Veronika Poljak, naša bivša učenica, sada odgojiteljica u dječjem vrtiću provodila je istraživanje o utjecaju mobitela i interneta na predškolce
Za posjeta vrtiću radi čitanja mališanima tamo samo imali prilike sresti i našu bivšu učenicu, sada odgojiteljicu Veroniku Poljak. To je bio povod za razgovor za naš “Klinček”. Razgovarajući s njom doznali smo da u vrtiću “Mali Petar” radi 15 mjeseci i da uživa biti odgajateljica. Rekla nam je i da nakon što položi stručni ispit, namjerava nastaviti studiranje na diplomskom studiju kako bi postala magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja i stekla još više znanja o odgoju djece. Ispričala nam je i što je zahtjevno u ovom poslu, a i o svom završnom radu na prediplomskom studiju posvećenom utjecaju mobitela na djecu predškolske dobi.
Zašto ste odlučili studirati studij za odgajatelje?
Pohađala sam hotelijersko turističku srednju školu i razmišljajući o tome što studirati ipak je prevagnulo to što mislim da mi suradnja s djecom više leži. Nije bilo nevažno i što je već tada kad sam upisivala zanimanje odgajatelja bilo deficitarno. Ipak ta ljubav prema djeci bila je najvažniji faktor. Naime, moje je mišljenje da kad biraš fakultet najvažniji kriterij mora biti da je to ono što bi jednog dana volio raditi.
Kakva su Vaša sjećanja na osnovnu školu? Čega se rado sjećate?
Sjećanja su dobra, a često se sjetim učiteljice Mirjane Škvorc koja me je uvijek hvalila da jako lijepo čitam. Uvijek me je angažirala za sva moguća čitanja. Između ostalog, čitanja obavijesti po razredima gotovo uvijek su bila moje zaduženje.
Što je najljepše u radu s mališanima u vrtiću.
Meni je najljepša ta neka emocionalna povezanost. Kad me nema koji dan u vrtiću pa se vratim, kad me zagrle i daju do znanja da sam im nedostajala, to mi puno znači. Dobro se osjećam kad vidim da djeca napreduju, da iz dana u dan znaju više, a znam da sam za njihov napredak zaslužna i ja kao njihov odgajatelj.
Što zna biti izazovno?
U svakom trenutku trebaš biti maksimalno koncentriran jer skoro uvijek moraš raditi dva ili tri posla. Dok jednom djetetu brišeš nos, drugo te vuče za kutu i nešto pita, a istovremeno moraš nadgledati što radi ostalih 17 mališana. No, već sam navikla na takve situacije i snalazim se kao i u situacijama s roditeljima koji također imaju različite zahtjeve.
Kako mališani komentiraju posjete naših učenika nakon čitanja?
Uvijek se vesele posjetima vaših učenica. Vole kad im čitaju, veseli ih i kad dođe netko koga poznaju pa onda i to komentiraju.
Primjećujete li razliku između djece sada i prije desetak godina?
Kad uspoređujem svoje djetinjstvo u predškolsko doba i djetinjstvo mališana sad, čini mi se da smo se mi puno više igrali vani i posjećivali prijatelje i igrali se kod njih. Po onom što pričaju naši mališani čini mi se da oni više borave u kućama i ne idu toliko na igranje k prijateljima. Vremena su se promijenila, više vremena djeca sad provode uz različite ekrane. Često u vrtiću čujemo termine poput Playstation, Minecraft ili nazive nekih drugih igrica koje igraju. Znaju pričati i o tome što su vidjeli na TikToku ili Youtubu.
Spominjali ste da ste da je Vaš završni rad bio vezan uz istraživanje o upotrebi mobitela kod djece predškolske dobi?
Moj se rad zvao “Utjecaj i uporaba mobilnih uređaja i interneta u predprimarnom obrazovanju”, a istraživanje je provedeno na području DV Mali Petar (centralni i područni objekt). Ispitanici su bili roditelji djece u dobi između druge i osme godine. Jedan od podataka koje izdvajam iz tog istraživanja jest da 60 posto naših polaznika ima svoje mobilne uređaje. Moram priznati da me taj podatak iznenadio, sad djeca sve ranije imaju mobitele. Kao odgajatelj uviđam i da neka djeca često na mobitelima prate sadržaje koji nisu primjereni za njihovu dob, odnosno da nedostaje roditeljskog nadzora vezano uz praćenje sadržaja na internetu.
Zašto je važno da i ovakve male sredine poput naše imaju vrtiće?
Vrtić pruža više priliku za druženje s vršnjacima pa su djeca socijaliziranija i spremnija za školu. Kroz neke aktivnosti u vrtiću radimo na razvoju različitih vještina i fine motorike i to će im pomoći u školi. Mi već sad uočavamo razlike među djecom koja nisu pohađala vrtić i k nama dolaze samo u predškolu (9 polaznika) i polaznika vrtića. Oni koji pohađaju vrtić daleko se lakše snalaze u programu predškole. Izgradnja vrtića u našoj sredini važna je i za roditelje, pogotovo za majke. Nekima nije imao tko čuvati djecu te zato majke nisu imale prilike zaposliti se. Veliki interes za vrtić u našoj Općini pokazao je da je on potreban i drago nam je što se zbog liste čekanja rade planovi za dogradnju vrtića. /Iva Trušček, 7. c; foto: S. L./