Krunoslav Puškar, autor slikovnice “Priča o mome gradu” promovirao je jučer svoju slikovnicu u našoj školskoj knjižnici. Na promociji slikovnice sudjelovali su učenici 3., 4., i 5.b.
Krunoslav Puškar autor slikovnice “Priča o mome gradu” na promociji u OŠ Sveti Petar Orehovec
Glavni lik slikovnice je dječak Marko koji “prepričava” povijest Križevaca. Naši mlađi kolege s pažnjom su slušali kako je nastala slikovnica. Od autora su imali prilike doznati i neke od zanimljivosti iz knjige kao npr. tko je prvi hrvatski pilot, kako se zove meteorit pronađen na području Križevaca i druge.
Zanimljivo je napomenuti da ova slikovnica uz hrvatski tekst ima i prijevod na engleski, a autor je spomenuo da bi želio pripremiti i verziju na njemačkom jeziku. /Iva Beloša, 6. b; foto: S. L./
Pritužbi Roma relativno je malo s obzirom na njihove životne uvjete zato zaposlenici Ureda obilaze romska naselja i prikupljaju pritužbe na terenu
Erasmus+ projekt “Rights now” naš je novi europski projekt. Tema projekta su ljudska prava i demokracija te smo zato odlučili doznati više o tome što je zadatak Ureda pučke pravobraniteljice. Uredu pravobraniteljice svidjela se naša inicijativa te smo 18. listopada, mi učenici 8.b, imali priliku održati online susret sa zamjenicom pučke pravobraniteljice Tatjanom Vlašić.
Tatjana Vlašić, zamjenica pučke pravobraniteljice
Koje su najvažnije ovlasti pučke pravobraniteljice?
Ured pravobraniteljice ima mogućnost postupati u slučaju kad neko Ministarstvo, središnji ured, grad ili općina u kojoj živite postupaju nezakonito u odnosu na vas. Građani nam se mogu obratiti kad smatraju da su diskriminirani. Ured ima i mogućnost obilaziti insitucije u kojima se nalaze osobe koje te institucije ne mogu slobodno napustiti (zatvore, psihijatrijske ustanove…) Mogu nam se obratiti i oni koji na poslu ili negdje drugdje uoče korupciju. Važan zadatak ureda je i pratiti stanje ljudskih prava u Hrvatskoj te o tome izvještavati Sabor RH. Sudjelujemo i u radu UN (Ujedinjeni narodi) kad se raspravlja o zaštiti ljudskih prava u Hrvatskoj. Valja napomenuti da naš ured nema sudske ovlasti suda već izdajemo preporuke, mišljenja, prijedloge i upozorenja.
Pučka pravobraniteljica je opunomoćenica Hrvatskog sabora, možete li nam objasniti što to konkretno znači i koliko samostalnosti ima ured?
Pučki pravobranitelj bira se u Hrvatskom saboru na mandat od 8 godina te svake godine imamo obavezu izvjestiti Sabor o našem radu. Smatram da Ured ima visoku razinu samostalnosti jer sami odlučujemo o temama koje će nam biti u fokusu te koga ćemo zaposliti u uredu.
Tko obično šalje pritužbe? Jesu li to osobe koje su doživjele neki oblik diskriminacije, udruge ili pak netko drugi u ime diskriminiranih osoba?
Najčešće nam se obraćaju ljudi koji su do doživjeli diskriminaciju ili njihovi staratelji i rodbina, a nešto rjeđe Udruge koje se bave ljudskim pravima.
Na koji način se građani mogu obratiti Uredu pučke pravobraniteljice?
Osim u Zagrebu imamo urede i u Rijeci, Splitu i Osijeku. Svi koji to žele mogu nas kontaktirati telefonom, poštom ili e-mailom te se po potrebi i naručiti za susret u Uredu. Nastojimo često izlaziti i na teren te primamo građane i u gradu u kojem se u tom trenutku nalazimo.
Angažira li se Ured i u problemima kršenja ljudskih prava imigranata?
Na kršenju prava imigranata puno radimo i to iz dvije različite perspektive. Bavimo se problemima imigranata koji na neregularan način ulaze u Hrvatsku jer i oni imaju pravo na zaštitu ljudskih prava. Njima se bavimo i kad nastoje dobiti azil i uključiti se u naše društvo. Posebice po pitanju pristupa tržišištu rada, stanovanja te diskriminacija s kojima se suočavaju u različitim situacijama.
Kakve ste pritužbe u vezi diskriminacije najviše primali prošle godine od građana? Je li slično bilo i posljednjih godina ili se lani nešto značajno promijenilo?
Lani je bila nešto specifičnija situacija jer se veliki broj pritužbi odnosio na situacije vezane uz COVID. Inače nam se ljudi najčešće obraćaju zbog diskriminacije na temelju nacionalnosti, dobi, radnih prava (otkazi, godišnji odmori, plaće, prekovremeni rad…) te ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu.
Građanski odgoj treba biti sastavni dio obaveznog obrazovanja
Učenici 8.b OŠ Sveti Petar Orehovec na online susretu sa Tatjanom Vlašić, zamjenicom pučke pravobraniteljice
Koje nacionalne manjine najčešće dostavljaju pritužbe?
Od kako je 2009. donesen Zakon o suzbijanju diskriminacije najviše je bilo pritužbi srpske i romske nacionalne manjine, a zadnjih godina sve više je pritužbi imigranata. Kad govorimo o romskoj nacionalnoj manjini, s obzirom na istraživanja o uvjetima u kojima žive, njihovih pritužbi zaprimamo relativno malo. Zato obilazimo romska naselja i prikupljamo pritužbe direktno na terenu kako bismo dobili bolju sliku o izazovima s kojima se suočavaju. Njihovi probemi posebno su vezani uz obrazovanje, pitanje zapošljavanje i uvjete stanovanja. Većina ih živi u izdvojenim naseljima od većinskog stanovništva.
Možete li izdvojiti neki slučaj diskriminacije koji je Ured pravobraniteljice osobito zgrozio i zašto?
Jedan od takvih je slučaj nekoliko romskih obitelji s maloljetnom djecom koji su deložirani iz svog doma. Grad koji ih je deložirao imao je obavezu pronaći im smještaj kako djeca ne bi bila oduzeta roditeljima, ali grad to nije učinio na vrijeme. Te su obitelji stoga tjednima bile prepuštene same sebi i životu na školskom igralištu.
Jesu li neka upozorenja Ureda pravobraniteljice na neke slučajeve diskriminacije i ugroze ljudskih prava dovela do nekih konkretnih promjena ili pozitivnih rješenja?
Naravno, to i jest ideja naših preporuka. Na primjer, prije nekoliko dana jedna je studenica zahvaljujući našim preporukama uspjela dobiti studenski dom. No, to je pojedinačni slučaj . Još smo zadovoljniji kad temeljem naših preporuka dolazi do sustavnih rješenja tj. mijenjaju se zakoni. Jedan od takvih uspjeha je i promjena u Zakonu o socijalnoj skrbi gdje je došlo do izmjene u odnosu na prava nemoćnh osoba koje su nekom darovale nekretninu zauzvrat za brigu o sebi.
Na koju je aktivnost provedenu posljednjih nekoliko godina Ured pravobraniteljice najponosniji?
Godišnje imamo oko 3,5 tisuće pritužbi pa je teško izdvojiti jednu, no valja napomenuti da smo ponosni uvijek kad dobijemo povratnu informaciju da je naša preporuka dovela do promjene u životima diskriminiranih. Drago nam je što smo proveli i neka istraživanja iz područja u kojima nije bilo dovoljno podataka. Jedno od takvih važnih istraživanja je i ono o mladima i govoru mržnje na internetu.
Što biste poručili mladima kako reagirati ukoliko uoče povredu ljudskih prava ili diskriminaciju u svojoj sredini?
Važno je obavijestiti učitelje, školu, obitelj i zatražiti podršku, a ukoliko to ne rezultira rješenjem treba se obratite institucijama poput naše. Ne treba šutjeti, treba reagirati i prijaviti diskriminaciju. No, da bi to mladi mogli, oni trebaju znati što je diskriminacija, što su to stereotipi, što su predrasude… Trebali bi učiti zašto su izbori važni, kako se prijaviti u sustav e-građanin i još mnogo toga jer informiranost je preduvjet za aktivno građanstvo. Zato smatramo da građanski odgoj treba biti sastavni dio obaveznog obrazovanja. /Valerija Puškar, Lara Trušček; foto: S. L./
Od 31. 10. – 4. 11. Erasmus+ tim naše škole boravio je u Grčkoj
Odozgo pogled “puca” na grad od čak 5 milijuna stanovnika u kojem živi gotovo polovica stanovništva te države. Grad kojeg spominjemo je Atena u Grčkoj, a predivan pogled dostupan je s Akropole, zaštitnog znaka Atene i cijele Grčke. Tamo je stoljećima bilo središte političkih i kulturnih i vjerskih zbivanja grada Atene i baš tamo donosile su se važne odluke i razvijala demokracija. Upravo taj oblik vlasti bio je u fokusu naše mobilnosti koja se od 31. 10. – 4. 11. odvijala u Grčkoj u sklopu Erasmus+ projekta “Rights now”.
Sudionici Erasmus+ mobilnosti “Rights now” iz Italije, Grčke, Njemačke i HrvatskeFoto:Elias Chasiotis
U skupštini smještenoj unutar Akropole u 5. stoljeću prije nove ere odvijala se i rasprava o tome kako raspodijeliti novac od srebra iskopanog u novom rudniku. Različita mišljenja imali su Aristedes – predvodnik aristokrata i Themistocles, predvodnik demokrata. Prvi se zalagao za raspodjelu novca građanima, a drugi za gradnju ratnih brodova. Većina je glasala za prijedlog Tehmistoclesa i novcem su izgrađeni ratni brodovi. Mi smo rezultat te odluke starih Atenjana doznali u drugom središtu antičke demokracije, gradu Messini. Tamo smo mi učenici kroz igru uloga postali članovi skupštine i odlučivali o istom problemu. Dan prije svoje govore pripremali smo na radionici u školi naših domaćina, u gradu Kalamati. Neki od nas bili su zanatlije, neki poljoprivrednici, neki zemljoposjednici i svaki je razmišljajući o svojoj poziciji u društvu morao iznijeti mišljenje kako bi bilo bolje podijeliti novac od srebra. Nakon naših govora, većina glasača donijela je odluku suprotnu povijesnoj, odnosno glasali smo za raspodjelu novca građanima. Bila je to vrlo zanimljiva aktivnost, a posebno njeno uprizorenje u središtu antičke Messine.
U grčkim planinama puno je napuštenih sela
Zanimljivo nam je bilo i na radionici na kojoj smo učili o mentalnom zdravlju, a i na radionici o prirodnom poljodjelstvu. Ta se radionica održavala na planini Taygetos, a da bismo došli do zgrade u kojoj se održavala radionica prilično smo se nahodali puteljcima po planini. Usput smo imali prilike vidjeti nekoliko napuštenih sela u kojima živi vrlo malo stanovništva. Baš kao i iz Hrvatske puno grčkog stanovništva iselilo je u inozemstvo ili u glavni grad Atenu. No, Kalamata grad naših domaćina živahan je turistički grad s oko 80.000 stanovnika. Okružen je planinama, ima more, lijepe plaže i mnoštvo dućana.
Uživale smo šećući tim gradom pogotovo uvečer u društvu naših grčkih domaćina. Kalamatu smo upoznale i kroz kviz koji smo rješavali na našim mobitelima obilazeći gradske znamenitosti. Tako smo između ostalog doznali da je Kalamatu 1986. pogodio snažan potres. Srećom većina je stanovnika bila na festivalu u luci te je poginulo desetak stanovnika.
Kratke bijele suknje dio su muških nošnji
Tijekom tog obilaska posjetili smo i park u kojem su izloženi stari vlakovi, a tamo smo i doznali da se do Kalamate više ne može vlakom jer do tog grada je ukinuto prometovanje vlakom. No, iako nemaju željeznicu stanovnici Kalamate i dalje izuzetno drže do svog kulturnog nasljeđa. Na priredbi u školi oduševili su nas prikazom svojih tradicionalnih plesova. Nekoliko tradicionalnih plesova otplesali su članovi lokalnog kulturnog društva, a nekoliko učenici škole. I njihovi nastavnici, koji su stalno bili vrlo veseli i ljubazni, iskazali su se u plesu nakon priredbe, a u nekoliko tradicionalnih plesova okušali smo se i mi gosti. Dok smo pratili nastupe plesača posebno zanimljive bile su nam nošnje plesača. Oni nose bijele košulje, prsluke te kratke suknje, puno kraće od žena.
Amadea Bošnjak, Valerija Puškar, Lea Hrandek i Karla Kos na radionici o mentalnom zdravlju u udruzi KEPEPSY u Kalamati (Grčka)Neki od članova folklorne grupe 2. Gymnasium iz KalamataIzmjena straže pred parlamentom u Ateni
Slično su bili odjeveni i vojnici koji stražare pred parlamentom u Ateni s tim što su vojnici imali vrlo živopisnu obuću. Njihove cipele nalikuju na šlape i na vrhu imaju ogroman cof. To smo uočili dok smo s još mnoštvom turista pratili izmjenu straže pred parlamentom u Ateni. Posjetili smo i unutrašnjost parlamenta te smo sjedili na mjestima članova parlamenta. Razgledali smo i muzej u Parlamentu gdje smo imali priliku vidjeti njihove istaknute političare kroz stoljeća te još mnoštvo izložaka vezanih uz antičku demokraciju. Najviše smo se zadržavali uz interaktivni stol na kojem smo potezom prsta, kao na mobitelu, mogli birati podatke o osobama ili događajima koji nas zanimaju.
Sve spomenute aktivnosti pomogle su nam da se zbližimo s domaćinima i timovima iz Italije i Njemačke te upoznamo ovu lijepu zemlju u koju bismo se željele ponovno vratiti. /Amadea Bošnjak, 8. a, Lea Hrandek 8.b; foto: S. L., Elias Chasiotis/
Sudionici mobilnosti Erasmus+ projekta “Rights now” u gračkom parlamentu
Fotografije uz ovaj tekst nisu obrađene u Photoshopu već je to doista stvarna kuća. Dokaz je to da arhitekti doista mogu ostvariti svakakve zamisli. Na internetu smo pročitali da ove kuće nisu naopake samo izvana, nego i iznutra. Namještaj u sobama, pa čak i svi elementi u kupaonicama su naopako. Mrežna stranica Nekretninebl piše da je austrijskom selu Terfens (u blizini Innsbrucka) jedna je takva kuća izgrađena 2012. Kuća ima i naopaku garažu u kojoj i automobil visi sa stropa.
Na portalu Punkufer piše da naopakih kuća ima i u Njemačkoj, Kanadi, Sjedinjenim Američkim Državama, Južnoafričkoj Republici, Turskoj i Poljskoj, a na priloženim fotografijama je kuća iz bugarskog grada Nesebar.
U naopakim kućama ipak nitko ne živi već su one turističke atrakcije. Jednog dana i to će možda biti moguće, a zasad, kako to piše na mrežnoj stranici Ivilla, turisti koji ih posjećuju kažu da ne mogu dugo ostati u naopakim kućama jer imaju problema s vrtoglavicom. /Ines Martinek, 6. a; foto: Nataša Jakob/
Naopaka kuća u bugarskom gradu Nesebar – foto: Nataša Jakob
Uništavanjem društvene imovine počinitelji takvih nedjela ne čine štetu samo drugima već i sebi
Čim smo u ponedjeljak došli u školu primijetili smo da su prevrnuti svi kontejneri za otpad, a putem kroz ulicu do škole uočili smo da su prevrnuti i oni po ulici. Nekim učenicima je to bilo smiješno, a neki su govorili da je to divljački i neprimjereno. Tek kad smo u školi vidjeli policiju, proširila se vijest da policajci nisu stigli samo radi kontejnera već i zbog oštećivanja elektro ormara za napajanje sportske dvorane električnom energijom.
To divljaštvo još je više za osudu jer su vandali koji su to učinili ili pak neki znatiželjnik, mogli nastradati da su dotaknuli oštećeni dio kabla. Pitamo se jesu li vandali koji su oštetili elektro ormar znali koliko je to opasno i koji je bio njihov motiv za uništavanje društvene imovine. Doživljavaju li oni uništavanje društvene imovine kao zabavu ili kroz divljaštvo žele iskazati svoje nezadovoljstvo i poslati nekom nekakvu poruku. Što god od toga bilo, smatramo da je to neprimjereno. Uništavanje društvene imovine nije zabava, a ukoliko pak netko divljaštvom želi nešto poručiti, ni to nije pravi način. Postoje mnogi primjereniji i kulturniji načini izražavanja nezadovoljstva nekim projektom ili nekom aktivnošću u zajednici.
Mi smo u školi učili da da se društvena imovina financira iz “džepova” svih koji privređuju, a to znači i iz “džepova” onih koji čine divljaštva ili pak njihovih roditelja, ukoliko su to učinila djeca. Možda su počinitelji ovog divljaštva u školi stalno “sjedili na ušima”. Ne bi li bilo bolje da se novac umjesto na popravljanje uništene imovine ulaže u nešto novo što će se koristiti za dobrobit svih nas. Da su počinitelji ovog nedjela malo razmišljali možda bi shvatili da oštećivanjem društvene imovine ne nanose štetu samo drugima već i sebi. Nadamo se da će policija otkriti počinitelje jer trebaju snositi posljedice za divljaštvo koje su učinili. /Ines Martinek, 6. a, foto: S.L. /
Školsku imovinu nepoznati počinitelji oštetili su i za vrijeme manifestacije Petrovo
Nepoznati počinitelji prevrnuli su i sve kontejnere oko škole
Nepoznate osobe oštetile su tijekom proteklog vikenda glavni elektro ormar u kojem su pohranjeni kablovi za napajanje naše nove sportske dvorane električnom energijom. Od našeg domara Marijana Kosa, doznali smo da je ovaj vandalski čin mogao je završiti i tragično jer osim što je oštećen plastični elektro ormar vandali su na dva mjesta oštetili i zaštitni omotač na dva kabla.
Tragedija je srećom izbjegnuta, a materijalnu štetu utvrdit će policija koju je danas ujutro, odmah po dolasku u školu, pozvao ravnatelj Stjepan Lučki. Policija će ispitati i tko je odgovoran za rušenje kontejnera u školskom dvorištu, ali i kontejnera u cijeloj ulici.
Valja napomenuti da je ovo drugi vandalski čin u dvorištu naše škole u nekoliko mjeseci. Naime, u vrijeme održavanja manifestacije Petrovo netko je iščupao i oštetio prometni znak, oštetio ukrasni bicikl s cvijećem u vrtu, razbacao cvijeće s prozora, oštetio plastične kante za otpad te instalacije od guma koje su načinili učenici škole. /Ines Martinek, 6. a; foto: S. L. /
Četiri učenici dijele prvo mjestu u kategoriji četvrtih razreda
Lucija Tinodi, učenica 5.b, pobjednica je natjecanja u čitanju naglas u kategoriji petih razreda, a posebno priznanje povjerenstvo upućuje Luki Hubini, učeniku 5.a. Lucija je u jednoj minuti pročitala 151 riječ (739 znakova) i imala je samo jednu grešku. Luka je također imao samo jednu grešku, a pročitao je 141 riječ (683 znaka). Povjerenstvo smatra da je Luka posebnu pohvalu zaslužio jer je njegovo čitanje bilo vrlo izražajno.
U kategoriji četvrtih razreda prvo mjesto dijele čak četiri učenice: Lucija Tremski, Tea Filipašić, Doris Sokolić i Lara Franjčević. Sve one imale su samo 1 grešku, a pročitale su 104 riječi (535 znakova).
Natjecanje u čitanju naglas – natjecatelji iz 4. razreda
Natjecanje je održano danas u školskoj knjižnici, a povod je bio Mjesec hrvatske knjige. Članice povjerenstva bile su učiteljice: Marina Golec, Dubravka Kos, Blaženka Svoboda i Nataša Tumpak Brčić.
Petaši su čitali ulomak iz knjige “Mama je kriva za sve” Zorana Pongrašića, a četvrtaši ulomak iz knjige “Filip, dječak bez imena” Ante Gardaša. Na natjecanju je sudjelovalo 12 učenika petih razreda i 8 četvrtaša. /knjižničarka Stojanka Lesički, foto: S. L./
Natjecanje u čitanju naglas – natjecatelji iz 5. a
U Kinu Tuškanac gledali smo i Oscarom nagrađen „Surogat“
Čak 50 kratkih filmova učenika osnovnih i srednjih pogledala sam od 20. – 22. 10. u Kinu Tuškanac u Zagrebu za vrijeme Smotre hrvatskoga školskoga filma. Među njima je bio i naš film “Na gospodarstvu” zahvaljujući kojem smo pozvani na Smotru. Puno filmova mi se svidjelo, ali izdvojila bih film “Bez nas nema vas”. Film govori o osoblju škole, kuharicama, domarima, čistačicama, učiteljima, ravnateljima i pokazuje koliko s7 svi oni važni da bi škola funkcionirala.
Ema Pacur predstavljala je filmsku grupu na Smotri hrvatskog školskog filma
Film su snimale učenice iz škole OŠ Tomaša Goričanca iz Male Subotice, čija je filmska grupa ove godine snimila čak 6 filmova. S učenicama iz Male Subotice sam se najviše družila i baš po tom druženju ću zapamtiti Smotru u Zagrebu.
Osim što smo gledali naše filmove drugog dana Smotre imali smo priliku sudjelovati i na predavanju o produkciji. Od producentice i dramaturginje Tene Bošnjaković doznali smo da osobitu pozornost trebamo posvetiti prvoj fazi produkcije koja se naziva predprodukcija. U toj fazi najvažniji je razvoj ideje i samog scenarija jer kako je naglasila Bošnjaković, to su ključne točke u razvoju filma. Ukoliko nemamo dobru ideju i scenarij produkcija (snimanje slike i zvuka) i postprodukcija filma neće to moći nadoknaditi. Na predavanju sam još doznala da u profesionalnu postprodukciju filma spadaju montaža slike i zvuka, specijalni efekti, izrada špice, izrada promotivnih materijala, premijera, slanja filmova na festivale i prodaja filma distributerima.
Posljednjeg dana Smotre gledali smo nekoliko animiranih filmova Zagrebačke škole crtanog filma. Među njima je bio i Surogat, jedini hrvatski film nagrađen nagradom Oscar. Na zatvaranju smo imali prilike čuti osvrt Povjerenstva na prikazane filmove. Između ostalog članovi Povjerenstva rekli su da mi mladi filmaši ne bismo trebali biti lijeni ponovno snimiti neki kadar. – Dajte si strpljenja i vremena, ne budite lijeni. Prenijeti dušu u film to je bingo – rekao je redatelj Neven Hitrec. Članovi Povjerenstva istaknuli su i da je slika u filmovima bolja nego prije, ali i da je zvuk još problem u dosta prikazanih filmova. Taj komentar u vezi zvuka sam osobito zapamtila jer mi se čini da i naša filmska grupe treba raditi na poboljšanju kvalitete zvuka. /Mihaela Pacur, 6. c, foto: S.L./
Karla Hlebić, učenica 7. a, nova je predsjednica Vijeća učenika, a Veronika Hendelja, učenica 6.c izabrana je za potpredsjednicu. Izbori za novo rukovodstvo Vijeća učenika za školsku godinu 2022./2023. održani su jučer u školskoj knjižnici.
Konstituirajujćoj sjednici VU prisustvovao je i ravnatelj Stjepan Lučki. On je članovima pojasnio ulogu Vijeća učenika te je članove Vijeća ukazao na mogućnost upozoravanja na probleme u školi u cilju njihovog rješavanja. Istaknuo je i da svojim idejama i primjerima mogu utjecati na kvalitetu života u školi i lokalnoj zajednici te ih pozvao da budu aktivni i koriste svoje pravo na izražavanje mišljenja.
Na kraju sastanka dogovoreno je da će predsjednica i potpredsjednica pripremiti prijedlog programa rada, a potom će uskoro biti sazvana naredna sjednica Vijeće učenika. /Vijeće učenika, foto: S. L./
Film „Na gospodarstvu“ jedan je od 50 pozvanih filmova iz 19 zemalja
Kao jedan od junaka dokumentarnog filma „Na gospodarstvu“ imao sam priliku sudjelovati na DUFF-u, međunarodnom filmskom festivalu održanom u Dubrovniku od 13. do 16. 10. Iz više razloga bilo je to nezaboravno iskustvo.
Zanimljive filmove koje su snimila djeca i mladi iz različitih zemalja u svijetu gledao sam u društvu svojih novih prijatelja iz Zagreba i Gline. Od 50 filmova uvrštenih na DUFF, najviše mi se svidio dokumentarni film „Libertas“. To je film o ljubavi prekinutoj pogibijom mladića u ratu. Ustvari to je i film o besmislenosti rata, a nastao je na temelju pisama koja je mladić pisao svojoj djevojci. Taj je film je snimila Belgijanka, porijeklom iz Dubrovnika. Nisam bio jedini kome se svidio taj film. „Libartas“ je dobio nagradu publike, a nagradio ga je i stručni žiri u kategoriji dokumentarnog filma za autore u dobi od 16 -21 godina.
Grand prix, glavnu nagradu festivala stručni žiri dodijelio španjolskom filmu „Na drugom katu“. Film je potresna priča o usamljenosti starih ljudi koji ponekad kao i glavna junakinja filma umru, a da godinama nitko ne pronađe njihov leš.
Fran Košutić na Dubrovnik film festivalu 13. – 16. 10. 2022.
Domaćini su nam omogućili besplatan posjet svim znamenitostima Dubrovnika
No, festival nije bio jedini razlog što je moj posjet Dubrovniku bio nezaboravno iskustvo. Prvi puta imao sam priliku letjeti avionom i bilo je to pozitivno iskustvo. Leteći među oblacima na visini od preko 7000 metara svladao sam strah od letenja. Još jedan razlog bio je sam grad Dubrovnik i njegove znamenitosti. Naime, organizatori festivala: Udruga „Luža“, Škola filma Šipan i Kinematografi Dubrovnik, omogućili su nam besplatne ulaznice svim gradskim znamenitostima te smo imali prilike posjetiti sve one koje smo željeli. Ne znam je li me više dojmilo hodanje po Dubrovačkim zidinama ili vožnja žičarom do Srđa. Sa zidina koje su visoke na pojedinim mjestima čak 22 metra, puca pogled na Stari grad, a sa 416 metara visokog Srđa i do susjedne Crne Gore.
Fran Košutić – obilazak Dubrovačkih zidina
Poslužilo nas je i vrijeme te smo uživali u šetnjama Stradunom, najljepšom i najpoznatijom ulicom Dubrovnika, u posjeti Kneževoj palači, Domu Marina Držića i drugim znamenitosti ovog krasnog grada. Neke dijelove Starog grada upoznali smo i kroz igru lov na blago koja je započela u staroj gradskoj luci, a završila ispod tvrđave Lovrijenac gdje smo pronašli posljednju kuvertu s uputama za igrače.
I još jedna od nezaboravnih stvari bio je boravak u doista prekrasnom Studentskom domu. U domu izgrađenom prije 3 godine, sobe i svi drugi prostori su veliki i lijepo uređeni te preporučam budućim studentima da razmisle o studiranju u Dubrovniku. /Fran Košutić, 8.b; foto: S. L./
