrtiću. Tamo smo mališanima iz jedne slikovnice pročitali nekoliko zanimljivosti o morskim konjicima pa smo kasnije odlučili istražiti jesu li podatci iz slikovnice točni. Našim pretraživanjima interneta utvrdili smo da su zanimljivosti koje smo čitali mališanima točne, a među njima i ona koja nam se činila najneobičnija.

Dakle, točno je da mužjaci morskog konjica jedini među svim životinjskim vrstama rađaju mlade i skrbe se za njih dok nisu sposobni za samostalni život. Ipak, mužjaci trebaju ženke jer one liježu jajašca i polažu ih trbušnu vrećicu mužjaka (sličnu klokanovom tobolcu). Oni u toj vrećici oplođuju jajašca i kasnije ih hrane posebnom hranjivom tekućinom. Broj mladunaca ovisi o vrsti, od desetak do više od tisuću u jednom okotu. Ipak morskih konjica sve je manje i postali su ugrožena vrsta, a zaštićeni su prema Wahingtonskoj konvenciji iz 1975. Razlog što ih je sve manje je onečišćenje mora, koćarenje i znatan izlov morskih konjica. Ljudi ih love za akvarije, trofeje, neki zbog religije ili vjerovanja da su korisni za liječenje nekih bolesti.

Morski konjic – Izvor: Wikipedia

Ono što nam se još učinilo vrlo neobičnim jest da su morski konjici ustvari ribe iako uopće ne liče na ribe. Vrlo je neobičan i njihov način plivanja, naime oni ne plivaju vodoravno kao ribe, već uspravno – okomito.

Pročitali smo i da su veliki proždrljivci i da nemaju zube, niti želudac, a svoj plijen mogu usisati s udaljenosti od tri centimetra. Najčešće se hrane planktonima, sitnim ribicama i račićima. Žive u blizini morskih struja gdje ima najaviše planktona.  Zanimljivo je i da im se svako oko može kretati u svom smjeru. Morskih konjica ima čak 54 vrste, najmanji imaju 2,5 cm, a najveći do 35 centimetara. U našem Jadranskom moru žive dvije vrste: kratkokljunići i dugokljunići. Dugokljunić je na Crvenom popisu ugroženih riba Jadranskog mora. /Ivan Hubina, 7. a/

Humana Nova – gdje drugi vide otpad, oni vide priliku

0
Radionice Humana Nove

Humana Nova je socijalna zadruga osnovana s ciljem da prikuplja tekstil i daje mu novu funkciju, a ljudima priliku za dostojan život.  Za svoje doprinos održivom razvoju nagrađeni su brojnim nagradama, a posljednja u nizu pristigla je lani u studenom iz  Bruxellesa.  To je nagrada HEROJ ODRŽIVOSTI  – za uspješnu primjenu društveno odgovornih praksi, uz koju je stigla i nagrada europskog neovisnog žirija koji ih je izdvojio iz 7600  poduzeća što, kako vole istaknuti, predstavlja ogromnu potvrdu njihovog postojanja i rada. Lani su dobili i nagradu  Hrvatski indeks održivosti – HRIO u kategoriji malih poduzeća. O tome kako svojim poslovanjem pridonose ekološkoj, društvenoj i ekonomskoj održivosti razgovarali smo s njihovom socijalnom radnicom i voditeljicom  ljudskih resursa, Karolinom Kraljić. 

Kada je osnovana Humana Nova i što to znači društveno poduzeće?

Humana Nova je osnovana je s ciljem zapošljavanja osoba s invaliditetom 2011. godine u okviru projekta ESCO – „edukacija za socijalno zadrugarstvo – nove mogućnosti za osobe s invaliditetom“.  U to vrijeme je kod nas u Međimurskoj županiji došlo je do propadanja tekstilne industrije i puno radnica starije dobi ostalo je bez posla. S druge strane, područje smo s  značajnim postotkom osoba s invaliditetom (oko 10 posto) te osoba romske nacionalne manjine (oko 10 posto). Razmišljalo se kako sve te kategorije povezati uz tekstilnu industriju kao jednog od najvećih zagađivača okoliša te je nastalo poduzeće koje se počelo baviti reciklažom tekstila.

Karolina Kraljić i novinarka Magdalena Ivšak

Mi smo Socijalna zadruga odnosno neprofitno društveno poduzeće koje za cilj ima integraciju osoba s invaliditetom i drugih društveno isključenih skupina kroz model gospodarenja tekstilnim otpadom i proizvodnju inovativnih tekstilnih proizvoda od lokalno dobavljenih, recikliranih i eko certificiranih materijala. 

Društveno poduzeće je poduzeće koje u svom poslovanju ima neku društvenu misiju, odnosno ostvaruje ravnotežu društvenih, okolišnih i ekonomskih ciljeva. Bavi se nekom gospodarskom djelatnošću. Karakteristično je i da ima obavezu da 75  posto stvorene zarade ulažu u razvoj poslovanja. Ako govorimo o Humani Novoj – ona ulaže 100  svoje dobiti, i upisana je u Registar neprofitnih organizacija. Našu zadrugu osnovale su tri udruge osoba s invaliditetom i zaposlenici. Danas Zadruga ima 25 članova koji imaju pravo upravljanja Zadrugom i zajedno odlučuju o daljnjem razvoju poduzeća.

U 2023. prikupili 615 tona tekstila

Proizvodi Humana Nove

Možete li nam pojasniti što to znači da djelujete na tri područja: okolišnom, društvenom i ekonomskom.

Kad govorimo o okolišnom, govorimo o sustavu gospodarenja tekstilnim otpadom, ponovnoj uporabi, reciklaži i proizvodnji proizvoda od recikliranih i eko certificiranih materijala. Tekstil umjesto da završava na odlagalištima smeća te proizvodi plinove koji utječu na globalno zatopljenje i klimatske promjene, dolazi k nama i mi ga u potpunosti upotrijebimo. Društveno se odnosi na radnu integraciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom i ostalih pripadnika ranjivih skupina, koji stječu radne vještine, navike i samopouzdanje. Zapošljavanjem oni stvaraju novu vrijednost, privređuju za sebe i nisu korisnici socijalne pomoći, nisu na teretu državnog proračuna i to je ta ekonomska održivost. Također, kad govorimo o ekonomskom, govorimo o gospodarskoj djelatnosti temeljem koje ostvarujemo prihode, koje kasnije ponovno ulažemo u ljude, strojeve i razvoj.

Koliko trenutno ljudi zapošljavate i koliko od njih su osobe s invaliditetom?

Trenutno imamo 51 zaposlenika. Od toga je 28 osoba s invaliditetom i  17 pripadnika marginaliziranih skupina (samohrane majke, osobe nižeg obrazovanja, pripadnici romske nacionalne manjine, mlade osobe bez radnog iskustva, koje su odustale od školovanja, a na osposobljavanju smo imali i dva beskućnika).

Jesu li plaće vaših zaposlenika veće ili manje od onih u tekstilnoj industriji u Hrvatskoj?

Nemamo uvid u sve plaće u tekstilnoj industriji, ali ukoliko uspoređujemo na lokalnoj razini definitivno su veće. No, valja napomenuti da naši radnici nisu na normi kao većina radnika u tekstilnoj industriji, da osobe s invaliditetom imaju smanjenu radnu učinkovitost te da su bolovanja česta. Kao društveno poduzeće kroz naše poslovanje nastojimo uvažavati različitosti, njegovati ljudske vrijednosti poput tolerancije, odgovornosti, poštovanja i povjerenja te zaposlenicima dajemo i odgovarajuću podršku kako bi svoj posao napravili što bolje, zaslužili svoju plaću i doprinijeli zajedničkoj dobrobiti.

Koliko ste tekstila prikupili 2022. i za što ga sve koristite?

Prikupili smo 379 tona 2022., u 2023. preko 615 tona tekstila. Tekstil prikupljamo u suradnji s komunalnim poduzećima (imamo naše kontejnere na nekoliko lokacija) i kroz donacije građana. Očuvanu odjeću prodajemo u second-hand dućanu. Dio prikupljenog tekstila koristimo za proizvodnju recikliranih proizvoda, npr. različite torbe, pregače, redizajnirana odjeća.. prema idejama naše dizajnerice. Dio režemo i prerađujemo u industrijske krpe za automehaničare, metaloprerađivačku i drvnu industriju. Preostalo šaljemo u Regeneraciju Zabok za preradu u filc. (Filc je netkani tekstil koji se npr.  u građevinskoj industriji koristi kao izolator. Koristi se  auto industriji i nekim drugim industrijama). Dio naših proizvoda radimo i od novih materijala i to eko certificiranih materijala.

„Škicinite“ u second hand trgovine

Izrađujete li neke proizvode i u velikim serijama?

Ima i toga, pogotovo kad radimo za tvrtke koje iz nekog razloga ne ispunjavaju svoju zakonsku obavezu da na svakih 20 ljudi zapošljavaju jednu osobu s invaliditetom. Ukoliko to ne čine, oni imaju mogućnost zamjene kvota. Jedna mogućnost je financijska. To znači da se državi mjesečno, prilikom obračuna plaća, uplati novčanu naknadu u iznosu od 20 posto minimalne plaće u RH (to je sada oko 140 eur)  za svaku osobu s invaliditetom koju su dužni zaposliti kako bi ispunili propisanu kvotu. Ima još nekoliko mogućnosti. Najvažnija za nas je mogućnost da takve tvrtke mogu zaključiti ugovore o poslovnoj suradnji sa zaštitnom radionicom i integrativnom radionicom, odnosno trgovačkim društvom, zadrugom ili udrugom u kojima više od polovine radnika čine osobe s invaliditetom. Mi dosta posla radimo za takve tvrtke. Npr. šijemo im radnu odjeću, majice, … pa smo radili i veće serije. Najveća je bila 3000 komada.

Je li porasla prodaja odjeće putem vaše web trgovine od kad se sve više priča o održivosti?

To je možda jedan od razloga, a još je to više zasluga našeg marketinga. U zadnje vrijeme pomogle su i modne revije na kojima smo pokazali našu odjeću.

Čitali smo da održavate radionice. Kakve su to radionice i sa kojim ih ciljem održavate?

U suradnji sa školama održavamo edukativna predavanja i kreativne radionice čime želimo utjecati na podizanje ekološke i društvene svijesti. Npr. organiziramo radionice na kojima izrađujemo nakit, ukrase,  i druge predmete od odbačenog tekstila i ostataka od krojenja. Sve se iskoristi. Na taj način pokazujemo kako se na kreativan način reciklira tekstil. Na nekim radionicama primijetili smo da ima mladih koji nisu nikad držali iglu u ruci i onih koji neku košulju više neće nositi nakon što je ispao gumb s nje jer ne znaju sašiti gumb. U 2022. smo održali tridesetak radionica, a lani sedamdesetak.

Što biste poručili mladima na što da paze kad kupuju odjeću?

Prije svega treba paziti gdje je i na koji je način proizvedena. Je li to proizvod brze mode koji proizvodi slabo plaćena radna snaga, a često i djeca. Bolje je kupovati manje, a kvalitetnije, odjeću koja će duže trajati i neće brzo završiti u otpadu kao brza moda. Poručila bih im i da „škicnu“ u second hand trgovine. U takvim se trgovinama može naći vrlo zanimljivih i kvalitetnih komada odjeće. Sažeto bih rekla ovako – kupuj malo, kupuj dobro, kupuj second hand!  /Magdalena Ivšak, 8. b/


Zadrugari učeničke zadruge “Jurek” od profita kupili čak i peć za keramiku 

0
Na 35. Smotri učenički zadruga

Nedavno je u našoj školi bio skup posvećen učenički zadrugama. Ta je vijest došla i do nas učenika te smo odlučili predstaviti zadrugu “Jurek” OŠ Sveti Đurđ. To je jedna od vrlo uspješnih zadruga iz Varaždinske županije koja je od školske godine 2013./2014. redovito na državnim smotrama učeničkih zadruga.  O radu i uspjesima zadruge “Jurek” razgovarali smo sa Snježanom Hranić, učiteljicom razredne nastave i dugogodišnjom voditeljicom učeničke zadruge. 

Snježana Hranić, voditeljica učeničke zadruge “Jurek” i novinarka Ines Martinek

Otkad postoji školska zadruga u OŠ Sveti Đurđ i otkad je Vi vodite?

Zadruga je osnovana 1956., ali bilo je prekida jer je naša škola prestala s radom i priključila se većoj školi u Ludbregu. Od 1993. smo opet samostalna škola i otad ponovo kreću zadružne aktivnosti, a od 2004. zadruga nosi ime “Jurek”. Ja sam voditeljica zadruge od 2013.

Čime se zadruga bavila prije, a čime se bavi sada?

U prvom razdoblju od 1956. zadruga je imala četiri jutra zemlje u blizini škole i bavila se proizvodnjom povrća. Tada su  postojale povrtlarska i prodajna sekcija. Proizvedeno povrće se prodavalo lokalnom stanovništvu. Sada imamo sekcije koja se uglavnom bave izradom ukrasnih uporabnih predmeta. Imamo  keramičarsku sekciju, cvjećarsku te sekciju koja se bavi promocijom. O afinitetima učenika i voditelja ovisi što proizvodimo koje godine, a vodimo računa i o tome što se traži, dakle o tržištu.

Koliko članova imate ove školske godine?

Ove školske godine imamo oko 120 članova. Govorim oko jer se taj broj stalno mijenja. Oko 50 posto naših učenika sudjeluje u radu zadruge, a povremeno, uz neke prigode poput Valentinova, Božića…, svi se naši učenici uključuju u rad zadruge

Kupili si i lončarska kola, šivaće mašine…

Kakve ste predmete radili prošle školske godine, a što radite ove?

Svake godine radimo novi proizvod jer to zahtijevaju pravila natjecanja. Uz to radimo i neke proizvode koji se konstantno prodaju. Prošle godine smo radili proizvode povezane s projektom iz hrvatskog jezika. Učenici su izrađivali lutke i platnene vrećice. Osmišljavali su i priče koje su u vrećicama, zajedno s lutkama, bile dostupne putem QR koda.

Koji su proizvodi imali najviše uspjeha na natjecanjima školskih zadruga, a koji su se najbolje prodavali?

Na državnim smotrama učeničkih zadruga smo redovito od školske godine 2013./2014. Nikad nismo imali problema s plasmanom proizvoda, ali valja reći da se anđeli, neovisno od kakvog ih materijala napravimo, uvijek dobro prodaju.

Možete li možda istaknuti neki proizvod koji je bilo teže napraviti nego inače?

Naši su proizvodi osmišljeni tako da ih učenici mogu napraviti, ali sjećam se da smo jedne godine radili keramičke kugle za svjetiljke. Bilo je dosta zahtjevno raditi rupe u glini. Ja kao voditeljica baš nisam bila vješta u radu s alatkom za pravljenje rupa u mekanoj glini, ali onda su se učenici dosjetili da bi borer mogao pomoći i donijeli su ih od kuće i rupe su bile savršene.

Koje ste godine ostvarili najviše prometa kroz Zadrugu i o kojem se iznosu radi?

Najviše smo prometa ostvarili u školskoj godini 2015./2016. jer se Zadruga tad predstavljala na puno različitih događanja, između ostalog i na Špancirfestu. No, valja istaknuti da mi svake godine poslujemo pozitivno i da od zarade kupujemo sve potrebne materijale i opremamo Zadrugu. Na primjer kupili smo peć za keramiku koja košta oko 3000 eura. Kupili smo dva lončarska kola, dvije šivaće, mašinu za štikanje… Naša Zadruga je vrlo dobro opremljena, povremeno  nešto od zarade dajemo i u humanitarne svrhe i počastimo učenike.

Spomenuli ste da imate šivaću mašinu?

Da, neki nam ne vjeruju da djeca sama šivaju. Ne znaju svi, ali imamo povremeno učenike koji znaju šivati. Da uvjerimo ljude da djeca doista šivaju znali smo na našem zadružnom štandu to i pokazati. Izvrsno je šivala naša učenica Jana. Ona je sada je gimnazijalka, a sad imamo Saru koja pomalo uči i druge. Ne šivaju se neke komplicirane stvari, radili su jastuke i torbe.

Postoji i školska zadruga koja proizvodi turbine

Reklamirate li nekako proizvode koje proizvodi Zadruga?

Najbolja reklama su nam uvijek zadovoljni kupci, ali da vodimo brigu i o promociji naših proizvoda. Imamo Facebook stranicu zadruge preko koje se promoviramo, ali izrađujemo i letke putem kojih također promoviramo naše proizvode. 

Vi ste i voditeljica Podružnice Hrvatske saveza učeničkih zadruga (HSUZ-a ) Varaždinske županija. Možete li nam reći koliko školskih zadruga ima na području Varaždinske županije, a koliko ih ima u cijeloj Hrvatskoj?

U našoj Županiji ima 39 školski zadruga, neko smo vrijeme bili najbrojniji, ali sad ima i županija s više zadruga. Broj učeničkih zadruga u Hrvatskoj raste svake godine i sada ih ima ukupno 723.  

Poznajete rad velikog broja školskih zadruga u Hrvatskoj. Koji je po Vašem mišljenu najoriginalniji proizvod učeničkih zadruga?

To je teško reći jer su proizvodi vrlo različiti kao i tipovi zadruga. Imamo zadruga u osnovnim školama, učeničkim domovima, centrima za odgoj i obrazovanje te srednjim školama. Neke zadruge  proizvode jabučni sok pa je to teško usporediti s npr. lepoglavskom čipkom, keramičkom zdjelicom ili npr. turbinama koje proizvodi zadruga jedne srednje škole. Pretpostavljam da ta zadruga koja proizvodi turbine najviše zarađuje. Općenito se može reći da su školske zadruge pravi rasadnici kreativnosti.

Kroz zadrugarstvo učenici stječu i osnove financijske pismenosti

Zašto je dobro u školi imati zadrugu, kakve koristi imaju učenici, a kakve ima škola?

Treba znati da samo škola koja ima registriranu učeničku zadrugu može prodavati nešto što su njihovi učenici napravili. Na taj način može i zaraditi te si priuštiti nešto što inače ne bi mogla. Prilikom proizvodnje predmeta za koje su se odlučili učenici se druže u manjim skupinama, rade ono što vole i stječu vještine. Vrlo važna je i suradnička vještina koju stječu kroz ovakav rad. U zadrugama shvate da puno toga mogu i stječu samopouzdanje. Uče i kolika je vrijednost nekog proizvoda. Zanimljivo je da kad trebaju odrediti cijenu svog proizvoda, uvijek daju visoke cijene za ono što su sami izradili. Prilikom određivanja cijena razgovaramo i o odgovornoj kupovini pa mogu reći da stječu i osnove financijske pismenosti.  Našoj zadruzi nisu cilj samo smotre, važno nam je okupljati ljude oko neke zajedničke ideje. Zadruge imaju zadaću razvijanja poduzetništva, ali i njegovanja tradicije zato mi imamo i radionice s roditeljima te su i oni naši vanjski suradnici. Posljednju godinu s roditeljima smo imali radionice izrade cvijeća od krep papira. Dakle, puno je razloga da škola ima zadrugu jer je to prilika učenicima da proizvodeći nešto treniraju svoju sposobnost za stvaranje novih vrijednosti za sebe i druge ljude. /Ines Martinek, 7. a; foto: arhiva Učeničke zadruge “Jurek”/

Udruga ODRAZ već 23 godine  pruža potporu promjenama usmjerenim prema održivosti

0
Studijski posjet primjeru dobre prakse za članove mreže CIVINET 2021. - biciklistička infrastruktura u Beogradu

Mladu geografkinju Magdalenu Makar iz Svetog Ivana Žabna, upoznali smo  kao suradnicu ODRAZ-a, udruge  koja potiče i pruža potporu provedbi promjena usmjerenih prema održivosti. Ona u ODRAZ-u radi od 2021., a ta udruga postoji već 23 godine i sve to vrijeme provodi brojne aktivnosti u cilju održivog razvoja. Naša sugovornica upoznala nas je s nekim aktivnostima ODRAZ-u, ali nam je navela i loše i dobre prakse lokalnih zajednica vezane uz održivost. Neki dobri primjeri odnose se i na Križevce. U nastavku doznajte o kojim.

Pojam održivost se danas vrlo često upotrebljava. Najviše se vezuje uz ekološku održivost. Možete li nam reći što je po Vašem mišljenju održivost u ekološkom smislu?

Održivost je zapravo sposobnost održavanja ravnoteže u nekom sustavu, dok je održivi razvoj skup smjernica koje vode prema toj održivosti, odnosno prema uspostavljanju ravnoteže. Održivost podrazumijeva da sadašnje generacije zadovoljavanjem svojih potreba ne bi smjele ugrožavati buduće. Glavne sastavnice održivog razvoja su gospodarstvo, društvo i okoliš. Kad govorimo o održivosti u ekološkom smislu ona se ponajprije veže uz očuvanje zraka, vode, zemlje, biljnih i životinjskih vrsta te suzbijanje klimatskih promjena. U Programu održivog razvoja do 2030. (Agenda 2030. – usvojena je u Ujedinjenim narodima 2015.)  uz okolišnu održivost vezana su četiri cilja: čista voda i sanitarni uvjeti, odgovor na klimatske promjene, očuvanje života na Zemlji, očuvanje vodenog svijeta. Dakle, ukoliko želimo živjeti održivo u odnosu na okoliš, na primjer  vodu, ne bismo trebali radi nekih naših potreba zagaditi ili na neki drugi način ugroziti vodu jer će voda biti nužna i generacijama iza nas.

ODRAZ se bavi i drugim vrstama održivosti, kojima?

Škola održivog razvoja za nastavnike, Čakovec, 2018.

Osim područja ekološke održivosti gdje kroz različite aktivnosti nastojimo  poticati građane da razmisle o klimatskim promjenama i što sve utječe na klimatske promjene, kako im se prilagoditi i kako ih ublažiti, najviše se bavimo tzv. društvenom održivošću. Nastojimo pridonijeti razvoju javnih politika koje bi utjecale na to da gradovi i ostale lokalne zajednice budu održivije. Drugačije rečeno nastojimo poticati građane da budu aktivni, da rade za svoju dobrobit. Kroz različite projekte nastojimo potaknuti građane na razumijevanje tema i procesa koji se tiču održivog razvoja. Nastojimo ih osnažiti da se njihov glas čuje, učimo ih da je aktivnost građana važna i da su građani odgovorni za svoju zajednicu. Na primjer, građani mogu utjecati i na to da se promet i način kretanja u njihovom gradu poboljša, a pitanje mobilnosti unutar gradova jedna je od važnih sastavnica održivog razvoja.

Posaditi više nego se posječe  – to je primjer održivosti

Kako biste definirali održivost vezano uz lokalne zajednice?

Održiva je zajednica ona koja omogućuje kvalitetan život svim svojim članovima, ali ne ugrožava mogućnosti budućih članova zajednica za kvalitetan život. Održivost neke zajednice  temelji se na ranije spomenutim elementima, dakle, društvu, gospodarstvu i okolišu. Da bi neka zajednica bila održiva treba paziti na ravnotežu potrošnje i obnove resursa. Na primjer, ukoliko se sječe šuma da se  pošumljava više nego se posječe. Održiva zajednica njeguje i svoje vrijednosti, tradiciju i baštinu i nastoji omogućiti kvalitetan život svim svojim sudionicima.

Na koji način udruga ODRAZ djeluje da bi se uvećala održivost lokalnih zajednica?

Udruga djeluje već 23 godine i provodi  doista različite aktivnosti. Jedna od njih je i izdavačka djelatnost. Izdajemo priručnike i publikacije koje mogu pomoći svim dionicima našeg društva. Jedan od naših priručnika zove se “Naša zajednica, naša odgovornost”. U njemu navodimo brojne primjere uspješnog organiziranja zajednica u Hrvatskoj. Djelujemo i  kroz projekte. Imali smo projekt popularizacije  STEM-a, različite projekte podizanja svijesti o klimatskim promjenama… Provodimo i različita istraživanja vezana uz održivost. Naša je udruga i koordinator Europskog tjedna održive mobilnosti. Organiziramo i edukacije vezane uz održivi razvoj u školama, vrtićima, fakultetima, a i edukacije za predstavnike gradova.

Neuključenost građana u zajednicu je loša praksa koja ne pridonosi održivosti

Radionice u odgojno-obrazovnim ustanovama u Zagrebu

Na koje ste postignuća  ODRAZ-a najponosniji?

Teško je to reći jer je provedeno više od 90 projekata od kad ODRAZ postoji. Kroz edukacije ODRAZ-a prošlo je više od 1000 polaznika, a na radionicama, konferencijama i okruglim stolovima koje je ODRAZ organizirao bilo je više od 14.000 polaznika. Izdali smo 35 publikacija, pripremali smo i edukativne filmove. Godišnje imamo preko 100.000 pregleda naše mrežne stranice i više od 12.000 pratitelja na društvenim mrežama. Široj javnosti smo možda ipak najviše poznati po  Europskom tjednu održivog razvoja čiji smo koordinator.  

Što su nekakve loše praske u Hrvatskoj koje ne pridonose održivosti?

Neuključenost građana u zajednicu, nedostatak komunikacije između vlasti i građana, to su neki od problema.  Ukoliko se odluke donose u užem krugu bez sudjelovanja građana na taj se način može učiniti puno štete i nauštrb održivosti jer građani su ti koji najbolje poznaju sredinu u kojoj žive.

Možete li nam reći neke dobre primjere aktivnosti nekih hrvatskih gradova/općina na uvećanju održivosti u ekološkom smislu?

Vama obližnji Križevci su jedan od dobrih primjera. Potiču uvođenje solarne energije, osnovali su Križevački laboratorij inovacija za klimu KLIK, planiraju postati energetski neovisni grad do 2030. Trenutno provode program “Grad po mjeri mladih” kojem je cilj uključiti mlade u donošenje odluka. Provodi se projekt održivog postupanja s otpadom. Kroz uređivanje pješačkih zona i parkirališta naglasak stavljaju i na održivost u mobilnosti. Križevci imaju i  portal “Sudjeluj! Križevci” putem kojeg građani mogu komunicirati s donositeljima odluka i davati svoje prijedloge  npr. u vezi trošenja proračuna, predlagati projekte i slično. Otok Krk je također jedan od dobrih primjera jer do 2030. nastoje biti energetski neovisan i održiv otok, a primjer su i dobrog  postupanja s otpadom. Varaždin je nabavio električna vozila za svoje komunalno poduzeće, Zagreb radi na proširenju pješačkih zona, a Split na poboljšavanju svoje autobusne mreže. Projekt  „Žive ulice“ također je dobar primjer. Tom je projektu cilj kroz zajedništvo poboljšati uvjete života u zajednicama. Podrazumijeva zatvaranje nekih prometnica vikendom radi održavanja različitih manifestacija, ali i neke intervencije na zelenim površinama u stambenim kvartovima kako bi se poboljšali uvjeti života stanara i kako bi imali mjesta za druženje. Neki od gradova koji su provodili taj projekt su Zadar, Poreč, Križevci, Ivanić Grad i Pula. Inicijativa Čisteći medvjedići i slične inicijative građana također su dobar primjer. Ekološkoj održivosti pridonose i mediji i različite udruge. Postoje i neki specijalizirani mediji kao npr. Ekovjesnik. Mreža Pokret otoka pokrenula je portal na kojem je naglasak na samodostatnim otočnim zajednicama. Trenutno im je u fokusu projekt koji ukazuje na potrebu za promjenom načina proizvodnje i korištenja energije s ciljem smanjivanja cijene i negativnog utjecaja na okoliš, a ističu i važnost sudjelovanja otočana u tom procesu.

Ljetna škola za studente i mlade u Šibeniku, 2022.

Kako mladi mogu doprinijeti uvećanju održivosti svojih lokalnih zajednica?

U vašem školskom listu primijetila sam neke članke vezane uz održivost i to je jedan dobar primjer angažiranja mladih, u ovom slučaju mladih novinara. No, i oni koji ne pišu već se samo nastoje informirati o tome što se može učiniti da se uveća održivost i to je neki pozitivan korak koji mogu učiniti mladi. Možete se i pridružiti ili organizirati akcije čišćenja oko škola ili čišćenja šuma. Već i to da zatvorite slavinu kad perete zube i to je jedan vaš prilog održivosti. Možete roditelje i susjede potaknuti na pravilno odvajanje otpada, možete posaditi drvo, možete volontirati… Možda će netko reći da takva mala djela nemaju utjecaja, ali puno takvih malih djela itekako se osjeti i pridonosi promjenama u našim zajednicama. /Iva Beloša, 8. b; foto: arhiva Udruge Odraz/

Konferencija Gradovi za klimatsku neutralnost u Ljubljani, 2023.

Trećaši PŠ Fodrovec pobjednici su Alfinog natječaja “Razredna čestitka 2024.”

0

Trećaši PŠ Fodrovec i njihova učiteljica Marija Hrg pobjednici su Alfinog natječaja “Razredna čestitka 2024.”.  Tako je odlučila izdavačka kuća Alfa iako kriterij bio broj lajkova. Prema  tom kriteriju naši su Fodrovčani s oko 1,400 lajkova bili drugi iza OŠ Ljudevita Modeca iz Križevaca.

No, u Alfi su odlučili ove godine proglasiti dva pobjednika natječaja. U brojnim komentarima  čestitke naših Fodrovčana glasači su isticali kreativnost i originalnost njihove čestitke. Pretpostavljamo da su upravo takvi komentari presudili da i naši Fodrovčani budu proglašeni za pobjednike.

Od učiteljice Hrg doznali smo da trećaši s nestrpljenjem očekuje poklone Alfe. I zaslužili su ih, originalniju jelku od ove teško je zamisliti. /Viktorija Marija Blagaj, 6. b/

Svemirski turisti ne mare za zagađivanje okoliša i klimatske promjene

0
Izvor: pexels-pixabay

Turistička putovanja u svemir koštaju milijune dolara

Zemlja smo koja velikim dijelom živi od turizma i poznato nam je da pojam turizam podrazumijeva rekreaciju i odmor kao posljedice  putovanja u neko mjesto različito od mjesta našeg boravka. No, tehnologija već omogućuje i svemirski turizam, ali takva vrsta  turizma dostupna je samo  najbogatijim  ljudima na našoj planeti Zemlji. Svemirska putovanja koštaju milijune dolara, a poznat je podatak  da je u travnju 2022. za komercijalni let do Međunarodne svemirske postaje (ISIS) svaki od trojice putnika platio po 55 milijuna dolara. Oni su u svemirskoj orbiti boravili 8 dana i putovali su SpaceX Dragon kapsulom.

U prosincu 2021. japanski milijarder Yusaku Maezawa, također je putovao do Međunarodne svemirske postaje. Tportal piše da je tamo boravio 12 dana. Koliko je platio nije točno poznato, no također se špekulira s iznosom od oko 50 milijuna dolara. Ovaj japanski bogataš sprema se i na putovanje oko Mjeseca. On bi navodno trebao postati prvi privatni putnik do Mjeseca kojeg su još davne 1961. posjetili Neil Armstrongom, Michael Collins i Buzz Aldrinom, članovi američkog Apolo 11. No, oni tamo nisu bili turisti već su sudjelovali kao članovi znanstveno istraživačkog projekta i to je sasvim druga priča.

Kad smo se već dotakli povijesti putovanja u svemir valja spomenuti i da je prvi čovjek u svemiru bio Rus Jurij Gagarin. On je 12. travnja 1961. proveo oko 108 minuta u orbiti u ruskoj letjelici Vostok 1, a njegovo je putovanje također bilo dio znanstveno istraživačkog projekta. Povijest bilježi i da je prvi svemirski turist bio bogati Amerikanac Dennis Tito koji je  2001., s ruskom tvrtkom za komercijalne letove MirCorp boravio na ISS-u 12 dana plativši za taj turistički užitak 20 milijuna dolara. 

Svemirski letovi imaju 100 puta veći ugljični otisak nego let avionom

Izvor: pexels-spacex

O ovoj  temi odlučili smo pisati jer se ovaj tjedan obilježava Svjetski tjedan svemira, a ovogodišnja tema je “Svemir i poduzetništvo”. Članak uvrštavamo u eko rubriku zato što želimo naglasiti da ova vrsta turizma ima štetan učinak na našu klimu. Portal Cimeraj piše da su stručnjaci  izračunali da svemirski letovi ostavljaju 100 puta veći ugljični otisak nego let avionom na duge udaljenosti. Stručnjaci su usporedili i let rakete s najvećom termoelektranom u Velikoj Britaniji i zaključili da raketa ispušta 10 puta više štetnih dušikovih oksida. Kako rakete ispuštaju čestice čađe na znatno većim visinama nego avioni te su čestice 500 puta pogubnije za zagrijavanje Zemlje nego one u blizini tla.

No, bogataši koji si mogu priuštiti zadovoljstvo da putuju raketom u svemir ne mare za zagađivanje okoliša i klimatske promjene. Srećom, o tom su problemu počeli razmišljati znanstvenici. Jedan od njih je i Robert Ryan, član istraživačkog tima sa Sveučilišta u Londonu koji ističe da je treba hitno razviti ekološke propise kako bi se ublažila šteta od svemirskog turizma. /Barbara Dvečko, 8. a; foto: Pexels/

Novom učitelju Ivanu Beljanu cijeli razred došao danas na dodatnu iz fizike

0
Učitelj Ivan Beljan i učenici 8. b

Umjesto uobičajenog broja učenika  na dodatnu nastavu iz fizike danas su došli  svi učenici 8. b, nas 17.  Našem novom učitelju fizike Ivanu Beljanu  to je bilo čudno. Još se više iznenadio kad smo mu čestitali rođendan i izvadili tortu te ga zamolili da puhne u svjećicu. Puhanje mu nije bilo problem jer smo za tortu umjesto svjećica koje označuju broj njegovih godina kupili jednu svjećicu s brojem jedan. Naime, u trgovini nije bilo svjećica koje smo trebali, a kako je učitelj Beljan  u našoj školi tek od početka ove školske godine odlučili smo se za brojku jedan.

Sladolednu tortu pravedno smo podijelili, a nakon što smo pojeli tortu učitelj je poslao dvojicu učenika u trgovinu po sokove i grickalice jer je i on nas želio počastiti.

Ovaj neuobičajeni sat dodatne nastave iz fizike dogovoren je  na inicijativu učenice Lane Harče. Ona je jednom pitala učitelja kad mu je rođendan, a kako dobro pamti brojke sjetila se tog podatka i u subotu je putem razredne grupe potaknula dogovor. /Iva Beloša, 8. b; foto: Lana Harča/

KUD Prigorec bio nositelj  EU projekta kroz koji je uređen Društveno kulturni centar

0

Ove godine naš KUD Prigorec obilježit će 15 godišnjicu djelovanja. Posljednji puta s njima smo razgovarali prije pet godina. U međuvremenu kao nositelji sudjelovali u jednom velikom europskom projektu tijekom kojeg je uređen Društveno kulturni centar. Što se još dešavalo u posljednjih pet godina i na koje su aktivnosti posebno ponosi doznali smo od voditelje u KUD-a Ane-Marije Petric Vlah.

Što je biste istaknuli kao najvažnije postignuće KUD-a u posljednjih pet godina djelovanja?

Kao najvažnije željela bih izdvojiti to što smo bili nositelji projekta „Kuća ideja, prostor zajedništva“. U projektu je sudjelovalo još  5 udruga, a Europski socijalni fond taj je projekt financirao s iznosom od 1.428,001 tisuća kuna (189,000 €). Ponosni smo i što smo uspjeli oformiti dječju sekciju i ženski vokalni sastav „Prigorčice“. Nastup na Vinkovačkim jesenima također je jedno od velikih postignuća  jer tamo nastupaju najbolji KUD-ovi s koreografijama izvornog folklora. Važno nam je što su naš rad prepoznali i drugi te smo lani nagrađeni Zahvalnicom Koprivničko-križevačke županije. Dobili smo je za uspjeh u radu i postignute rezultate na području njegovanja folklora i očuvanja kulturne baštine kroz pjesmu, plesove i običaje potkalničkoga Prigorja, a posebno zbog obnove i rekonstrukcije tradicijske nošnje.

Prije nastupa na Vinkovačkim jesenima 2023.

Oformljena Povijesna postrojba Pukovnije Orehovečki

Što ste sve radili u sklopu spomenutog projekta Kuća ideja, prostor zajedništva?

Izdali smo brošuru o narodnim nošnja Općine Sveti Petar Orehovec, a također smo i rekonstruirali neke narodne nošnje. Imali smo koncert korizmenih napjeva, izložbu narodnih nošnji, a održavali smo i različite radionice. Npr. naše udruga je imala radionice na kojim smo učili kako istražiti baštinu, kako biti produktivniji, seminare na kojima smo učili pjevati. Kako je u projektu sudjelovalo još pet udruga i one su održavale različite radionice, bilo je i filmskih projekcija, stand up izvedbi, koncerta. Kroz projekt je oformljena i Povijesna postrojba Pukovnije Orehovečki. Zahvaljujući projektu uređen je Društveno kulturni centar.

Povijesna postrojba Pukovnije Orehovečki – Izvor: Prigorski.hr

Koliko imate članova?

Ima nas pedesetak članova. Zadovoljni smo s tim brojem, ali voljeli bismo da nas je i više, osobito u tamburaškoj sekciji.

Što kažu članovi koja je koreografija najzahtjevnija?

Svaka je koreografija zahtjevna na svoj način, ali možda je koreografija plesova iz Posavine najzahtjevnija. Nisu koraci toliko zahtjevni, ali uz plesanje drmeša istovremeno se i pjeva. Koreografija traje 8 minuta i za njeno izvođenje baš treba biti u formi.

Jeste li u posljednjih 5 godina upotpunili  svoje repertoar nekom novom izvornom koreografijom?

Svake godine sudjelujemo na Smotri izvornog i koreografiranog folklora Koprivničko-križevačke županije gdje se moramo predstaviti sa svojim izvornim plesovima i pjesmama. Zato istražujemo i nastojimo upotpunjavati repertoar. „Ivanjska Iskrice“  je jedna od takvih izvornih koreografija koja prikazuje običaje vezane uz Ivanje. S tom smo koreografijom lani nastupali na Vinkovačkim jesenima.  Nastojimo te običaje vezane uz Ivanje zaštititi kako bi postali dio UNESCO-ove liste nematerijalne kulturne baštine.  Upotpunjavamo naš repertoar i drugim koreografijama, trenutno radimo na plesovima iz Međimurja.

Koje koreografije iz repertoara KUD-a najčešće izvodite?

Najčešće izvodimo svoje izvorne koreografije, a možda najčešće „Na Petrovr popoldan“. To je naša najatraktivnija koreografija. Mislim da smo s njom stvarno prošli cijelu Hrvatsku. To je koreografija koja prikazuje običaje na blagdan Svetog Petra i jako smo ponosni na nju.

Nastup KUD-a Prigorec u Križevcima

Neki radije spalili nošnje nego ih prodali ili poklonili KUD-u

Koja su sve Vaša zaduženja u KUD-u?

Voditeljica sam plesa i pjevanja, dječje sekcije i odrasle sekcije, a za taj zadatak sam se educirala na različitim seminarima. Također radim sve koreografije, a ujedno sam sa svojom obitelji i garderobijer. Pripremamo narodne nošnje za nastupe.  

Je li vam teže raditi s djecom ili s odraslima?

Nije mi teško jer je folklor nešto što volim. Mene to ispunjava i sretna sam što to imam priliku. Zna nekad biti izazovno, posebno s odraslima,  ali to su slatki izazovi.

Gdje sad vježbate, imate li bolji prostor nego prije?

Da sad imamo probe u Društveno kulturnom centru. To je lijep prostor kojeg osim nas koriste i druge udruge.  U njemu smo postavili i izložbu naših narodnih nošnji.

Na koji ste nastup najponosniji i zašto?

Ustvari smo ponosni smo na sve nastupe, ali nastupi na Vinkovačkim jesenima su nešto što sve folkloraše posebno veseli. Mi postojimo 15 godina, a 3 puta smo bili na Vinkovačkim jesenima. Smatramo da je to veliki uspjeh za KUD koji postoji samo 15 godina, jer ima KUD-ova koji djeluju i po 50-tak i više godina.

Jeste li kad nastupali u inozemstvu?

Negdje u samim početcima nastupali smo u Mađarskoj i Bosni i Hercegovini. Imali smo još poziva, ali teško nam se organizirati jer svi imamo različitih obaveza pa je teško otići nekuda na više dana.

Smatrate li da je KUD svojim postojanjem pridonosi održivosti lokalne zajednice i u kojem smislu?

Mi članovi KUD-a smo jedna velika obitelj značajna za ovu našu lokalnu zajednicu. Privlačimo sumještane, družimo se i prenosimo naše tradicionalne običaje kroz nastupe.  Na radionicama učimo o našim običajima. Za održivost naše lokalne zajednice jako je važan taj novi Društveno kulturni centar. Njegovim uređenjem  stvoreni su bolji uvjeti za provođenje različitih aktivnosti, a time i bolji uvjeti za život u ovakvoj maloj sredini. Kad istražujemo naše običaje za nove koreografije posjećujemo naše starije sumještane. Njima to jako puno znači i to je način na koji se povezuju mlađi i stariji sumještani. Nažalost neki sumještani ne shvaćaju kakvu važnost KUD ima u povezivanju zajednice i očuvanju tradicije. Posebno nam je bilo žao kad su neke obitelji spaljivale stare nošnje radije nego da su ih prodali ili poklonili KUD-u.

Kakvi su planovi za budućnost KUD-a?

Pripremamo knjigu o našim običajima. Željeli bismo snimiti nosač zvuka s našim tradicijskim božićnim pjesmama kako ne bi pale u zaborav. Naravno željeli bismo i uspjeti uskladiti vrijeme naših članova kako bismo što više vježbali i priredili na jesen veliki koncert da dostojno obilježimo našu 15 obljetnicu. /Ines Martinek, 7. a; foto: arhiva KUD-a Prigorec; Prigorski.hr/