Martina Nemčić: Želim živjeti u društvu koje je inovativno, kreativno, empatično i tolerantno, pa i radim stvari koje će, barem se nadam, biti jedan kotačić u tom smjeru

Udruga Orej jedan je od elemenata koji povezuju našu malu zajednicu i čine je boljim mjestom za život. Djeluju od 2013. a sve vrijeme na čelu Udruge je naša bivša učenica Martina Nemčić, mag. novinarstva i odnosa s javnošću. Nekad je radila u TV produkcijama, zatim u diskografskoj industriji, a sada je privatna poduzetnica u digitalnoj industriji. Ona je jedna od onih koji smatraju da trebamo stvarati društvo u kojem želimo živjeti i zato nastavlja biti aktivna u svom Svetom Petru Orehovcu iako živi u Zagrebu. Razgovarajući s njom doznali smo tko su najaktivniji članovi Udruge, kakvi su im planovi za budućnost i zašto su udruge poput ove važne za održivost zajednice.

Udruga Orej djeluje već 10 godina, možete li nam reći tko je bio inicijator i s kojim ciljem je osnovana Udruga?

Cilj je naše udruge poticati djecu i mlade sa sela da prepoznaju i razvijaju svoje talente, da se povezuju i proširuju svoje horizonte. Željeli bismo da naša djeca imaju barem slične mogućnosti  kreativnog razvoja kakve imaju djeca u gradu. Naše aktivnosti usmjerili smo na  područje glazbenog, likovnog, video i fotografskog stvaralaštva, dizajna, izvedbenih umjetnosti, ekologije i održivog razvoja. Inicijatori osnivanja udruge bili su Andreja Mrazović, Danijel Furmeg, Petra Siladi i ja. Brzo nakon toga pridružile su nam se Katarina Srbljinović i Ivana Budin, a u posljednjih pet godina s nama je Ana-Marija Smoljanec kao članica i koordinatorica Udruge. 

Željeli smo biti malo drugačiji od ostalih i donijeti neku novu vrijednost. Npr. zato kad na Sejmu pokazujemo filmove, biramo filmove iz nezavisnu produkcije. Često aktivističke koji pozivaju na propitkivanje, na angažman.  Možda baš ta nova vrijednost bude poticaj nekom da se razvije u nekom neočekivanom smjeru.

Možemo se pohvaliti i da smo neke smo aktivnosti pokretali prije nego što su postale trend. Jedan primjer su sad vrlo popularna swep party događanja. Mi smo prvu razmjenu odjeće organizirali još na prvom Sejmu 2013. Želja nam je bila promovirati održivost.

Na koje ste od aktivnosti provedenih tijekom ovih 10 godina posebno ponosni?

Najviše smo ponosni na Sejem – originalni ljetni, a posljednjih godina počeli smo i s Adventskim. Sejem je krenuo kao festivalčić razmjene i dobre volje, a prerastao je u kulturni festival za djecu i mlade, koji posjećuju ljudi iz cijelog našeg kraja, Križevaca, ali i šire. Jedna posjetiteljica mi je ove godine rekla da su Advent trebali provesti u Rijeci, no njen je sin bio oduševljen ljetnim Sejmom i inzistirao da dan provedu u Orehovcu. Na takve smo stvari posebno ponosni.

Vi više ne živite u Svetom Petru Orehovcu, ali i dalje vodite Udrugu. Što je Vaš motiv?

Živim na relaciji Sveti Petar Orehovec – Zagreb. I dalje sam blizu pa nije teško kako kad sam vodila, zapravo održavala Udrugu tijekom dvije godine svog boravka u Americi. Radim to jer želim kvalitetno provoditi vrijeme s mojim prijatljicama i raditi s njima lijepe stvari. Moji prijatelji su moja proširena obitelj i veseli me kad zajedno radimo stvari koje nas još više povezuju. Drugi motiv je napraviti nešto lijepo za našu zajednicu koja mi je puno pomogla kad mi je u životu bilo jako teško. Treći je razlog to što smatram da sami možemo stvarati društvo u kakvom želimo živjeti.  Želim živjeti u društvu koje je inovativno, kreativno, empatično i tolerantno, pa i radim stvari koje će, barem se nadam, biti jedan kotačić u tom smjeru.

Koliko članova ima Udruga i čiji biste angažman posebno mogli istaknuti?

Udruga Orej ima 13 redovnih članova i otprilike još toliko volontera koji nam pomažu organizirati događanja. Posebno bih istaknula angažman Petre Siladi Varović i Ana-Marije Smoljanec koje su, uz mene, u upravi Udruge Orej. Njih dvije zaista su kičma naše udruge i koordiniraju produkciju Sejmova. Najveću podršku pružaju nam naše obitelji i prijatelji Katarina Srbljinović, Ivana Budin, Mateja Podolski, Marko Podolski, Tomo Varović, Vedran Židanik, Ana-Marija Nemčić, Krunoslav Jug i mnogi drugi, od kojih su neki odnedavno i članovi udruge.

Može li se reći da udruge poput Oreja ustvari pomažu održivosti života u lokalnoj zajednici i na koji način?

Svakako. Podrška lokalne zajednice važna je za razvoj pojedinca. Mi smo Udruga koja postoji zbog zajednice. Nitko u udruzi ne prima nikakvu plaću, niti naknadu za to što radi. Sve što radimo, radimo za dobrobit djece i mladih. Svjesni smo toga da će jako puno njih otići  na fakultete i za poslom, ali nadamo se da će iz Orehovca nositi dovoljno lijepih uspomena koje će ih često vraćati natrag. S druge strane ljudi sve više odlaze iz gradova i to je trend koji će samo jačati, a bolje organizirane lokalne zajednice imat će veće šanse privući te ljude koji odlaze iz grada.  Ponosna sam kad ljudi iz gradova dolaze na naše aktivnosti. To znači da stvaramo dodatnu vrijednost, brend. Naš kraj ima jako puno neotključanog potencijala, a inzistiranje samo na tradicionalnim aktivnostima ne otvara nas prema svijetu. Zato u sve što radimo želimo unijeti i dašak svijeta, ali i dalje naglašavajući da  moramo  njegovati ovo što imamo.  

Kako se snalazite s financiranjem aktivnosti? Aplicirate li projekte na neke natječaje?

Apliciramo na male natječaje (pri našoj Općini) jer sve smo zaposlene i nemamo prostora i vremena za pisanje i provođenje velikih projekata. Važno je istaknuti i da nas lokalna zajednica podržava donacijama. Mislim na donacije tvrtki i privatnih osoba.

Čitali smo da planirate Malu slobodnu knjižnicu, kakav je to projekt i kad će zaživjeti?

O tom projektu razmišljamo već nekoliko godina, a konačno će zaživjeti u travnju ove godine, uoči Svjetskog dana knjige. Male slobodne knjižnice postoje diljem svijeta kao projekti pojedinaca ili zajednice. Najčešće je riječ o kućicama u kojima se nalaze knjige koje je moguće posuditi i vratiti kad ih pročitate. Tko želi moći će donijeti i svoju knjigu i ostaviti je u knjižnici. Naša će se najvjerojatnije nalaziti ispred kulturnog centra u Svetom Petru Orehovcu, a željeli bismo omogućiti da postoji i u drugim selima kako bi knjige bile dostupne svima.

Kakvi su planovi za budućnost Udruge Orej?

Voljeli bismo uz slobodnu knjižnicu možda pokrenuti i čitalački klub. Nastavit ćemo podržavati i promovirati našu zajednicu preko Facebook stranice, ali planiramo napraviti i novu mrežnu stranicu Udruge Orej jer želimo kvalitetnije prezentirati to što radimo. Svakako ćemo nastaviti s organizacijom Ljetnog i Adventskog sejma i organizacijom radionica koje bi vodili renomirani  renomirani hrvatski umjetnici, dizajneri i kreativci. /Iva Beloša, 8. b; foto: arhiva Udruge Orej i Prigorski.hr/

Zastrašujuće je koliko se puno odjeće baca, to je neodrživo i dobro je što propisi u EU sve više nastoje sprječavati takvu praksu

Ivana Biočina, živi u obližnjoj Koprivnici, završila je studij tekstilnog inženjerstva i ne smatra se modnom kreatoricom, ali bavi se modom i to onom održivom, a održivost je i stil njenog života. Održivom modom, koja je po njenom mišljenju tek u nastajanju, bavi se ne samo kao proizvođač već i kao edukator. Zbog toga je i osnovala Institut održive mode (IOM) i pristala na ovaj intervju s nama koji pišemo za školski list jer njen je cilj širiti ideje održive mode i održive životne stilove. Zato jednom od važnih rečenica u ovom intervju smatramo i onu kojom upozorava kako je bitno da se mi mladi fokusiramo na  ono što njeguje našu dušu i što će nam pomoći da budemo bolji prema drugima i prema prirodi.

Što je za vas održiva moda?

To je moda kojoj je stalo do toga kako utječe na okoliš, ali i na radnička prava jer u održivoj modi važno je i to da radnik bude dostojno plaćen. Za mene je održiva moda i nastojanje, nada da bi industrija odjeće trebala postati bolja. Održiva moda je nešto što je tek nastajanju i zato je za mene toliko uzbudljiva.

Kako i zašto ste se vi  našli u održivoj modi?

Većina ljudi ima neki trenutak u kojem se educira ili osvijesti o problemu održivosti. Kod mene je to bilo još u djetinjstvu jer su me moji odgajali u takvom duhu. Odmalena sam bila zainteresirana za životinje, za problem onečišćenja okoliša i položaj radnika. Uz to sam bila okrenuta kreativnosti što je jako važno. Kreativnost je srž održivosti jer moramo osmisliti novi način svakog oblika naših života da bi postali održivi.

Čitali smo da biste željeli proizvoditi i  materijale za svoje kreacije?

Zasad eksperimentiram s uzorcima koprive, lana i pamuka. To još nisu materijali nego pređe od kojih se rade materijali, ali nadam se da će jednog dana biti i materijala. Nedostatak sirovine i to što se izgubilo znanje prerade sirovina potrebnih za materijale jest najveći problem hrvatske, ali i europske mode. U Hrvatskoj se sirovine za materijale više ne proizvode. Danas  rijetko tko zna da smo 30-tih godina 20 st. bili jedan od najvećih proizvođača konoplje. Značajan motiv moga rada je i zainteresirati mlade ljude za proizvodnju sirovina jer to je srž proizvodnje, ali i dobar put za vlastito uzemljenje. Za neko iscjeljenje od problema, stresova i iščašenja od modernog života.

Proizvode li se u Hrvatskoj neki od materijala za proizvodnju odjeće?

Od velikih proizvođača preostao je  još jedino Čateks. Oni proizvode dekorativne pamučne tkanine, tehničke, vojne te medicinske tkanine, ali od uvoznih sirovina.  Ima i nešto manjih proizvođača, to su uglavnom ljudi koji imaju svoje tkalačke stanove i proizvode kućni tekstil, stolnjake i slično.

U odjeći od poliestera se znojimo i nije zdrava za naše tijelo

Koji su, po Vašem mišljenu, najbolji (najzdraviji) materijali za pravljenje odjeće u odnosu na naše tijelo i prirodu?

Naše tijelo je isto priroda pa su za nas najbolji prirodni materijali, ali nažalost danas se jako puno odjeće, oko 65 posto, proizvodi od poliestera. To je sintetički materijal, plastika u kojoj se naše tijelo više znoji. Ta plastika svakim pranjem, svakim nošenjem otpušta mikroplastiku koju udišemo ili završava u vodi.  Takva odjeća od sintetičkih materijala nije dobro za našu kožu i utječe na disbalans u organizmu, na naše hormone te izaziva različite probleme u našem organizmu.

Je li održiva odjeća puno skuplja od one koje obično kupujemo?

Nije, jer održiva moda ne znači da vi morati kupovati neke luksuzne brendove već možete podržavati male lokalne proizvođače. Možete i potražiti neku staru bluzu svoje bake, komad koji će vam nešto značiti za razliku od nekog komada brze mode koji je napravljen u patnji, za brzu potrošnju i vrlo brzo završit će u otpadu. Također možete  prekrojiti neki stari odjevni predmet i  to vas neće gotovo ništa koštati.

Može li se živjeti od proizvodnje održive odjeće?

Može, evo ja sam primjer. Da je lako nije jer kad se god odlučite na neki put koji nije utaban, to je malo teži put, ali ako ste nečem posvećeni sve se moguće. No, zato  takav put nosi puno ispunjenja i na kraju doprinosite svojoj lokalnoj zajednici. Vrlo često se zanemaruje da je u održivosti vrlo bitno da se može živjeti od toga što radimo, a ne da se za male plaće šije naguran u nekakve kontejnere, čega nažalost ima i u Hrvatskoj. Naša moda je počela propadati već 70-tih godina prošlog stojeća kad su tvornice odjeće krenule s tzv. lohn poslovima. To su poslovi dorade za inozemne naručitelje koji pošalju materijale, krojeve, a jeftina radna snaga samo sastavlja ono  što je netko drugi osmislio.

Cirkularnost, to kruženje i vraćanje nekog komada odjeće u optjecaj jest ideja održive moda

Tko su kupci održive odjeće i kojim sve kanalima prodajete svoju održivu odjeću?

Moji kupci su vrlo različiti i po dobi i po imovinskom statusu, ali najbolji kupci su visoko obrazovane zrele žene, koje su educirane i žele podržati održivost. Žele podržati lokalno i žele proizvod koji ima neko značenje. Odjeću koju proizvodim radim samo u jednom primjerku, sve je unikatno, ali nemam trgovinu već prodajem isključivo putem Instagrama. Jednom mjesečno stavim fotografije proizvedenog na Instagram i tko prvi njegova djevojka. Ja sam tako postavila svoj održivi način poslovanja. U moje vrijednosti  spada i to da ne želim biti stalno dostupna, da imam vremena za rad u svojoj radioni i za svoju obitelj, za šetnju šumom…  

Može li se održiva odjeća duže nositi?

Upravo duže trajanje odjeće jest ideja održive mode. Neki komadi odjeće trebali bi trajati i više generacija. Ta cirkularnost, to kruženje i vraćanje nekog komada odjeće u optjecaj jest ideja održive moda. Napraviti od nekog komada odjeće  neki drugi odjevni predmet, torbu, jastučnicu, a ne da se baci u otpad. To je puno lakše s prirodnim materijalima nego s umjetnim materijalima. S nekom poliesterskom majicom ne možete baš puno toga.

Zastrašujuće je koliko se puno odjeće baca. To je neodrživo i dobro je što propisi u EU sve više nastoje sprječavati takvu praksu. Bilo bi dobro da se osvijestimo i prije nego što nas EU regulativa prisili da s odjećom postupamo održivo. Važno je da naučimo popraviti odjeću i da odjeću ne shvaćamo samo kao nešto što stavljamo na sebe i bacamo, kao neke mrtve predmete. Odjeća s nekim značenjem nam može oplemeniti život i u njoj i zbog nje se nekad tako dobro možemo osjećati. Važno je shvatiti da svi živimo na jednom planetu, na jednom živom organizmu, da smo svi povezani jedni s drugima i okolišem te  da sve ono što činimo utječe i na nas i na druge.  

Potrošačkim navikama možemo utjecati i na smanjenje našeg ekološkog otiska

Koliko često nosite svoje kreacije i čiju još odjeću nosite?

Imam nešto svojih komada, ali u mom ormaru je pretežno odjeća koju sam dobila u nasljeđe. Posjedujem dosta odjeće koje sam dobila od najbolje mamine prijateljice. Ona je  jako držala do dobrih materijala. Ova vesta koju imam sada je također stara, ali je od prave vune. Nisam od onih koji trebaju puno, ali volim osjećaj prirodnog na tijelu. Kad tijelo osjeti dobru vunu, lan, pamuk to je kado kad pojedeš nešto dobro i shvatiš da si prije jeo lošu hranu. Po mom mišljenju odjeća ne treba biti nešto luksuzno, ali se trebamo dobro osjećati u njoj, treba nas podržavati, osnažiti nas.

Što mi kao kupci odjeće možemo učiniti da bi smanjili ekološki otisak?

Već sljedeći put kad idete u kupovinu možete pogledate etiketu i provjeriti gdje je nešto izrađeno i od čega je izrađeno. Kad god se to može, dobro je odjeću prati na nižim temperaturama. Također treba znati da odjeću od prirodnih materijala ne treba prati nakon svakog nošenja. Prirodnu vunu nekad je dovoljno samo provjetriti jer ona sama po sebi ima antibakterijska svojstva kao i konoplja. Trebali biste i osvijestiti da vam ne treba stalno neki novi odjevni predmet. Znam da je teško tako razmišljati zbog vršnjačkog utjecaja i reklama prisutnih svuda oko nas, ali ukoliko budete puno čitali vaše će znanje biti sve veće, imat ćete sve veću moć. Između ostalog i kao potrošač. Kao potrošači imamo veliku moć i to ne smijemo olako shvatiti. Najveća bitka vas mladih ljudi bit će bitka fokusa jer ste okruženi informacijama i sve žele vašu pažnju, a na vama je da pronađete ono što njeguje vašu dušu i što će vam pomoći da budete bolji prema drugima i prema prirodi. /Lucija Vukoić, 8.a; foto: arhiva Ivane Biočina/