„Specijalne vijesti“, prvi video uradak naše filmske grupe, snimali smo pod praznicima 7. siječnja . Voditeljice vijesti smo bile Dora Kos i ja, Luka Kemenović i Marko Matus bili su snimatelji, a dio ekipe bila je i Lucija Hrg.
Ako ste pogledali vijesti, zaisgurno ste pomisli kako je to vrlo jednostavno, ali nije. Kako smo u ovom poslu početnici, imali smo svakakvih problema. Jedan od većih bio je čitanja s našeg improviziranog blesimetra, čiju je ulogu odigrao školski laptop.
Gotovo svaku najavu snimali smo nekoliko puta jer nam nije uspijevalo od prve. Ponekad je problem bio naglasak, ponekad nam se smijalo, ili smo rečenicu pročitale bez interpunkcija, sve onako u jednom dahu. Marko i Luka su nam se smijali, ali kad su oni pokušali uvjerili su se da nije baš jednostavno biti spiker.
Otad smo naučili dosta novih stvari o procesu snimanja i nadamo se da će naš novi prilog biti bolji.
Ukoliko imate ideja kojoj bi temi mogli posvetiti naše naredne vijesti svakako nam se javite. /Ana-Marija Ferenčak, 8. a/
Dubrovačke zidine na mjestima su široke do 6 metara, a građene su 400 godina
Od Marjana u Splitu, Makarske rive, Baćanskih jezera, preko dubrovačkih zidina, te grada Zadra, sve smo to mi, sadašnji osmaši posjetili na našem maturalcu u lipnju. Činilo nam se kao da smo u pet dana prošli kroz cijelu Dalmaciju.
Vjerujem da se od onog službenog programa, svima nama najviše svidio posjet dubrovačkim zidinama. Naime, kada smo ih razgledavali uz pomoć našeg vodiča, pomalo smo se osjećali kao da se vraćamo u prošlost. Jedina stvar koja nas je ‘držala’ u sadašnjosti bilo je mnoštvo stranih turista, velika gužva i mnoštvo fotoaparata.
Zapamtili smo da su dubrovačke zidine građene oko 400 godina, od 13. do 17. stoljeća. Zidine građene sa zadatkom obrane grada dužine su 1940 metara, a na nekim su mjestima široke čak do 6 metara. U sastavu zidina je i nekoliko kula i tvrđava, od kojih su najpoznatije Minčeta, Bokar, Revelin i Lovrijenac u kojem se ljeti često održavaju kazališne predstave.
Vodič nam je ispričao da je jedan američki portal na svoj popis 10 top destinacija koje treba posjetiti prije smrti, uvrstio i dubrovačke zidine. Od vodiča smo doznali i da Dubrovnik svake godine dolazi sve više turista, a često se na dubrovačkom Stradunu mogu susresti i mnoge slavne osobe. Među mnoštovom slavnih posjetitelja Dubrovnika, vodič nam je spomenuo princa Edwarda, Tom Cruisa, Beyonce…. Šteta da ih nismo sreli.
Iako smo već pri polasku, na našoj prvoj destinaciji u Splitu bili umorni, to nas nije spriječilo da tulumarimo. Na kraju prvog dana smo sretno stigli u naš hotel “Labineca” u mjestu Gradac, na Makarskoj rivijeri, te je tako započeo naš provod.
Uzdisale za visokim Talijanom
Katarina, Ana-Marija, Veronika i Lucija – Zadar
Kako smo svaki dan putovali u drugi grad, spavanje smo ostavili za vožnju autobusom, a noći smo ispunili tulumima u sobama, premještanjima iz sobe u sobu, a mi cure, naročito iz 8.a, dobar dio noći provodile smo razmišljajući što obući sljedeći dan.
Priznajemo da smo za naših noćnih provoda znali biti glasni, no ipak je to bio maturalac. Spavalo se malo, a oni koji su prije većine legli na spavanje, nerijetko se budili s tragovima paste za zube ili gelova za tuširanje u kosi, licu ili na krevetu. Najčešće su mete bili Karlo i Tomislav Srbljinović, te Mateo Mlinarić.
Kao i na svakom maturalcu, Amorove strelice su pogađale neka srca. Kombinacije neka ostanu tajna, no može se reći da su dečki masovno patili za Paulom, recepcionarkom na praksi, a mi cure uzdisale smo za visokim Talijanom, gostom u našem hotelu. Svim djevojkama u sjećanju je ostao i mladi turist iz Beča, kojeg smo upoznale na makarskoj rivi.
Cijeli je maturalac ostao zabilježen stotinama fotografija koje ćemo dugo čuvati, ali i uspomenama koje nismo mogli zabilježiti fotoaparatom. Bili smo svugdje, vidjeli smo svašta, a vrlo nam je važno bilo da smo to doživjeli svi zajedno. Iako su nam u sjećanju ostali tulumi i zabave više nego znamenitosti, maturalac je za nas bio savršen, bez ikakvih nedostataka osim jednog, da je potrajao duže. /Ana-Marija Ferenčak, 8.a/
PEDAGOGINJA: E-UPISI OLAKŠALI UPISE U SREDNJE ŠKOLE
Problema bilo oko medicinske dokumentacije
Hrvatska je ljetos prva u Europi imala E-upise. S upisnim kooridnatorom u našoj školi, pedagoginjom Gordanom Ščetar porazgovarali smo o tome što ona misli o E-upisima i zatražili je da novu generaciju osmaša i njihovih roditelja savjetuje na što osobito treba paziti prilikom E-upisa.
Klinček: Jesu li E-upisi po Vašem mišljenju olakšali upise u srednje škole?
Svakako, učenici i roditelji nisu radi upisa morali ići iz svog doma, putovati npr. u Zagreb, Varažin… i to po nekoliko puta. Sve su mogli obaviti od kuće, a moglo se birati više škola nego prije.
Klinček: Kakvu ste ulogu imali Vi, a kakvu razrednici oko upisa u srednje škole?
Kao upisni koordinator, kontrolirala sam jesu li učenici odabrali program i jeli to dobar odabir za njih. Razrednici su imali više obaveza pazeći od početka do kraja upisa provde li učenice sve kako treba, i na kraju nakon potpisivanja prijavnice od strane roditelje i učenika unosili su taj vrlo važan podatak u program.
Klinček: Jeli u školi ili negdje drugdje bila organizirana obuka za Vas i razrednike u vezi e-upisa?
Obuka za ravnatelje i stručne suradnike bila je organizirana u Varaždinu, a nekoliko dana kasnije i za razrednike. Nakon toga smo organizirali roditeljske sastanke i s cijelom procedurom upisa upoznali smo roditelje.
Nakon zaključavanja liste samo ravnatelj može mijenjati prioritete
Klinček: Jeli bilo nekih problema s E-upisima u našoj školi? Jeli možda bilo kakvih pritužbi od strane roditelja?
Problemi su, uostalom kao i u drugim školama, uglavnom bili zbog medicinske dokumentacije. Medicinske potvrde najčešće su trebale učenicima trogodišnjih i medicinskih škola, a na ovim upisima za nas u osnovnoj školi trebalo je priložiti dokumentaciju obiteljskog liječnika, a za željenu srednju školu potvrdu specijaliste školske medicine. S tim su neki učenici kasnili, no srećom ove je godine rok produžen jer se to dešavalo u dosta škola.
Jedan od problema bilo je i to što dio roditelja bojao da im djeca neće biti upisana jer im je pod stavkom zadovoljeni uvjeti bilo crveno. No, oni su zaboravili na upozorenje s roditeljskih sastanaka da će svi uvjeti biti zadovoljeni tek kad roditelj potpiše prijavnicu i razrednik klikne da je prijavnica potpisana
Klinček: Možete li nam ukratko prepričati proces E-upisa?
Da bi se mogao upisati elektornskim putem, učenik treba imati podatke o svom ekeltorničkom identitetu u mreži CARNet. To su mail adresa, šifra i korisničko ime. Te će podatke u našoj školi, dobiti od mene.
Kad se s navedenim podacima ulogiraju u sustav, na svoj mobitel SMS porukom dobit će PIN potreban za administriranje pri upisu. Valja napomenuti da mi u školi možemo samo nadzirati što učenici rade, ali ne i nešto mijenjati u učenikovom sučelju.
Kad je prema planu upisa određen datum za biranje programa, učenici mogu izabrati 10 programa u 5 škola, u gradu u kojem žele.
Nakon odabira programa, lista se zaključava određenog datuma i program odabire koju će školu učenik upisati. Ukoliko učenik ima dovoljno bodova i ulazi u upisnu kvotu za prvi prioritet koji je odabrao, onda ga program automatski upisuje na taj prvi prioritet.
Ukoliko nije ušo u upisnu kvotu, program učeniku bira drugi prioritet ili dalje po redu, ukoliko nije ni u drugom po redu željenom smjeru ušao u upisnu kvotu.
Nakon što su liste zaključane, samo ravnatelj može promijeniti prioritet i to samo onda ukoliko roditelj ravnatelju dostavi pismeni zahtjev.
Klinček: Na što bi osmašima i njihovim roditeljima željeli osobito skrenuti pažnju, o čemu bi osobito trebali voditi brigu kad krene proces upisivanja?
Osobito treba paziti na prioritete. Treba znati što se najviše želi, i tako po redu želja rangirati programe. Događalo se i da učenici izaberu program koji žele, ali ne i školu. Npr. odaberu poljoprivredni tehničar, ali nisu pazali u kojoj školi, pa se dogodilo da to bude u školi u Virovitici, a ne u Križevcima.
Prilikom odabira programa treba paziti zadovoljava li učenik traženi bodovni prag i stalno i treba pratiti ulazi li u upisnu kvotu. Kad krenu upisi potrebno je svaki dan pogledati na kojem se mjestu nalazi na rang listi, jer program stalno izbacuje redoslijed. Npr. ako je učenik 14 od 26, sigurno će biti upisan, no, ukoliko je 28., a upisuje ih se 26, mora pratiti hoće li se netko možda maknuti iz tog smjera i hoće li možda moći ućio u upisnu kvotu ili ne. Roditeljima skrećem pažnju da na vrijeme dostavljaju dokumentaciju. /Katarina Pofuk, 8.c: fotografija: K.P./
Na prvim elektronskim upisima u srednje škole, od 33 naša bivša osmaša samo dvoje upisalo se u drugom roku, a svi ostali imali su sreće već na prvom roku. Da su bili dobro pripremljeni za upise govori i podatak da je većina učenika upisala školu koja im je bila prvi izbor, a svega troje učenika upisalo je drugu školu s liste želja, dok je jednom je učeniku upisana škola bila treći izbor.
Analizirajući upise doznali smo i podatak da je najviše naših osmaša, njih 11, upisalo Srednju gospodarsku školu. Na drugom mjestu po broju upisanih Orehovčana je Srednja škola „Ivan Seljanec“, za koju se odlučilo 9 učenika, dok je na trećem mjestu, sa 7 upisanih, Gimnazija Ivana Zakmardija Dijankovečkog.
Ukoliko uspoređujemo upise po smjerovima, najpopularnija je bila opća gimnazija koju je upisalo 8 učenika, zatim s 4 upisana učenika slijedi smjer fitofarmaceut, a treće mjesto s po 3 upisana učenika dijele hotelijersko-turistički i komercijalni smjer.
Miklečić – prvi ekološki tehničar
Osmaši su se „razbacali“ u čak 15 smjerova, a u većini smjerova upisan je svega po jedan učenik. Od novih smjerova, u kojima od kako analiziramo upise, nije bilo upisanih Orehovčana, ističemo ekološki smjer i smjer za konditore.
Za ekološkog tehničara, u varaždinskoj Graditeljskoj, prirodoslovnoj i rudarskoj školi, školuje se Matija Miklečić, a Mihaela Kuharović za konditora u bjelovarskoj Turističko-ugostiteljskoj i prehrambenoj školi.
Ukoliko ovogodišnje upise uspoređujemo s predlanjskom godinom (kad smo posljednji puta prikupljali podatke), prvo treba napomenuti da je ove godine osmaša bilo manje za jedan cijeli razred. Naime u generaciji 2010./2011. imali smo 56 osmaša, a te ih se godine najviše, čak 23, upisalo u Srednju školu „Ivan Seljanec“. Ta je škola bila je najpopularnija i godinu prije, dok je ovogodišnji prvi izbor, Srednja gospodarska škola bila najzanimljivija osmašima iz generacije 2008./2009. Tada se 17 učenika upisalo u Gospodarsku školu. /Veronika Puškar, 8.c; fotografija: V.P./
U gradovima školovanja stanovat će 6 učenika
Škole u Križevcima izabralo je najviše učenika, njih 27 i svi će oni biti đaci putnici. Dvoje učenika školovanje nastavljaju u Zagrebu, a po jedan učenik školovat će se u Koprivnici, Bjelovaru, Varaždinu i Čakovcu.
Od šestoro upisanih u škole u udaljenijim gradovima, četvoro ih je uspjelo naći smještaj u đačkim domovima, a dvoje će stanovati u privatnom aranžmanu.
Među školama koje su prvi dan nastave punile medije bila je i naša PŠ Gregurovec.
Iz TV-priloga koji su emitirani tog dana u nekoliko navrata na HRT-u, doznali smo da je vlaga veliki problem u našoj novoj, lijepoj školi, izgrađenoj prije samo dvije godine.
Vlažne mrlje na zidovima učionica pojavile su se u travnju ove godine. Nakon što su u školi uočili tragove vlage koji su dosegli do visine od 80 centimetara, naš ravnatelj Stjepan Lučki obavijestio je izvođača radova, tvrtku “Radnik”. No, prema ravnateljevim riječima, izvođač radova nije reagirao sve dok mu iz škole nisu zaprijetili tužbom.
Krajem kolovoza izvođač radova u Gregurovec šalje nekoliko radnika koji su pregledali zgradu, nešto su oko zgrade kopali i odmah zatrpali, no, s radovima na sanaciji nisu nastavili, niti su školu obavijestili o uzrocima problema zbog kojeg nastaju vlažne mrlje.
Vlaga oštećuje zidove u PŠ Gregurovec
Ogorčeni roditelji, učiteljica Emina Baričević i ravnatelj su 2. rujna razgovarali su s novinarima HRT-a. Napokon, 4. rujna, predstavnik tvrtke “Radnik” potpisuje ugovor kojim se izvođač radova obavezuje da će ukloniti oštećenja nastala od vlage.
Od tri kestena koje smo u našem školskom dvorištu posadili lani (19. rujna), uz Međunarodni dan sadnje drveta, primila su se dva.
Mališani su sada visoki oko 45 centimetara, te ćemo ako tako nastave rasti, u školi za koju godinu imati plodove kestena. Stabla dobro napreduju zahvaljujući i brizi našeg domara Ivice Biškupa, koji je oko njih postavio zaštitnu ogradu kako ih loptom ne bi uništili nogometaši, kao što se to desilo stablu oraha.
Podsjetimo, stabla je s učenicima 7.a i 7.c posadila inženjerka šumarstva Sonja Rukavina iz Hrvatskih šuma – Uprava šuma Podružnica Koprivnica, a ta nam je tvrtka stabla i donirala.
Autorica teksta Nikolina Ranilović pored jednog od kestenova
Od naše pedagoginje, Gordane Ščetar, doznali smo da ćemo o tome kako paziti na šume od idućeg polugodišta učiti od šumara Hrvatskih šuma, koji pripremaju projekt o zaštiti šuma i planiraju posjećivati škole. /Nikolina Ranilović, 7.b;fotografije: S.L./
Svoje prvo ljetovanje na Pagu ( 12. 08-19.08. 2013.) pamtit ću najviše po zakapanju Karla Črnca u pijesak do vrata na glavnoj paškoj plaži. Ideja da ga zakopamo bila je njegova, no prisjela mu je kad se nije sam uspio iskopati, pa smo mu morali pomoći u izvlačenju, a pritom smo ga zezali i smijali se njegovim nespretnim pokušajima izvlačenja iz pijeska.
Slobodno vrijeme uvečer najčešće smo provodili kartajući popularni kems, a ponekad smo tu igru u kojoj su dokazano najuspješniji igrači bili brat i sestra Karlo i Irena Črnec igrali i na plaži. Na kartanje smo ponekad uspjeli “navući” i voditelje, ponajčešće našeg učitelja tjelesnog Sašu Šikića.
Kems na plaži
“Koki” stil
Na Pagu smo puno vremena posvetili učenju plivanja. Neki od nas koji dotad nisu znali plivati zaradili su diplome, a još uvijek mi je pred očima Igor Belani koji je stalno u more ulazio s maskom kao da se sprema na ronjenje.
Obožavala sam igrati picigin, u kojem smo, prema riječima učitelja Šikića, oborili rekord prošlogodišnjih učenika. Igranje picigina sigurno će se dugo sjećati i Emanuel Tomak, čiji smo specifičan zamah nazvali “Koki”stil.
Super nam je bila i nedjeljna večer uz karaoke, kad su se kao dobri pjevači najviše istaknuli duo Marko Matus i Emanuel Tomak pjevajući pjesme Miroslava Ilića.
Terapija crnim blatom
Pospremati sobe svako jutro nije nam bilo tako zabavno, no što se mora, mora se. Neki su to prihvatili s više entuzijazma. Među takvima bila je i ekipa iz moje sobe, sobe 3, koja je bila proglašena za naj sobu. Neka se zna cimerice iz sobe 3 bile su Barbara Ban, tri Veronike: Furmeg, Poljak i Cvetko i potpisnica ovog teksta.
Voljela bih na Pag i iduće ljeto i to s ekipom u istom sastavu. /Karolina Šok, 6.b; fotografije Darko Višak/
Prve hlače s cvijećem počele nositi Veronika Kušec i Jasmina Plantić
Hlače cvjetnih uzoraka od početka ove školske godine, postale su trend i u našoj školi.
Cvjetni uzorci na hlačama, na modnim pistama Pariza, Milana… zamijećene su od proljeća 2012., a kako to piše portal modamo.info, trendseterice poput Rihanne, Beyonce,Jessice Albe i Olive Palermo među prvima su primijećene u cvjetnim hlačama.
U Hrvatskoj su cvjetne hlače masovnije prihvaćene ovo proljeće nakon što su ih počeli proizvoditi high streetbrandovi poput Zare, Manga, New Yorkera i sličnih, čije su cijene prihvatljivije mladima.
U našoj školi, među prvima, proljetos, dok su još bile sedmašice, cvjetne hlače su započele nositi Veronika Kušec i Jasmina Plantić iz 8.b.
U međuvremenu je pod praznicima izgleda puno djevojaka bilo u kupovini, jer kad smo se jesenas vratili u školske klupe hlače cvjetnih uzoraka postale su dio garedrobe sve većeg broja učenica.
Hlače naših učenica pretežno su blagih i nježnih boja s nešto sitnijim cvjetovima kad su izrađene od elastičnog platna, a s velikim cvjetovima na tamnoj podlozi kad se radi o tajicama.
Doznali smo da su svoje cvjetne hlače, najčešće nabavljale u križevačkim trgovinama, a neke od vlasnica hlača s kojima smo razgovarale, pohvalile su nam se da su imale sreću i svoje su hlače uspjele nabaviti u pravo vrijeme, na akcijskim prodajama, u pola cijene. Jedna od sretnica Mihaela Galaš, umjesto redovne cijene od 149 kuna platila ih je u pola manje. Neke su djevojke, poput Sare Orak, imale još veću sreću i dobile popularne cvjetne hlače za rođendan.
No, cvijeće nije postalo trend samo na hlačama, već cvjetne uzorke često viđamo i na ostalim komadima odjeće, a u našoj školi učestalo na papučama i majicama. Primijetili smo da su i neke od naših učiteljica prihvatile cvjetne uzorke. Nekidan smo tako u zanimljivoj cvjetnoj tunici uočili našu učiteljicu njemačkog, Karolinu Tomekovec.
Što odjenuti s cvjetnim hlačama?
Ukoliko vas ujutro muče i problemi što odjenuti uz cvjetne hlače, u nastavku pročitajte što, po savjetu iskusnih modnih blogerica s potrala malezensketeme.com, najbolje pristaje uz hlače cvjetnih uzoraka.
Najsigurniji izbor je bijela majica, košulja ili vesta kako bi bijeli gornji dio ” ohladio” kombinaciju. Za profinjeni izgled, preporuča se npr. uz cvjetne hlače pastelnih boja, nositi i puderasto-ružičasti sako, a uz hlače tirkiznih boja sako u camel boji (boja devine dlake). Za elegantan izgled uz cvjetne hlače klasičnog kroja pristaju klasične košulje, fine bluze i salonke. Hrabrije kombinacije su one s gornjim dijelom jarkih boja, a za ležerne kombinacije uz jednostavne bluze, pristaju sandale na remenčiće, etno nakit i velike torbe. /Mateja Zajec, 8. a; fotografije: S.L./
