U školskoj kuhinji učenici sami uzimaju hranu i mlijeko, gotovo ništa se ne baca
Na Erasmus+ mobilnosti u Stockholmu, glavnom gradu Švedske, boravili smo od 18. do 22. svibnja, ali njihovo nas je vrijeme podsjetilo na naš početak svibnja. Stabla kestena bila su u punom cvatu, a grmovi jorgovana zamamno su mirisali. Šveđani obožavaju jorgovane te ih je doista mnogo na ulicama, u parkovima i dvorištima. Vrijeme je bilo prekrasno pa su nam, u svakodnevnim šetnjama do škole i natrag te prilikom obilaska grada, lica malo i potamnjela.
Rödabergsskolan, škola naših domaćina, ima oko 600 učenika i smještena je u lijepoj zgradi s pročeljem od crvene cigle, sagrađenoj sredinom prošlog stoljeća. Nekada je to bila škola samo za djevojčice, potom sjedište školske uprave u Stockholmu, a jedno vrijeme i međunarodna škola na engleskom jeziku. Od 1991. godine ponovno je škola za učenike od prvog do devetog razreda, a prije četiri godine je dograđena i temeljito renovirana. Među dograđenim dijelovima ističe se prostor u kojem se nalazi velika knjižnica s amfiteatarskim rasporedom sjedala, gdje drvene sjedalice ujedno služe i kao rezervne police za odlaganje knjiga.
Knjižnica je bila naše glavno sjedište u kojem smo održali neke od edukativnih radionica o održivosti. Doček je održan u prostranom školskom hodniku u prizemlju koji služi i kao prostor za priredbe. Za nas, sudionike Erasmus+ mobilnosti, nastupila su dva školska benda te učitelj glazbenog koji je otpjevao dvije pjesme Michaela Jacksona.
Dio vremena proveli smo u njihovoj tekstilnoj učionici, gdje učenici od trećeg do devetog razreda jednom tjedno izrađuju rukotvorine. Učionica je opremljena s nekoliko šivaćih strojeva jer tijekom osnovne škole svi učenici moraju svladati osnove šivanja. U petak su učenici četvrtih razreda našim učiteljima pokazali svoje vještine i poklonili im platnene torbice koje su sami sašili. I mi smo imali priliku praktično raditi u toj radionici: majice koje smo donijeli razrezali smo u trakice te smo, preplićući ih, ručno vježbali izradu pamučnih tepiha pomoću kartona i elastičnih niti. Naši učitelji također su se okušali u tekstilnom radu. Svi oni, uključujući i našeg ravnatelja Stjepana Lučkog, morali su na zastavi koju su pripremili domaćini različitim bodovima izvesti put od svake partnerske zemlje do Švedske.
Kuhanje je jedna od praktičnih vještina u švedskim školama
U švedskom sustavu obrazovanja iznimno su važni kreativno-praktični predmeti, pa tako, uz šivanje i obradu drva, učenici obvezno uče i kuhati te planirati kućni budžet i razumjeti nutritivne vrijednosti. U njihovoj školskoj kuhinji drugog dana mobilnosti pripremali smo tradicionalni kolač Kladdkaka (vrlo sličan brownieju koji se često pravi i kod nas u Hrvatskoj). Poslužili su nam ga sa sladoledom, tučenim vrhnjem i malinama. Bila je to naša Fika – kako Šveđani nazivaju ritual opuštanja i druženja uz topli napitak.
Kad je riječ o hrani, važno je naglasiti da je ručak za sve učenike besplatan i nutritivno vrlo bogat. Svaki dan nudilo se sirovo i kuhano povrće (mrkva, kupus, mahune…). Jedan dan u tjednu je bezmesni, a ostale dane na jeloviku je obično jedno mesno i jedno vegetarijansko jelo, uz prilog od riže ili tjestenine. U petak smo kušali za nas neobično, ali vrlo ukusno jelo – piletinu u umaku s komadićima ananasa. Posebno nas je dojmilo što učenici hranu uzimaju sami; uzimaju onoliko koliko žele i pritom je ne bacaju. Uočili smo da su kante za otpatke hrane ostajale gotovo prazne. Švedski učenici svakodnevno piju i mlijeko, koje sami toče iz aparata u ogromnoj blagovaonici čiji su zidovi obloženi drvenim panelima. Pored aparata uvijek su dostupni krekeri i maslac, što obično konzumiraju nakon ručka.
Pauza za ručak traje 40 minuta, nakon čega učenici odlaze na lijepo uređeno vanjsko igralište. U njihovom je sustavu boravak na svježem zraku jako je važn, pa je igralište stalno puno djece. Oni nemaju odmore svakih 45 minuta kao mi, ali i sami školski satovi traju različito – od 50 pa sve do 120 minuta, ovisno o složenosti zadatka i praktičnom radu. Dio njihova kurikuluma su i sezonske sportske igre. Mi smo u srijedu sudjelovali na proljetnim igrama. Na rasporedu su bile atletske discipline za učenike od sedmog do devetog razreda. Uočili smo da su učitelji mjerili i bilježili rezultate učenika.
O održivosti učili i u Nobelovom muzeju
Budući da je naš ovogodišnji projekt nazvan „Zero Waste“ i posvećen je životu bez otpada, o toj smo temi i održivom razvoju raspravljali već prvi dan. Četvrti dan dobili smo kreativan zadatak: prikupiti otpad na putu od škole te kroz park Hagaparken te ga prenamijeniti u nove predmete. Domaćini su ponijeli vreće za smeće i rukavice, no zadatak nismo mogli izvršiti jer usput nismo pronašli – baš nikakvo smeće! Zato smo slobodno vrijeme u parku iskoristili za igru u krugu sličnu našoj lovici. U žaru igre bilo je i padova, pa naš Dominik nije jedini koji je uz suvenire kući donio i trenirku zelenu od trave.
Održivim ponašanjem i ciljevima održivog razvoja bavili smo se prilikom posjete obližnjem recilažnom dvorištu, tijekom razmjene odjeće te u Nobelovom muzeju, što je bila izvrsna prilika da doznamo kako on funkcionira. Kustosica nam je ispričala da je svaki nobelovac dužan muzeju darovati neki osoban predmet koji mu je bio važan u životu ili tijekom istraživanja. Pred vitrinom Pakistanke Malale Yousafzai, najmlađe dobitnice Nobelove nagrade za mir, vidjeli smo maramu u kojoj je držala svoje čuvene govore o pravu na obrazovanje djevojčica. U vitrini klimatologa i nobelovca Syukura Manabea (fizika) uočili smo kravatu s uzorkom polarnih medvjeda i pingvina, kojom je želio upozoriti na klimatske promjene.
Želudac nam se stiskao u zabavnom parku Gröna Lund
Pripremajući se prije polaska za kviz o Švedskoj, koji smo online igrali sa španjolskim timom, naučili smo da Švedska ima najviše otoka na svijetu – više od 260.000. To se jasno vidi i u Stockholmu koji leži na 14 otoka povezanih s više od 50 mostova, zbog čega ga nazivaju „Venecijom Sjevera“. Nekoliko smo puta posjetili otok Djurgården. Prvi put brodom, kada smo obišli Skansen – prvi muzej na otvorenom na svijetu. U njemu je smješteno oko 150 povijesnih kuća i imanja, a mogu se vidjeti i autohtone nordijske životinje. Još dvaput smo na isti otok išli autobusom: jednom u posjet muzeju Vasa, domu izvrsno očuvanog ratnog broda koji je potonuo 1628. godine i to samo kilometar od obale, a drugi put u zabavni park Gröna Lund. Tamo smo se odlično proveli vozeći se na različitim atrakcijama dok nam se želudac stiskao od straha, a mi vrištali iz petnih žila. Nakon školskih obveza jednom smo si priuštili i kuglanje, gdje su se vještinom istaknuli Luka, Leo i Ena.
Ono čega ćemo se još dugo sjećati je uvježbavanje plesa na radionicama i večera u obiteljima. Svaki od nas imao je svog domaćina koji nas je u utorak ugostio u svome domu. Tu ćemo večer pamtiti po iznimnoj gostoljubivosti, lijepim stanovima i kućama, ali i dobroj hrani – većina nas kušala je tradicionalne švedske mesne okruglice. Pamtit ćemo i predivni Stockhlom, čiju smo arhitekturu i vizure prvi dan doživjeli tijekom jednosatne vožnje brodom.
Ovu mobilnost pamtit ćemo i po svojevrsnom digitalnom detoksu. U školi nismo smjeli koristiti mobitele, baš kao ni njihovi učenici. Oni ih ujutro odlažu u posebne plastične kutije, a dežurni učitelji vraćaju im ih tek nakon nastave. Mobitele nismo imali ni noću jer su nam ih učitelji uzimali u 23 sata. No, preživjeli smo! Bila je to mala žrtva za sve što smo u Stockholmu doživjeli uz nove prijatelje iz Švedske, Italije, Rumunjske, Francuske i Španjolske.
Rezultati nacionalnih ispiti u 6 i 9 razredu čine dio ocjene
Osnovna škola u Švedskoj traje 10 godina jer se računa i pripremni razed koji počinju pohađati od 6 godina. Do 6 razreda nemaju ocjene, a nadalje ih ocjenjuju slovima od F (nedovoljno) do A (odlično). Nacionalne ispite pišu u 6 (Švedski, Engleski i Matematika) i 9 razredu (predmeti iz prirodoslovlja i društvenih znanosti). Ispiti su dio konačne ocjene, a učiteljima služe kao korektiv kako bi kriteriji ocjenjivanja bili ujednačeni u cijeloj zemlji. Ocjene u završnom razredu pretvaraju se u bodove. Zbraja se 16 ili 17 (ako uče strani jezik) najboljih ocjena te se s tim bodovima natječu za upis u u trogodišnje srednje škole (gimnazijske ili strukovne programe). Da bi uopće mogli prijaviti za nacionalne programe u srednjoj školi, moraju imati prolazne ocjene (minimalno E) iz Švedskog, Engleskog i Matematike. /Ena Dubrava, Manuela Kralj, Dominik Knezić, Leo Dvečko, Marko Miklečić, Luka Hubina, S. L.; foto: S. L./
