Upoznavanje Europe na zabavan načinuz mnoštvo igrica
Za sve one koji vole igrice i kvizove na internetu EU Kutak za učenje je idealno mjesto. Na ovoj platformi na zabavan način može se doznati mnoštvo informacija o funkcioniranju Europske unije, ali i zemljama koje čine EU.
Npr. kroz igricu Pronađi znamenitosti može se doznati koje su to znamenitosti po kojima su čuvene pojedine zemlje u EU. Kroz igricu Pronađi zastave moguće je upoznati zastave svih zemalja EU.
Igrica Istražimo Europu upoznat će igrače s istraživačima, umjetnicima, običajima, popularnim sportovima…. u zemljama EU. O načinima uštede energije može se više doznati kroz Kviz o klimi
Puno je još različitih igrica i kvizova, ali i društvenih igara, slikovnica koje se u PDF formatu mogu preuzeti na svim jezicima EU te ih čitati na računalu ili ih isprintati. Na platformi se mogu naći i bojanke za najmlađe i igrica s uputama kako npr. napraviti žabicu ili kokoš od papira, ali ima različitih video zapisa. Za one starije od 12 godina preporučamo animiranu seriju Digitalni istraživači.
Ova platforma namijenjena je i učiteljima. Oni na njoj mogu pronaći nastavne pripreme za rad s učenicima. U našoj školi osmaši ove školske godine upoznaju EU uz pomoć Programa Škola ambasadora.
Do svih sadržaja na platformi može se jednostavno doći pretražujući popularne teme ili se pak sadržaje može birati po tipu materijala (igra, kviz, strip, brošura, nastavni materijali….) ili kroz popularne teme. /Lara Trušček, 7. b; fotografije preuzete s platforme Kutak za učenje/
Naša radijska sekcija snimila je prilog o izložbi priređenoj povodom zabrane plastičnih vrećica. Izložba na hodniku naše škole prikazuje platnene vrećice, košare i cekere.
Ovom izložbom želi se potaknuti učenike da razmišljaju ekološki i što manje koriste plastične vrećice. Poslušajte što članovi radijske sekcije govore o problemima koje izazivaju plastične vrećice u životinjskom svijetu. Prilog su novinari pripremili i na engleskom jeziku i to za podcastnašeg Erasmus+ projekta “Let’s Think Sustainably”. /Iva Beloša, 6. b; foto: S. L./
Crteži učenika drugog razreda učiteljice Marine Golec
Svaki dan sat njemačkog započinju zajedničkim čitanjem neke knjige
Leo Pečnik pred svojom novom školom u gradu Plattlingu
-U mom razredu ima nas 18, a dolazimo iz 5 država. Najviše je Nijemaca, ali imamo i dva dječaka iz Rusije, jednog s Kosova te jednu djevojčicu iz Poljske i svi se dobro slažemo. Nema nikakvog zadirkivanja zato što je netko druge nacionalnosti i nema nikakvog nasilja – to nam je jučer putem aplikacije Google Meet rekao naš bivši učenik Leo Pečnik. On od srpnja prošle godine sa svojom svojom obitelji živi u Njemačkoj u gradu Plattlingu gdje pohađa Mittelschule. To je škola u kojoj se obrazuju učenici od 5. do 10. razreda, dok oni mlađi kao njegova braća Partick i Ella pohađaju tzv. Grundschule.
Ove školske godine u šestom razredu Leo ima 11 predmeta. Neki su posve drugačiji nego u Hrvatskoj. Predmet Werken und Gestalten je prema Leovom mišljenju kombinacija likovnog i tehničkog. Predmet koji se zove Gesellschaftslehre kombinacija je geografije, povijesti i politike i ekonomije, a predmet Naturwissenschaften uključuje prirodu, biologiju i kemiju. Jednom tjedno ima i nešto slično domaćinstvu. Taj predmet naziva se Wirtschaft und Beruf. Do sada su na tom predmetu učili o korištenju uređaja u domaćinstvu, npr. pegle, stroja za pranje rublja, perilice za posuđe….
Uz spomenute predmeta Leo još ima tjelesni, vjeronauk, informatiku, glazbeni te engleski i njemački. Engleskog ima 4 sata tjedno, a njemačkog čak 7 sati tjedno. Svaki sat kao i kod nas traje 45 minuta. Neki učitelji predaju im čak i po 4 predmeta, a njegova razrednica predaje im njemački i matematiku.
Jedinica najbolja ocjena, a šestica najgora
Zanimljivo je napomenuti da svaki dan sat njemačkog započinju čitanjem knjige koju je preporučila učiteljica. – Čitamo po petnaestak minuta. Jedan učenik čita naglas, a mi svi pratimo ga u svojim knjigama. Dijelove te knjige čitamo i kod kuće te svaki dan o pročitanim dijelovima pišemo bilješke na listiće koje nam je dala učiteljica. Sve listiće na kraju spojimo u jedan blok i predajmo učiteljici – rekao nam je Leo.
Osim drugačijeg načina čitanja lektire, u Leovoj novoj školi drugačije je i to što nastavu imaju samo u jednoj smjeni. Sve dane osim utorka nastava je gotova do 13 sati. Utorkom kad ima 8 sati, nastava završava u 15.15. Drugačiji u njemačkim školama je i sistem ocjenjivanja. Tamo je jedinica je najbolja ocjena, a šestica najlošija.
Leo je zadovoljan je što nema puno zadaće. Uglavnom zadaću dobivaju iz matematike i engleskog. Spomenuo nam je i da radne bilježnice imaju samo iz engleskog i imaju samo tiskane udžbenike. Informatiku imaju samo jedan sat tjedno u informatičkoj učionici gdje svaki učenik ima svoje računalo. Tablete nemaju i osim na satu informatike ne služe se računalima. Mobiteli su u školi strogo zabranjeni. Njima se ne smiju služiti niti pod odmorima, niti je njima dozvoljeno bilo kakvo fotografiranje u školi.
Leo, Patrick i Ella Pečnik
Pri kraju razgovora Lea smo pitali i gdje mu je ljepše. – Na to mi je pitanje zasad teško odgovoriti. No, mogu reći da mi je drago što sam upoznao nove prijatelje, ali žao mi je zbog onih prijatelja s kojima se više ne družim – rekao nam je Leo, napomenuvši da pozdravlja sve učenike svog 6. b. /Iva Beloša, 6. b; foto: Sanja Pečnik/
S Leom Pečnikom razgovarala je novinarka Iva BelošaGrad Plattling
U drugoj polovici 20 stoljeća brojnost sivog sokola u Europi i Sjevernoj Americi smanjen za čak 90%
Najveća zabilježena brzina nekog automobila je 412 kilometara, a postigao ju je C_Two našeg Mate Rimca. Samo nešto malo sporiji od Rimčevog automobila je ptica sivi sokol. Prema pisanju National Geografica (broj 10. iz 2018.) najveća zabilježena brzina sivog sokola dok se obrušava na plijen je čak 389 km/h. Ostali izvori koje smo pretražili uglavnom spominju da je sivi sokol najbrža ptica na svijetu i da postiže brzinu veću od 300 kilometara.
Ugrožena vrsta – u Hrvatskoj samo 160 do 200 parova
Nažalost i ova ptica jedna je od oni koje spadaju među ugrožene vrste ptica i nalazi se u Crvenoj knjizi ugroženih ptica Hrvatske te je zaštićena Zakonom o zaštiti prirode. Na mrežnoj stranici Kornati.hr navodi se procjena da se u Hrvatskoj gnijezdi između 160 do 200 parova. Najviše ih, čak oko 90%, živi u primorju i njegovom zaleđu, a samo 10% u gorskom i panonskom dijelu Hrvatske.
Sivi sokol – izvor Edutorij e-Škole.hr
Prema pisanju Udruge BIOM, populacija sivog sokola u Europi i Sjevernoj Americi u drugoj polovici 20. stoljeća smanjila se za čak 90%. Utvrđeno je da je korištenje pesticida poput DDT-a najviše naštetilo brojnosti sivog sokola. Unosom pesticida u hranidbeni lanac dolazi do stanjenja lupine jajeta zbog čega ptice u gnijezdima češće nego prije zdrobe jaja.
Sivi sokol – izvor Wikipedia
Sivi sokol ugrožen je i zbog trovanja, krivolova, žica dalekovoda i vjetroelektrana. Također i zbog penjača koji ptice mogu uznemiriti dok sjede na jajima. Ukoliko sivi sokol napusti gnijezdo samo na nekoliko sati, vjerojatnost da će zametak preživjeti je vrlo mala. Ljubitelji ptica zato nastoje ograničiti penjanje u razdoblju dok se sivi sokol gnijezdi. Ponekad se zato zatvaraju neka penjališta. Na stranici sportsko penjačkog kluba Direkt pronašli smo podatak da je na inicijativu Udruge Biom od 20. 5. do 10. 6. 2015. bilo zatvoreno nekoliko penjačkih smjerova na Pokojcu i Ravnoj gori. Penjališta su tada bila zatvorena zato što se u to doba na tim lokacijama gnijezdilo nekoliko parova sivog sokola./Fran Tukša, 5. a; fotografije preuzete s interneta/
Znanstvenici njemačkog ornitološkog instituta Max Planck mjerili moždanu aktivnost fregati prilikom letenja
Na naslovnoj fotografiji je muški primjerak ptice fregate jer grlena vrećica crvene boje karakteristična je samo za mužjake. Enciklopedija Wiki piše da je fregatama za napuhivanje vrećice potrebno oko 20 minuta, a uglavnom je napuhuju za vrijeme parenja. Njome privlače pažnju ženki, kao i specifičnim glasanjem koje ima zvuk zvečke.
Video – glasanje fregate
No, ono što je karakteristično i za ženski dio populacije je velika brzina letenja i sklonost krađi. Naime, fregata ili kako je kod nas još zovu veliki brzan, krade hranu od drugih ptica i to u zraku. Ta se pojava naziva kleptoparazitizam. Uglavnom hranu od drugih pitca kradu tako da ih silovito povlače za rep dok u kljunu imaju hranu. Kad napadnuta ptica ispusti hranu (uglavnom ribu) fregata je ulovi prije nego što padne u vodu. Sklonost krađi možda ima veze s time što ova morska ptica ima problem s vodom. Ona nema vodootporno perje pa ne može sletjeti na vodu.
Video – prikaz kleptoparazitizama
Karakteristično i za muške i ženske primjerke ove vrste, kako to piše enciklopedija.hr,je i to što imaju dugačaka i šiljasta krila (raspon 2,5 m) te dugačak i duboko zarezan rep. Kljun im je također dugačak i povijen na kraju. Postoji 5 različitih vrsta fregata, a najveće su veličanstvene fregate i one mogu biti teške do 1,5 kg. Fregate žive u tropskim krajevima Atlantika i u obje Amerike, Sjevernoj i Južnoj.
Fregata – ženskog spolau letu – izvor WikimediaFregata muškog spola – izvor GoGalapagos
Za oba spola karakteristično je i to što su jako brzi i izdržljivi letači, a 2016., kako to piše portal N1,dokazano je i da mogu spavati u letu. Znanstvenici njemačkog Ornitološkog insituta Max Planck na 15 ptica stavili su mjerne uređaje koji su im mjerili moždanu aktivnost. Na taj su način dokazali da su te ptice aktivne danju dok traže ribu, ali noću se prilikom leta mogu prebaciti u fazu plitkog sna i letjeti nad vodom. Dok lete ne spavaju dugo, pokazalo se da u prosjeku u 24 sata spavaju oko 42 minute. Kod nekih jedinki uređaji su zabilježili i da su na kratko bili u dubokom snu (REM fazi sna). Takvu fazu sna kod većine sisavaca prati potpuna opuštenost mišića, a kod fregati je uočeno da su samo neznatno spustile glavu. /Iva Beloša, 6. b; fotografije preuzete s interneta/
Preporuka – u nabavu nositi platnene vrećice ili košare
Od jučer su Zakonom o gospodarenju otpadom u Hrvatskoj zabranjene plastične vrećice debljine do 50 mikrometara. Iznimka su vrećice tanje od 15 mikrometara, koje se i dalje mogu koristiti zbog higijenskih razloga. To su one vrećice koje služe kao ambalaža za industrijski nezapakiranu hranu, ali njihovo korištenje dozvoljeno je samo na tržnicama i trgovinama gdje se prodaje hrana.
Deblje vrećice od 50 mikrometara i dalje se mogu koristiti jer se smatra da se one mogu koristiti više puta i nisu tolika prijetna okolišu. No, najavljeno je da će se u skladu s direktivom Europske unije, u budućnosti ići u dokidanje i ostalih oblika plastičnih vrećica za nošenje. Preporuka je da se koriste platnene vrećice ili košare jer se mogu više puta koristiti.
U želucu kita ulješure pronađeno skoro 30 kilograma otpadne plastike
Zašto je važno da se plastične vrećice što prije prestanu koristiti već dugo govore članovi Udruge Prijatelji životinja. Oni su prvu kampanju za zabranu plastičnih vrećica pokrenuli još 2008. Tada i prošle godine prilikom rasprave o Zakonu o gospodarenju uputili su i apel saborskim zastupnicima. U njima su obrazložili da je ukidanje plastičnih vrećica važno i zbog životinja koje često progutaju vrećice zamjenivši ih za hranu te zato umiru u bolovima zbog začepljenja ili nemogućnosti daljnjeg prehranjivanja.
Portal Jutarnji pisao je o slučaju kita iz porodice ulješura. Taj se kit 2018. Nasukao na obali španjolskog grada Murcia. Nakon obdukcije u želucu su mu pronašli skoro 30 kilograma otpadne plastike. U istom članku Jutarnji piše da su istraživanja pokazala da otpadna plastika ugrožava minimalno 700 morskih vrsta te da više od 100 milijuna životinja godišnje umire zbog onečišćenja oceana plastikom.
Portal Telegram je u svibnju 2019. pisao je da je na plaži na Siciliji pronađena uginula ulješura čiji je želudac bio pun plastike. To je tada bio već peti uginuli kit pronađen na Siciliji tijekom prvih pet mjeseci 2019.
Plastični otpad (6,5 kg) pronađen 2018. u utrobi uginulog kita u Indoneziji, u nacionalnom parku Vakatabi. U utrobi tog kita dugaškog 9,5 metara, između ostalog, pronađene su japanke i 110 plastičnih čaša – izvor Reuters
Ekološke udruge predviđaju da bi do 2050. u moru bi moglo biti više plastike nego riba
Osim što progutaju plastične vrećice, neke životinje stradaju i tako što se zapetljaju u ribarske mreže ili druge vrste plastike. To je potvrdilo i istraživanje koje se provodilo 8 godina na području Aljaske i Britanske Kolumbije. Tim je istraživanjem utvrđeno da se čak 388 morskih lavova zapetljalo u ribarske mreže ili neki drugi plastični otpad.
No, osim što plastičnim vrećicama i drugom otpadnom plastikom onečišćujemo okoliš i ugrožavamo životinje, indirektno štete imamo i mi ljudi. Najjednostavnije je to pojasniti na primjeru riba. One u moru konzumiraju i tzv. mikro plastiku. Konzumacijom riba indirektno tu plastiku jedu i ljudi.
I za kraj još dva zabrinavajuća podatka koja izdvajamo iz već spomenutog članka s portala Jutarnji. Naše Jadransko more jedno je od najonečišćenijih u Europi po količini plastičnog odtpada. Istraživanjima je utvrđena prosječna vrijednost od 406.000 čestica po četvornom kilometru, što je visoka koncentracija mikroplastike.
Drugi podatak odnosi se na broj komada plastike u svjetskim morima. Prema pretpostavkama organizacija za zaštitu okoliša u svjetskim morima nalazi se više od 5,25 trilijuna komada plastike. Ukoliko se toliko plastike nastavi odbacivati u more, do 2050. u moru bi moglo biti više plastike nego riba. /Nika Šantić, 6. a; naslovna fotografija Morski.hr/
I ptice ugibaju zbog plastike foto: Cris Jordan – izvor Bussinesinsider
Ove školske godine unutar novinarske skupine počela je djelovati i radijska sekcija. Za naš Erasmus+ projekt “Let’s Think Sustainably” (“Mislimo održivo”) obavezali smo se pripremiti i nekoliko radijskih priloga o održivim aktivnostima za podcast projekta.
Prvom prilogu na engleskom jeziku tema je volontiranje u klubu “Maslačak”. Pripremile su ga članice radijske sekcije Amadea Bošnjak i Petra Kušec, a svojim glasovima sudjelovali su i volonteri Barbara Dvečko, Gabrijel Kurpez, Nika Šantić i Lucija Vukoić.
Radijski prilog dostupan je na podcastu projekta, a uskoro će tamo biti dostupni i radijski prilozi naših partnera iz Grčke, Italije, Njemačke i Španjolske. /Uredništvo; foto: S. L./
Polaznici čitalačkog kluba (Saša Biljan, Magdalena Ivšak i Julija Ban) zadnjih su tjedana čitali roman Nova sam u školi u sklopu teme Kvalitetno obrazovanje. Pročitajte njihove dojmove te preporuku za istoimenu knjigu.
Saša – Čitajući ovu knjigu naučio sam ne trebamo osuđivati druge ako ih ne poznajemo. Prvi put kada nekoga vidimo najčešće ih prosuđujemo po izgledu. To se dogodilo i našoj junakinji u romanu, djevojčici Pameli. Kada je došla u park, jedino je Martina htjela razgovarati s njom, a drugi su ju osudili prema njenom izgledu. Preporučio bih ovu knjigu svoj djeci moje dobi, ali i mlađima i starijima koji se ponekad ne znaju snaći u novim situacijama.
Julija – Kad sam tek počela čitati knjigu, razmišljala sam kako Pamela neće naći prave prijatelje te sam bila tužna zbog nje, ali kasnije sam ipak osjetila da će se uklopiti u društvo i postajala sam sretnija kako je knjiga odmicala. Najviše me se dojmio dio u knjizi koji govori o Pameli i dječaku Andreju zato što sam imala dojam da imaju isti izazov u smislu da se nisu mogli uklopiti u razred. Sviđalo mi se što su zajedno odlučili upoznavati novo društvo i na taj način naučiti kako postati samouvjeren i sretan.
Ovu knjigu bih preporučila svoj djeci koja se loše ponašaju prema drugima iz razreda da vide kakav je to osjećaj.
Magdalena – Kada sam tek počela čitati knjigu, mislila sam da će glavna junakinja Pamela lakše naći prijatelje jer sam i ja se našla u istoj situaciji. Naime, na kraju 3. razreda osnovne škole, moja obitelj se preselila te sam morala krenuti s novim učenicima u 4. razred. Osjećala sam se tužno jer mi je nedostajala najbolja prijateljica. U novoj školi odlično sam se uklopila i novi razred mi je postao čak i draži od onog starog. Prvi dan sam se odmah sa svima sprijateljila, pomagali su mi i lijepo su se ponašali prema meni.
Smatram da nije u redu nekoga osuđivati prema izgledu i o tome nam i govori ova knjiga. U svim novim situacijama moramo vjerovati u sebe i biti ono tko jesmo te ćemo na taj način upoznati točno one prijatelje koji su slični nama.
Preporučila bih ovu knjigu svim učenicima i djeci koji se osjećaju odbačeno ili neprihvaćeno od druge djece. Knjiga nam može pomoći razumjeti sebe i dati nam hrabrost u novim i nepoznatim situacijama. /Saša Biljan, Magdalena Ivšak, Julija Ban, foto: Brankica Bukal/
Časopis Time laniju je izabrao za dijete godine, a s 12 godine izabrana je za najbolju mladu znanstvenicu u SAD-u
Gitinjali Rao – izvor Latest News Headlines
Da i djeca mogu biti utjecajna i postizati sjajne rezultate i to ne samo u sportu ili natjecanjima u znanju pokazala su mnoga djeca diljem svijeta. “Klinček” je pisao o nekima od njih. Predstavili smo najmlađu nobelovku Malalu Yousafzi teGretu Thunberg, ekološku aktivisticu iz Švedske, a u ovom članku predstavljamo 16-godišnju Amerikanku Gitanjali Rao. Rao je dijete godine 2020. po izboru čuvenog američkog časopisa Time koji je lani u prosincu prvi puta u svojoj povijesti proglasio dijete godine.
Lani kad je proglašena djetetom godine Gitinjali Rao imala je 15 godina, a izabrana je između 5000 nominiranih kandidata u dobi između 8 i 16 godina. Ovo prestižno priznanje nije joj prvo. Sa samo 12 godina (2017.) Rao je proglašena najboljom mladom znanstvenicom u SAD-u. To priznanje i novčanu nagradu od 25.000 dolara zaslužila je zbog izuma uređaja za ispitivanje vode za piće. Njen izum u vodi otkriva ostatke olova.
Time ju je za dijete godine izabrao zbog tog izuma, ali i zato što se istaknula uborbi protiv ovisnosti o drogama te zato što gradi svjetsku mrežu mladih istraživača za rješavanje važnih problema.
Uz sve to, kako to piše portal Deutshe Welle (DW), Rao se trudi motivirati i drugu djecu “da svoju radoznalost pretoče u izume”. To je činila na radionicama na kojima je čak s 30.000 djece radila na razvijanju ideja, izuma i proizvoda.
O Rao smo odlučili pisati i zbog još jedne važne aktivnosti koja je također razlog njenog izbora za dijete godine časopisa Time. Naime, Rao je kreirala aplikaciju Kindly (ljubazno). Njenoj aplikaciji cilj je smanjiti zlostavljanje na internetu, a načinjena je tako da prije samog slanja poruke filtrira riječi poruke koje bi mogle biti štetne. Aplikacija je na engleskom, a na stranici s koje se može preuzeti aplikacija ima i mnoštvo važnih informacija o cyberbullyingu. Između ostalog i o djeci koja su počinila samoubojstvo zbog zlostavljanja na internetu. /Lea Hrandek, 7.b; naslovna fotografija: izvor – Inspiring Young Heros/
Izvor – aplikacija Kindly Izvor – aplikacija Kindly
Učenici Gimnazije „Mihai Eminescu” iz Aleksandrije proveli su različite aktivnosti tijekom Tjedna globalnog obrazovanja (15. – 21. 11.) pod sloganom “Ovo je naš svijet! Pokrenimo promjene zajedno!”
Tjedan globalnog obrazovanja obilježava se svake godine treći tjedan u studenom. Ove godine obilježen je 13 puta. Cilj Tjedna globalnog obrazovanja je osvještavanje Europljana o potrebi globalnog obrazovanja. Za provođenje Tjedna nadležan je Centar Sjever-Jug Vijeća Europe. Globalno obrazovanje fokusira se na ljudska prava, međunarodno razumijevanje i suradnju, mir, održivost te potiče solidarnost, međukulturni dijalog i učenje o jednakosti. Slogan “Ovo je naš svijet! Pokrenimo promjene zajedno!” svake se godine tumači prema društvenom kontekstu i specifičnosti godine i prema globalnim događajima.
Jedna od aktivnosti održala se u 6. razredu. Aktivnost se zvala „Recite NE nasilju i diskriminaciji!“, a koordinirala ju je učiteljica Georgina Gusa. Šestaši su svojim izlaganjima ukazali da su uzroci nasilja višestruki. Neki od njih su neinformiranost ili lažne informacije, zanemarivanje djece, maltretiranje u školama, ali i virtualnim prostorima. Nasilje u virtualnoj stvarnosti poraslo je tijekom pandemije Covid-19 i održavanja online nastave. Razlozi su i odlazak roditelja na rad u inozemstvo, ali i njihov povratak kući, nezaposlenost zbog pandemije, gubitak najmilijih zbog Covid-a, socijalne razlike, etnička pripadnost i brojne druge. Učenici su identificirali uzroke nasilja u školama, kako verbalnog tako i fizičkog, te su predložili i nekoliko načina da ga zaustave.
Učenici su nakon svaku prezentaciju imali i malu debatu. Kroz prezentacije i debate izrazili su da nisu svi isti, ali su istaknuli da se svi bez obzira na vjeru, nacionalnu pripadnost… moraju tretirati isto. /Păunică Bogdan(6A)/
Izvorni članak objavljen je u školskim internetskim digitalnom listu MEDIAGENER@TION.
