Za ogradu oko igrališta treba osigurati financijska sredstva
Da naše Vijeće učenika dobro uočava važna pitanja za školu i učenike, potvrdio nam je ravnatelj Stjepan Lučki, isti dan nakon sjednice Vijeća učenika održane 25. 11. Naime, nakon što je ravnatelju poslan zapisnik sa sjednice Vijeća učenika, ravnatelj je rekao da škola i Općina već duže vrijeme poduzimaju aktivnosti u vezi pješačkog prijelaza. – Proces u vezi pješačkog prijelaza je u tijeku. Nedavno je postavljen prometni znak s oznakom pješačkog prijelaza, a baš sam maloprije kontaktirao Božu Birta, općinskog redara i on mi je rekao da očekuje da će idući tjedan biti iscrtan pješački prijelaz – rekao je ravnatelj Lučki.
Nacrt ograde oko školskog igrališta izrađen je još 2017.
Komentirao je i prijedlog VU u vezi postavljanja ograde oko školskog igrališta. Napomenuo je da je i njegovo mišljenje da je ograda potrebna. Rekao je da je još 2017. napravljen plan kako bi ta ograda trebala izgledati, međutim problem je novac. Škola nema potrebna sredstva za izgradnju ograde i taj će se plan, prema ravnateljevim riječima, moći ostvariti tek kad škola osigura potrebna financijska sredstva. Kad će to biti ravnatelj nije siguran, ali je pohvalio prijedlog učenika Luke Harče i istaknuo da je dobro da Vijeće učenika upozorava na pitanja koja smatraju važnim za uvećanje sigurnosti učenika. /Iva Beloša, 7.a, foto: S. L./
Znak za pješački već je postavljen, a uskoro bi trebao i pješački
Vijeće učenika donijelo program rada i raspravljalo o problemu žvakaćih guma
Učenik Luka Harča, predsjednik 7. b razreda, smatra da pred školom što prije treba iscrtati pješački prijelaz. Svoj je prijedlog iznio na sjednici Vijeća učenika održanoj u petak 25. 11. Obrazlažući svoj prijedlog rekao je da je i sam skoro doživio nezgodu pred školom i da nije jedini. Na sjednici Vijeća učenika Harča je predložio i da se oko školskog igrališta napravi ograda. – Skoro svaki dan se dešava da lopta završi daleko dolje u jarku ili na cesti koja prolazi između dvorane i igrališta – kazao je Harča i dometnuo da su oba njegova prijedloga važna za sigurnost učenika. On je svoje prijedloge iznio nakon što je Vijeće učenika usvojilo program rada VU za ovu školsku godinu. U spomenutom programu rada upravo je ukazivanje na probleme u školi i predlaganje mogućih rješenja na prvom mjestu u programu. Vijeće učenika podržalo je Harčine prijedloge te će zapisnik VU proslijediti ravnatelju.
Sjednica Vijeća učenika – 25. 11. 2022.
Prva od aktivnosti predloženih programom Vijeća učenika, bit će prikupljanje čepova. Ta ekološko humanitarna akcija održat će se 20. 12. Vijeće učenika organizirat će i predavanja u vezi problema bacanja hrane pripremljene u školskoj kuhinji, a planiraju organizirati i volonterske aktivnosti. Pred kraj polugodišta planirani su i izbori naj osobu u svakom razredu, a na kraju školske godine osmaši bi trebali birati naj učitelja.
Na sjednici VU raspravljalo se i o neodrživom postupanju sa žvakaćim gumama. Mislav Matoić, učenik 5.b, iznio je nekoliko neugodnih situacija koje su se desile učenicima njegovog razreda. Vijeće učenika dogovorilo je plan aktivnosti kojima žele utjecati na rješavanje problema sa žvakama. O tom planu više u narednom članku. /Karla Hlebić, predsjednica VU; foto: S. L./
Našoj šahovskoj grupi uručena donacija Šahovskog saveza županije
Nikola Mihočka, predsjednik Šahovskog saveza Koprivničko-križevačke županije jučer je posjetio našu školu kako bi šahovskoj grupi učitelja Darka Kožara darivao šah i šahovsku početnicu. Tim povodom smo s Mihočkom, inače učiteljem informatike u OŠ Đurđevac kratko razgovarali. Između ostalog doznali smo da je predsjednik Šahovskog saveza godinu dana te da se u rad Saveza uključio zahvaljujući svom sinu.
Nedavno ste potpisali Deklaraciju o razvoju šaha u našoj Županiji. Možete li nam pojasniti što to znači?
Otkako sam stupio na dužnost moj je cilj uvođenje šaha u sve osnovne škole. Rad s djecom je najvažniji i zato smo kontaktirali predstavnike Kasparov fondacije u Hrvatskoj. Potpisali smo Deklaraciju o razvoju šaha na području naše Županije, a to nam je donijelo i sredstva te smo počeli donirati školama ploče, figure i šahovske početnice potrebne za rad s učenicima. U našoj Županiji ima 25 škola. Do prošle godine 11 ih je imalo šahovske grupe, a sad smo već na 20. Mislim da ove donacije poticajno djeluju i nadam se da ćemo do kraja školske godine uspjeti osnovati šahovske skupine u svim školama.
Nikola Mihočka, predsjednik Šahovskog saveza Koprivničko-križevačke županije i učenica Iva Beloša
Imate li šahovsku grupu u OŠ Đurđevac?
Da, u našoj školi postoji izvannastavna aktivnost šah. Skupinu polazi 20-tak učenika od prvog do četvrtog razreda. Također i u našem gradu Đurđevcu postoji šahovski klub Picok, ima 60 članova od kojih je 40 djece iz Đurđevca i okolnih mjesta.
Natječu li se školske šahovske grupe u nekoj ligi?
Postoji ekipno prvenstvo škola za djevojčice i dječake u organizaciji Sportskog saveza naše županije, a mi planiramo u siječnju održati prvi turnir za učenike koji su u školama počeli učiti šah. Postoje i turniri u sklopu Sportskih igara mladih. Državno prvenstvo se svake godine održava u Splitu.
Natječete se li i Vi?
Natječem se, ali nemam neku šahovsku titulu. Više sam funkcioner nego vrhunski šahist. Počeo sam se baviti organizacijom na području šaha kada je moj sin Matija prije 7 godina počeo igrati šah. Iako nisam vrhunski šahist moram se pohvaliti da sam nastupio na nekih četrdesetak turnira i osvojio 5 medalja. Jedna je bila zlatna. Sin Matija, sada je učenik sedmog razreda i natjecatelj je četvrte kategorije te je bio treći na državnom natjecanju u brzopoteznom šahu. Osvojio je 50- tak medalja na raznim turnirima natjecanjima.
Zašto biste učenicima preporučili da igraju šah?
Šah je prekrasna igra. Tko se jednom zaljubi u šah, igra ga cijeli život. Šah imitira život jer i u životu je važno kakve poteze povući, kakve odluke donijeti. Treba razmisliti je li nešto dobro ili nije, treba zaključiti što je za nas dobro, a što nije. Šah nam u tome puno pomaže.
Koji je vaš omiljeni šahista?
Bobby Fischer, po mom je mišljenju najbolji šahist svih vremena, a najveći živući šahist je svakako Gari Kasparov. Osim toga što je izvrstan šahist, Kasparov je i veliki humanista. Od naših hrvatskih šahista najviše cijenim Ivana Šarića.
Pratite li Youtube kanal križevčanina Antonija Radića?
Radića osobno poznajem i prije desetak dana smo bili na Skupštini saveza. On je sjajan mladić koji snima odlične video uratke popularne u cijelom svijetu. Veseli me što podržava rad Saveza. On čak i vlastita sredstva donira za pobjednike šahovskih turnira. Pratim njegov rad i jako cijenim to što radi. /Iva Beloša, 6.b; foto: S. L./
Posebnu pažnju posvetili film o usvojenoj romskoj djevojčici
U sklopu projekta “Rights now” učenici 8. b jučer su gledali filmove Festivala prava djece. Pogledali su nekoliko filmova na temu prava djece čiji su autori učenici osnovnih škola. Posebnu pažnju posvetili su filmu “U nadi je spas” koji su snimili filmaši iz OŠ dr Ivana Novaka Macinec.
Nakon gledanja filmova učenici su razgovarali o različitim vrstama obitelji i pravu djece bez roditelja na posebnu brigu. To je jedno od važnih prava iz Deklaracije o pravima djeteta. U filmu “U nadi je spas” glavni lik je djevojčica Mirsada koja živi u udomiteljskoj obitelji.
Ove godine održan je 14 Festival prava djece, a protekle 3 godine filmovi festivala dostupni su i online. To je bila prilika i za sudionike našeg projekta da vide kakve su filmove o dječjim pravima snimili njihovi vršnjaci. /Valerija Puškar, 8.b; foto: V. P./
Izvor: Wikipedija – Nogometaši Salvadora slave pobjedu protiv Hondurasa (27. 6. 1969.)
Svjetsko nogometno prvenstvo u Kataru započelo je u nedjelju (20. 11.), a trajat će do 18. prosinca. Kod nas u Hrvatskoj zakuhalo se već uoči prvenstva i to zbog najave ministra Radovana Fuchsa da će se utakmice moći gledati u školama. No, u ovom članku mi donosimo zanimljivost o jednom pravom ratu kojem je povod bio nogomet.
Taj je rat nazvan Nogometni rat, a dogodio se 1969. u Latinskoj Americi. Zaratile su se Honduras i Salvador, dvije susjedne zemlje Latinske Amerike. Nakon prve kvalifikacijske utakmice u Hondurasu i pobjede domaćina, zbog poraza svoje zemlje Salvadora, ubila se 18-godišnja navijačica Amelia Boainos. Kako to piše TPORTAL, to je samoubojstvo dobilo puno prostora u medijima, a Salvadorci su uoči uzvratne utakmice u svojoj zemlji, u oklopnim vozilima prevozili na stadion gostujuće nogometaše Hondurasa. Salvador je u toj utakmici pobijedio, ali u neredima su ubijena dvojica, a ranjeno je desetak navijača Hondurasa.
Izvor: Wikipedija – Salvadorski vojnici tijekom Nogometnog rata 1969.
Treća utakmica Salvadora i Hondurasa održana je u Meksiku i ponovo je pobijedio Salvador. U novim neredima ponovo je poginulo nekoliko navijača. Kaotičnu atmosferu dodatno je potaknulo protjerivanje salvadorskih migranata iz Hondurasa. Salvadorci su odmah uzvratili upadom na teritorij Hondurasa te je započeo rat. Procjenjuje se da je u tom ratu poginulo oko 3000 ljudi. Zahvaljujući posredovanju država Središnje Amerike, rat je završen već nakon četiri dana primirjem i povlačenjem salvadorske vojske iz Hondurasa.
Ipak, nogomet je bio samo povod tog rata jer dvije zemlje su godinama imale loše odnose. Salvador, tada bogatija zemlja, ali s manje stanovnika od Hondurasa, želio se proširiti na dio teritorija u Hondurasa. Njihov je sukob zbog teritorija riješen tek 1991., a dvije su zemlje u međuvremenu odigrale nekoliko utakmica i to bez krvavih posljedica. /Mihael Đuran, 8. a; naslovna fotografije preuzeta s Povijest.hr/
Gerontodomaćica Ivančica Petric kazala je kako je razgovor i druženje ono što najviše nedostaje starijim osobama koje žive same
U društvu orehovečke gerontodomaćice Ivančice Petric i naše knjižničarke Stojanke Lesički, jučer sam posjetila mještanku Bogačeva Baricu Kušec. Povod mom posjetu bio je čitanje baki Barici. Ona je ove godine navršila 82 godine i već odavna živi sama te se jako veseli posjetima svojih kćeri i unuka te dolascima gerontodomaćice Petric.
Baka Barica se jako razveselila mojoj posjeti tijekom koje sam joj čitala slikovnicu “Priča o mome gradu” Krunoslava Puškara. Sjedila je kraj mene i znatiželjno razgledavala sve slike u slikovnici. Meni je ovo bilo ugodno iskustvo jer je baka Barica bila vedra i raspoložena za pričanje. Svako malo prekidala sam čitanje jer je baka Barica željela ispričati svoje doživljaje. Prisjetila se ona kako su nekad izgledali križevački bunari, svog posjeta Grkokatoličkoj crkvi, odlazaka na Spravišče…. S ponosom nam je pričala o svojim unucima, praunuku i kćerima. Pričala nam je i kako se nekad živjelo u Bogačevu, o svom učitelju, o razlozima prekida školovanja i privremenom radu u Njemačkoj. Unatoč godinama baku Baricu sjećanje vrlo dobro služi i jako voli pričati. Iako je boli ruka te za koji dan mora na operaciju u njenoj je kući sve izrazito čisto i uredno, a još pomalo uređuje i vrt.
Barica Kušec i Magdalena Ivšak
Baka Barica je rekla da je i njoj bilo lijepo te sam joj obećala da ću je ponovno posjetiti i pročitati joj nešto. Gerontodomaćica Petric kazala je kako je upravo razgovor i druženje ono što najviše nedostaje starijim osobama koje žive same. Zato sam odlučila ponovno posjetiti baku Baricu i čitanjem i razgovorom uljepšati joj malo njene samotne dane.
Voljela bih da mi se priključi još učenika jer gerontodomaćica Petric rekla je da ima još zainteresiranih usamljenih koji bi se razveselili našim posjetima. /Magdalena Ivšak, 7. b; foto: S. L./
Oko 600.000 ljudi u Hrvatskoj ima neku vrstu invaliditeta
Oko 600.000 ljudi (14 posto od ukupnog broja stanovnika) u Hrvatskoj ima neku vrstu invaliditeta, a godišnje u Ured pravobraniteljice za osobe s invaliditetom stiže oko 2000 različitih podnesaka. Od spomenutog broja oko 200 se odnosi na diskriminaciju. To su učenici 8.b na online susretu (17. 11. 2022) doznali od pravobraniteljice Anke Slonjšak, koja je na čelu ovog Ureda od njegovog osnivanja 2008.
– Vrlo često je prisutna predrasuda kako su za osobe s invaliditetom najvažnija područja zdravstvena zaštita i socijalna skrb, ali to nije točno. Jednako su važni i obrazovanje, zapošljavanje, mobilnost, sport, kultura – istaknula je pravobraniteljica Slonjšak.
Anka Slonjšak, pravobraniteljica za osobe s invaliditetom – foto: iz privatne arhive A. S.
Naglasila je je kako je upravo socijalna isključenost najveći problem osoba s invaliditetom. Pristupačnost je jedan od najznačajnijih uzroka socijalne isključenosti i diskriminacije osoba s invaliditetom. – Nemogućnost osoba s invaliditetom da zbog arhitektonskih prepreka uđu ili zbog komunikacijskih prepreka obave određene usluge u javnim ustanovama poput sudova, ambulanti, centara socijalne skrbi, kazališta… diskriminiraju ih i onemogućuju da ostvare neke od svojih potreba i prava. Unatoč zakonskim odredbama o pristupačnosti kojima je osigurano da se prilikom izgradnje vodi računa o pristupačnosti, problema je još puno. Najviše kod starih građevina koje su zaštićeno kulturno dobro.
Postupali su i prema općini koja je odbijala prilagoditi ulaz u ambulantu
Pravobraniteljica Slonjšak prisjetila se slučaja pritužbe odvjetnika, koji je osoba koja se kreće pomoću elektromotornih kolica i nije mogao ući u sud kako bi obavio svoj posao. Ured pravobraniteljice nedavno je postupao i zbog slučaja nepristupačnosti jedna ambulante, čiji je osnivač odbijao prilagoditi ulaz u ambulantu. – Slučaj je završio na sudu i zasad je nepravomoćno utvrđeno diskriminacijsko postupanje – rekla nam je Slonjšak, dodavši da su u Uredu sretni kad njihovo postupanje dovede do poboljšanja kvalitete života osoba s invaliditetom. Izrazito su ponosni i na promjene u zakonima koje su donijete zahvaljujući njihovim inicijativama. Jedna od takvih promjena je i ona u Obiteljskom zakonu u dijelu skrbništva i Zakonu o socijalnoj skrbi. – Jedna od promjena se odnosi na to da osobe s invaliditetom koje rade mogu dobivati i osobnu invalidninu ukoliko zadovoljavaju tražene kriterije što prije nije bilo moguće – istaknula je Slonjšak. Za osobe s invaliditetom to je vrlo važno postignuće jer zbog invaliditeta imaju povećane troškove života. Ured pravobraniteljice veseli i to što su posljednjih godina otvorili područne Ureda u Osijeku, Splitu i Rijeci te su tako pravobraniteljsku instituciju približili osobama s invaliditetom.
Pravobraniteljica smatra da su vidljivi zamjetni pomaci otkako djeluje Ured. Ističe da je hrvatsko društvo postalo otvorenije prema osobama s invaliditetom i svjesnije njihovih sposobnosti i nužnosti zaštite njihovih temeljnih ljudskih prava. Ipak nije zadovoljna tempom kojim se promjene događaju.Na kraju susreta pravobraniteljica Slonjšak pozvala je učenike 8.b da bez predrasude gledaju na osobe s invaliditetom te da se zalažu za ravnopravnost svih građana. /Fran Košutić, 8.b: foto: S. L./
Ispravno je reći osoba s invaliditetom, a ne osoba s posebnim potrebama
Na susretu je pravobraniteljica Slonjšak upozorila učenike na ispravno nazivlje. Kazala je da nije uredu reći osoba s posebnim potrebama jer svaka osoba ima neke specifične potrebe te je istaknula da je prihvaćen termin osoba s invaliditetom.
Povodom Svjetskog dana prevencije zlostavljanja djece prolistali smo Izvješće o radu pravobraniteljice za djecu za 2021.
Povodom Svjetskog dana prevencije zlostavljanja djece, koji se obilježava sutra 19. studenog, prolistali smo Izvješće o radu pravobraniteljice za djecu za 2021. i pronašli zabrinjavajuće podatke o porastu nasilja nad djecom. U Izvješću pravobraniteljice preneseni su podaci policije da je u odnosu na 2020. zabilježen porast kaznenih djela na štetu djece za čak 16 posto, odnosno počinjeno je čak 4946 kaznenih djela na štetu djece. Među nabrojenim kaznenim djelima su i tri teška ubojstva djeteta mlađeg od 14 godina te 8 kaznenih djela teškog ubojstva u pokušaju. Zabilježeno je i 247 kaznenih djela nanošenja tjelesnih ozljeda, 47 teških tjelesnih ozljeda i jedno kazneno djelo osobito teških ozljeda.
Hrvatska policija izdvojila je i kaznena djela spolne naravi počinjena na štetu djece. Takva nedjela porasla su čak za 40 posto u odnosu na 2020. Prijavljeno ih je 804 (2020. bilo ih je 573), a najviše je onih, čak 359, za kaznena djela spolne zloupotrebe djeteta mlađeg od 15 godina. Ima li pandemija koronavirusa, i znatno drugačiji način života djece veze s porastom ovih kaznenih djela, ne piše u Izvješću, ali piše da su su počinitelji takvih nedjela često osobe iz obitelji. Počinitelji su i susjedi ili osobe bliske obitelji, udomitelji, vršnjaci te nepoznate osobe. Navodi se da su i da su to u tri slučaja bili i vozači autobusa. U Izvješću navode da osobito zabrinjavaju prijave o seksualnom uznemiravanju učenica od strane nastavnika.
Izvor: EUROPOL
Pravobraniteljica ističe da u školama nedostaje program spolnog odgoja i obrazovanja
U Izvješću pravobraniteljice navode se i preporuke za zašitu djece od nasilja. Spominje se da važnu ulogu ima prevencija i edukacija djece o problematici seksualnosg nasilja. Navode i da postoje samo povremene projektne aktivnosti u tom pogledu i da te aktivnosti “ne mogu zamijeniti cjeloviti program spolnog odgoja i obrazovanja koji nedostaje u našim školama”.
U pogledu spolnog nasilja pravobraniteljica preporuča da je za stvaranje sigurnog okruženja za djecu nužna provjera kriminalne prošlosti osobe koja se angažira za rad s djecom. Napominje i da nije dovoljno tražiti da protiv osobe nije u tijeku kazneni postupak već je potrebno tražiti i dokaz da osoba nije pravomoćno osuđena. Pravobraniteljica kritizira i praksu “blagih kaznih” počinitelja seksualnih nedjela nad djecom, a navodi se i podatak da je lani na izdržavanju kazne zatvora bilo 153 počinitelja seksualnih delikata na štetu djece. Među njima je bilo 35 recividista (onih koji su ponovili seksualno nasilje na šetetu djece). /Iva Beloša, 7.a; naslovna fotografija: PEXEL-RODNAE production/
Za vrijeme posjete EU parlamentu u Brusselsu sudionici mobilnosti projekta “Let’s Think Sustainably” razgovarali su sa zastupnikom Toninom Piculom. Dio razgovora odvijao se na engleskom i taj je dio objavljen u zajedničkoj emisiji koju su učenici pripremili s partnerima iz Grčke, Italije, Njemačke i Španjolske.
Sa zastupnikom Piculom sudionici mobilnosti razgovarali su i na hrvatskom. Iz razgovora koji je trajao oko 40 minuta, izdvojeni su odgovori o programu Erasmus, važnim postignućima EU i o tome zašto je za Hrvatsku važno članstvo u EU. Prilog je pripremila učenica Petra Kušec, a dostupan je na podcastu projekta “Let’s Think Sustainably” na platformi Soundcloud. /Petra Šok, 7.a; foto: Nikos Lagios/
Sudionici mobilnosti iz OŠ Sveti Petar Orehovec i partneri iz Kalamate (Grčka) sa zastupnikom Toninom Piculom
Krzno joj je crno zbog pojave koja se naziva melanizam
Posljednjih dana u brojnim medijima objavljena je vijest da je kod Apatina, mjesta na granici Hrvatske i Srbije viđena crna pantera. Nas je ta vijest motivirala da istražimo osobine ove životinje.
Najvažnije što smo doznali pretražujući po internetu je da crna pantera spade u red divljih mačaka – Panthera. Međutim crne pantere nisu nikakva posebna vrsta već su to najčešće leopardi (Panthera pardus) ili jaguar (Panthera onca), ali njihovo krzno umjesto uobičajene boje za njihovu vrstu postalo je crno zbog promjene zvane melanizam.
UHrvatskoj enciklopediji navode da je melanizam “prekomjerna pigmentacija u pojedinih pripadnika neke, inače svjetlije pigmentirane životinjske vrste”. Navode i da može biti potaknut velikom toplinom, vlagom te prirodnom selekcijom na osnovi genske mutacije te kao primjer spominju crnog leoparda ili crnog jaguara.
Izvor: Wikimedia – crni leopard
Samo 11 posto jaguara i leoparda ima crno krzno
Na portalu 10naj.compronašli smo podatak da čak 13 različitih vrsta divljih mačaka zbog melanizma može biti crno, ali to nikad nisu tigrovi ili lavovi. No, oni pišu i da krzno crnih pantera nije uvijek posve crno i ovisno o svjetlosnim uvjetima mogu se uočiti šare na krznu crnih pantera. Prama natuknici u Enciklopediji Britannicamelanizam je ustvari rijetka pojava kod leoparda i jaguara i samo oko 11 posto ih ima crno krzno.
Izvor: Wikemedia – crni jaguar
Pretražujući internet još smo doznali da su crne pantere opasne životinje i mogu biti teške od 20 do 60 kilograma. Veće su one koje žive na sjeveru Afrike, a manje žive na jugu Afrike. Stanište crnih pantera je i Azija te Sjeverna i Srednja Amerika. Zanimljivo je i da crne pantere vide 6 puta bolje u mraku nego ljudi i imaju odličan sluh.
One su među najbržim trkačima na kopnu. Točnije rečeno oni su na trećem mjestu među kopnenim životinjama i mogu trčati čak 88 kilometara na sat. Na drugom mjestu je jaguar koji dostižu brzinu do 90 km na sat, a prvi su gepardi koji mogu postići brzinu od čak 130 kilometara.
Jesu li stanovnici oko Apatina doista vidjeli crnu panteru još nije definitivno potvrđeno, kao ni kad se 2010. pisalo da je viđena u njemačkim šumama. /Petra Šok, 7.a; fotografije preuzete s interneta/
