Trovanje zajamčeno ukoliko se vrećica drži u ustima dulje od 5 minuta, a u slučaju da se proguta moguć je smrtni ishod

Zbog povraćanja, glavobolja i bolova u trbuhu od studenog 2022. na dan – dva izostajalo je dosta učenika u pulskoj školi Kaštanjer, ali istraga u školi pokazala je da nije slučaj o virozi. Uzrok  problema bila posljedica konzumacija novih duhanskih proizvoda – snusa i nikotinskih vrećica.  U međuvremenu konzumacija snusa i nikotinskih vrećica proširila se po hrvatskim školama pa je nedavno i Ministarstvo obrazovanja u škole poslalo upozorenje o opasnostima koja prijete od konzumacije spomenutih nikotinskih proizvoda te e-cigareta.

O štetnosti novih duhanskih proizvoda razrednici u našoj informirali su učenike, a jesu li te informacije svi učenici prenijeli roditeljima nismo sigurni. Upravo zato i pišemo ovaj članak kako bi informirali roditelje da oni kod svoje djece mogu prepoznati konzumiraju li njihova djeca ove po zdravlje štetne proizvode. Zbog propusta u zakonskoj regulative, nažalost, neki od njih  se mogu širom Hrvatske kupiti na kioscima i trgovinama. Moguće ih je kupiti i preko interneta, a internet je prepun reklama za online kupovinu tih proizvoda. 

Snus je paketić suhog duhana koji se stavlja ispod gornje usne kako bi se otopio, a sadrži nikotin s različitim aromama i aditivima. Snus sadrži duhan i njegova prodaja zabranjena je u Hrvatskoj i većini zemalja u EU, osim Švedske, Finske i Austrije. Nikotinske vrećice su vrlo sličan proizvod pun nikotina, ali ne sadrže duhan i zasad našim zakonima nije zabranjen, ali Hrvatski zavod za javno zdravstvo upozorava na brojne zdravstvene probleme vezena uz konzumaciju nikotinskih vrećica. Oni pišu da se zbog načina konzumacije nikotin puno brže apsorbira u tijelo. Napominju da je trovanje zajamčeno ukoliko se e vrećica drži u ustima dulje od 5 minuta, a u slučaju da se proguta vrećica moguć je smrtni ishod.  Spominju i da jedna kutija kutija snusa u prosjeku sadrži 60 miligrama nikotina, a što odgovara količini u 3 kutije cigareta.  Korištenje snusa i nikotinskih vrećica uvećava rizik za kancerogene bolesti, pojaviše usta i grla, a povećavaju se i rizik za razvijanje srčanih oboljenja i moždanog udara.

Roditelji bi trebali posumnjati da njihova djeca koriste snus ili nikotinske vrećice kad primjete da djeca učestolo imaju mučnine, glavobolje i povraćaju. Simptomi su i razdražljivost, poremećaj pažnje i sna te ubrzano lupanje srce. Konzumenti snusa mogu imati i kemijske opekline zubnog mesa i gornje usne s unutarnje strane. Može im se promijeniti boja sluznice te mogu imati ranice i čireve. Konzumiranje nikotinskih vrećica i snusa može se osjetiti i njuhom, naime dah konzumenata tih proizvoda ima miris po eteričnim uljima.

Psihijatri upozoravaju da konzumiranje snusa i nikotinskih vrećica može  izazvati euforiju  i neko konfuzno smeteno stanje te ovisnost. Kutijice nikotinskih vrećica vrlo su lijepo zapakirane te izgledaju poput kutijica bomobna, a koštaju od 4 – 6 eura.

U materijalima koji su u škole pristigli iz Ministarstva znanosti i obrazovanja upozoravaju i na šetetnost pušenja e-cigareta, a priložili su i podatak prema kojem je istraživanjem među 15-godišnjacima utvrđeno da više djevojčica konzumira e-cigarete. Barem jednom u životu konzumiralo ih je čak 43,8 posto djevojčica i 32,6 posto dječaka. U našoj školi u nekoliko navrata otkriveno je konzumiranje e-cigareta u školskom zahodu. /Iva Beloša, 8. b/

Lina: volontiranje je za mene sreća i nešto što me ispunjava

Lina Blagaić, učenica završnog razreda jezičnog smjera splitske Prve gimnazije, i Ivan Gudelj, student prve godine medicine u Splitu, od svojih vršnjaka razlikuju se po tome što već više od 10 godina volontiraju. S volontiranjem su započeli još u osnovnoj školi, a nedavno uz Međunarodni dan volontera proglašeni su regionalnim ambasadorima volontiranja u Dalmaciji. Do ovih divnih mladih ljudi koji zrače toplinom i pozitivnom energijom dovela nas je radijska emisija Civilno društvo, a s njima smo jučer razgovarali online. Ivan je s nama razgovarao u pokretu jer se upravo vraćao na predavanje na fakultet nakon jednog volontiranja za međunarodnu udrugu studenata medicinskog fakulteta, a Lina nam se javila sa Šolte iz svog doma. Ona svakodnevno katamaranom putuje sa Šolte u Split u školu i još pješači iz luke do svoje kuće. Na vožnju katamaranom utroši svaki dan 2 sata (putovanje traje 1 sat u jednom smjeru), a pola sata treba joj u jednom smjeru za pješačenje od luke do njene kuće. Unatoč svemu ona svaki tjedan dva do tri puta volontira.

Otkad volontiraš i tko te motivirao na volontiranje?

Lina: Počela sam u u drugom ili trećem razredu osnovne. Tada ustvari još nisam bila svjesna što je to volontiranje, ali u školi je postojao  volonterski klub kao izvannastavna aktivnost. Tada je bilo cool ići na izvannastavne aktivnosti  i ostajati poslije nastave. Poticali su me roditelji, učitelji, ali  najviše tadašnja pedagoginja.  

Ivan: Volontiram već 10 – 11 godina od trećeg ili četvrtog razreda. Najviše sam sebe motiviram jer volim biti aktivan i stalno se nečim baviti. Mislim da sam prvi puta volontirao s kolegama iz razreda na štandu Udruge Most.

Što za tebe znači volontiranje?

Lina: To je za mene sreća i nešto što me ispunjava. Sjećam se kad sam nakon korone krenula u srednju školu. Išla sam u školu vraćala se učila i osjećala sam da mi dan nije ispunjen. Onda sam se opet započela s volontiranjem i otad sam opet ona Lina kojoj je volontiranje sastavni dio života.

Ivan: Željenje, a ne moranje jer mi volontiramo iz svog srca. To je nešto što je meni drago, što me ispunjava pomaže mi da se izgradim i da vidim kakav je svijet oko mene.

Volontiraš li stalno preko iste udruge i koje si sve poslove obavljao/obavljala tijekom volontiranja?

Lina: Od kako sam u srednjoj školi volontiram u splitskoj udruzi DYXY. To je udruga koja se bavi  pomaganjem učenicima  s problemima u čitanju, pisanju i učenju. Dolazim dva, tri puta tjedno, ovisno o školskim obavezama. Po potrebi volontiram i u školi na Šolti, kad im treba neka pomoć.  Zadnji puta sam im pomagala kad su vodili učenike na izlet u Zadar. Dok sam bila član školskog volonterskog kluba dosta smo radili sa starijima. Npr. mi smo na radionicama njih učili kako s mobitelima, a oni nas plesti.

Ivan: Uključen sam u rad više udruga. Upravo sad se vraćam s jednog volontiranja koje obavljam za međunarodnu udrugu studenata medicine. Kolegica i ja išli smo u jednu srednju školu držati predavanje o HPV-u.

Lina je volontirati išla i neposredno nakon proslave svog 18. rođendana, spavala je nakon povratka s volontiranja

Koji volonterski posao ti se najviše svidio i zašto?

Lina:  Volim biti s djecom i pomagati im u svladavanju čitanja i u učenju. I djeca si međusobno pomažu, oni stariji mlađima i to je kao u nekoj obitelji kad sam s njima, ali i djeca i ja jako volimo kad  idemo na terapijsko jahanje u jedno selo u blizini Splita. Naime, naša udruga ima konje za terapijsko jahanje i djeca obožavaju ići tamo, a i ja. Ta nas druženja na otvorenom još više povezuju.

Ivan:  Sviđa mi se ovo što sad radim kad predajemo srednjoškolcima i tako širimo javno zdravstvenu kulturu, ali volim i drugačije aktivnosti. Posebno one kad pomažem ljudima s margina društva. Ljudima koji razmišljaju kako će preživjeti dan. To su mi najdraža volontiranja, iz njih izađeš kao bolja osoba. Npr. pomagao sam na pakiranju i raspodjeli humanitarne pomoći ljudima u socijalnoj potrebi i u doba korone. Znao sam s tim ljudima i popričati kad bismo im uručivali pomoć i tako sam saznao puno toga o životu. 

Možeš li nam ispričati neku zgodu s nekog od tvojih volontiranja?

Lina: Nedavno sam  slavila 18. rođendan i svi moji prijatelji došli su k meni na Šoltu. Bilo je to u petak, ali već u subotu u 7 sati ujutro moja Udruga je u sklopu aktivnosti 72 dana bez kompromisa išla na Žrnovnicu. S njima sam išla i ja. Odlučila sam tako prije rođendana i nije mi bilo teško preskočiti to spavanje, spavala sam nakon povratka s volontiranja.

Ivan: Kolegica i ja smo prošli tjedan pogriješili školu u kojoj smo trebali držati predavanje. Škole su jedna do druge, a mi smo ušli u razred koji je tad imao ispit, dok su nas u drugoj školi čekali da im održimo predavanje.

Što za tebe znači ova titula ambasadora volontiranja?

Lina: Ponosna sam što smo Ivan i ja dobili ovo priznanje. Mislim da je završilo u dobrim rukama. On je na fakultetu, a ja u srednjoj školi gdje je veliki broj mladih koje možemo  poticati na volontiranje.

Ivan: To je kruna našeg desetogodišnjeg volonterskog rada i lijepa zahvala za ono što smo radili do sada.

Ima li u tvojoj sredini školi/fakultetu dosta volontera?

Lina: Nema dovoljno i željela bih da Ivan i ja  uspijemo zainteresirati što više mladih za volontiranje.

Ivan: Poražavajuće je da je prije korone volontiralo 11 posto ljudi, a sada samo 7 posto. Malo naših vršnjaka volontira, trebalo bi nas biti više.  

Jesi li ti osobno nekog potaknula/potaknuo da postane volonter?

Lina: Neke moje prijateljice su počele volontirati u Udruzi DYXY, gdje i ja volontiram.  Možda nekad ispadnem i dosadna s tom mojom agitacijom, ali ja sam se preporodila kad sam krenula ponovo volontirati i voljela bih da i drugi dožive takvo iskustvo.

Ivan: Da, jer ja ih često pozivam da idu sa mnom. Pogotovo sad na faksu, svi se nekako potičemo, držimo ta predavanja i provodimo  javno zdravstvene  aktivnosti po gradu.

Zašto bi mladima preporučila/preporučio da volontiraju.

Lina: Volontiranje pruža priliku mladima da steknu nove vještine, upoznaju nove ljude, razvijaju empatiju i solidarnost prema drugima i pridonesu  pozitivnim  promjenama u zajednici. Meni je upravo iskustvo volontiranje pomoglo otkriti neke moje interese i zato sad razmišljam o upisivanju studija logopedije ili socijalnog rada. Volontiranje je i odličan način za razvijanje samopouzdanja i rekla bih da unosi osjećaj svrhe u našim mladim životima.

Ivan: Volontiranje nam pomaže i da gradimo sebe kao osobe. Kroz volontiranje svi postajemo jedno veliko srce koje će u svakom trenutku na kugli zemaljskoj biti u prilici pomoći onima koji pomoć trebaju, a zauzvrat se volonteri osjećaju sretnim i ispunjenim. Pozivam vas da se uključite, vremena se uvijek nađe ukoliko se želi. /Ines Martinek 7. a; Lucija Vukoić 8.a; foto: privatna arhiva Line Blagaić/

Influenceri ne spominju slučajno neke proizvode u svojim sadržajima, za to su plaćeni, a u Hrvatskoj po objavi zarađuju do 300 eura

U prethodnom članku pisali smo da je konzumerizam društveni fenomen koji se odnosi na pretjeranu težnju za posjedovanjem i kupnjom stvari. Na kraju članka dodali smo i neke savjete kako utjecati na smanjenje želje za kupovinom. Kao vrlo važne savjete izdvojili smo smanjivanje vremena provedeno na društvenim mrežama  i izloženost reklamama. Spomenuli smo i da su ta dva savjeta i vrlo usko povezana.

Iako mi djeca sve rjeđe pratimo tiskane medije, televizijski ili radijski program, društvene mreže koje pratimo prepune su reklama. Da su brandovi uočili okretanje velikog dijela publike novim medijima govori  podatak da je tržišna vrijednost digitalnog marketinga u svijetu u 2021. dosegla 13,8 milijardi dolara. Portal Poslovni hr,   gdje smo pronašli taj podatak, piše i da se iznos namijenjen digitalnom marketingu udvostručio  u odnosu na 2019. godinu, a čak je 700 posto veći u odnosu na 2016. Sve veći iznos namijenjen toj vrsti marketinga pripada prikrivenom oglašavanju. Takvo oglašavanje vrlo je često u sadržajima influencerima koji prilikom objave svakodnevnih životnih aktivnosti, kroz priču, skreću pozornost na neki proizvod. No, neki proizvod nije slučajno spomenut jer influencer ima ugovor s proizvođačem tog proizvoda. U istom članku spomenut je i podatak da hrvatski influenceri zarađuju do 300 eura po objavi. To je prosjek, a točan iznos ovisi o popularnosti, odnosno o tome koliko pratitelja ima pojedini influencer.

Dobna granica za društvene mreže 13 godina, a čak 5 posto ispitanih profil otvorila u dobi od 7-8 godina

Nakon što smo prezentirali podatke o porastu količine novca namijenjenog digitalnom marketingu postaje jasnije zašto je važan savjet o potrebi smanjivanja vremena provedenog na društvenim mrežama. One su prepune različitih vrsta reklama, ali i onih prikrivenih koje, pogotovo na djecu, djeluju još manipulativnije jer dosta njih ne shvaća da su unutar nekog sadržaja prezentirane i reklame. Na to upozorava i UNICEF-ovo istraživanje  o utjecaju digitalnog marketinga na mlade. To je istraživanje provedeno 2021., a u njemu su sudjelovali većinom mladi u dobi od 16 do 19 godina. Istraživanjem je između ostalog utvrđeno da tek 52 posto mladih razlikuje plaćene (sponzorirane) od standardnih tekstova na portalima. U nižim dobnim granicama  taj je postotak sigurno i puno veći. Ovo je istraživanje važno i zato što je njime utvrđeno da je 5 posto sudionika istraživanja otvorilo profil u dobi od 7 ili 8 godina, a njih 16 post s 9 ili 10 godina. Jedno drugo istraživanje koje spominje Poslovni.hr govori da 33 posto ispitanih navodi da su im influenceri pouzdani izvor pri donošenju odluke o kupovine.

Zato sve vas pozivamo da razmislite o tome koliko vremena provodite na društvenim mrežama i kakve sadržaje pratite. Kako biste osvijestili način na koji influenceri „upakiravaju“ reklame u svoje sadržaje pročitajte i članak na poveznici ispod ovog teksta. /Larisa Tremski, 7. c; foto: Instagram/