Home Blog Page 61

Vijeće učenika odlučilo – osmaši će birati najučitelja

0

Odlučeno je da će se birati i naj osoba u svakom razredu, a organizirat  će se i eko aktivnosti  putem platforme Zemljoteka

Nakon osnivačke sjednice, naše Vijeće učenika ponovno se sastalo u srijedu (17. 2.) i donijelo program rada VU za ovu školsku godinu.  Prijedlog rada pripremila je predsjednica VU Lea Harča koja je i vodila sjednicu, a prihvatili su ga svi učenici prisutni na sjednici održanoj online, putem aplikacije Teams.

U skladu s odlukom VU, osmaši će na kraju ove školske godine birati naj učitelja. Birat će se po jedan učitelj u svakoj smjeni. Također je odlučeno da će se unutar svakog razreda birati i naj osoba. Za oba izbora članovi Vijeća učenika pripremit će kriterije te će ih članovi VU prenijeti svojim kolegama u svim razredima.

Još jedna važna aktivnost koju je će provoditi učenici naše škole bit će ekološke aktivnosti putem platforme Zemljoteka. Dogovoreno je da se u tu aktivnosti uključe učenici trećih, četvrtih, petih i šestih razreda. O platformi Zemljoteka  nedavno smo pisali u Klinčeku, a učenicima spomenutih razreda Zemljoteku će idući tjedan predstaviti naša knjižničarka Stojanka Lesički i predsjednica VU Lea Harča.

Uz navedene aktivnosti predstavnici VU, odazivat će se pozivima Učiteljskog vijeća i Vijeća roditelja kad će se raspravljati o pitanjima koja se tiču učitelja.  Vijeće učenika razmatrat će i sve prijedloge koje im upute učenici i raspravljati o problemima u životu i radu škole. O prijedlozima učenika informirat će ravnatelja te Učiteljsko vijeće i po potrebi Vijeće roditelja i Školski odbor.

O nekim od problema vezanim uz kućni red škole, članovi VU raspravljali su i na ovoj sjednici, a nakon što im se uvodno obratio ravnatelj Stjepan Lučki. No, o spomenutim problemima više u narednom članku. /Amadea Bošnjak, foto: preslika ekrana online sjednice/

Influencerica Maša Ziber poručuje – Nemoj pisati drugima ono što ne želiš da drugi pišu o tebi

0

NASILJE NA INTERNETU: I učenici naše škole vrijeđaju druge na društvenim mrežama

Prije nekoliko dana imala sam priliku glasati za najbolje priče na temu sigurnosti na internetu. Pisali su ih učenici naše i škola naših partnera u Erasmus+ projektu “Mali novinari danas, odgovorni građani sutra”. Jedna od priča “Moj prijatelj Dario” naše petašice Lucije Vukoić, motivirala me da napišem ovaj tekst.

Izvor – Centar za mirovne studije

Naime, Lucija u svojoj priči progovara o problemu vrijeđanja i govora mržnje na internetu. To je nešto što je postalo uobičajeno, pogotovo na društvenim mrežama i raznim grupama. Ni učenici naše škole nisu iznimka. Pri tom mislim da ima učenika koji dobivaju poruke u kojima ih se vrijeđa, ali i učenika koji vrijeđaju druge. Sigurna sam da ste čuli za priče o uvredama koje su dobili neki od naših učenika. No, u ovom  tekstu neću se baviti prenošenjem takvih priča već nekim  brojkama koje upozoravaju. Podaci su  iz ankete koja je u našoj školi  provedena u prosincu 2019. Ti podaci potvrđuju da se ne radi samo o naklapanjima te da i u našoj školi ima učenika koji se susreću s problemom nasilja na internetu. Anketa koju spominjem provedena je u sklopu S.O.S. eTwinning projekta, a o nekim dijelovima te ankete već smo pisali u Klinčeku.

Iz naše škole anketirano je 73 učenika, a njih 18,1 posto  (13 učenika) potvrdilo je da je imalo povremenih iskustva sa zlostavljanjem. Od učenika koji su imali problema sa zlostavljanjem ili nisu sigurni da je to bilo zlostavljanje, njih 30 posto (6 učenika) za taj problem nije nikom reklo. Od onih koji su se nekom požalili njih 75 posto (15 učenika) za neprimjerene i povređujuće poruke koje su dobili,  rekli su roditeljima. Učiteljima se požalilo samo  10 posto onih koji su primili takve poruke (2 učenika), a prijateljima njih 55 posto (11 učenika). Da i sami ponekad vrijeđaju druge u anketi je potvrdilo 9,7 posto (7 učenika).

Influencerica Maša Ziber

Mislim da bi se zbog ovih podataka  trebali zabrinuti i mi i naši, roditelji i učitelji. Nije dobro da u školi šutimo o tom problemu već bi o njemu trebali više pričati na našim satovima razredne zajednice i informatike. Nije lijep osjećaj kad te neko vrijeđa, ni uživo, a niti putem interneta. Vrijeđanja putem interneta mogu nekima biti još teže podnošljiva jer ih može vidjeti i u njih se uključiti puno veći broj osoba nego kad se to dešava uživo. Posljedice za žrtvu tada mogu biti još značajnije. 

Istražujući po internetu o ovom problemu, naišla sam i na članak na portalu MEDIJSKA PISMENOST.HR. U njemu se spominje i influencerica Maša Ziber. U članku je spomenuta i njena izjava da je i ona dobivala mrzilačke komentare, ali i njena poruka. – Nemoj pisati drugima ono što ne želiš da drugi pišu o tebi. – poručila je Ziber. Svidjela mi se njena poruka i mislim da bi internet bio ljepše mjesto kad bi svi mi imali na umu tu rečenicu, i to uvijek kad krenemo pisati nešto na internetu. /Lara Trušček, 6. b; foto: preuzeto s interneta/

Zbog koronavirusa nije bilo maskirane povorke, ali neki učenici su se ipak maskirali

0
OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Rasplakala sam se od smijeha kada sam shvatila da se ispod maske djevojčice skriva moj prijatelj Mateo  Franjčević. Nisu ga prepoznali ni ostali učenici iz razreda zbog plave perike, bijelih naočala, šminke i haljine koju je posudio od sestrične. Prepoznali smo ga tek kada je skinuo naočale.

Mateo i još 10 učenika iz 4. razreda pridonijeli su pokladnoj atmosferi u školi. Šteta što u ostalim razredima nije bilo toliko maskiranih učenika i što nismo u povorci prošetali selom kao što smo to prije činili. Za sve je kriv taj koronavirus! /Iva Trušček, 4. razred; foto: I. T. i S.L./

Mateo Franjčević – 4. razred
Učenici PŠ Bočkovec i učiteljica Natalija Kos
Učenici PŠ Bočkovec
Predškolci PŠ Bočkovec s učiteljicom Anom Havojić

Školska kutija ljubavi još nije otvorena

0
OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Svi učenici koji pohađaju osnovnu školu u Svetom Petru Orehovcu imali su prilike vidjeti školsku kutiju ljubavi, a u nju su i sami imali priliku ubaciti svoje  pismo. Kutija je postavljena u povodu Valentinova, dana zaljubljenih. Pisma su mogla su biti posvećena simpatijama, prijateljicama i prijateljima.

Koliko pisama ima u kutiji nismo doznali, ali vjerujemo će se neki ugodno iznenaditi nakon što kutija bude otvorena. Valentinovo se slavi 14. veljače, a ove godine to je u nedjelju pa svi zaljubljeni imaju vremena provesti vrijeme sa svojim ljubavima. Neki su se možda sjetili i običaja da se voljeni daruju  cvijećem ili nekom drugim prigodnim darom i iznenadili svoje voljene. Podsjetimo Valentinovo je dobilo ime po sv. Valentinu, zaštitniku ljubavi. Sveti Valentin  bio je biskup i mučenik koji je živio u 3. stoljeću. /Barbara Dvečko, 5. a; foto: B. D./

Sa Zemljotekom postani heroj, spašavaj Zemlju i osvajaj vrijedne nagrade

0

Na platformi se mogu igrati i brojne igrice na temu zaštite prirode

Zemlja je naš dom, o njoj  trebamo brinuti i zahvaliti joj za sve što nam ona daje. To nam poručuju kreatori platforme ZEMLJOTEKA, osnovane na inicijativu Europske komisije.

Uništavanje okoliša i klimatske promjene mijenjanju Zemlju i zato ljudi trebaju mijenjati svoje ponašanje prema prirodi. Kroz platformu Zemljoteka, djeca na zabavan način mogu naučiti kao se odgovorno ponašati prema zabavu.

Platforma je podijeljena na slijedeće kategorije: Očisti me, Budi moj heroj, Moji darovi, Pojmovnik i Nagradni natječaj.

U kategoriji „Očisti me“ može se saznati sve o otpadu, recikliranju, zagađenju zraka i plastici. Uz informacije tu su i različite igre.

Kategorija Budi moj heroj ima zanimljive kategorije Tvoje 3 super moći, Istina i izazov Očuvanje životinjskih vrsta i Glas za spas. Podkategorija  Glas za spas poziva djecu da pišu o svojim aktivnostima na očuvanju prirode i osmišljavaju ideje kako pomoći da svijet bude ljepši i bolji.  Podkategorija  Istina i izazov nudi zanimljive izazove od mogućnosti izrade ekoloških igračaka i kućica za ptice do čišćenja onečišćenih područja. Sve je potrebno fotografirati i fotografije učitati u korisnički profil jer Zemljoteka nagrađuje najuspješnije. Popis nagrada dostupan je u kategoriji Nagradni natječaji, a nagrađuje se svaki mjesec sve do svibnja.

Kategorija Moji darovi ima tri podkategorije. Posebno atraktivna je podkategorija MasterŠtef koja poziva djecu da se okušaju u osmišljavanju i pripremi zdravih obroka. Pripremljena jela također treba fotografirati i učitati na svoj profil. Da bi se to moglo treba se registrirati, a u tome će zatrebati i mala pomoć roditelja. Uz pomoć oko registracije roditelji i djeca zajedno se mogu zabavljati i činiti korisne aktivnosti za naš dom, za našu planetu Zemlju. /Lea Harča, 8.b; foto: preuzeto sa Zemljoteke/

Geocacher – Indiana Jones s mobitelom

0

Suvremeni lov na blago: Moderna tehnologija + želja za avanturom i boravkom u prirodi u potrazi za blagom = geocaching

Prošlo ljeto sam postao geocacher. Jedan od 15 milijuna u svijetu.  Geocaching je zabavna igra traženja blaga skrivenih na mjestima do kojih se dolazi uz pomoć aplikacije na mobitelu. Za geocaching saznao sam od našeg knjižničara iz bibliobusa. Povezao je moj članak o Marcelu Kiepachu s kutijicom (cachom) i mjestom na kojem je nekad bilo Kiepachovo imanje u mom mjestu. Odlučio sam otići to potražiti, ali prije sam skinuo aplikaciju kako bih naučio kako se traži cache. Krenuo sam u lov na blago, baš kao Indiana Jones, samo što je mene pratila cijela moja obitelj. Uključili smo navigaciju iako  znamo sve putove koji do tog mjesta vode. Počeli smo tražiti i pronašli nešto neobično što do tada nismo viđali na drveću – kućicu za ptice… a u njoj cache. Bili smo sretni kada smo se upisali i poslikali s prvim pronalaskom, ponosni što se klikom na opis u aplikaciji pojavljuje moj članak. Tako je sve krenulo. Pregledali smo sve lokacije cacheva u blizini mojeg mjesta i odlučili da ćemo ih potražiti. Tražili smo u raznim kombinacijama svi članovi obitelji, čak je i moja teta, kada bi došla iz Koprivnice, išla sa mnom u potragu.

O geocachingu

Kružići prikazuju moje cacheve – žuti otkriveni, zeleni i sivi neotkriveni

Geocaching je aktivnost koja spaja modernu tehnologiju – mobitele ili druge uređaje koji imaju GPS navigaciju i Internet te želju za avanturom i boravkom u prirodi u potrazi za blagom. Blago nije zlato niti dragulji, nego cache – spremnik u kojem se nalazi blokić ili list u koji se upiše datum pronalaska i ime pronalazača (to je najčešće neki nadimak koji smo si dodijelili kod registracije u aplikaciju). Prvi je korak zapravo prijaviti se na geocaching.com i skinuti aplikaciju. Dalje je sve vrlo jednostavno. Kada se otvori, aplikacija se poveže s našom lokacijom na uređaju i odmah se na ekranu prikažu svi cachevi skriveni u našoj blizini. Klikom na neki od njih saznajemo koliko smo udaljeni od njega, koje je veličine, kada je zadnji puta pronađen, tko ga je sakrio i kada i kakav je teren na kojem se nalazi. Nađe se i neka natuknica koja nam ga pomogne pobliže locirati. Najzanimljivije uz svaki cache je opis koji je vezan uz mjesto gdje je skriven, tako da uz potragu nešto i naučimo. Kada pronađemo cache, u aplikaciji označimo da smo bili na tom mjestu i pronašli ga. Važno je da se pronađeni cache opet vrati na isto  mjesto kako bi ga i drugi mogli pronaći, a ako se slučajno iz nekog razloga premjesti, moraju se u aplikaciji promijeniti i koordinate toga mjesta. Cachevi mogu sadržavati sitnice vezane za tu lokaciju, ali to može biti i nešto drugo, npr., magnet, privjesak, igračkica, olovka, stranci ostave novčić i sl. Pravilo je ako se nešto iz kutijice uzme, mora se nešto ostaviti u zamjenu, otprilike podjednake vrijednosti. Svatko od geocachera može i sakriti i tražiti cacheve.

Prvi cache postavljen je 3. svibnja 2000. godine u Oregonu u Americi, a postavio ga je  Dave Ulmer. Postavio je kutijicu, snimio koordinate i podijelio ih s drugima na internetu. Tri dana kasnije kutijica je pronađena te taj pronalazak označava početak geocachinga. Iste je  godine osnovan geocaching.com i tada je bilo postavljeno 75 cacheva. Danas u svijetu postoji 3 milijuna aktivnih cacheva. Skriveni su u 191 zemlji na svim  kontinentima, čak i na Antarktici.

Geocaching u Hrvatskoj i Križevcima

U Hrvatskoj je geocaching populariziran tek 2014. godine. Danas ova zajednica u Hrvatskoj broji otprilike 1500 geocachera te nešto više od 5800 skrivenih cacheva. U početku, kutijice su uglavnom postavljali turisti koji su putovali Hrvatskom, no danas ih postavlja sve veći broj domaćih geocachera. Kako bih saznao nešto više o ovoj aktivnosti u križevačkom kraju, razgovarao sam s iskusnim geocacherom Igorom Kuzmićem, našim knjižničarem iz bibliobusa.

Knjižničar mi pokazuje cacheve u našem kraju

Kako ste saznali za Geocaching i od kada se bavite time?

Za Geocaching sam saznao od našeg Štefa Kalničkog (Stjepana Jembreka) koji je dobri duh Kalnika, ali i ove igre te ujedno ima i najviše postavljenih Geocacheva u Hrvatskoj, više od 1500. On me uveo u ovu igru 16.1.2020. godine i evo, imam već godinu dana staža u ovoj zanimljivoj i vrlo atraktivnoj igri, ako ju tako mogu nazvati. Igra je spoj tradicionalnog (hodanja, bicikliranja, penjanja, plivanja) i modernog (mobitel + GPS) pa današnjoj djeci i mladima, kojima je mobitel centar svijeta, može ponuditi i dimenziju više, jer koristeći taj mobitel doslovno tražite nešto što je fizički skriveno i stvarno te vas time tjera da postanete pravi istražitelj koji se snalazi u prostoru koji ga okružuje.

Tko je u našem kraju prvi počeo postavljati i tražiti cacheve?

U našem kraju je Štef Kalnički bio prvi pronalazač te je ujedno i prvi u sakrivanju cacheva. Koristeći, te još davne 2014. godine, GPS lokator, jer nije još imao smartphone, gotovo je naslijepo tražio skrivene kutijice. Tada je zarazio tom igrom nekolicinu svojih prijatelja pa tako trenutno u Križevcima imamo drugog najboljeg na ljestvici pronalazača, s više od 5200 pronađenih cacheva. Ja sam u točno godinu dana uspio pronaći 1 000 cacheva te ih postaviti 200.

Volite li više skrivati cacheve ili ih pronalaziti?

Iskreno,  više ih volim skrivati, jer moji cachevi su malo drugačiji od ostalih u našem području te se uvijek potrudim, gdje je to moguće, napraviti neku posebnu kutijicu koja doživljaj pronalaženja čini još posebnijim. Jako su domišljati, a neki su i popriličan izazov za one koji se upuste u potragu za njima. Naravno, volim i pronalaziti cacheve te time i otkrivati nova mjesta, za koje nikad ne bih vjerojatno ni saznao, a niti ih posjetio da nije bilo geocachinga. Ljudi obično cacheve sakrivaju na mjestima od povijesnog značenja ili prirodnih ljepota. To je odličan način da se u nekom kraju posjete određene znamenitosti za koje ćete teško saznati da postoje.

Kako odlučite na koju bi lokaciju sakrili neki cache? Ima li za to neko pravilo?

Obično su to neka posebna i specifična mjesta. Znači, nešto što bi osim samog cachea ljudima moglo biti zanimljivo. Treba se staviti u kožu onog koji će taj cache tražiti te si postaviti pitanje: „Bi li meni ta lokacija bila zanimljiva te predstavlja li neki izazov za koji bi se valjalo potruditi doći na to mjesto?“ Geocaching nema nekih kompliciranih pravila. Kod samog postavljanja postoji samo jedno pravilo, a to je da međusobno moraju biti na udaljenosti od 161 metra te da moraju sadržavati logbook –  knjižicu (papir) za upis imena pronalazača. A što ćete odabrati za kutijicu, to je samo na vašoj mašti. To mogu biti svi predmeti koji vas okružuju: flašice, kutijice za pohranjivanje hrane, bočice od lijekova, kante s poklopcem, kućice za ptice, bačve, šarafi… sve što se da zatvoriti te po mogućnosti da ne propušta vodu da se logbook ne namoči.

Znate li koliko u Križevcima i okolici ima sakrivenih cacheva?

U Križevcima ima sakriveno oko 200 cacheva a u okolici Križevaca ukupno više od 650. Ova igra je kod nas sve popularnija pa bilježimo velik porast novih članova u ovoj velikoj zajednici.

Idete li u pronalazak sami ili u društvu i što Vam je draže?

Volim otići tražiti cacheve u društvu jer više očiju bolje vidi, a i zabavnije je u društvu. Tako ponekad odlazim sa sinom i suprugom. Lijepo provedemo vrijeme u prirodi i što je najvažnije,  aktivno provedemo dan hodajući, a uz put saznamo i neku super informaciju i lokaciju za koju nismo znali.

Na kraju mi je knjižničar pokazao neke od svojih cacheva:

Foto 1: Domišljati cachevi – kućica za ptice sa šiframa i znak
Foto 2: Cach može biti češer, kućcica za ptice, kamen, drvo…

Svakako planiram s ljepšim vremenom nastaviti traganje za cachevima i baš mi je drago što sam saznao za tu aktivnost. Volio bih kada bi se više djece i obitelji uključilo u geocaching jer je jako zabavno i poučno i za mlade i za starije. Bolje je provesti vrijeme u prirodi igrajući se istražitelja  i zabavljajući se s obitelji i prijateljima nego biti zatvoren u kući. Kada odeš na odmor ili u neko drugo mjesto, uvijek je zabavno pogledati ima li tamo skrivenih cacheva i pokušati ih pronaći, tako se nauči svašta novoga o tom mjestu. Veselje kada pronađeš skrivenu kutijicu je veliko, baš kao da si pronašao pravo blago. A blago je zapravo i vrijeme provedeno u prirodi kada upoznaješ neko mjesto na koje možda nikad ne bi otišao. A još veće blago je ako to vrijeme provodiš sa svojom obitelji ili prijateljima. /Fran Tukša, 4. r. PRO Gregurovec/

  • Savjeti za buduće lovce na blago:
  • pogledajte kakav je teren na kojem je neki cache i prikladno se obucite,
  • djeca bi trebala ići s odraslom osobom pogotovo ako ulaze u šumu ili neko područje koje ne poznaju dobro,
  • bolje je ići u društvu i svakako se javiti nekome kamo idete,
  • cache se ne smije oštetiti ili baciti,
  • mora se biti pažljiv u traganju da netko drugi ne otkrije cache,
  • treba paziti na okoliš,
  • uživati u istraživanju i dobro se zabaviti.
Foto 1: Moj prvi cache – kućica za ptice sa znakom geocacha,
pronađena na platanama u Gregurovcu.
Kućicu je izradio i postavio naš knjižničar.

Foto 2: Logbook ili listić u koji se upisuju geocacheri.

Dan sigurnijeg interneta obilježili smo u matičnoj i područnim školama

0

O sigurnosti na internetu u našoj školi ne govorimo samo uz prigodne datume kao što je bio jučerašnji Dan sigurnijeg interneta. No, uz takve dane naše aktivnosti su brojnije nego inače kako bi se pažnja učenika usmjerila na internet i njegove vrijednosti, ali i moguće zamke.

Zato su jučer bile organizirane brojne aktivnosti. Učiteljica Petra Stančić javila nam je da su učenici matične i PŠ Miholec gledali edukativne animirane filmove na temu sigurnosti na internetu. Nakon gledanja filmova razgovarali su o pravilima ponašanja u online okruženju i igrali poučnu igru Interland. Učenici PŠ Fodrovec pratili su webinar pod nazivom “Gdje si ti u digitalnoj džungli?”. Na webinaru su sudjelovali brojni poznati Youtuberi. Oni su pričali o svojim Youtube iskustvima, a svi koji su to željeli mogli su im postavljati pitanja.

Aktivnosti u PŠ Fodrovec

Učenici PŠ Fodrovec igrali su i nagradni kviz putem aplikacije DSI 2021. Taj kviz organizirao  je Centar za sigurniji internet iz Osijeka, a igrali su ga i učenici šestih, sedmih i osmih razreda matične škole. Prema dojmovima učenika kviz je bio prilično težak, ali desetak učenika uspješno je riješilo 80 posto kviza i dobilo kod za sudjelovanje u nagradnoj igri. Rezultati kviza bit će objavljeni 11. veljače. Vidjet ćemo hoće li tko od naših biti sretnik koji će biti izvučen i osvojiti neku od nagrada.

Osim ovih aktivnosti koje smo proveli jučer, podsjećamo da su učenici matične škole sudjelovali u Erasmus+ natječaju o sigurnosti na internetu te su izrađivali plakate, stripove i priče na tu temu. Tijekom listopada, studenog i siječnja organizirane su i Erasmus+ radionice na temu  privatnosti na internetu (6. b i 7.a) te digitalnoj drami (7.b,7.a, 6.a i 6.b).

O temi sigurnosti na internetu često pišemo i u našem Klinčeku, a upravo pripremamo i novi članak vezan uz internet. Bit će posvećen govoru mržnje na internetu.  /Valerija Puškar, 6.b; foto: Petra Stančić i S.L./

Aktivnosti u PŠ Miholec
Aktivnosti razredne nastave u matičnoj školi
Kviz – 8. a
Kviz – 8.b
Kviz – 7.a
Kviz – 7.b
Kviz – 6.a
Kviz – 6. b

Preko 80 posto hakerskih upada dešava se zbog slabih lozinki

0

Uz Dan sigurnijeg interneta

Samohranom ocu iz Gline hakirali Faebook profil i mole za pomoć. Haker obrtniku upao u e-mail te ga naveo  da mu uplati novac. To su samo neki od naslova koji upozoravaju da se vrlo oprezno treba služiti e-amilovima, društvenim mrežama i aplikacijama. Nemarnost prema lozinkama često može biti razlog upada u e-mailove, aplikacije i profile na društvenim mrežama. U povodu Dana sigurnijeg interenta (9. veljače) pretražili smo interent i doznali korisne savjete u vezi lozinki. Izdvajamo najvažnije.

Izvor – BetaNews

Prvi i najvažniji savjet je da treba kreirati jake (složene) lozinke koje se sastoje od kombinacija velikih i malih slova, brojeva i znakova. Stručnjaci preporučuju kreiranje lozinki od 12, a neki spominju čak i 20 znakova. Također preporučuju da se ne koristite lozinke sastavljene od osobnog imena, imena ljubimca i brojeva 123, kakve vrlo često koriste naši kolege iz škole. Portal BALKANS MEDIA navodi podatak da se preko 80 posto hakerskih upada dešava baš zbog slabih lozinki.

Važno je i ne koristiti iste lozinke za različite račune. Na taj način hakeri mogu  doprijeti do još veće količine podataka o nekoj osobi.

Lozinke treba čuvati na sigurnom mjestu, a ne npr. na radnoj površini računala u bilješkama na mobitelu, bilježnici i slično. Bolje se koristiti  upraviteljima lozinki. Neke od najpopularnijih su Dashlane, LastPass i Firefox Clockwise.

Ne djeliti lozinke s drugima osobama pa niti s prijateljima. Portal PC CHIP spominje podatak da čak 30 posto tinejdžera dijeli svoje lozinke. /Lara Trušček, 6.b; foto: preuzeto s interneta/

Izvor – Fsecure Blog

Mediji u današnjem društvu

0

Danas mediji imaju važnu ulogu. Oni su posrednici u prenošenju poruka odnosno informiranju ljudi. Najčešća sredstva komunikacije su: tiskani mediji, radio, televizija itd. Masovni mediji mogu se klasificirati na temelju različitih kriterija. Jedan od kriterija je način prenošenja informacija:  

  • tiskani mediji (novine, časopisi)
  • audio-vizualna sredstva (radio, televizija).

Kriterij može biti i vrijeme izuma medija:

  • tradicionalna sredstva (novine, radio);
  • moderna sredstva (televizija, internet, multimedijalne platforme)

Kriterij podjele medija može biti i vrijeme izlaženja (za tiskane publikacije)

  • dnevne (novine);
  • tjednik
  • mjesečnik

Masovni mediji imaju važnu ulogu u društvu i njihove uloge su slijedeće: 

Informativna uloga medija

Masovni mediji omogućuju da informacije vrlo brzo dođu do mnogih ljudi. Tako odgovaraju na pravo svake osobe da bude informirana. Današnji masovni mediji imaju mogućnost prenošenja vijesti gotovo istovremeno kad se neki događaj zbiva. To doprinosi dinamičnosti društvenog života i osjećaju planetarne pripadnosti.

Uloga oblikovanja i manipuliranja javnog mišljenja

Informacije se ponekad prenose u cilju stvaranja javnog mišljenja. U situacijama, u kojima su na javno mišljenje, utjecali određeni interesi, kaže se da se dogodila akcija manipulacije. No, manipulacija se provodi na takav način da izmanipulirani ljudi imaju dojam da djeluju prema vlastitim idejama i interesima, a ne da dolaze izvana. Manipulacija se provodi različitim metodama. Često se koristi za sakrivanje podataka ili drugačiju interpretaciju. Postoje i načini manipulacije kojima se nastoji  stvoriti pozitivne slike, o osobi, političkoj stranci, instituciji ili ideji, s ciljem da se javnosti uputi poruka  da je sve ostalo “loše”.

Obrazovna uloga medija

Mediji imaju i obrazovnu ulogu, a to ovisi o sadržajima i načinu interpretacije sadržaja. U slučaju radio emisije, to na primjer  ovisi o načinu kako je vijest uređena, kontekstu, upotrebi zvuka.

Zabavna uloga medija  

Važna uloga medija je i zabava. Zabava i interaktivne igre stekle su posebno važnost  u televizijskom programu te u časopisima.

Svi mediji trebali bi poštovati pravila kodeksa časti novinarske struke. Ta pravila podrazumijevaju da informacije sadrže provjerene i točne podatke i da poštuju dostojanstvo osobe.  Svako kršenje vrijednosti spomenutog kodeksa trebalo bi se osuditi. Javnost mora biti informirana o aktivnostima u cilju manipulacije javnosti. Zato je potrebno obrazovati građane kako bi znali kritički interpretirati informacije i osujetiti pokušaje onih koji njima žele manipulirati.

U današnje vrijeme internet, kao sustav međusobno povezanih računala,  sve je rašireniji medij. Glavni sadržaji koje internetska mreža nudi svojim pretplatnicima su:

• pristup bazama podataka iz cijelog svijeta (publikacije, TV programi…itd.)

• e-pošta (mogućnost jeftine komunikacije s drugim pretplatnikom iz bilo kojeg dijela svijeta, mogućnost obavljanja komercijalnih transakcija).

Živimo u doba u kojem je svijet „gladan“ informacija, a mediji se brinu da kontinuirano hrane tu potrebu. Pri tom potiču znatiželju javnosti, znatiželju koja nekad ima i elemente zloće.  U ovom ili onom obliku, mediji su sveprisutni u društvu, šireći svoj utjecaj izravno ili neizravno na sve. Ljudi postaju ovisni o medijima i masovno reagiraju na medijske podražaje koje dobivaju. Mediji tako nameću vrijednosti i ponašanja i imaju moćnu ulogu u društvu. No, moglo bi se reći da to nije snaga sama po sebi, već snaga u nečijoj ruci. /Maria Roxana Cobârlie, 5 A; foto: internet/

Originalni članak objavljen je u školskom digitalnom listu MEDIAGENER@TION                                                                                                                        

Knjižničar Igor Kuzmić bibliobusom obilazi čitatelje u 34 naselja

0
OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Pred našom školom je svakog utorka od 12.00 – 13.15

Svaki drugi utorak od 12.00 -13.15 pred našom  školom u Svetom Petru Orehovcu stoji bibliobus. U njemu,  sve koji žele posuditi neku knjigu koju nemamo u školskoj knjižnici, čeka simpatični knjižničar Igor Kuzmić. On je zaposlenik bibliobusne službe još od 2009. godine, otkako je Gradska knjižnica “Franjo Marković” Križevci,  uvela bibliobusnu službu. Obilazi 34 sela, a obavezno se zaustavlja i ispred 22 područne škole, a odnedavno i pred vrtićima.  Za  Kuzmića ovaj posao nije samo posudba knjiga. On voli popričati s ljudima, preporučiti im knjigu, a kad je zatrebalo zajedno s djecom znao je potražiti i odgovor na neko pitanje za pripremu lektire.

 S njim smo razgovarali ovaj utorak i doznali puno zanimljivih informacija o uslugama bibliobusa, ali i anegdota koje je doživio radeći s korisnicima. No, prije razgovora navodimo termine dolaska bibliobusa.

Knjižničar Igor Kuzmić

 Bibliobus u naš kraj dolazi svaki drugi tjedan prema slijedećem rasporedu.

       MŠ Sveti Petar Orehovec – utorkom od 12.00 – 13.15

       Bočkovec – utorkom 9.30 – 10.00

       Gregurovec – četvrtkom od 8.00 – 8.45

       Fodrovec –  četvrtkom 9.00 – 9.30

       Miholec – 10.15 – do 10.45

Raspored za svaki mjesec za sva stajališta u 34 naselja dostupan je u KALENDARU VOŽNJE Gradske knjižnice “Franjo Marković Križevci”.

Koliko knjiga ima fond bibliobusa i kakve sve knjige imate?

U bibliobusu imamo 2200 knjiga, zajedno sa  slikovnicama i DVD-ima. Uz lektiru i drugu literaturu za djecu imamo i sve za medijsku kulturu za učitelje od prvog do četvrtog razreda te  knjige za odrasle. Uz romane imamo i nešto stručne literature i enciklopedija.

Moraju li učenici koji žele posuditi knjigu iz bibliobusa biti članovi  i koliko košta članstvo?

Ukoliko su učlanjeni u Gradsku knjižnicu “Franjo Marković” Križevci onda mogu besplatno posuđivati i knjige iz bibliobusa, samo u knjižnici trebaju zatražiti i iskaznicu za bibliobus. Ukoliko nisu članovi Gradske knjižnice onda godišnja članarina košta 50 kuna. Učlaniti se mogu kod mene u bibliobusu gdje i dobivaju iskaznicu sa svojom slikom.

Može li član zatražiti neku knjigu koju trenutno nemate u fondu bibliobusa?

Da,  ako naruče knjigu koju trenutno nemamo, mogu im je naredni puta dovesti iz Gradske knjižnice. U slučaju da je nemamo ni u Križevcima možemo je posuditi iz neke druge knjižnice u Hrvatskoj, no tada se mora platiti iznos poštarine.  

Koliko knjiga godišnje posudite?

U prosjeku oko 10.000 knjiga, a imamo oko 550 do 600 korisnika godišnje.

Imate li i odraslih korisnika?

Naravno. S ovog područja imamo godišnje oko  50 članova. Neki doista puno čitaju. Trenutno najviše posuđuje jedna gospođa s područja Miholca, a slijedi je gospođa iz Bočkovca.

Dan kad je otišao Đuro

Bibliobus je pred školom u Svetom Petru Orehovcu svaki drugi tjedan utorkom od 12-13.15

Koje knjige se najviše posuđuju?

Djeca najviše posuđuju lektiru, a od knjiga za slobodno čitanje najviše idu knjige Sanje Pilić i Sanje Polak. Jedno vrijeme vrlo popularne bile su “Ulica straha“. Odrasli posuđuju svašta. Romane, knjige povijesne tematike. Stručnu literaturu poput knjiga o gljivama, o rezidbi, domaćim lijekovima i slične.

Čega se rado sjetite iz svojih susreta s korisnicima?

Uvijek se rado sjetim jednog korisnika, Đure iz sela Marinovca. On je bio čovjek od sedamdesetak godina kad je dolazio u bibliobus. Nažalost vrlo je kasno naučio čitati, negdje s pedeset godina i želio je nadoknaditi i pročitati ono što nije u mladosti. Znao je zato posuđivati i lektiru za osnovce. Dolazio je redovito.  Često smo se šalili na račun njegova čitanja i znao mi je reći „kad ti ne dojdem, znal buš da me više nema“. Za jednog redovitog obilaska stao sam kao obično pred njegovom kućom i trubio, a on nije došao. Tog dana sjećam se kao dana kad je otišao Đuro.

Ima još puno događaja kojih se rado sjetim, a zanimljivo je i da su neki ljudi u početku dolazili posuditi knjigu i skrivali je pod ruku da se ne bi vidjelo da su posudili knjigu. Neki su mi rekli  da to rade zato jer bi njihovi susjedi komentirali da nemaju što raditi kad čitaju.

Što biste poručili  djeci?

Da dođu kad trebaju lektiru, ali i kad žele pročitati nešto za svoj gušt, a ne samo obaveznu lektiru.  Čitati se stigne ukoliko se želi. Neka krenu s nečim što im se sviđa i onda će zavoljeti čitanje. Moj interes za čitanje pokrenula je kolekcija knjiga za djecu „Pet prijatelja“. /Amadea Bošnjak i Karla Kos, 6. a; foto: S. L./

Novinarke Karla Kos i Amadea Bošnjak s knjižničarom Igorom Kuzmićem