Društvene mreže i igranje igara na mobitelima oduzimaju puno vremena djeci i često su uzročnici različitih problema. Našu „Glavnu temu” zato smo odlučili posvetiti učenicima koji u svoje slobodno vrijeme nisu okupirani isključivo mobitelima. Planiramo predstaviti i neke zanimljive hobije kojima se bave i naši učitelji.

On je sportski ribolovac i pridržava se pravila „uhvati pa pusti“

S tatom je u ribolov naš sedmaš Alen Burdić povremeno išao od svoje treće godine, a od četvrtog razreda počeo se aktivno baviti sportskim ribolovom. U međuvremenu je nadmašio tatu jer je uspio uloviti amura od čak 12,5 kg, dok je najveći tatin amur imao 8 kg.

– Tog amura ulovio sam u kategoriji udica na plovak 2023. godine na natjecanju na jezeru UHB Korenovo kod Bjelovara i dobio medalju za prvo mjesto – rekao nam je Alen. Medalju čuva zajedno s još pet pehara koje je osvojio na ribičkim natjecanjima.

Naredno natjecanje na koje se prijavio bit će uoči Uskrsa na jezeru Zlatna ribica u Špirancu. Od prošle godine rjeđe ide na natjecanja jer mu se tata zaposlio u Njemačkoj. To mu nedostaje jer voli natjecanja, ali uživa i u ribolovu s prijateljima na obližnjoj Ravenskoj Kapeli.

Ima sedam štapova, ali najdraži dio opreme mu je podmetač

Ljeti, kada ima vremena, s prijateljem Franom Birtom na jezeru zna provesti po cijeli dan jer obojica vole ribolov. No, i kad nije na natjecanju, Alen ribu ulovi pa je pusti, baš kao što se to čini na natjecanjima.

– Ja ne jedem ribu i držim se pravila sportskog ribolova „uhvati pa pusti“. Ribu vraćam u jezero nakon fotografiranja, ali prije nego što je vratim, mjesto na kojem se zakačila na udicu našpricam specijalnim antiseptičkim sredstvom kako se ne bi inficirala – ispričao nam je Alen, pohvalivši se brojnom ribičkom opremom koju posjeduje.

Ima čak sedam različitih štapova. Najbolji su mu oni marke Champion, ali najdraži dio ribolovne opreme mu je podmetač. Objasnio nam je da je to velika, duboka mreža s dugom drškom kojom se riba zahvati prilikom izvlačenja kako je ribolovac ne bi ozlijedio.

– Taj dio opreme mi je najdraži jer kad ga koristiš, znaš da si uhvatio ribu – kaže Alen, dometnuvši da među opremom ima i šator za tri osobe. Tata i on jednom su ga koristili i u noćnom ribolovu, ali ugodnu noć na jezeru pokvarili su im mnogobrojni komarci.

Ribolov ga uči strpljivosti

U razgovoru nam je otkrio i nekoliko ribičkih savjeta za dobar ulov. Prema njegovu iskustvu, najbolji mamac za ribe je kukuruz s mirisom vanilije, a dobri su mamci i crvi i gliste. Crve kupuje, a gliste sam lovi. Naučio je pripremiti i prihranu za ribe.

– Prije pecanja dobro je tri do četiri dana ići hraniti ribu. To se zove stvaranje hranilišta – stručno nam je objasnio. Dodao je da prihranu spravlja od kupljene smjese, kuhane konoplje i kukuruza. Ribu se može prihranjivati i boilama, a to su, kako nam je objasnio, kuglice od smjese različitih okusa i mirisa koje se mogu staviti i na „dlaku“ udice.

Alen nam je ispričao i da više voli pecati ljeti jer je tada riba aktivnija, dok se zimi više skriva na dnu. Kazao nam je i da mu je omiljeno pecanje „na dubinu“ jer riba tamo bolje grize. No, za takvu vrstu pecanja treba znati dobro zabacivati i potrebno je više opreme nego prije, kad je kao mlađi pecao na plovak.

Na kraju smo ga pitali zašto je odabrao baš ribolov za svoj hobi.

– Odlasci s tatom na pecanje bili su poticaj, a s vremenom sam otkrio da me pecanje opušta. U ribolovu sam ljut jedino kad mi se riba otkači s udice. To se događa kad je udica loše zavezana, ali sad mi se to sve rjeđe događa jer sam savladao tehniku vezanja. Ribolov me uči strpljivosti, a odgovara mi i društvo, osim kad dođe neka dosadna ekipa – kazao nam je Alen.

Mladim ribolovcima je poručio da se pridržavaju ribičkih pravila i da uvijek očiste mjesto na kojem su pecali kako ne bi nagrdili prirodu. /Julija Siladi, 7. a; foto: A. B./

Dva prijatelja ističu da su igrajući nogomet puno naučili o važnosti timske suradnje

U 6. b razredu nogomet trenira čak sedam dječaka, a najduži staž među njima u križevačkom nogometnom klubu „Radnik” imaju David Orehovački i Leo Filipašić. David u „Radniku” trenira od prvog razreda, a Leo od drugog. Obojicu se često može vidjeti na školskom igralištu gdje naši učenici skoro svaki dan prije škole, čak i po lošem vremenu, igraju nogomet.

Oni se natječu za ekipu U13 Središte Sjever i obojica zabijaju golove. Davidova pozicija je lijevo krilo, a Leo je vezni igrač. – Lijevo krilo je pozicija koja se nalazi u zadnjoj trećini terena i toj je poziciji najvažniji zadatak napadati kazneni prostor, utrčavati obrani iza leđa i završavati akcije. Zadatak veznog igrača je biti na sredini terena. On povezuje obranu i napad i organizira igru pa nema toliko prilike pucati na gol – objasnili su David i Leo, obrazlažući zašto David češće zabija golove. On je u ovoj sezoni u 23 nastupa zabio sedam golova, a lani, dok je još igrao za U11, čak 23 gola u 40 nastupa. Leo je ove sezone postigao dva gola u 22 nastupa, a u prethodnoj sezoni u 37 nastupa postigao je 16 golova.

– Leo je dobar u dodavanju, u nabacivanju kornera i pucanju. David je dobar u pretrčavanju i driblinzima – tako dvojica prijatelja međusobno opisuju svoje nogometne vještine. Naglašavaju i kako je nogomet timski sport te da su trenirajući puno naučili o važnosti suradnje. Uče to svakodnevno na treninzima, utakmicama, ali i na pripremama. Ističu da im je najdraža priprema bila u siječnju ove godine kad su na „Šampion kupu” u Sarajevu upoznali puno vršnjaka nogometaša iz osam zemalja. Obojica se slažu da je Križevčanin Adam Tomašić trenutno najbolji nogometaš u njihovu timu.

Ne vole neprimjerena navijanja i pristrane suce

Dva prijatelja kažu da ih je treniranju nogometa privuklo to što su često s očevima igrali nogomet, ali i popularnost nogometne reprezentacije te gledanje nogometnih utakmica na televiziji. Luka Modrić je obojici najdraži hrvatski nogometaš, a Ronaldo im je najdraži među svjetskim nogometašima. Obojici je „Dinamo” najdraži hrvatski klub, ali ne slažu se oko inozemnih klubova. Davidu je najdraži Real Madrid, a Leu Manchester United.

Zahvalni su svojim roditeljima koji ih na treninge u Križevce voze tri puta tjedno. Iako su treninzi naporni, pogotovo onaj kondicijski dio, obojica im se vesele, posebno završnici treninga kad pucaju na gol. Od početka njihova upisa u klub trener im je Križevčanin Milan Mišir. – Trener nam je dobar i slušamo njegove savjete, a najdraže nam je kad pobijedimo pa nas nagradi pizzom i sokovima – kazali su nam David i Leo. Najradije igraju protiv ekipe iz Đurđevca. – Njih smo ove polusezone pobijedili s 4 – 2, a u prošloj s 12 – 1 – kazao je David.

Na utakmice putuju gotovo svaku subotu, a za ekipu iz varaždinskog Varteksa misle da su najbolji. Oni ih uvijek najviše izmore na utakmicama i od njih redovito gube. Ipak, porazi, ali ni povremene manje ozljede, nikad ih nisu naveli na pomisao da odustanu od nogometa. Međutim, smetaju im povremena neprimjerena navijanja roditelja u nekim gradovima, a također i kad su suci pristrani prilikom suđenja.

Obojica maštaju o tome da u budućnosti postanu igrači svojih omiljenih klubova Reala i Manchester Uniteda, a ukoliko se te maštarije i ne ispunu, ističu da će se uvijek s radošću sjećati dana provedenih u križevačkom „Radniku”. /David Ban, 6. b; foto: privatna arhiva D. O. i L. F./

U 6. b još četiri učenika trenira nogomet

Preostali nogometaši u 6. b su učenici Antonio, Bedoić, David Ban, Janko Trušček, Mario Franjčević i David Knezić. Antonio Bedoić i David Ban također treniraju u NK “Radnik” Križevci, a učenici Janko Trušček, Mario Franjčević i David Knezić treniraju u Svetom Petru Orehovcu u Sportskoj udruzi Prigorje.

Najviše učenika trenira nogomet

Anketa o sportskim aktivnostima koje treniraju učenici matične škole potvrdila je našu pretpostavku da se najviše učenika bavi nogometom. Anketu smo proveli u svim razredima naše matične škole koju pohađa 175 učenika i utvrdili da ukupno 70 učenika (40 %) trenira neki sport. Najviše učenika, njih 48 trenira nogomet. U nekom sportskom klubu nogomet trenira ukupno 29 dječaka, a ženski nogomet u Sportskoj udruzi Prigorje trenira 19 učenica. Ukoliko taj broj usporedimo s brojem učenika u matičnoj školi ispada da se 27% učenika bavi nogometom. 

Razred 6. a predvodi po broju učenika koji treniranju nogomet jer je u tom razredu ukupno 10 učenika (4 dječaka i 6 djevojčica) trenira nogomet.  Na drugom mjestu je 6. b gdje 9 učenika trenira nogomet (7 dječaka i 2 djevojčice), a na trećem je mjestu 8. b. U tom razredu nogomet trenira 8 učenika (6 dječaka i 2 djevojčice). Ostali sportovi nisu toliko zastupljeni kao nogomet.

Različite druge sportove trenira još 22 naša učenika, a među njima je više djevojčica, njih 14. Najviše djevojčica, njih pet, trenira rukomet, tenis treniraju tri djevojčice, dvije odbojku, a po jedna djevojčica trenira twirling, karate, MTV ples i mažoret sport.  Samo 8 dječaka bavi se nekim drugim sportom. Košarku trenira tri učenika, krav magu dva učenika, a rukomet, boks i taekwondo po jedan učenik. /Kim Kuntić; Lorena Benčec, 5. a/