Home Blog

Ponosni smo – svi smo svladali stazu broj 57 i popeli se na vrh Sljemena (1030 m)

0

Tijekom jučerašnje terenske nastave na Sljeme u okviru preventivnog projekta “Povezani bez Wi-Fi-ja”, za oko 4,5 sata uz nekoliko predaha, prepješačili smo ukupno 9,4 km od početne točke kod žičare Sljeme na Dolju (na visini od 267 metara) do vrha Sljemena (1030 metara). Na čelu kolone od nas 75 učenika petih, šestih i sedmih razreda bio je naš vodič, iskusni planinar Antonio Svorenji, a na začelju ravnatelj Stjepan Lučki. U našoj su pratnji bile još učiteljice Sofija Vukalović i Mateja Benjak te knjižničarka Stojanka Lesički. Svi naši pratitelji cijelo su nas vrijeme bodrili i rezultat nije izostao – baš svi smo uspjeli svladati cijelu stazu koja je povremeno bila jako strma.

Vodič Atnonio Svorenji i učenici OŠ Sveti Petar Orehovec

Bilo je onih koji su katkad kukali kako više ne mogu, ali ipak su nastavljali dalje. U pješačenju nas nije omelo ni nekoliko srušenih stabala od nedavne oluje. Prekoračili smo ih i nastavili put. Svi smo bili ponosni na sebe što smo izdržali i došli do najvišeg vrha Sljemena, gdje su nas u restoranu podno tornja dočekali ukusni štrukli s jabukama i predivan pogled na Zagreb.

Naš vodiš Antonio Svorenji pričao nam je o geološkim osobinama Sljemena i pokazao nam je neke od fosila pronađenih na tom području

Na ovoj terenskoj nastavi odmjerili smo svoje snage i uvidjeli da smo spremniji na izazove u prirodi nego što nam se to činilo kad nam je rečeno da ćemo morati hodati više od tri sata. Dokazali smo sebi i da nam mobitel nije baš toliko nužan. Od 8:30, kad smo krenuli, pa negdje do 18 sati bili smo bez mobitela. Pričali smo, zafrkavali se i shvatili da taj digitalni detoks nije tako strašan.

Učinili smo dobro djelo

Praščići koje smo pronašli u blizini sanatorija Brestovac

Ono čega ćemo se svi sjećati sa ove terenske nastave jest i posjet nekadašnjem sanatoriju Brestovac, gdje su se sve do 1969. godine, dok nije zatvoren, liječili bolesnici od tuberkuloze. Vodič ga je usporedio s ukletim mjestom koje se mnogi ne bi usudili posjetiti noću jer se tamo, prema legendi, čuju krici preminulih. Ispričao nam je da ga je 1909. dao izgraditi liječnik i političar Milivoj Dežman za svoju ljubav, glumicu Ljerku Šram. Ona je u Brestovcu nažalost umrla, ali mnogi su se uspjeli izliječiti. Danas se u ruševinama nekadašnjeg sanatorija često organiziraju paintball igre, pa su se neki od nas koji su dirali zaostale kuglice uspjeli zamrljati bojom.

Većina nas ponovno bi išla na sličnu terensku nastavu, a ovu na Sljemenu zapamtit ćemo i po jednom dobrom djelu. Naime, naš kolega David Štragelj i učiteljica Mateja Benjak u betonskom su odvodu uočili dvije male divlje svinje. Ne znamo kad su praščići upali u odvod, ali izgledali su uplašeno. Naš je vodič nazvao Oporavilište za divlje životinje Zoološkog vrta Grada Zagreba. Rekli su mu da ne pokušavamo sami izvaditi praščiće, već su zatražili lokaciju i obećali da će uskoro poslati ekipu koja će ih izbaviti.

Šećer na kraju našeg posjeta Sljemenu bilo je spuštanje žičarom. Vožnja je trajala 22 minute, pri čemu smo prošli točno 5017 m i svladali visinsku razliku od 754 metra. Vozeći se gondolama, uživali smo u pogledu na prirodu i vizure grada Zagreba. /David Ban, Veronika Višak, 6. b; foto: Antonio Svorenji, Mateja Benjak, S. L./

Uživale smo na državnom LiDraNu u Vinkovcima

0

Na svečanom zatvaranju 35. državne smotre LiDraNo, u srijedu 22. travnja, osjećale smo se kao u pravom kazalištu. Učenici koji su nastupali na pozornici vinkovačkog Gradskog kazališta „Joza Ivakić“ glumili su poput profesionalaca, zbog čega smo ih nakon svakog nastupa nagrađivale burnim pljeskom. Uživale smo u svakom trenutku i poželjele ponovno vidjeti tako dojmljive nastupe učenike.

Na pozornici istoga kazališta, u utorak 21. travnja, nastupile su i naše kolegice Ana Kurpez i Veronika Širjan iz PŠ Gregurovec. Kako su nam otkrile, uzbuđenje ih je ponijelo već u glumačkoj garderobi dok su se pripremale za izlazak pred publiku. One su se predstavile izvedbom bajke „Djevojčica sa šibicama“, a njihova mentorica, učiteljica Emina Baričević, bila je iznimno ponosna na njihovu odličnu interpretaciju.

Ana Kurpez i Veronika Širjan iz PŠ Gregurovec s mentoricom Eminom Baričević u garderobi prije nastupa

Nas dvije, predstavnice „Klinčeka“, svoje smo zadatke također odradile u utorak, i to u prekrasnoj vinkovačkoj knjižnici za koju kažu da je jedna od najljepših u Europi. Najuzbudljiviji dio bio je onaj u kojem je predstavnik svakog školskog lista trebao komentirati neki od 15 listova pozvanih na državnu smotru. Ždrijebom je odlučeno da ćemo mi komentirati tiskani školski list „Klen“ Osnovne škole grofa Janka Draškovića iz Klenovnika. Za pregled smo imale samo 12 minuta, a u svom smo kratkom izlaganju istaknule da nam se osobito svidio njihov duhoviti strip. Sve školske listove komentirali su i članovi povjerenstva, dok smo nas dvije i učiteljica Ivana Šiković marljivo bilježile pohvale i prijedloge kako bismo ih prenijele voditeljici novinarske grupe Stojanki Lesički.

Kim Kuntić i Lara Hubina na državnom LiDraNu predstavljale su digitalni školski list “Klinček”

Budući da LiDraNo obiluje događanjima, a traje nepuna tri dana, ostaje malo vremena za ostale aktivnosti. Ipak, uspjele smo s našim učiteljicama prošetati gradom i posjetiti Gradski muzej Vinkovci, gdje su nas se posebno dojmile narodne nošnje vinkovačkog kraja.

Tri dana provedena u Vinkovcima brzo su prošla, pa bismo voljele ponovno posjetiti ovaj gostoljubivi grad.  /Kim Kuntić i Lara Hubina, 5. a; foto: Ivana Šiković i Emina Baričević/

Kim Kuntić, Lara Hubina i učiteljica Ivana Šiković na predstavljanju školskih listova

Učenici šestih razreda u šumama Gorici i Križišću sakupili 7 kubika otpada

0

Mi šestaši jučer smo (16. travnja) puno naučili, iako nismo bili na nastavi. Učili smo radeći težak posao u kojem smo se zaprljali, a poneki i poderali odjeću. Taj težak posao bio je čišćenje otpada po šumama. Čistili smo šumu Gorica, koja se nalazi između Stražinca i Svetog Petra Orehovca, te šumu Križišće na području sela Piškovec.

Prikupili smo oko sedam kubičnih metara otpada koji će djelatnici Općinskog komunalnog poduzeća Sveti Petar Orehovec odvesti na deponij otpada u Križevce. Taj je otpad već ranije trebao biti tamo deponiran. Međutim, unatoč tome što sva domaćinstva već nekoliko godina imaju kante za različite vrste otpada te što postoje deponij i reciklažno dvorište u Križevcima, neki stanovnici našeg kraja i dalje se otpada iz kućanstva rješavaju tako da ga odvoze u šume. Dio otpada u šumi je godinama skriven ispod naslaga lišća jer akcije čišćenja poput naše nisu uobičajene u našem kraju.

Pitali smo se koliko se životinja ozlijedilo na komade stakla i čavle koji izviruju iz odbačenog otpada

Madrac, zahodske školjke, automobilske i traktorske gume, dijelovi računala, usisavača, obuća, odjeća, torbe, bočice sredstava za prskanje vinograda i vrtova – samo su neke od stvari koje smo pronašli. Najviše je bilo različitih vrsta najlona (vreće za smeće i gnojivo, najloni za prekrivanje vrtova…). Njega nam je bilo najteže izvlačiti jer samo mali dio izviruje ispod lišća, dok se veliki komadi skrivaju isprepleteni s granjem i dugogodišnjim naslagama otpada. Na nekim mjestima trebalo nas je po četiri ili pet da bismo izvukli metre najlona.

U izvlačenju najlona pomagali su nam ravnatelj Stjepan Lučki, učiteljica Mateja Benjak i knjižničarka Stojanka Lesički, a najčešće naši vrijedni domari Zlatko Gajski, Marijan Kos i Marijan Tremski. Naši domari i ravnatelj bili su glavni i kod utovara jer bez njihove pomoći neke stvari, poput traktorskih guma i madraca, sami ne bismo mogli utovariti u veliku traktorsku prikolicu Komunalnog poduzeća.

Kad bi nam se pridružili i odrasli mještani, mogli bismo očistiti veće površine naših šuma

Dobili smo pohvale naših voditelja da smo bili vrijedni. Ponosni smo na te pohvale, ali i na to što smo učinili nešto dobro za prirodu. Bilo bi nam drago da u nekoj sljedećoj akciji s nama sudjeluju i odrasli stanovnici našeg kraja jer u šumama je još puno otpada skrivenog ispod lišća, kao i onog kojeg se ne može sakupiti bez strojeva. Građevinski otpad jedna je od takvih vrsta otpada. Također, različit alat dobro bi došao za prikupljanje stakla. I njega je bilo dosta – od boca i staklenki, na koje smo nekoliko puta nagazili, do prozorskog stakala. Pritom smo se pitali koliko se životinja možda ozlijedilo na takvo staklo ili na čavle koji su virili iz drvenih greda.

Iako je bilo teško, bili smo vedri, šalili smo se i trčali šumom, a kad je trebalo, niz strmine smo se spuštali do klanaca gdje smo uočili otpad. Povremeno smo preskakali srušeno drveće, podsjetnik na nedavno nevrijeme. Zbog srušenih stabala morali smo se provlačiti kroz gustiš i nositi tačke jer ih se nije moglo voziti. Pizza i sokovi koje smo dobili za gablec dali su nam dodatnu energiju, pa nam fizički napor nije pokvario dan. Dapače, bili smo baš dobro raspoloženi i ponovno bismo sudjelovali u sličnoj akciji. Kad bi se našim dječjim rukama pridružile i ruke odraslih, zasigurno bismo zajedno mogli očistiti još veće površine naših šuma. /Franka Orak, 6. a; Elena Benčak, 6. b; foto: S. L./

Učenici 5. a i 6. b plasirali se na Okolišnu olimpijadu

0

Učenici 5. a i 6. b pobijedili su konkurente iz 5. b i 6. a te se plasirali na Okolišnu olimpijadu koja će se održati 16. svibnja u Križevcima. Kvalifikacijsko natjecanje održano je jučer (14. travnja) u našoj školskoj dvorani.

Učenici su igrali dvije igre: eko-tenis i eko-štafetu, a cilj obiju igara bio je ispravno odložiti otpad. U prvoj igri naziv otpada bio je označen na teniskoj loptici, dok je u drugoj igri to bio stvarni otpad koji su učenici morali sami izvaditi iz kutije i odložiti u odgovarajuću kantu.

Kvalifikacijsko natjecanje organiziralo je križevačko Komunalno poduzeće, koje je ujedno i organizator Okolišne olimpijade. Ove se godine održava četvrta Olimpijada, a kao i prethodnih, cilj je djecu kroz igru poučiti o važnosti zaštite okoliša i održivom gospodarenju otpadom.. /Elena Benčak, 6. b; foto: S. L./

Osmaši u Minimundusu vidjeli čuvene svjetske građevine

0

Iako nemaju krila niti sposobnost teleportacije, učenici 8. a i 8. b u jednom su danu vidjeli Bijelu kuću (Washington), crkvu sv. Marka (Zagreb), kosi toranj (Pisa), baziliku sv. Petra (Vatikan), čuveni London Tower, Kineski zid i još mnoštvo najpoznatijih svjetskih građevina. Zapravo, sve nabrojeno vidjeli su u petak, 10. travnja, u Minimundusu, parku modela čuvenih svjetskih građevina koji se nalazi u Klagenfurtu.

Park se prostire na 26.000 kvadratnih metara i u njemu se nalazi više od 150 modela iz  40 zemalja. Svi modeli napravljeni su u mjerilu 1:25, što znači da su točno 25 puta manji nego u stvarnosti. Neki su izrađeni od materijala (mramor, pješčanik, lava…) od kojih su načinjene i izvorne građevine. Doznali smo da je najskuplji model u parku bazilika sv. Petra. Njezina je izgradnja trajala čak šest godina, a troškovi su iznosili oko 730.000 eura. Za naše učenike ipak je najveća atrakcija bio panoramski kotač s kojeg puca pogled na cijeli Minimundus. Gotovo svi su si priuštili zadovoljstvo da iz kabina promatraju park, a neki su se vozili i po dva puta.

Osmaši zapamtili legendu o klagenfurtskom čovječuljku Mandlu

Nakon Minimundusa učenici su obišli centar Klagenfurta gdje su često, pogotovo u trgovinama, čuli hrvatski jezik. To nije čudno jer u Klagenfurtu (ili Celovcu, kako ga zovemo u Hrvatskoj) i cijeloj pokrajini Koruškoj živi dosta Hrvata. Prema nekim procjenama, više od 2.000 Hrvata živi u samom gradu, a u cijeloj Koruškoj oko 9.000. Naš vodič ispričao nam je pred čuvenom zgradom Landhaus još jednu zanimljivu poveznicu između Klagenfurta i Hrvatske. Naime, arhitekti braća D’Annunzio, koji su izgradili nekoliko poznatih klagenfurtskih građevina u 16. stoljeću, zaslužni su i za promjenu izgleda varaždinskog Starog grada.

Još jedan zanimljiv detalj koji je većina učenika zapamtila iz vodičevih priča odnosi se na čovječuljka s bačvom. Dok su se fotografirali pred statuom, doznali su da se on zove Mandl. Prema legendi, on je potopio Klagenfurt iz svoje male bačve te je tako nastalo jezero Wörthersee. Učinio je to jer su tadašnji stanovnici bili bahati i stalno su se zabavljali ne mareći za moral. Kad ih je čovječuljak došao upozoriti, oni su ga ismijali, a on im se osvetio potopom.

Ono što je oduševilo sve osmaše na ovom izletu bila je i dvosatna pauza u kojoj su sami mogli prošetati centrom grada i posjetiti McDonald’s.

Podsjetimo, izlet je organiziran zahvaljujući nagradi u iznosu od 2.000 eura koju su učenici 8. b dobili za svoj “hotel za kukce”. Izradili su ga za natjecanje na temu gospodarenja otpadom koje je organizirao Regionalni centar za gospodarenje otpadom sjeverozapadne Hrvatske – Piškornica (RCGO Piškornica). Mentorica učenicima bila je učiteljica Mateja Benjak, koja je i organizirala izlet u Klagenfurt. /Tihana Miklečić, 8. b; foto: S. L.; M. B./

Naša učenica Franka Orak osvojila drugu nagradu na 12. Međunarodnom tamburaškom natjecanju u Požegi

0
Franka Orak, s mentoricom Gordanom Božić i kolegom

Naša učenica Franka Orak (6. a) osvojila je drugu nagradu na 12. Međunarodnom natjecanju tamburaša – Požega 2026. Natjecanje je održano 27. ožujka, a Franka je predstavljala Glazbenu školu Alberta Štrige Križevci, gdje pohađa 4. razred tamburaškog odjela. Natjecala se u II. kategoriji svirajući bisernicu, a žiri joj je dodijelio 91,33 boda.

Natjecanje u Požegi jedno je od najznačajnijih tamburaških natjecanja posvećenih umjetničkom muziciranju na tamburi, a ove godine nastupilo je 138 natjecatelja iz Hrvatske, Srbije te Bosne i Hercegovine.

Našoj Franki to je bio drugi nastup na međunarodnim natjecanjima. Prvi put natjecala se prošle godine na natjecanju “Sonus” održanom u Križevcima te je tada u svojoj kategoriji osvojila prvu nagradu i treće mjesto. Frankina mentorica je učiteljica Gordana Božić. /Marta Miklečić, 6. a/

Amur od 12,5 kg najveći je ulov našeg ribolovca Alena Burdića

0
Alen Burdić, učenik 7. a i uspješni ribolovac

Društvene mreže i igranje igara na mobitelima oduzimaju puno vremena djeci i često su uzročnici različitih problema. Našu „Glavnu temu” zato smo odlučili posvetiti učenicima koji u svoje slobodno vrijeme nisu okupirani isključivo mobitelima. Planiramo predstaviti i neke zanimljive hobije kojima se bave i naši učitelji.

On je sportski ribolovac i pridržava se pravila „uhvati pa pusti“

S tatom je u ribolov naš sedmaš Alen Burdić povremeno išao od svoje treće godine, a od četvrtog razreda počeo se aktivno baviti sportskim ribolovom. U međuvremenu je nadmašio tatu jer je uspio uloviti amura od čak 12,5 kg, dok je najveći tatin amur imao 8 kg.

– Tog amura ulovio sam u kategoriji udica na plovak 2023. godine na natjecanju na jezeru UHB Korenovo kod Bjelovara i dobio medalju za prvo mjesto – rekao nam je Alen. Medalju čuva zajedno s još pet pehara koje je osvojio na ribičkim natjecanjima.

Naredno natjecanje na koje se prijavio bit će uoči Uskrsa na jezeru Zlatna ribica u Špirancu. Od prošle godine rjeđe ide na natjecanja jer mu se tata zaposlio u Njemačkoj. To mu nedostaje jer voli natjecanja, ali uživa i u ribolovu s prijateljima na obližnjoj Ravenskoj Kapeli.

Alen Burdić

Ima sedam štapova, ali najdraži dio opreme mu je podmetač

Ljeti, kada ima vremena, s prijateljem Franom Birtom na jezeru zna provesti po cijeli dan jer obojica vole ribolov. No, i kad nije na natjecanju, Alen ribu ulovi pa je pusti, baš kao što se to čini na natjecanjima.

– Ja ne jedem ribu i držim se pravila sportskog ribolova „uhvati pa pusti“. Ribu vraćam u jezero nakon fotografiranja, ali prije nego što je vratim, mjesto na kojem se zakačila na udicu našpricam specijalnim antiseptičkim sredstvom kako se ne bi inficirala – ispričao nam je Alen, pohvalivši se brojnom ribičkom opremom koju posjeduje.

Ima čak sedam različitih štapova. Najbolji su mu oni marke Champion, ali najdraži dio ribolovne opreme mu je podmetač. Objasnio nam je da je to velika, duboka mreža s dugom drškom kojom se riba zahvati prilikom izvlačenja kako je ribolovac ne bi ozlijedio.

– Taj dio opreme mi je najdraži jer kad ga koristiš, znaš da si uhvatio ribu – kaže Alen, dometnuvši da među opremom ima i šator za tri osobe. Tata i on jednom su ga koristili i u noćnom ribolovu, ali ugodnu noć na jezeru pokvarili su im mnogobrojni komarci.

Ribolov ga uči strpljivosti

U razgovoru nam je otkrio i nekoliko ribičkih savjeta za dobar ulov. Prema njegovu iskustvu, najbolji mamac za ribe je kukuruz s mirisom vanilije, a dobri su mamci i crvi i gliste. Crve kupuje, a gliste sam lovi. Naučio je pripremiti i prihranu za ribe.

– Prije pecanja dobro je tri do četiri dana ići hraniti ribu. To se zove stvaranje hranilišta – stručno nam je objasnio. Dodao je da prihranu spravlja od kupljene smjese, kuhane konoplje i kukuruza. Ribu se može prihranjivati i boilama, a to su, kako nam je objasnio, kuglice od smjese različitih okusa i mirisa koje se mogu staviti i na „dlaku“ udice.

Alen nam je ispričao i da više voli pecati ljeti jer je tada riba aktivnija, dok se zimi više skriva na dnu. Kazao nam je i da mu je omiljeno pecanje „na dubinu“ jer riba tamo bolje grize. No, za takvu vrstu pecanja treba znati dobro zabacivati i potrebno je više opreme nego prije, kad je kao mlađi pecao na plovak.

Na kraju smo ga pitali zašto je odabrao baš ribolov za svoj hobi.

– Odlasci s tatom na pecanje bili su poticaj, a s vremenom sam otkrio da me pecanje opušta. U ribolovu sam ljut jedino kad mi se riba otkači s udice. To se događa kad je udica loše zavezana, ali sad mi se to sve rjeđe događa jer sam savladao tehniku vezanja. Ribolov me uči strpljivosti, a odgovara mi i društvo, osim kad dođe neka dosadna ekipa – kazao nam je Alen.

Mladim ribolovcima je poručio da se pridržavaju ribičkih pravila i da uvijek očiste mjesto na kojem su pecali kako ne bi nagrdili prirodu. /Julija Siladi, 7. a; foto: A. B./

Više od 40 posto učenika na društvenim mrežama između 2 i 4 sata dnevno, a 14 posto i više od 7 sati

0

Ankete u kojima su se ispitivale aktivnosti naših učenika na internetu prije su se u našoj školi obično provodile u okviru različitih projekata ili za potrebe članaka u „Klinčeku”, ali ovu koju interpretiramo u nastavku proveli su matematičari. Preciznije, provele su je Marta Miklečić i Dolores Ruganec, polaznice dodatne nastave iz matematike koju vodi učiteljica Karolina Bugarin.

Ideja učiteljice Bugarin bila je poučiti učenike što su to relativne frekvencije (udio u odnosu na cjelinu) te podatke interpretirati kružnim i stupčastim dijagramima. Kako bi zadatak bio zanimljiviji, učiteljica i učenice dogovorile su se da istražuju temu blisku djeci. Izbor je pao na aktivnosti učenika na društvenim mrežama. Kako smatramo da bi, osim učenicima, rezultati mogli biti zanimljivi i roditeljima te učiteljima, ovoj anketi smo odlučili posvetiti članak.

Za početak navodimo da većina društvenih mreža ima pravilo prema kojem ih ne smiju koristiti mlađi od 13 godina. U istraživanju je sudjelovalo 98 učenika (uključujući i učenike petih i šestih razreda), a samo se dvoje učenika izjasnilo da ne koristi društvene mreže.

Igrice više od 3 sata dnevno igra svaki četvrti učenik, a sedmero učenika igra ih više od 7 sati dnevno

Relativna frekvencija koja najviše upada u oči dobivena je odgovorom na pitanje: „Koliko vremena provodiš na društvenim mrežama?”. Najmanje učenika (23,5 % ili njih 23) na društvenim mrežama provodi manje od sat vremena. Između 2 i 4 sata na mrežama provodi 41,8 % ili 40 učenika. Između 3 i 7 sati slobodnog vremena na društvenim mrežama provodi 20 učenika (20,4% ili gotovo svaki peti učenik), dok 14 učenika (14,3 % ili svaki sedmi učenik) provodi više od 7 sati.

U anketi su ispitanici odgovarali i na pitanje koriste li pametne uređaje nakon 21 sat. Samo 6 učenika (6,3 %) odgovorilo je da to ne čini, dok čak 59 učenika (61,5 %) to čini redovito.

Podatak koji se također ističe dobiven je pitanjem: „Koliko vremena dnevno provodiš igrajući igrice?”. Najviše ispitanika, njih 72 (75 %), odgovorilo je da igrajući provodi između 1 i 2 sata dnevno, ali 24 učenika (25 %) igrice igra više od 3 sata. Između 5 i 7 sati igra šestoro učenika (6,2 %), a više od 7 sati njih sedmero (7,3 %).

Kakve sadržaje učenici prate, doznajemo iz pitanja: „Jeste li čuli za nekog od ovih influencera?”. Influencer Baka Prase među ponuđenima je najpoznatiji te za njega zna čak 84 učenika (87,5 %).

U nastavku donosimo grafove i za preostala pitanja iz ankete, a za komentar rezultata zamolili smo učiteljicu Karolinu Bugarin. /Franka Orak, 6. a/

Učiteljica Bugarin: Preporučila bih roditeljima da provjeravaju koje sadržaje djeca prate, koliko i kad koriste mobitele

Obavljajući matematički zadatak došli smo do zabrinjavajućih podataka koji su zavrijedili pažnju svih nas, a pogotovo roditelja. Preporučila bih roditeljima da provjeravaju kakve sadržaje prezentiraju influenceri spomenuti u anketi jer tek manji broj njih priprema sadržaj koji je namijenjen ili uopće prikladan za djecu osnovnoškolske dobi. Također i da “bace oko” na vrstu igrica koje igraju te da zajedno pronađu sadržaj koji je prikladan, zabavan, ali i koristan za same učenike. Anketa je pokazala i da veliki broj učenika koristi mobitela iza 21:00 sat, što naravno utječe na njihov raspored spavanja pa tako i razinu koncentracije na nastavi. Voljela bih da ovaj naš matematički zadatak bude povod i za raspravu među roditeljima, učiteljima i djecom. Mi u školi primjećujemo koliko se dugotrajni boravak na internetu odražava na njihovu koncentraciju, znanje i ponašanje.

David Orehovački bi volio igrati za Real, a Leo Filipašić za Manchester United

0

Dva prijatelja ističu da su igrajući nogomet puno naučili o važnosti timske suradnje

U 6. b razredu nogomet trenira čak sedam dječaka, a najduži staž među njima u križevačkom nogometnom klubu „Radnik” imaju David Orehovački i Leo Filipašić. David u „Radniku” trenira od prvog razreda, a Leo od drugog. Obojicu se često može vidjeti na školskom igralištu gdje naši učenici skoro svaki dan prije škole, čak i po lošem vremenu, igraju nogomet.

Leo Filipašić, član NK Radnik i učenik 6. b OŠ Sveti Petar Orehovec

Oni se natječu za ekipu U13 Središte Sjever i obojica zabijaju golove. Davidova pozicija je lijevo krilo, a Leo je vezni igrač. – Lijevo krilo je pozicija koja se nalazi u zadnjoj trećini terena i toj je poziciji najvažniji zadatak napadati kazneni prostor, utrčavati obrani iza leđa i završavati akcije. Zadatak veznog igrača je biti na sredini terena. On povezuje obranu i napad i organizira igru pa nema toliko prilike pucati na gol – objasnili su David i Leo, obrazlažući zašto David češće zabija golove. On je u ovoj sezoni u 23 nastupa zabio sedam golova, a lani, dok je još igrao za U11, čak 23 gola u 40 nastupa. Leo je ove sezone postigao dva gola u 22 nastupa, a u prethodnoj sezoni u 37 nastupa postigao je 16 golova.

– Leo je dobar u dodavanju, u nabacivanju kornera i pucanju. David je dobar u pretrčavanju i driblinzima – tako dvojica prijatelja međusobno opisuju svoje nogometne vještine. Naglašavaju i kako je nogomet timski sport te da su trenirajući puno naučili o važnosti suradnje. Uče to svakodnevno na treninzima, utakmicama, ali i na pripremama. Ističu da im je najdraža priprema bila u siječnju ove godine kad su na „Šampion kupu” u Sarajevu upoznali puno vršnjaka nogometaša iz osam zemalja. Obojica se slažu da je Križevčanin Adam Tomašić trenutno najbolji nogometaš u njihovu timu.

David Orehovački, igrač NK “Radnik” i učenik 6. b OŠ Sveti Petar Orehovec

Ne vole neprimjerena navijanja i pristrane suce

Dva prijatelja kažu da ih je treniranju nogometa privuklo to što su često s očevima igrali nogomet, ali i popularnost nogometne reprezentacije te gledanje nogometnih utakmica na televiziji. Luka Modrić je obojici najdraži hrvatski nogometaš, a Ronaldo im je najdraži među svjetskim nogometašima. Obojici je „Dinamo” najdraži hrvatski klub, ali ne slažu se oko inozemnih klubova. Davidu je najdraži Real Madrid, a Leu Manchester United.

Zahvalni su svojim roditeljima koji ih na treninge u Križevce voze tri puta tjedno. Iako su treninzi naporni, pogotovo onaj kondicijski dio, obojica im se vesele, posebno završnici treninga kad pucaju na gol. Od početka njihova upisa u klub trener im je Križevčanin Milan Mišir. – Trener nam je dobar i slušamo njegove savjete, a najdraže nam je kad pobijedimo pa nas nagradi pizzom i sokovima – kazali su nam David i Leo. Najradije igraju protiv ekipe iz Đurđevca. – Njih smo ove polusezone pobijedili s 4 – 2, a u prošloj s 12 – 1 – kazao je David.

Na utakmice putuju gotovo svaku subotu, a za ekipu iz varaždinskog Varteksa misle da su najbolji. Oni ih uvijek najviše izmore na utakmicama i od njih redovito gube. Ipak, porazi, ali ni povremene manje ozljede, nikad ih nisu naveli na pomisao da odustanu od nogometa. Međutim, smetaju im povremena neprimjerena navijanja roditelja u nekim gradovima, a također i kad su suci pristrani prilikom suđenja.

Obojica maštaju o tome da u budućnosti postanu igrači svojih omiljenih klubova Reala i Manchester Uniteda, a ukoliko se te maštarije i ne ispunu, ističu da će se uvijek s radošću sjećati dana provedenih u križevačkom „Radniku”. /David Ban, 6. b; foto: privatna arhiva D. O. i L. F./

U 6. b još četiri učenika trenira nogomet

Preostali nogometaši u 6. b su učenici Antonio, Bedoić, David Ban, Janko Trušček, Mario Franjčević i David Knezić. Antonio Bedoić i David Ban također treniraju u NK “Radnik” Križevci, a učenici Janko Trušček, Mario Franjčević i David Knezić treniraju u Svetom Petru Orehovcu u Sportskoj udruzi Prigorje.

Anketa: U matičnoj školi 40 posto učenika bavi se sportom

0
Djevojčice nogometašice - dio ekipe

Najviše učenika trenira nogomet

Anketa o sportskim aktivnostima koje treniraju učenici matične škole potvrdila je našu pretpostavku da se najviše učenika bavi nogometom. Anketu smo proveli u svim razredima naše matične škole koju pohađa 175 učenika i utvrdili da ukupno 70 učenika (40 %) trenira neki sport. Najviše učenika, njih 48 trenira nogomet. U nekom sportskom klubu nogomet trenira ukupno 29 dječaka, a ženski nogomet u Sportskoj udruzi Prigorje trenira 19 učenica. Ukoliko taj broj usporedimo s brojem učenika u matičnoj školi ispada da se 27% učenika bavi nogometom. 

Razred 6. a predvodi po broju učenika koji treniranju nogomet jer je u tom razredu ukupno 10 učenika (4 dječaka i 6 djevojčica) trenira nogomet.  Na drugom mjestu je 6. b gdje 9 učenika trenira nogomet (7 dječaka i 2 djevojčice), a na trećem je mjestu 8. b. U tom razredu nogomet trenira 8 učenika (6 dječaka i 2 djevojčice). Ostali sportovi nisu toliko zastupljeni kao nogomet.

Različite druge sportove trenira još 22 naša učenika, a među njima je više djevojčica, njih 14. Najviše djevojčica, njih pet, trenira rukomet, tenis treniraju tri djevojčice, dvije odbojku, a po jedna djevojčica trenira twirling, karate, MTV ples i mažoret sport.  Samo 8 dječaka bavi se nekim drugim sportom. Košarku trenira tri učenika, krav magu dva učenika, a rukomet, boks i taekwondo po jedan učenik. /Kim Kuntić; Lorena Benčec, 5. a/