Uz sutrašnji (14. 10.) Svjetski dan darivanja organa i transplantacije poslušajte zvučni prilog o gostovanju u našoj školi Dražena Zemuna, kojem je transplatirano srce i doktorice Brigite Salajpal – Dominković.
Njih su lani ugostili učenici 8. a, a učenik Luka Kemenović pripremio je kratko uvodno predavanje, a potom i zvučni prilog. /Uredništvo/
Preuzeto s indexa.hr
Dražen Zemun, križevčanin s transplatiranim srcem
Hrvatska je danas po broju darivatelja i transplantacija organa vodeća zemlja u svijetu, s najkraćim čekanjem na presađivanje organa.
“Iz godine u godinu bilježi porast broja realiziranih darivatelja organa i tkiva, pa je tako u 2013. godini zabilježeno povećanje od 6 % realiziranih darivatelja organa u odnosu na isto razdoblje prošle godine”, priopćili su iz Ministarstva zdravlja. Do početka listopada, stoji u priopćenju, realiziran je rekordan broj od 123 darivatelja organa i tkiva, i ostvaren rekordan broj ukupnih transplantacija bubrega i jetre. Presađeno je 286 organa: 166 bubrega, 92 jetre, 24 srca i 4 gušterače. “Na listi čekanja trenutno je 130 pacijena za bubreg, 84-ero pacijenata za jetru, 29 za srce, četiri pacijenta za multiorganske transplantacije bubreg-gušterača, i troje koji čekaju transplantaciju bubreg-jetra”, javljaju iz Ministarstva.(index.hr – 13. 10. 2013.)
Članica stručnog ocjenjivačko suda Maja Flego za naš film u katalogu Revije napisala je : „Oštru kritiku aktualnog problema u našem školstvu izriče film čiji naslov izravno otkriva o čemu je riječ: „Tjelesni na betonskom hodniku već 49 godina“.
U 3 dana odgledale smo 70 filmova
Naš film: “Tjelesni na betonskom hodniku već 49 g.” uskoro će biti prikazan i u Cinestaru. To je odlučio stručni ocjenjivački sud 51. revije hrvatskog filmskog stvaralaštva djece održane u Kutini od 3. do 6. listopada. Naime, na jednoj projekciji u Cinstaru gostovat će filmovi koje je spomenuti sud stručnjaka pozvao na Festival o pravima djece. Taj će se Festival održati u Koprivnici u studenom. Na Festival u Koprivnicu pozvano je 12 od ukupno 70 filmova prikazanih na Reviji u Kutini.
U gradu dunja, kako kažu za Kutinu koja je ime dobila po tom voću, gledali smo kratke filmove u 5 kategorija igrani film, dokumentarni film, animirani film, TV reportaža i otvorena kategorija koje je Ocjenjivački sud odabrao između gotovo 200 prijavljenih filmova.
Katarina i Lucija na predstavljanju filma
Organizator Revije Hrvatski filmski savez, nama sudionicima, omogućio je i sudjelovanje na radionicama. Lucija Šantić odabrala je radionicu igranog filma koju je vodio Jura Troje, a ja radionicu stop animacije pod vodstvom Jadranka Lopatića. U mojoj radionici učili smo kako napraviti animirani film s likovima od glinamola, dok su u Lucijinoj radionici snimali tople i hladne motive, na što ih je motiviralo vrlo hladno vrijeme tih dana u Kutini. Voditelji su naše vježbe montirali, a nakon prikazivanja vježbi posljednjeg dana revije dobili smo buran pljesak.
Lucija na radionici igranog filma
Posjetili smo selo roda
Plesna večer uz tamburaše
No, nismo mi u Kutini samo učili o filmu već su nam organizatori priuštili i izlet do Lonjskog polja, gdje smo naprije posjetili selo Krapje, čuveno po starim drvenim kućama, a potom i Čigoć, selo poznato po rodama.
Još jedan poklon organizatora bila je večer uz tamburašku glazbu u petak, te disko večer u subotu. Kad smo čule „Zoricu“ Lucija i ja prve smo „probile led“ i krenule plesati. Za svoju hrabrost kasnije smo dobile pohvale voditelja koji su poslije nas „pohrlili“ na plesni podij.
Disko večer održala se kod domaćina u školi OŠ „Stjepana Kefelje“. Valja reći da su se domaćini doista potrudili i u holu nam pripremili pravi, pravcati disko, s malim, šarenim disko kuglama koje su blještale u mraku. Izbor glazbe također je bio odličan, pa je podij bio prepun plesača. No, šteta što je kratko trajalo, samo do 22.30, ali smo mi zato nastavili druženje po sobama.
Grupa 401
Uz upoznavanje filmskog stvaralaštva naših vršnjaka, druženje je još jedna velika vrijednost ove Revije. Upoznale smo doista puno zanimljive djece, a s nekima od njih postale smo i prava složna ekipa. Toliko složna da nas je desetero “spavalo” u dvokrevetnoj sobi. I sada na Facebooku imamo grupu 401 u kojoj se redovito međusobno čujemo. /Katarina Pofuk, 8.c/ Najbolji zaslužili i gostovanje u Dubrovniku
Nagrade na Reviji dodjeljivao je stručni ocjenjivački sud i ocjenjivački sud djece. Detaljno o nagrađenim filmovima možete pročitati na stranici www.hfs.hr, a mi izdvajamo samo prve nagrade stručnog ocjenjivačko suda po kategorijama, za koje su ti filmovi nagrađeni i sudjelovanjem na Festivalu filma djece i mladeži zemalja Mediterana, koji se održava u Dubrovniku od 17. do 20. listopada.
Za igrani film nagrađen je film : „Nasilnik“ , Blank_filmskog inkubatora iz Zagreba. U kategoriji dokumentarnog filma prvu nagradu osvojio je film „Sreća u tami“ , OŠ Rudeš
( Filmska družina Hodači po žici) iz Zagreba, a njihova je družina s filmom „Moji prijatelji kao ja“ osvojila i prvu nagradu u kategoriji TV reportaže. U kategoriji animiranog filma prvi je Spavač, ŠAF-a Čakovec, a u otvorenoj kategoriji nagrade nisu dodjeljene. Veza dunje i Kutine
Ime Kutina kako su nam rekli domaćini ima veze s dunjom koja se na brojnim jezicima izgovara vrlo slično kao grad Kutina. Npr. na slovenskom dunja se kaže kutina, na švedskom kvitten, na njemačkom: die quitte, na latinskom: cotonum; na engleskom quince; na grčkom kudonion; na talijanskom cotogna; a na Kreti je zovu kudonia. Kroz povijest Kutina se zvala i : Cotyna, Kotinna, Kotena, Kotennya.
Kako montirati film u programu Adobe Premiere Pro CS6, u subotu 28. rujna, na radionici u našoj školskoj knjižnici, poučio nas je zagrepčanin Leo Vitasović.
Leo je sedamnaestogodišnjak, učenik Gimnazije Ivan Supek iz Zagreba i član zagrebačkog kluba „Blank“. Filmom se bavi od 5 razreda osnovne škole, a najčešće kao montažer sudjelovao je u izradi 30-tak kratkih filmova. Nakon gimnazije Leo bi želio upisati Akademiju dramske umjetnosti.
Leo nam je pokazivao kako montirati na primjeru svog posljednjeg filma „Teške boje“. U tom zanimljivom filmu o ovisnosti i ljubavnim problemima glavnu ulogu glumi Filip Mayer, Miki iz filma „Koko i duhovi“.
Nakon učenja na primjeru Leovog filma, snimili smo i nekoliko kadrova u školi i zatim ih montirali.
Na radionici mi je bilo jako zanimljivo, a posebno kad smo snimljenim kadrovima dodavali efekte ubrzavanja i usporavanja. Osim s montažom, naše osmašice su bile oduševljene i s Leom, pa je jedna od njih od zbunjenosti pred Leom pri snimanju pala na stepenicama. /Jasmina Funtak, 5. b/
Na priloženoj poveznici poslušajte dio emisije „Stigla je pošta“ Prvog programa Hrvatskog radija, u kojoj su sudjelovali članovi filmske i novinarske grupe naše škole.
Prilog je snimila urednica emisije Sandra Maričić, prilikom našeg posjeta HRT-u 24. rujna.
Emisija „Stigla je pošta“ na Prvom programu Hrvatskog radija emitira se petkom od 19.30. Preporučamo vam da je slušate jer emisija obrađuje različite zanimljive teme vezane uz djecu i školu. Uz novinare Hrvatskog radija emisiju stvaraju i mali novinari- učenici osnovnih i srednjih škola koji se javljaju u emisiji svojim vijestima i prilozima iz svojih škola.
Nekoliko puta u emisiji „Stigla je pošta“ objavljeni su i prilozi naših novinara. /Katarina Pofuk, 8.c/
S našim prvim filmom bili smo na Državnoj smotri u Sinju
U Sinju smo se družili i s Ivonom Mrazović, našom bivšom učenicom. Ivona je došla s ekipom iz Učeničkog doma Varaždin. Oni su snimili eksperimentalni film “Run” u kojem je Ivona pjevala
S filmom „Tjelesni u betonskom hodniku već 49 godina“ predstavljali smo našu školu na Smotri hrvatskog školskog filma održanoj od 18. do 20. rujna u Sinju.
U sinjskom kinu Luka Kemenović, ja i naša mentorica Stojanka Lesički, u 2 dana pogledali smo 30 osnovnoškolskih i 15 srednjoškolskih filmova, koje je prosudbeno povjerenstvo izabralo za ovu Državnu smotru od ukupno 110 prijavljenih filmova.
Većina filmova mi se jako svidjela. Posebno su mi zanimljivi bili dokumentarni „Junak iz Like“, OŠ Nikole Tesle iz Gračaca, koji govori o nekad najjačem čovjeku na svijetu Ličanu Marijanu Matijeviću, te također dokumentari „Svi se slažemo a nismo lego kockice“ , OŠ Antuna i Stjepana Radića, Gunja.
Filsmka grupa iz Gunje pod mentorstvom Josipa Krunića godinama snima zanimjive filmove, među kojima su brojni nagrađeni čak i na inozemnih
Veronika u društvu Josipa Krunića, svog mentora sa Škole stvaralaštva Novigradsko proljeće
festivalima. Filmu prikazanom u Sinju tema je bila tolerancija u Gunji, gdje živi čak 11 nacija, a u školi se održavaju 3 vjeronauka – islamski, katolički i pravoslavni. Ovaj se film nije se svidio samo meni, već je i od strane prosudbenog povjerenstva, bio jedan od dva pohvaljena dokumentarna filma osnovnih škola.
Iako na Smotrama nema nagrada, prosudbeno povjerenstvo u svakoj kategoriji (animirani, igrani, dokumentarni i eksperimentalni) izdvojilo je po dva filma i posebno ih pohvalilo.
Filmovi se odvojili od LiDraNa
Naš film nije bio među dva posebno pohvaljena dokumentarca OŠ, ali su ga članovi povjerenstva na okruglom stolu istaknuli kao primjer dobrog izbora teme, gdje se filmskim jezikom reagiralo na stavarni život, kako je to rekao član povjerenstva filmolog, Krešimir Mikić.
Ova Državna smotra u Sinju bila je prva takve vrste jer su dosad i filmovi prikazivani u sklopu LiDraNa. Organizacijom ove Smotre željelo se naglasiti važnost medijske kulture, kako je to istaknuo ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje Vinko Filipović. On je pohvalio i organizaciju Smotre od strane domaćina, naglasivši da je odabir Sinja bio „pogodak u sridu“.
U „sridu“ je pogodila i naša filmska grupa jer smo sa svojim prvim filmom pozvani i na još dva festivala. Neki naši članovi stoga će uskoro u Kutinu, na 51. reviju hrvatskog filmskog stvaralaštva djece, te u Bjelovar na Mali DOKUart. /Veronika Puškar, 8.c/
Marija Jelak- pobjednica kviza i učiteljica Đurđica Trakoštanec
Kviz 5.b razreda održan je u knjižnici 29. rujna. Kviz je bio vezan uz lektiru “Koko u Parizu”. Dosta učenika imalo je poteškoća s rješavanjem listića. Učiteljica Đurđica Trakoštanec i knjižničarka Stojanka Lesički objašnjavale su nam kako treba riješiti zadatke.
Kada smo svi bili gotovi, zamijenili smo se s učenikom koji je sjedio do nas te tako provjerili listiće i doznali tko su učenici s najvećim brojem bodova. S 25 bodova od mogućih 26 pobijedila je Marija Jelak, druga je bila Mihaela Miklečić, treći Franjo Blagaj, a četvrto mjesto podijelili su Karlo Matoić i Klaudije Mažar.
Učiteljica Đurđica je svima, sa smiješkom na licu, podijelila slatke nagrade. /Klaudije Mažar, 5. b/
Sila je oružje slabih, nenasilje je oružje jakih! To su riječi Mahatme Gandhija, čovjeka kojem je uspjelo nenasilnim metodama svrgnuti u Indiji kolonijalnu vlast Engleza.
Čovjeka kojem je to uspjelo Maršem za sol, Vreteno kampanjom, generalnim štrajkovima i različitim drugim nenasilnim aktivnostima, čovjeka koji se zalagao da se nenasiljem rješavaju kako problemi u obitelji tako i oni u društvu i politici.
Gandhi je rođen na današnji dan i upravo se na taj dan od 2007., na poticaj UN-a obilježava Međunarodni dan nenasilja.
No, unatoč tome što živimo u 21. stoljeću i što je princip nenasilja prihvaćen od mnogih i dalje se ratuje i dalje se zbog obiteljskih ili susjedskih razmirica ljudi međusobno ubijaju …. U Sriji je, prema podacima UNICEF-a, samo u kolovozu poginulo oko 5 tisuća ljudi, a ukupno od početka rata u ožujku 2011. oko 110.000 ljudi. U Hrvatskoj je između 2002. i 2012. godine kako to prenosi t-portal, ubijeno 305 žena u obiteljskom nasilju. O nasilju u školama i na ulicama čitamo gotovo svakodnevno. Nasilni ispadi na stadionima, gdje kao nekidan u Rijeci, žrtve više nisu samo policajci već i djeca, dio su naše stvarnosti.
Pokušajte kao Gandhi probleme rješavati mirnim putem
Pitam se dokad će biti tako? Zašto oni koji odlučju o ratovima, tuku svoje žene i djecu, djeca koja ozljeđuju drugu djecu, ne razmisle i shvate da uvijek postoji i druga mogućnost. Ne mislim pri tom da treba samo pasivno promatrati i prešućivati probleme u obitelji, probleme u razredu, probleme u državi, ali uvijek postoji izbor.
Kad ste ljuti i željeli bi ošamariti prijatelja, brata, sestru… razmislite i problem pokušajte riještiti mirnim putem, riječima, razgovorom, skukobljavajući mišljenja, a ne šake.
Moje kolegice iz 8.c Tea Filipan i Magdalena Bedovec, na takav način rješavanja sukoba pozvat će razredne kolege na satu razredne zajednice u petak 4. 10., kada će ih osim sa životom Mahatme Gandhija upoznati i s djelovanjem Martina Luthera Kinga, koji se protiv rasizma također borio nenasilnim metodama otpora. /Katarina Pofuk, 8.c/
Veronika, Katarina, Lucija, Antonija i Anita izvode Cups
Megapopularnu pjesmu Cups, prva je, u našoj školi naučila Antonija Kos. Bilo je to još proljetos. „Krivac“ je naravno Youtube. Obožavatelji ove pjesme uskoro postaju mnogi naši učenici, a na našem zvučnom zapisu poslušajte je u izvođenju Antonije Kos, Katarine Pofuk (zaslužne što je okupila pjevačice), Lucije Hrg, Veronike Tomak i Anite Ivšak.
Riječi napisane još 1931.
Za naše čitatelje istražili smo i povijest nastaka ovog hita i ponešto o filmu Pitch Perfect.
Pjesmu Cups popularizirala je Anna Kendrick, glumica u filmu Pitch Perfect (snimljen 2012).
Bazičnu pjesmu When I’m Gone, napisao je, i snimio sa svojom grupom The Carter Family, čuveni američki conutry muzičar A. P. Carter 1931. godine.
Godine 2009. pjesmu When I’m Gone obrađuje engleska grupa Lulu ande the Lampshades (poslije promijenili ime u Landshapes). Oni svoju verziju pjesme kombiniraju s dječjom igrom Cup game. Igra je specifična po korištenju plastičnih čaša kojima se u ritmu udara po stolu. Njihovu pjesmu poslije obrađuju mnogi, no najpoznatija je postala verzija Anne Burden (na Youtubu ima preko 3,8 milijuna posjeta).
Annina verzija postavljena je na naslovnu stranice web stranice Reddit. Tamo ju je čula glumica Anna Kendrick i otpjevala u filmu Pitch Perfect, gdje je glumila lik Bece Mitchell. Pjesma otad postaje planetarno popularna. Glumičin spot na Youtubu ima preko 57,6 milijuna posjeta.
Film o Beci i vokalnoj skupini The Bells, oduševit će sve poklonike serije Glee. I ne samo njih, već i sve one koji vole dobre pjesme u filmu sa napetom radnjom. Ja sam film ga gledala na internetu, i uživala u savakoj minuti. Režiser filma je Jason Moore, a u z Annu Kendrick (poznatu i po filmu Sumrak) glume još i Brittany Snow (film Lak za kosu) i Rebel Wilson (film Djeveruše).
Toplo preporučam da pogledate film, ukoliko ga uspijete pronaći na internetu. /Lucija Hrg, 8.a/
UMJESTO U BARAMA, GUSKE U ZATVORIMA, POLICIJI I PUBOVIMA
Luka Furmeg
Sintetička punila zamjenila meko, bijelo perje
Jeste li znali da se današnji dan (29. rujan) u svijetu obilježava kao Dan gusaka. Doduše nigdje nismo uspjeli pronaći objašnjenje tko je bio incijator obilježavanja tog dana i koji je bio konkretan povod, no, pretpostavljamo da bi posvećivanje dana guskama moglo biti vezano uz činjenicu da ih je sve manje.
Takva je barem situacija u našem kraju. Prema, riječima, Miljenka Štimca, oca naših učenika Antonele i Sandija, gusaka je sve manje u orehovečkom kraju. – U našem Gušćerovcu, još svega 3 domaćinstva imaju guske. Posljedica je to isušivanje bara i močvarnih područja, a baš močvarna područja najviše pogoduju uzgoju gusaka, a i interes za kvalitetno guščje meso i jetru daleko je manji nego prije – reko nam je Štimac, dodavši da su mještanke Guščerovca nekad masovno išle u Zagreb prodavati guske.
Štimac je bio inicijator pripremanja jela od guske u povodu Antunova. Posjetitelji su, kako tvrdi, bili puni riječi hvale za pripremljene guščje delicije, no nakon tih degustacija nije se proširio uzgoj gusaka u našem kraju, na što se organizacijom tih degustacija željelo utjecati.
Gotovo nitko više ne čeha perje
Znatno manje nego prije koristi se i guščje perje. Nekad je baš perje guske bilo najkvalitetnije punilo za jastuke i tople zimske jakne, a danas su sintetička punjenja zamijenila mekano, pahuljasto perje koje je garantiralo toplinu jakne, mekoću i udobnost jastuka. Zato više gotovo nitko ni ne čeha perje, što je nekad bila aktivnost uz koju su se zimi okupljale žene, družeći se i pomažući jedna drugoj.
Moja baka Katarina, kaže da je problem i to što su preostale bare i potoci često puni gnojnice, a takvi također nisu poželjno mjesto za guske.
No, navodno su poželjna mjesta za guske postali barovi, zatvori i policijske stanice. Tako barem piše na nekim internetskim portalima. U članaku na stranici www. bijeljina.org, pronašli smo zanimljivost da u jednom zatvoru u Brazilu guske upozoravaju čuvare na uzbunu ili tuču među zatvorenicima jer dižu veliku buku krilima i glasom kad osjete pokrete stranaca.
Gusan Jack
Prema pisanju t-portala, karakterističnu nasrtljivost gusaka iskoristili su Kinezi. U pokrajini Xingiang na sjeverozapadu Kine, guske pomažu policiji u čuvanju reda i mira. Portal www. banjaluka.com izvješćuje o neobičnom gusanu Jacku. On sa svojim vlasnicima svaku večer posjećuje lokalni pub u engleskom gradiću Market Draytonu jer voli piti pivo. /Nikolina Ranilović, 7. b, foto: Matej Furmeg, 8.b/
Jeste li znali?
….da domaća guska može doživjeti čak 30 godina
…. da se mlade guščiće još naziva i žugići
…..da se za glasanje gusana kaže gusak siče, za gusku da gače, dok guščići žužore
…..da je čuvenu izreku „Ne srljajte kao guske u maglu!“ izrekao čuveni HSS-ov političar Stjepan Radić u svom govoru 1918. U tom je govoru izrazio svoje protivljenje centralističkom načinu ujedinjavanja južnoslavenskih zemalja.
…. da se mjesto Guščerovec nekad zvalo Kuščerovec. Prema riječima Miljenka Štimca, ime sela izvedeno je od prezimena prvog vlasnika dvorca u Guščerovcu, vlastelina Kustyera. Nakon drugog svjetskog rata, zbog velikog broja guska, selo dobiva ime Guščerovec.
…. da izraz šopati znači toviti gusku na način da joj se kukuruz ili druga hrana stavlja direktno u kljun. To se obično radi u jesen prije klanja, kako bi guske što više dobile na težini.
…da se izreka „Debeloj guski vrat mazati“, koristi kad želimo naglasiti da ne treba pomagati nekome tko već ima puno.
Kad mi je sestrica Kristina kazala da im je prvog dana nastave u školi bila Engleskinja Nelly, zbunila me, sve dok mi nije otkrila da je Nelly ustvari lutka.
Naime, moja je Kristina učenica prvog razreda, a njena učiteljica Nataša Tumpak-Brčić, lutku je donijela u razred da djeci prvi dan škole učini zabavnijim. Lutka Nelly posredovala je u upoznavanju s učiteljicom.
Mojoj seki, kako mi je rekla, jako se svidjela Nelly, a i učiteljica Nataša. Ona je krpenu lutku posudila u Gradskoj knjižnici “Franjo Marković” i uz pomoć Nelly upoznavanje je proteklo u veselom raspoloženju. /Karolina Šok, 6. b/
