Računajući kratke stanke, hodali smo oko 4,5 sati
Tijekom jučerašnje terenske nastave na Sljeme u okviru preventivnog projekta “Povezani bez Wi-fi-ja”, za oko 4,5 sati uz nekoliko predaha, prepješačili smo ukupno 9,4 km od početne točke kod žičare Sljeme na Dolju (na visini od 267 metara) do vrha Sljemena (1030 metara). Na čelu kolone od nas 75 učenika petih, šestih i sedmih razreda bio je naš vodič, iskusni planinar Antonio Svorenji, a na začelju ravnatelj Stjepan Lučki. U našoj su pratnji bile još učiteljice Sofija Vukalović i Mateja Benjak te knjižničarka Stojanka Lesički. Svi naši pratitelji cijelo su nas vrijeme bodrili i rezultat nije izostao – baš svi smo uspjeli svladati cijelu stazu koja je povremeno bila jako strma.
Bilo je onih koji su katkad kukali kako više ne mogu, ali ipak su nastavljali dalje. U pješačenju nas nije omelo ni nekoliko srušenih stabala od nedavne oluje. Prekoračili smo ih i nastavili put. Svi smo bili ponosni na sebe što smo izdržali i došli do najvišeg vrha Sljemena, gdje su nas u restoranu podno tornja dočekali ukusni štrukli s jabukama i predivan pogled na Zagreb.
Na ovoj terenskoj nastavi odmjerili smo svoje snage i uvidjeli da smo spremniji na izazove u prirodi nego što nam se to činilo kad nam je rečeno da ćemo morati hodati više od tri sata. Dokazali smo sebi i da nam mobitel nije baš toliko nužan. Od 8:30, kad smo krenuli, pa negdje do 18 sati bili smo bez mobitela. Pričali smo, zafrkavali se i shvatili da taj digitalni detoks nije tako strašan.
Učinili smo dobro djelo
Ono čega ćemo se svi sjećati sa ove terenske nastave jest i posjet nekadašnjem sanatoriju Brestovac, gdje su se sve do 1969. godine, dok nije zatvoren, liječili bolesnici od tuberkuloze. Vodič ga je usporedio s ukletim mjestom koje se mnogi ne bi usudili posjetiti noću jer se tamo, prema legendi, čuju krici preminulih. Ispričao nam je da ga je 1909. dao izgraditi liječnik i političar Milivoj Dežman za svoju ljubav, glumicu Ljerku Šram. Ona je u Brestovcu nažalost umrla, ali mnogi su se uspjeli izliječiti. Danas se u ruševinama nekadašnjeg sanatorija često organiziraju paintball igre, pa su se neki od nas koji su dirali zaostale kuglice uspjeli zamrljati bojom.
Većina nas ponovno bi išla na sličnu terensku nastavu, a ovu na Sljemenu zapamtit ćemo i po jednom dobrom djelu. Naime, naš kolega David Štragelj i učiteljica Mateja Benjak u betonskom su odvodu uočili dvije male divlje svinje. Ne znamo kad su praščići upali u odvod, ali izgledali su uplašeno. Naš je vodič nazvao Oporavilište za divlje životinje Zoološkog vrta Grada Zagreba. Rekli su mu da ne pokušavamo sami izvaditi praščiće, već su zatražili lokaciju i obećali da će uskoro poslati ekipu koja će ih izbaviti.
Šećer na kraju našeg posjeta Sljemenu bilo je spuštanje žičarom. Vožnja je trajala 22 minute, pri čemu smo prošli točno 5017 m i svladali visinsku razliku od 754 metra. Vozeći se gondolama, uživali smo u pogledu na prirodu i vizure grada Zagreba. /David Ban, Veronika Višak, 6. b; foto: Antonio Svorenji, Mateja Benjak, S. L./
