Uz Međunarodni dan djevojčica istražili smo posljedice neobrazovanja djevojčica  

Rijetkost je u Hrvatskoj da djevojčice ne završe osnovnu školu.  No, nisu sve djevojčice u svijetu u 21. stoljeću te sreće da imaju priliku pohađati školu. To smo povodom Međunarodnog dana djevojčica (obilježava se 11. listopada) doznali pretražujući po internetu.

LIBELA , portal koji piše o temama roda, spola i demokracije,  u ČLANKU (iz 2018) piše da oko 132 milijuna djevojčica u dobi između 6. i 17. godine diljem svijeta ne ide u školu. Navode i podatak da manje od dvije trećine djevojčica  iz ekonomski slabije razvijenih zemalja završi osnovnu školu, a tek jedna trećina završi srednju školu. U istom članku spominju i izvještaj  Svjetske banke. U tom se izvještaju navodi da bi se u svijetu moglo zarađivati između 15 i 30 milijardi dolara više, kad bi svaka djevojčica u svijetu 12 godina provela u školi kvalitetno se obrazujući.  Obrazovanje ne bi pridonijelo samo boljoj ekonomskoj situaciji nego i smanjenu obiteljskog nasilja, a i manjem broju dječjih brakova.

Nigerija i Bangladeš imaju najveći broj dječjih brakova

U također Libelinom ČLANKU  (31. 3. 2016.) pronašli smo podatak da Nigerija i Bangladeš  zemlje s najvećim brojem dječjih brakova u svijetu. U Bangladešu se čak tri četvrtine djevojaka uda prije 18 godine. Obrazovanje djevojčica pridonosi i manjem riziku od neuhranjenosti njihove djece kad ih dobiju, a njihova djeca  imaju veće izglede da i sama pohađaju školu.

Osim što djevojčice bez obrazovanja češće završavaju u dječjim brakovima u nekim zemljama u većem su riziku i od pridruživanja oružanim skupinama. U još jednom Libelinom ČLANKU iz 2016.  piše da je djevojčice čine jedu trećinu djece pridruženih oružanim skupinama. Njima je to bio jedini izbor da ne budu gladne i imaju nešto novca.

Međunarodni dan djevojčica obilježava se od 2012. s ciljem priznavanja prava djevojčica i njihovih jednakih mogućnosti diljem svijeta. /Anastazija Blagaj, 7.b; fotografije preuzete s Libela.org/

Dvije učenice svojim su učiteljicama još u subotu  čestitale Dan učitelja

Sutra se obilježava Dan učitelja, a dvije novinarke “Klinčeka” Lea Hrandek i Valerija Puškar uranile su s čestitkama i na izvannastavnim aktivnostima održanim u subotu (3. 10.)  čestitale su učiteljicama. Čestitale su  voditeljicama  likovne grupe Tijani Mamić  i origami grupe Luciji Habun. Osim što su im čestitale poklonile su im i sitnice e koje su same izradile. Iskoristile su priliku i za novinarski zadatak te su nekoliko pitanja postavile učiteljici Tijani Mamić.  

Što Vas najviše veseli, a što rastužuje u učiteljskom poslu?

Najviše me veseli kada vidim da djeca uživaju i trude se u radu. Najdraži dio dana mi je kada vidim da je dijete zadovoljno onime što je napravilo i kada bude ponosno samo na sebe. Rastužuje me što neka djeca, nažalost,  imaju probleme koje ne bi trebali imati kao djeca. Svako dijete trebalo bi imati veselo djetinjstvo puno ljubavi i pažnje.

Zašto ste postali učiteljica?

Učiteljica sam postala na nagovor roditelja. Moj životni san bio je da se bavim umjetnošću i to restauracijom, ali moji roditelji su smatrali da to nije posao od kojeg bih mogla živjeti. Kompromis smo našli tako da studiram učiteljski studij, ali s pojačanim likovnim. Nakon prvog ulaska u razred i druženja s djecom shvatila sam da je ipak moj poziv rad s djecom, poučavanje i promatranje djece kako svakim danom uče i otkrivaju nove stvari. Lijepo je znati da smo mi učitelji velikim dijelom zaslužni za njihov napredak.

Jeste li  o zanimanju  učiteljice razmišljali još od djetinjstva?

Kada sam krenula u školu vrlo kratko sam htjela biti učiteljica. Kao i svako dijete moja učiteljica bila je moj najveći uzor pa sam htjela biti poput nje. Kako sam odrastala moje želje o tome čime se želim baviti su se mijenjale od doktorice, medicinske sestre, glazbenice, ali na kraju ipak sam postala učiteljica i jako sam zahvalna što mogu raditi taj posao. /Lea Hrandek i Valerija Puškar; foto L.H. i V.P./

Anketa – Učitelji slično razmišljaju, učenici podijeljeni

Nekoliko posljednjih dana u medijima se pojavila informacija o mogućnosti uvođenja male mature i to već iduće godinu.  No, na generaciju nas sadašnjih osmaša ova novost u procesu obrazovanja u osnovnim školama ipak ne bi trebala znatnije utjecati. Naime, prekjučer samo dan nakon najava male mature, ministar Radovan Fucs, izjavio je, kako to piše INDEX.HR da ti nacionalni ispiti ” još neko vrijeme neće služiti kao podloga za upis u srednje škole “.  Također je spomenuo da se planiraju nacionalni ispiti i za učenike petih razreda, a ne samo za osmaše. 

Kad će takvi nacionalni ispiti postati kriterij za upis u srednje škole još nije poznato, ali mi smo odlučili čuti mišljenje nekoliko nastavnika i učenika naše škole. Pitali smo ih smatraju li dobrom idejom da se uvedu takva testiranja te da ona postanu kriterij za upise u srednje škole. Što su nam rekli učenici i učitelji te na kraju i ravnatelj pročitajte u nastavku.

Učenica Petra

Smatram da bi to moglo biti dobro radi upisa u srednje škole jer svaka škola ima drugačije kriterije ocjenjivanja.

Učenica Ivona

Meni se ta ideja ne sviđa jer je taj period zbog upisa u srednje škole vrlo stresan, a ovako će biti još stresniji.

Učenik Robert

Mislim da takva nacionalna testiranja nisu potrebna. Ionako pišemo puno testova i to će nas još dodano opteretiti.

Učiteljica Sofija Vukalović

Za zaposlene učitelje u školama to će svakako biti dodatan posao, ali rezultati testiranja možda bi nama učiteljima mogli  dobro poslužiti da uočimo što je potrebno mijenjatu u našem radu.  Srednjim školama bi rezultati testova dali realniju informaciju o znanju učenika. Dakle, ukoliko se krene s testiranjma, podržavam ideju da ti testovi budu jedan od kriterija za upis u srednju školu.

Učiteljica Marina Golec

Uvođenje takvih testova moglo bi potaknuti standardizaciju  rada u školama. Pretpostavljam da bi takva testiranja mogla utjecati i na realnije ocjenjivanje jer nisu kriteriji ocjenjivanja u svim školama isti. To onda utječe  i na mogućnosti upisa u srednje škole. No, mislim da će to biti prilično stresno za učenike pokazati svoje znanje u takvom jednom testu.

Učitelj Goran Bejuk

Smatram da ideja nacionalnog testiranja nije loša. Na taj način bi se dobila realnija slika o znanju učenika i sigurno ne bi bilo toliko odlikaša. Također smatram da bi se rezultati testova moglo koristiti kao jedan od kriterija za upis u srednje škole

Ravnatelj Stjepan Lučki

Takva testiranja omogućila bi preciznije utvrđivanje znanja učenika nego kad pitanja za testove pripremaju učitelji koji im predaju. Naime, kad učitelji neke škole sastavljaju testove oni pitanja prilagođavaju mogućnostima svojih učenika, a nacionalni testovi trebali bi imati pitanja jednaka za sve učenike u Hrvatskoj. Ipak, kod interpretacije rezultata takvih testiranja trebat će uzeti u obzir različite uvjete školovanja u našoj zemlji (prostor, oprema, udaljenost do škole….). Važan faktor koji utječe na rezultate učenika je i obrazovanje njihovih roditelja.

U principu podržavam ovakvu ideju. Ukoliko se kvalitetno osmisli  i pazi da ne bude suviše stresno za učenike taj bi potez mogao unaprijediti kvalitetu školstva.  No, mišljenja sam da treba još puno toga mijenjati u školstvu. Posebno u vezi ujednačavanja uvjeta školovanja i motivacije nastavnika.  /Anastazija Blagaj, 7.b; naslovna fotografija: Željko Lukinić – Pixsell/

Uz sutrašnji Dan bez automobila razmislimo što se sve može učiniti za kvalitetniji zrak

Automobili stanovnika Hrvatske su na četvrtom mjestu u EU kad je riječ o zagađivanju zraka. Još lošiji od nas su Česi, Poljaci i Estonci. Česi su na prvom mjestu,  a Poljaci i Estonci su drugi i treći, dok su Slovaci peti, jedno mjesto iza nas.  Najmanje okoliš zagađuju automobili u vlasništvu Šveđana. Istraživanje je 2018.,  kako to piše VEČERNJI LIST, provela Britanska organizacija Eco Experts. Oni su u obzir uzimali prosječnu starost automobila, broj vozila na tisuću stanovnika, postotak vozila na alternativna goriva te općenitu zagađenost  zraka. U razdoblju istraživanja prosječna starost hrvatskih automobila bila 14,1 godinu.

Od prošle godine prosječna starost naših automobila je 12,5 godina, no nigdje nismo pronašli podatak  jesmo li se zbog manje starosti automobila pomaknuli na ljestvici ili ne. Možda nismo jer za ovaj izračun je važno i koliki je postotak vozila na alternativna goriva (električnu energiju i druga goriva), a tu Hrvatska nije znatno napredovala.

U Hrvatskoj samo 730 električnih automobila

VEČERNJI LIST piše da je  lani, prema podacima Centra za vozila Hrvatske, u našoj zemlji bilo registrirano svega 730 električnih automobila. Norveška koja ima samo oko milijun stanovnika više od nas, ima ih već 215.000.  Dodatan je problem i u tome što  u našoj zemlji gotovo polovica vozila ima dizelske motore. Ti dizelski motori,  kako to piše  AUTOSTART, ispuštaju i po pet više čestica (dušikov oksid….) odgovornih za zagađenje zraka, nego motori na benzinski pogon.

Valja spomenuti i da je zagađenje zraka odgovorno  za različite bolesti. Npr. glavobolju, bolesti krvožilnog sustava, probleme s očima, astmu, različite probleme s plućima, između ostalih i rak pluća. Pronašli smo i podatak da je za  čak 500.000 tisuća preuranjenih smrti godišnje u Europi odgovorno zagađenje zraka.  Taj podatak rezultat je istraživanja Europske agencija za okoliš (EEA) iz 2017.

U Hrvatskoj automobili zrak najviše zagađuju u Zagrebu gdje je i najgušći promet. Mjerenjima je utvrđeno da su najkritičnija razdoblja ujutro od 8 do 9 sati, kada se ide na posao, te popodne između 17 i 18 pri povratku s posla. Svakodnevno stanje kvalitete zraka u nas dostupno je na stranicama HRVATSKE AGENCIJE ZA OKOLIŠ I PRIRODU.

Sve ove podatke prenosimo vam  jer se sutra obilježava Europski dan bez automobila, te će se širom Europe provoditi razne manifestacije. One  bi stanovništvo trebale potaknuti na razmišljanje koliko automobili onečišćuju zrak. Trebali bi ovi podaci potaknuti i na akciju.

Ukoliko si već vozači ne mogu priuštiti automobile na struju, stručnjaci za okoliš  predlažu da kad je to god moguće koristimo javni prijevoz, pješačimo ili vozimo bicikl. Također preporučuju i dijeljenje prijevoza. Npr. jedan roditelj može povesti i susjedovu djecu na neku izvannastavnu aktivnost  koju na istoj lokaciji i u isto vrijeme pohađa i njegovo dijete. Roditelji razmislite o ovom prijedlogu jer mi još nemamo automobile. /Ivona Siladi, 7. b; naslovna fotografija; Dan Gold – Unsplash/