Neki stanovnici našeg kraja i dalje se otpada iz kućanstva rješavaju tako da ga odvoze u šume
Mi šestaši jučer smo (16. travnja) puno naučili, iako nismo bili na nastavi. Učili smo radeći težak posao u kojem smo se zaprljali, a poneki i poderali odjeću. Taj težak posao bio je čišćenje otpada po šumama. Čistili smo šumu Gorica, koja se nalazi između Stražinca i Svetog Petra Orehovca, te šumu Križišće na području sela Piškovec.
Prikupili smo oko sedam kubičnih metara otpada koji će djelatnici Općinskog komunalnog poduzeća Sveti Petar Orehovec odvesti na deponij otpada u Križevce. Taj je otpad već ranije trebao biti tamo deponiran. Međutim, unatoč tome što sva domaćinstva već nekoliko godina imaju kante za različite vrste otpada te što postoje deponij i reciklažno dvorište u Križevcima, neki stanovnici našeg kraja i dalje se otpada iz kućanstva rješavaju tako da ga odvoze u šume. Dio otpada u šumi je godinama skriven ispod naslaga lišća jer akcije čišćenja poput naše nisu uobičajene u našem kraju.
Pitali smo se koliko se životinja ozlijedilo na komade stakla i čavle koji izviruju iz odbačenog otpada
Madrac, zahodske školjke, automobilske i traktorske gume, dijelovi računala, usisavača, obuća, odjeća, torbe, bočice sredstava za prskanje vinograda i vrtova – samo su neke od stvari koje smo pronašli. Najviše je bilo različitih vrsta najlona (vreće za smeće i gnojivo, najloni za prekrivanje vrtova…). Njega nam je bilo najteže izvlačiti jer samo mali dio izviruje ispod lišća, dok se veliki komadi skrivaju isprepleteni s granjem i dugogodišnjim naslagama otpada. Na nekim mjestima trebalo nas je po četiri ili pet da bismo izvukli metre najlona.
U izvlačenju najlona pomagali su nam ravnatelj Stjepan Lučki, učiteljica Mateja Benjak i knjižničarka Stojanka Lesički, a najčešće naši vrijedni domari Zlatko Gajski, Marijan Kos i Marijan Tremski. Naši domari i ravnatelj bili su glavni i kod utovara jer bez njihove pomoći neke stvari, poput traktorskih guma i madraca, sami ne bismo mogli utovariti u veliku traktorsku prikolicu Komunalnog poduzeća.
Kad bi nam se pridružili i odrasli mještani, mogli bismo očistiti veće površine naših šuma
Dobili smo pohvale naših voditelja da smo bili vrijedni. Ponosni smo na te pohvale, ali i na to što smo učinili nešto dobro za prirodu. Bilo bi nam drago da u nekoj sljedećoj akciji s nama sudjeluju i odrasli stanovnici našeg kraja jer u šumama je još puno otpada skrivenog ispod lišća, kao i onog koji se ne može sakupiti bez strojeva. Građevinski otpad jedna je od takvih vrsta. Također, različit alat dobro bi došao za prikupljanje stakla. I njega je bilo dosta – od boca i staklenki, na koje smo nekoliko puta nagazili, do prozorskih stakla. Pritom smo se pitali koliko se životinja možda ozlijedilo na takvo staklo ili na čavle koji su virili iz drvenih greda.
Iako je bilo teško, bili smo vedri, šalili smo se i trčali šumom, a kad je trebalo, niz strmine smo se spuštali do klanaca gdje smo uočili otpad. Povremeno smo preskakali srušeno drveće, podsjetnik na nedavno nevrijeme. Zbog srušenih stabala morali smo se provlačiti kroz gustiš i nositi tačke jer ih se nije moglo voziti. Pizza i sokovi koje smo dobili za gablec dali su nam dodatnu energiju, pa nam fizički napor nije pokvario dan. Dapače, bili smo baš dobro raspoloženi i ponovno bismo sudjelovali u sličnoj akciji. Kad bi se našim dječjim rukama pridružile i ruke odraslih, zasigurno bismo zajedno mogli očistiti još veće površine naših šuma. /Franka Orak, 6. a; Elena Benčak, 6. b; foto: S. L./
