Trebali bi ga pogledati svi učenici i roditelji i razmisliti o poruci filma

Osim filmova o kojima je “Klinček” već pisao, naša školska filmska grupa prošle školske godine snimila je i kratki eksperimentalni film “Ruke”. Moram priznati da me naslov filma u početku malo zbunio, no kako je film krenuo, postalo mi je jasno zašto se film tako zove i koju poruku šalje.

Prizori koje prikazuje film svakodnevno se događaju ne samo u nešoj školi, već i u drugim školama.  Bez riječi, samo slikom, film prikazuje koliko truda  kuharica u našoj školu ulaže  da bi učenici dobili zdravi, kuhani obrok, a na kraju  većina hrane završi u kanti.

Kao jedna od onih koji se hrane u školskoj kuhinji, svakodnevno gledam kako neki učenici bacaju pune zdjelice hrane, pa čak i odbijaju uopće probati hranu čim vide što je u tanjuru. Oni sigurno ne razmišljaju koliko se netko morao potruditi da bi oni dobili kuhani obrok.

Zato mislim da bi ovaj film trebali pogledati svi učenici, a osobito njihovi roditelji da ih se potakne na razmišljanje. Sumnjam da učenici kod kuće smiju baciti pun tanjur hrane kao što to rade u školi. Smatram da bi se o ovom problemu trebalo više govoriti.

Iskreno se nadam se da će svi učenici naše škole koji pogledaju ovaj film shvatiti poruku koju on šalje. Voljela bih i da razmisle sljedeći put kad budu htjeli baciti obrok u koji je naša kuharica uložila trud, a njihovi roditelji i zajednica – novac. Nadam se i da će film pogledati roditelji i razgovarati s učenicima i upozoriti ih da hrana nije pripremljena da bi se bacila. /Petra Kušec, 8.b; foto: iz filma “Ruke”/

Učenici Luka Šok i Karlo Aleksić predstavljali su našu školu na Filmskim radionicama u Kraljevici. Priliku za besplatno sudjelovanje na radionici naša je filmska grupa dobila zahvaljujući prvoj  nagradi za film “Jelena i Jana” na prošlogodišnjoj Reviji hrvatskog filmskog dječjeg stvaralaštva

Uz voditelja Tomislava Šobana kojem je osmijeh zaštitni znak i ekipu kao što je bila naša, boravak na radionici dokumentarnog filma u Kraljevci  od 19. do 26. srpnja, bio je iskustvo za pamćenje. Našem voditelju Šobanu osmijeh s lica nije nestajao čak ni kad nismo znali nabrojiti sve filmske planove. No,  uz njegov zabavan način poučavanja svladali smo i filmske planove i rakurse, a počeli smo shvaćati i principe snimanja foto aparatom i dronom, ali i  montiranje.

Mora se priznati da je proces montaže poprilično trajao jer za naš dokumentarac o Nacionalnom centru tehničke kulture u Kraljevici, snimili smo oko sat i pol filmskog materijala, a na kraju smog a saželi na oko 8 minuta. Zbog montaže, koja me u Kraljevici baš zainteresirala, propustio sam jedno kupanje. Da, na ovoj filmskoj radionici ima ponešto vremena i za kupanje. Odlično je to što se plaža nalazi samo dvije minute od hotela Kraljevica, u kojem smo bili smješteni, a hotel je nasuprot Nacionalnog centra tehničke kulture gdje se održavala radionica.  Ipak, unatoč blizini plaže, na kupanje su nas uvijek pratile, Rea i Lorena iz Hrvatskog filmskog saveza koji je organizator Filmskih radionica za djecu i mladež u Kraljevici. One su se brinule i za našu sigurnost na plaži, a i organizirale različite večernje aktivnosti.

Uvečer smo najčešće gledali filmove. Imali smo prilike gledati i dokumentarce i igrane filmove  profesionalaca i djeca, malih filmaša poput nas. Ipak, moja najdraža večernja aktivnost bio je filmski kviz održan posljednje večeri boravka u Kraljevici. Najdraži zato što je Aqua, ekipa čiji sam bio član,  pobijedila i to s maksimalnim brojem bodova, 35 od mogućih 35. U njoj smo bili Lukas, Pavao i ja. Jako smo se  radovali pobjedi i čestitkama ostalih sudionika.

Na  pobjedu u kvizu podsjećat će nas puhalice za balone od sapuna i loptice koje smo dobili za nagrade, a na ovih 7 nezaboravnih dana u Kraljevici podsjetnik će biti i diplome za sudjelovanje.  Njih smo, dobili posljednjeg dana nakon što smo pogledali sve naše filmove. Valja spomenuti da nas je u Kraljevici bilo 30, a snimili smo 4 filma. Uz naš o Nacionalnom centru tehničke kulture, dio naše dokumentarne ekipe snimo je još i kratki dokumentarac pod naslovom “Sve ljepote Kraljevice”. Polaznici radionice animiranog filma snimili su  film “Čuvajmo okoliš”, a ekipa s radionice igranog filma snimila je kratki igrani film “Bumerang”. /Luka Šok, 8. a; foto: arhiva Hrvatskog filmskog saveza/

Dio polaznika radionice skladao glazbu za film

U društvu djece iz Varaždina, Čakovca, Hvara i Zagreba od 21. do 26. 6. sudjelovale smo na Internacionalnoj filmskoj radionici u Čakovcu. Organizator radionice bila je Škola animiranog filma Čakovec (ŠAF), a nas dvije: Lea Hrandek i Valerija Puškar,  na radionici smo sudjelovale zahvaljujući pozivu voditeljice ŠAF-a Jasminke Ljubić Bijelić. Ovu 27. po redu Internacionalnu radionicu vodila je poznata stripašica i animatorica Helena Klakočar Vukšić. 

U  prostorima ŠAF-a, marljivo smo crtale po 5 do 6 sati dnevno,  a svoj uradak s ponosom  smo gledale  u subotu, posljednjeg dana radionice, na velikom filmsku platnu. Naime, trominutni film nastao na radionici, zajedno s godišnjom produkcijom ŠAF-ovih filmova, prikazan  je  publici u kinu Centra za kulturu Čakovec.  

Film nastao na radionici nazvali smo Ksenia. Naučile smo da ta riječ na grčkom znači gostoprimstvo. Ideju za film predložila je naša kolegica Barbara iz Zagreba, a inspirirao ju je grčki mit o Filemonu i Baukidi. Taj siromašan bračni par jednog dana u svojoj trošnoj kućici ugostio je gladne strance, ne znajući da se radi o bogovima Zeusu i Hermesu. Svi ostali susjedi u njihovom selu nisu bili gostoljubivi i nisu željeli ugostili strance. Za  kaznu bogovi su im poplavili kuće, a Filomena i Baukidu bogovi su nagradili s tri nagrade. Njihovu malu trošnu kućicu pretvorili su u hram, a njih u svećenike tog hrama. Nakon što je došlo njihovo vrijeme da odu u podzemni svijet, pretvorili su ih u dva drveta koja su još mnogo godina stajala ispred ulaza u hram.

U našem filmu i mi smo pokušali izraziti ideju gostoprimstva kao važnu ljudsku vrlinu. Iako film traje samo 3 minute, bilo je puno posla oko crtanja. Nas dvije sudjelovale smo u crtanju hrane i čaše s vinom te likova domaćina.

Nismo još spomenule da je u crtanju sudjelovalo samo nas 8, dok su ostali polaznici radionice, njih 14, imali zadatak skladati glazbu. Oni su to činili s voditeljem  Mladenom Klarićem. Bilo je to prvi puta da se na Internacionalnoj radionici  skladala glazba za film. Također prvi puta na Internacionalnoj radionici nisu sudjelovala djeca iz inozemstva, a razlog je koronavirus. Ipak nama je bilo lijepo  i naučile smo puno toga o procesu stvaranja filma. Između ostalog i  koliko je dobar storyboard (ilustrirani scenarij – scenarij za film razrađen po scenama i to u crtežima po potrebi s popratnim tekstualnim bilješkama) važan za film.

Zahvaljujući suradnji naše filmske grupe sa ŠAF-om Čakovec, učenici naše škole na Internacionalnoj filmskoj radionici ŠAF-a sudjelovali su i  2017., 2018. te 2019. Ovaj puta naše učenice bile su na radionici u pratnji učiteljice Tijane Mamić. /Lea Hrandek, Valerija Puškar; foto: Tijana Mamić/

Počele radionice na kojima članovi žirija uče kako komentirati filmove

Čast mi je što ću biti članica dječjeg žirija 13. Festivala prava djece. Festival, kojeg organizira Udruga za promicanje stvaralaštva i jednakih mogućnosti Alternator, održat  će se na jesen, a za nas članove žirija 16. lipnja održana je prva radionica.

Sastali smo se putem platforme Zoom te sam po prvi puta imala priliku upoznati Corinu i Emmu Sofiu. One su iz Male Subotice i  Strahoninca i zajedno sa mnom bit će članice osnovnoškolskog žirija. Na radionici su bili i članovi srednjoškolskog žirija Nina, Lucija i Aleksej Leon. Oni su iz Makarske i Zagreba.

Na ovoj prvoj radionici doznali smo da na prijašnjim Festivalima nije bilo dječjeg žirija, a također i  što će biti naša uloga kao članova žirija. To su nam objasnile voditeljice radionice Katarina Ivče Farnell, Jana Šivak i Ana Žnidarec Čučković. Veseli me što ćemo imati priliku gledati i komentirati filmove koje su snimili djeca i odrasli.  Svaki će žiri morati kao tim odabrati jedan film koji po njihovu mišljenju najbolje prikazuje život djece u Hrvatskoj.

Na ovoj prvoj radionici smo također saznali i da je Festival prava djece poseban po tome što su svi njegovi filmovi prilagođeni  gluhim i slijepim osobama, a doznali smo ponešto i o tome kako se rade takve prilagodbe.  

Cijeli naš prvi  sastanak prošao u veseloj atmosferi. Bilo je zanimljivo čuti što nas sve čeka. Nadam se da će i sljedeće dvije radionice koje će se održati u rujnu biti zanimljive poput ove. Ekipa s kojom ću surađivati čini  mi se odlična. Veselim se što ću kroz ovu aktivnost imati prilike steći nova iskustva i učiti o filmu i filmskoj kritici. /Petra Kušec, 7.b/