Kvizovi MJESEC KNJIGE ZAPOČELI HLAPIĆEM I STRIBOROM
Pobjednici – grupe žutih i rozih
Karla, Patricija,Filip i Leonard – pobjednici kviza
Mjesec knjige u našoj školi započeli smo kvizom o romanu “Čudnovate zgode šegrta Hlapića”. U kvizu održanom 14.10. sudjelovali su učenici trećeg razreda, učiteljice Dubravke Kos. Pobijedila je grupa žutih u sastavu: Karla Ferenčak, Filip Ifšak, Patricija Fagnjen, Leonard Ban.
Luka, Karolina, Katarina i Helena – pobjednici kviza “Šuma Striborova”
Drugi kviz je održan 21.10. u četvrtom razredu učiteljice Blaženke Svoboda, a učenici su se natjecali u poznavanju priče “Šuma Striborova”. Ovaj put pobijedila je roza grupa u kojoj su bili: Helena Kralj, Karolina Matus, Katarina Ifšak, Luka Pacur.
O aktivnostima koje ćemo još provoditi u sklopu Mjeseca knjige obavijestit ćemo vas uskoro. /Mihaela Ivanek, 5.c/
Muzeologija se može studirati na Filozofskom fakultetu u Zagrebu
Sara i Karla s kustosom Ozrenom Blagecom
Razgovarajući o pripremi teksta o našem izletu u Gorski kotar, spomenuta je riječ kustos.
Neki od nas prisutnih zbunili su se i pitali što znači ta riječ. Zato smo je odlučili istražiti.
Nakon što smo to učinili, Sara Orak i ja prisjetile smo se da smo mi prije 2 godine na jednom novinarskom zadatku razgovarale s kustosom. Bilo je to u Gradskom muzeju Križevci, a kustos Ozren Blagec pričao nam je svoja saznanja o našem slavnom sumještaninu podbanu Gašparu Orehovačkom.
Sad smo vam već gotovo otkrili što to rade kustosi. Dakle kustosi (riječ je latinskog porijekla i znači čuvar) su zaposlenici muzeja koji vode brigu o muzejskim zbirkama, prikupljaju, sređuju, štite i čuvaju muzejsku građu.
Kustosi, kako to piše na stranici http://mrav.ffzg.hr/zanimanja/book/part2/node0703.htm, provode i potrebna istraživanja, organiziraju izložbe i pišu o svojim istraživanjima. Kustosi i održavaju stručna predavanja za posjetitelje muzeja .
Da bi se postalo kustos potrebno je završiti fakultet. Budući kustosi mogu studirati na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na Katedri za muzeologiju i postati diplomirani muzeolozi. No, nije isključivo taj fakultet uvjet da bi se netko mogao zaposliti kao kustos, već su kustosi u muzejima često i povjesničari, povjesničari umjetnosti, arheolozi i druge srodni stručnjaci, no svi moraju odraditi pripravnički staž i položiti stručni ispit.
Istražujući o zanimanju kustosa doznali smo da je u Hrvatskoj zaposleno 408 kustosa, viših kustosa i muzejskih savjetnika. /Karla Senko, 7.b/
U muzejima rade i..
Na stranici http://djecjikutak.muzej-rijeka.hr/index.php/o-muzejima/tko-radi-u-muzeju/ doznali smo da u muzejima često rade i : Restauratori – obnavljaju stare predmete, pazeći da one zadrže svoj originalni izgled. Konzervatori – se bave zaštitom predmeta od propadanja. Posebnim alatima i raznim zaštitnim premazlma štite predmeta od pucenja, hrđanja i sličnog. Preparatori – rade u prirodoslovnim muzejima. Zaslužni su za to da izložene preparirane životinje izgledaju kao da su žive.
Članovi novinarske i filmske grupe, nas 15, dana 24. rujna posjetili smo Hrvatsku radioteleviziju.
Kroz prostore radija i televizije provela nas je Nada Chedid iz odnosa s javnošću HRT-a, a vrlo srdačano uz sokove, kekse i grickalice u prostorima radija ugostila nas je Sandra Maričić, urednica emisije „Stigla je pošta“.
U našem zvučnom prilogu poslušajte samo dio onog što smo doznali o radiju i televiziji koji su smješteni u ogromnoj zgradi u Zagrebu na adresi Prisavlje 3. /Mihaela Ivanek, 5. c/
Chadid pokazuje “frižider” – dokumentacijuVoditeljica Dubravka Družinec govori o nama u emisiji “Konvoj”U prostoru Dnevnika sa Sinišom KovačićemViking Mihael u garerobi HRT-aU studiju “Anton Marti”U studiju emisije “Dobro jutro”
S urednicom Sandrom MaričićNaša snimka s kamere uživo
Djevojčice i dječaci drugi na međuopćinskom u atletici
Ivan Benčec, pobjednik skoka u visIvan Štriga, pobjednik utrke na 100 m
I mi imamo svog Bolta – Ivana Štrigu, učenika 8.c. Ivan doduše ne trči ispod 10 sekundi poput svog uzora, ali i njegovih 12,71 bilo je dovoljno za pobjedu u utrci na 100 metara na međuopćinskom natjecanju u atletici za učenike osnovnih škola. Natjecanje je održano u četvrtak 17. 10. na križevačkom stadionu, a mi smo se iz Križevaca vratili sa srebrnim peharom.
Drugo mjesto osvojili smo u konkurenciji učenika iz OŠ Sokolovac, OŠ Andrije Palmovića Rasinja, te dviju velikih križevačkih škola OŠ Ljudevita Modeca i OŠ “Vladimir Nazor”. Unatoč jakoj konkurenciji i činjenici da je među sudionicima natjecanja bilo dosta onih koji treniraju atletiku u Atletskom klubu “Križevci”, mi smo briljirali zahvaljujući i strategiji našeg mentora Saše Šikića koji je očito dobro izabrao učenike za pojedine discipline.
Benčec preskočio 150 cm
Osim Štrige prvo mjesto osvojio je još Ivan Benčec (8.c). On je pobijedio u disciplini skok u vis preskočivši 150 centimetara. Početna visina bila je 115. Letvica se podizala svakih 5 cm, a na samom kraju po centimetar. Sa svakim podizanjem letvice naše navijanje postajalo je sve glasnije, a atmosfera na tribinama sve vatrenija. Borba je bila vrlo tijesna i do zadnje minute nije se znalo tko je pobjednik. Na kraju je Ivan ipak imao manje rušenja od drugoplasiranog suparnika Edija Koštića iz Nazora i našeg Nikole Ciganovića (8. a) koji je ove i prošle godine natjecanje u skoku u vis završio na trećem mjestu. Za proglašenja rezultata svi smo skočili s tribina i u pobjedničkom zanosu vrištali u krugu oko Ivana, koji je znatno napredovao od prošle godine kad je bio 6.
Našem odličnom plasmanu na natjecanju značajno su doprinijeli i drugi te trećeplasirani učenici. Nedavni pobjednik krosa Mihael Mladen (8.a), osvojio je drugo mjesto u utrci na 300 metara s rezultatom od 43,06. Na početku utrke Mihael nije dobro startao, ali je “potegnuo” u završnici i na cilj stigao samo s 1 sekundom zaostatka za pobjednikom Maksom Brčićem, inače kadetskim prvakom Hrvatske na 300 metara. Podsjetimo da su njih dvojica bili glavni suparnici i na krosu, no tad je Maks završio na drugom mjestu.
Drugo mjesto osvojio je i Tomislav Srbljinović (8.c). On je bio drugi u utrci na 100 metara. Treća mjesta osvojili su David Brčić (8.a) u disciplini bacanja kugle i učenik Nikola Miklečić (8.b) u disciplini skok u dalj.
“Naši dečki” bili su izvrsni i u štafeti na 100 metara, osvojivši prvo mjesto ispred drugoplasirane ekipe Modeca i trećeplasiranog Nazora. Za pobjedničku ekipu nastupili su Ivan Štriga, Mihael Mladen, Tomislav Srbljinović i Nikola Ciganović.
Organizatori razmislite o natjecanju najboljih po disciplinama
Šteta što ni naša štafeta, niti pojedinačni pobjednici u disciplinama neće nastaviti natjecanje jer se zbrajaju rezultati u svim disciplinama i na županijsko natjecanje ide samo prvoplasirana ekipa u ukupnom poretku. Možda bi bilo dobro da organizatori razmisle da se u sklopu natjecanja u atletskim disciplinama organizira i natjecanje u kojem bi se mogli dokazati i pojedinci, a ne samo ekipe škola.
Na međuopćinskom natjecanju iz atletike, nisu se istaknuli samo dječaci, već je i ekipa djevojčica osvojila drugo mjesto. Djevojčice nisu ni u jednoj disciplini osvojile prvo mjesto, ali su u 5 od ukupno 7 disciplina na ovom natjecanju osvojile drugo ili treće mjesto.
Druga je u utrci na 100 metara bila Petra Španić (8.a), a Veronika Kušec (8.b) bila je trećeplasirana u utrci na 300 metara. Svojim drugim mjestom na 600 metara sve nas je ugodno iznenadila učenica Ivana Peklić (7.a). U disciplini bacanja kugle osvojili smo drugo i treće mjesto. Druga je bila prošlogodišnja pobjednica Irena Črnec (8.c), a treća lani šestoplasirana Veronika Puškar (8.c). Treće mjesto u štafeti na 100 metara osvojila je ekipa u sastavu Petra Španić (8.a), Karolina Šok (6.b), Veronika Kušec (8.b), i Ivana Jelak (8.b).
Ovaj dan na stadionu u Križevcima bio je dan za pamćenje, jedino nam je žao što se svojih izvrsnih postignuća naši učenici jednog dana neće moći prisjetiti gledajući medalju s natjecanja. Naime, ove godine, valjda zahvaljujući sve većem nedostatku novca u školama, najbolji nisu dobili medalje. Samo će školi ostati pehar kao dokaz postignutih rezultata jer jedine su nagrade bile su pehari za škole kao sudionike natjecanja. /Katarina Pofuk 8.c/
Atletičarke i mentor S. Šikić
Naj rezultati naših natjecatelja
Djevojčice:
100 metara -Petra Španić-14.41 – 2. mjesto
300 metara – Veronika Kušec – 48,99 – 3. mjesto
600 metara – Ivana Peklić – 2.06,59 – 2. mjesto
Štafeta 4 * 100 – P. Španić, K. Šok, V. Kušec, i I. Jelak – 1.00,46
Kugla- Irena Črnec 8,08 – 2. mjesto
Dio muške ekipe i mentor S. Šikić
Dječaci:
300 metara – Mihael Mladen- 43.06 – 2. mjesto
Štafeta 4 * 100 – I. Štriga, M. Mladen, T. Srbljinović, N. Ciganović – 52.47 – 1. mjesto
Skok u vis – Ivan Benčec – 150 cm – 1. mjesto
Skok u dalj – Nikola Miklečić – 460 cm – 3. mjesto
Skok u vis – Nikola Ciganović – 140 cm – 3. mjesto
Bacanje kugle – David Brčić – 9.98 m – 3. mjesto
Mihael Mladen, učenik 8. a, pobjednik je krosa na međuopćinskom kros natjecanju za učenike viših razreda osnovnih škola. Natjecanje u krosu održano 11. 10. u parku OŠ “Vladimir Nazor”.
Naš vrsni nogometaš Mihael na tom se natjecanju uspio plasirati na prvo mjesto i to ispred atletičara Atletskog kluba “Križevci”, Maksa Brčića iz OŠ “Vladimir Nazor” i Tvrtka Palijana iz OŠ Ljudeviat Modeca. Obojica navedenih atletičara u natjecanjima Hrvatske atletske lige postižu odlične rezultate za križevački klub. Upravo Mihaelov izvrstan plasman omogućio nam je ekipno drugo mjesto u konkurenciji dječaka iz 6 škola.
Naše predstavnice na krosu su također bile ekipno druge, a najbolji pojedinačni rezultat, četvrto mjesto u ukupnom poretku, osvojila je Veronika Kušec. /Mateja Zajec, 8.a/
Ženska i muška kros ekipa s mentorom Sašom Šikićem
Nezadovoljni američki posvojitelji novi dom djeci traže preko interneta
Fotografija preuzeta s www.flicker.com
Preko interneta se danas može reklamirati i kupiti svašta i sve više ljudi i u našoj zemlji se odlučuje na reklamiranje i kupnju preko interneta.
Nemam ništa protiv takvog načina oglašavanja i kupovine, no doista me šokiralo kad sam pročitala da „Amerikanci koji više ne žele djecu usvojenu iz inozemstva nove udomitelje jednostavno pronalaze preko interneta, ponekad posve bez kontrole vladinih službi“. Nedavno (13. 09. 2013.) je o toj temi pisao Jutarnji list. Iz tog teksta sam doznala da se putem interneta gotovo svaki tjedan dana na udomljavanje nudi jedno dijete usvojeno iz inozemstva. Najčešće su to djeca u dobi od šest do 14 godina.
Djecu koju više ne žele, obitelji su oglašavale preko grupa na Yahoou ili Faceboku. Jedna žena iz Nebraske u svom je oglasu za udomljavenje 11-godišnjeg dječaka iz Gvatemale napisala: „ Užasno me sram reći, ali stvarno nam se ne sviđa ovaj dječak iz Gvatemale“.
Djecu odbacivali i zbog klempavih ušiju
Neke obitelje, kako navodi Jutarnji list, djecu su reklamirale i prepuštale ih posve nepoznatim ljudima. Razlozi su ponekad doista bili zapanjujući. Neke obitelji jednostavno nisu bile „zadovoljne klempavim ušima i „čudnim“ izgledom svojih štićenika“, a neki usvojenu djecu više nisu željeli kad su dobili vlastitu djecu.
Djeca koja su na takav način prepuštena posve nepoznatim ljudima, doživljavala su grozote. Jedna kineska djevojčica kod svojih novih udomitelja bila je primorana iskopati vlastiti grob. Djevojčica iz Rusije kod svojih je udomitelja bila prisiljavana na spolni odnos, a osoba iz te obitelje pri tom je po njoj urinirala. Liberijsku tinejdžericu Quitu, preko internet oglasa u Americi je udomila obitelj Eason, kojoj je socijalna služba oduzela oboje njihove biološke djece, a bili su optuživani i za seksulano zlostavljanje. Bivši udomitelji, ostavili su Quitu kod Esonovih bez socijalnih radnika ili odvjetnika. Djevojčica je poslije ispričala da je već prvog dana otkrila da novi staratelji u svojoj kući na kotačima nemaju krevet za nju, već je morala spavati s njima u krevetu, a Nicole Eson, njena nova starateljica u zajedničkom je krevetu spavala gola.
Obitelj Eson nije kažnjena
U SAD-u, kako piše Jutarnji, niti jedna služba ne prati što se dogodi s djecom usvojenom iz iznozemstva, pa tako i obitelj Eson i dalje nekažnjeno živi na Floridi iako se nikad nije doznalo gdje je dvoje inozemne djece koji su jedno vrijeme, također preko interneta udomili od nezadovoljnog bračnog para.
Ovaj me članak Jutarnjeg lista doista šokirao. Ne mogu shvatiti da ima ljudi koji se prema djeci ponašaju kao prema stvarima, pa ukoliko nisu zadovoljnih njihovim klempavim ušima, stave oglas na interenet i predaju ga drugoj obitelji i smatraju da je problem riješen. Podsjeća me to na onu reklamu iz teleprodaje: „Ukoliko našim proizvodom niste zadovoljni možete ga vratiti u roku od 15 dana“. No, djeca nisu stvari i djeca su ljudi, imaju osjećaje, treba im roditeljska ljubav, podrška i toplina obiteljskog doma.
Plemenito je usvojiti dijete, no kad ga jednom usvojiš, usvojeno dijete trebalo bi voljeti kao i vlastito, a ne ga zbog izgleda ili nekog drugog razloga odbaciti poput neke potrgane stvari. Po mom mišljenju posvajanje bi u svakoj zemlji trebalo biti zakonom strogo regulirano i slučajevi poput ovih američkih ne bi se smjeli događati – jer djeca nisu igračke.
/Mihaela Galaš, 8.c; fotografije preuzete s interneta/
Male grmiće vrijeska i zečjih ušiju, mi članovi ekološke grupe posadili smo u našem školskom dvorištu 15. listopada. Cvijeće smo sadili na satu ekološke grupe koju vodi učiteljica Tanja Maltar-Okun, a iskopati duboke rupe za cvijeće pomogao nam je i naš domar Ivica Biškup.
Karla s Jasminom u tačkama
Ekološku grupu imamo svaki tjedan 3 puta, obično utorkom, srijedom i četvrtkom, a uz nas petaše članovi grupe su i učenici 6. b razreda. Svaki sat radimo nešto u okolišu naše škole. Najčešće smo grabljali lišće jer u ovo doba lišće stalno pada sa stabala, pa su staze i park oko škole prepuni lišća. Nama je zabavno skupljati lišće, a pritom nas posebno veseli naša prijateljica Karla Fagnjen. Ona uvijek smisli neke cirkuse: vozi nas u tačkama i zatrpa lišćem….
Karla je i dežurni skladištar. Naime, ona vrlo blizu stanuje i kad nam nedostaje nešto od alata (tačke, grablje, lopata…) najčešće ona ide kući i donese nam potrebnu alatku. Od lišća koje skupljamo radimo kompost.
Nadamo se da vam se sviđa cvijeće koje smo posadili, a mi vas molimo da ga ne trgate i ne gazite jer cvijeće je tu da nam svima bude ljepše. /Ana-Marija Nemčić, Doroteja Franjčević, 5.b/
Karlo, Fabijan i Mihael na jezeru s Josipom i Brankom Šrjanom
Širjan: Sretni smo da smo se riješili velikog soma jer nam je dnevno tamanio 4-5 kg ribe
– Mislim da u jezeru ima još i većih riba, od ovog soma od 63 kilograma kojeg je 6. rujna ulovio ribič Mirko Valec– rekao nam je to Josip Širjan, čuvar jezera Ravenska Kapela, posljednjih dana puno spominjanog po medijima zbog rekordnog ulova.
No, po Širjanovom mišljenu, još veći od 63 kg mogao bi biti tolstolobik, a kandidat za tu titulu svakako je jedan koji je prije 10 godina pušten i vraćen u jezero. – Tad je imao 20 kilograma, prisjeća se Širjan, dodavši da je proljetos u jezero pušten i som od 29 kilograma. Taj bivši stanovnik jezera Čabraja, baš im nije dragi gost, kao ni nedavno ulovljeni som od 63 kg.
– Čuo sam da neki ljudi komentiraju da ga Valec nije trebao uloviti, no nama je drago jer su somovi grabežljivci. Ovaj nam je dnevno tamanio možda 4-5 kilograma ribe. Mi smo sretni da smo ga se riješili, kao i soma od 32 kilograma kojeg je prije 5 godina ulovio križevčanin Drago Krušić.
Valec Mirko s ulovom – somom d 63 kilograma- fotografija preuzeta s www.krizevci.info
Proljetos jezero poribili s 1400 kg šarana
Prema Širjanovim riječima u jezeru bi moglo biti još 20-30 većih i manjih somova, a osim njih Kapela je dom za brojne vrste ribe. Među najbrojnijima su svakako šarani ljuskaši, kojih je ovo proljeće u jezero pušteno oko 1400 kilograma, a ima i amura, smuđa, divera, i babuške.
Kad u jezeru nisu imali toliko grabežljivaca i ŠRK „Križevci“ , koje upravlja jezerom Kapela, znalo je iz jezera izloviti 4-5 tona mlađi i prodati ih, odnosno zamijeniti za konzumne šarane.
Od Širjana smo saznali da su jezero u Kapeli Ravenskoj uredile Hrvatske vode 1980., a poribile su ga 2 godine kasnije. Jezero je površine 12 hektara, a duboko je 5 do 7 metara. Upravo takva dubina, razlog je što riba iz Kapele nema mirisa po mulju, objasnio nam je Širjanov sin Branko, otac naše petašice Marine, koji je i sam često posjetitelj jezera jer živi u neposrednoj blizini.
I košarkaš Marko Tomas lovi u Kapeli
S ribokradicama posljednjih godina u Kapeli nemaju puno problema. – Ribokradica je bilo od početka, ali kad su ljudi vidjeli da to ne ide odustali su. Pokušavali su loviti na štap, a pronašao sam i dvije vrše- rekao nam je Širjan, dodavši da su se ljubitelji lova naviknuli učlanjivati u društvo i plaćati članarinu. Godišnja članarina za seniore je 550 kuna, a članarina im omogućuje godišnji izlov 33 kg plemenite ribe (šaran, amur, ljinjak, smuđ), dok ostale ribe (babuške, patuljana…) mogu uloviti i do 3 kg dnevno.
Ribiča je najviše na jezeru ljeti. Posebno je živahno za vrijeme vikenda i ribičkih natjecanja. – Dolaze nam tad gosti iz raznih krajeva– kazao nam je Širjan, dometnuvši da je od poznatih osoba na jezeru nekoliko puta vidio košarkaša Marka Tomasa. /Karlo Srbljinović, 8.a/
Vapnom protiv riblje uši
Od čuvara jezera Širjana doznali smo da ribe mogu imati uši. Taj nametnik smješta se ribama između ljuski i siše im krv. Da bi spriječili riblju uš, ali i neke bakterije, jezero se jednom godišnje dezinficira vapnom
Čuvar jezera Širjan i novinari s labudovima na jezeru Ravenska Kapela
Ne ljutite ih jer mogu biti opasni poput guski
Dečki idemo, idemo dečki – tim je riječima Josip Širjan, čuvar jezera Ravenska Kapela prilikom našeg posjeta jezeru (12. rujna), pozivao tročlanu obitelj labudova da ga slijede kako bi isplivali na ledinu pokraj jezera. No, nisu samo Širjanove riječi bile dovoljne da labudove namamimo van, već im je Širjan, u vodu bacao zrnje kukuruza.
Mi smo pri tom bili tihi kao bubuice kako ih ne bi preplašili. To nam je savjetovao Širjan, koji ih vrlo dobro poznaje jer ih promatra gotovo svaki dan. Zato mu nije promaknuo ni dolazak na svijet mališana ovog para koji na jezero dolazi već tri godine. – Mladi labudić izlegao se točno na prvi maj. Ovom paru labudova to je prvi potomak. Pretprošle godine voda im je potopila gnijezdo s jajima, a prošle godine voda je bila preniska, pa nisu mogli napraviti gnijezdo- rekao nam je Širjan. Od njega smo doznali i da ribiči vole labudove i zato ih često hrane kukuruzom, a na njih se ljute samo kad im labudovi zapetljaju strunu. No, to se ne dešava često.
Pri hranjenu labudova treba biti oprezan i nikako ne prilaziti i pokušavati dirati mladunče jer tad roditelji mogu biti opasni – preporuča Širjan. Mi smo jednom dok smo pecali, vidjeli kako su veliki labudovi napali dva ribiča koji su hranili malog labuda i slikali ga. Zato vam i mi savjetujemo ukoliko želite hraniti labudove budite oprezni da ih ne naljutite i uplašite jer kad se razljute napadaju žestoko kljunom i krilima poput guske. /Fabijan Lončar, 8. c ; Mihael Glasnović, Karlo Srbljinović,8.a/
Pariz poznat po prekrasnim bulevarima zahvaljujući barunu Haussmannu
U kvizu „Koko u Parizu“ najviše nas nije znalo što znači riječ bulevar. Zato smo je istražili i doznali da je bulevar – riječ francuskog porijekla i označava široku gradsku ulicu s drvoredom, ulicu uređenu za velik promet.
Takvu široku gradsku ulicu u nas češće nazivamo avenijom, a ta je riječ engleskog porijekla. U Zagrebu dosta ulica u svom nazivu ima izraz avenija. Npr. Slavonska avenija, Avenija Gojka Šuška…..
Riječ bulevar češće se koristi u Srbiji, pa sastavni dio naziva nekih njihovih ulica čini riječ bulevar. Npr. poznati bulevari u Beogradu su: Bulevar Mihajla Pupina, Bulevar kralja Aleksandra….
Po prekrasnim bulevarima osobito je poznat je grad Pariz, a za njihov izgled zaslužan je barun Georges-Eugen Haussmann. On je po nalogu Napolenona III, između 1852. i 1870. bio glavni u projektu renoviranja središta grada. Tada su, kako to prenosi http://magazin.net.hr/putovanja/biciklom-po-parizu, porušene uske uličice u starom dijelu grada i trasirani novi široki bulevari.
Bulevar Montaigne u Parizu
U svoje doba Haussman je bio kritiziran, no novom strukturom grada smanjio je “epidemije prouzročene nezdravim uvjetima života u uskim uličicama srednjeg vijeka bez kanalizacije i vode”.Široki bulevari u to revolucionarno doba bili su prednost i za vojsku, jer je vojsci tako omogućeno da može lako i brzo stići u sve dijelove grada prilikom eventualne pobune Ili demonstracija. / Klaudije Mažar, 5. b/
