Home Blog Page 38

Nika Futač i Mateja Majerić nastupile na Festivalu dječje kajkavske popevke

0

Kako smo Nika i ja završile u Zlataru

Nika Futač i ja nastupile smo na Festivalu dječje kajkavske popevke u Zlataru 2.10.2022., a pratila nas je učiteljica Emina Baričević i naši roditelji. Izvodile smo pjesmu Trantičica koju smo nas dvije uglazbile. Pratio nas je Tamburaški orkestar Hrvatske radiotelevizije pod ravnanjem Siniše Leopolda, a nastupale smo s još 16 drugih škola koje su se prijavile.

Nika Futač, učiteljica Emina Barićević i Matea Majerić – nastup u Zlataru

Vraćanjem u 4. razred ispričat ću vam kako je do toga uopće došlo. Trebala je početi nastava matematike. Niki je bilo dosadno čekati učiteljicu da dođe i pregleda nam zadaće.  Počela je pucketati prstima i tiho pjevati, a ja k’o ja, volim skladati i pjevati pa sam joj se pridružila. Mi smo se toliko zapjevale da nismo čule učiteljicu da je došla. Pitala nas je što radimo i čija je to pjesma. Mi smo joj odgovorile da se pjevanjem i stvaranjem vlastitog ritma zabavljamo. Tada nam je rekla za Festival kajkavske popevke i pitala nas je želimo li se prijaviti. Nika i ja smo odmah pristale. Zajedno smo odabrale tekst, učiteljica je zapisala našu skladbu, prijavila nas je i čekale smo odgovor. Za nekoliko dana dobile smo neočekivan ulaz u finale. Kada sam ja to vidjela u poruci na maminom mobitelu potekle su mi suze radosnice.

U tjednu prije nastupa Nika i ja smo s učiteljicom išle smo na probu u Zagreb na HRT. Bila sam jako, jako sretna. Kada smo ja vidjele kolika je to zgrada ostale smo u šoku! Nakon probe s orkestrom u studiju Mozart Hrvatskoga radija, meni su se još uvijek tresle noge. Da ne bismo išle doma gladne, naša draga učiteljica nas je odvela u McDonalds da se okrijepimo nakon napornog rada.

Nastup u Zlataru je bio uzbudljiv i nimalo lagan! Bile smo sedme po redu. Najavili su nas kao predstavnice Koprivničko-križevačke županije. Imale smo tremu, ali smo dale sve od sebe, jer nije lako pjevati u mikrofone dok te prati takav orkestar.

Nakon naših nastupa pjevao je Bojan Jambrošić. Meni je bilo jako zanimljivo slušati kako je pjevao. Bilo je kao da sam srela svojeg hrvatskog idola! Nakon svega, na pozornicu smo išli svi učenici i uz pratnju orkestra smo otpjevali pjesmu Zlatarski kraj koju smo tamo naučili. Bilo je to sve skupa jedno divno iskustvo za pamćenje! /Matea Majerić 5.a; foto: Emina Baričević/

Zanimljivo nam je bilo da je i naša učiteljica kao djevojčica u 6.,7. i 8. razredu nastupala u Zlataru sa svojim skladbama kao mi dvije sada.

Nastupale smo u narodnim nošnjama našega kraja koje nam je posudio KUD Prigorec iz Svetog Petra Orehovca.

Erasmus+ projekt “Prava sada!” započeli natjecanjem između Roma, Slovenaca, Mađara i Hrvata

0
OLYMPUS DIGITAL CAMERA

U sklopu projekta učenici će putovati u Grčku i Italiju

Romima su bile zavezane oči, Slovenci su smjeli trčati samo na jednoj nozi, Mađari su mogli brzo hodati, a Hrvati su smjeli normalno trčati na “međunarodnom” natjecanju koje se odvijalo na igralištu naše škole. Ustvari nije to bilo nikakvo međunarodno natjecanje niti su sudionici bili Romi, Slovenci i Mađari nego smo mi učenici 8. b igrali igru uloga na uvodnoj radionici Erasmus+ projekta “Rights now!” (“Prava sada!”).

Učenici 8.b na uvodnoj radionici Erasmus+ projekta “Prava sada”

Kako nam je objasnila koordinatorica projekta Stojanka Lesički, u tom ćemo projektu učiti o demokraciji i ljudskim pravima i baš zato smo projekt započeli spomenutom igrom kako bismo shvatili da svi ljudi bez obzira na nacionalnost i ostale razlike trebaju imati jednaka  prava. Ova igra bila je uvod u razgovor o pravednosti, moralu i ljudskom dostojanstvu.

Razgovarajući o pravednosti morali smo dati svoje mišljenje na pitanja poput ovog: –  Slavica i Jozo su domari u jednoj osnovnoj školi. Slavica je ljuta jer je dobila plaću u iznosu od 1.500 kuna, a Jozo je za isti posao dobio plaću od 2.300 kuna.

Koordinatorica projekta objasnila nam je i da će u projektu „Prava sada!“ sudjelovati oba osma razreda. Tijekom projekta pripremat ćemo podcast o kršenju ljudskih prava, a istraživanja o njihovom kršenju započet ćemo nakon online susreta s pučkom pravobraniteljicom. Dogovaraju se i susreti s pravobraniteljicom za ravnopravnost spolova i za osobe s invaliditetom.

U sklopu projekta očekuju nas i mobilnosti u partnerske škole iz Grčke i Italije. U Grčku će četiri učenice putovati krajem listopada, a 6 učenika putovat će u Italiju početkom ožujka iduće godine. /Lea Hrandek, 8.b; foto: S.L./

Film “Na gospodarstvu” nagrađen prvom nagradom stručnog žirija u Malom Lošinju

0
OLYMPUS DIGITAL CAMERA

More nije bilo toplo, ali mi smo bili hrabri

Naš film “Na gospodarstvu”nagrađen je prvom nagradom stručnog žirija u kategoriji dokumentarnog filma na Reviji hrvatskog filmskog stvaralaštva djece (29. 9. – 2.10. 2022.) u Malom Lošinju. Bila sam baš sretna kad sam u ime naše filmske grupe prozvana na pozornicu da primim nagradu. Ti trenutci na pozornici bili su poput šlaga na torti jer četiri dana provedena na Malom Lošinju bila su doista slatka.

Uživala sam u druženju s filmašima iz različitih gradova Hrvatske, a ponajviše s ekipom iz OŠ Marije Jurić Zagorke i OŠ Bartola Kašića iz Zagreba. Nas četvero, Jan, Leda, Petar i ja  doista smo bili pravi tim i cijelo smo vrijeme provodili zajedno. Zajedno smo gledali projekcije filmova, šetali, a jednom smo se uspjeli i okupati  u moru. More nije bilo baš toplo, ali mi smo bili hrabri i zaplivali smo u bistrom moru prekrasne Sunčane uvale. Poslije kupanja, sušili smo se tražeći kamenčiće pogodne da na njih nešto nacrtamo. Navečer smo na njih crtali poruke za uspomenu. Neke kamenčiće, zajedno s cvijećem, poklonili smo i našim mentoricama. Po njihovim rekacijama uočili smo da smo ih baš ugodno iznenadili.

Valerija Puškar, snimateljica filma “Na gospodarstvu”

Nas učenike je pak ugodno iznenadio posjet Muzeju Apoksiomena koji se nalazi na rivi u središtu Malog Lošinja. Muzej je interaktivan pa smo neke stvari o ovoj lijepoj statui atlete doznali pritiskajući različite gumbiće na izlošcima, a neke nam je ispričala kustosica. Posebno mi je bila zanimljiva priča da su u statui,  pronađenoj 1996. u moru pokraj otočića Vele Orjule, neko vrijeme u antičko doba živjeli miševi. Ulazili su kroz otvor na lijevom stopalu, a da  su tamo bili potvrđeno je analizom gnijezda od slame pronađenog u podlaktici lijeve ruke. Kratki film o pronalasku i restauraciji statue atlete,  obnavljane čak 7 godina,  gledali smo u prostoriji koja je cijela obložena tepihom. Na tepihu je prikazano morsko dno, a za izradu ovog krasnog tepiha potrošeno čak 675 kilograma vune.

Odličan film “Mozak na pašu” crtala je moja cimerica Arijela

Ugodno iznenađenje bili su i filmovi koje smo gledali. Puno toga nam se svidjelo, a meni ponajviše igrani “Jurica” OŠ Večeslava Holjevca. U tom je filmu  dječaka koji se želio ispisati iz škole izvrsno glumio Grga, mališan iz prvog razreda koji je također bio s nama na Malom Lošinju. Jako mi se svidio i film “Virtualna šetnja školom” učenika iz OŠ Braće Radića iz Koprivnice. Taj film na zabavan način prikazuje što sve učenike razredne nastave čeka kad pređu u peti razred. Gledajući film zaključila sam da su filmaši iz Koprivnice jako puno truda uložili u izradu različitih rekvizita i  kostima. Puno truda u svoje filmove uložili su svi, a možda najviše oni koji su pripremali animirane filmove tehnikom klasične animacije, crtanjem likova na papiru.

Od ukupno 86 filmova prikazanih na Reviji, animiranih je bilo najviše, čak 25. Doista je bilo odličnih animiranih filmova u različitim tehnikama animacije,  a meni  se najviše svidio film “Mozak na pašu” ŠAF-a iz Čakovca. Autorica tog filma je bila moja cimerica, sedmašica Arijela koja doista lijepo crta. Njen i sve ostale filmove nagrađene i prikazane na Reviji još nekoliko dana možete vidjeti na slijedećoj POVEZNICI. /Valerija Puškar, foto: S. L./

Revijske projekcije još je moguće vidjeti online

Prije stručnog žirija sve pristigle filmove, njih 247,  procjenjivala  je selekcijske komisija. Ta je  komisija odlučila kojih će 86 ući u službenu konkurenciju. Evo što su o našem filmu napisale njene članice, producentice i redateljice Marina Andree Škop, Dalija Dozet i Margit Antauer.

MARINA ANDREE ŠKOP Iz Iz perspektive dječaka upoznajemo život na farmi. Meni se jako sviđa dječja perspektiva koja se povezuje s malim janjcima. Ima nešto iskreno u ovom dokumentarcu.

DALIJA DOZET Hvala dečkima koji su nas uveli u svoju svakodnevicu i pohvala ekipi koja je okrenula kameru u zanimljive likove iz svoje okoline.

MARGIT ANTAUER Dokument koji će prema riječima nekih sudionika tek pokazati koliko je važno bilo snimiti film o životu na seoskom gospodarstvu. Desetminutno zanimljivo druženje sa starijom i novom generacijom ljudi i životinja na hrvatskom selu

Otpočele filmske radionice u suradnji s Udrugom Blank

0
OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Naše sinopsise trebamo doraditi  za narednu radionicu

U novu filmsku avanturu krenuli smo u subotu (24. 9.) na radionici koju su vodili Saša Poštić i Luana Muškić, članovi zagrebačke Udruge Blank. U suradnji s njima snimit ćemo igrani film, a na ovoj prvoj radionici razvijali smo ideje za igrani  film.

Osobito zabavno bilo je u dijelu radionice kad smo komentirali ideje za filmove. Najčešće se za riječ javljao naš kolega Gabrijel Kurpez, koji je uočio dosta slabih točki u pojedinim idejama. No, nije bio jedini, skoro svi,  od nas ukupno 18 koliko nas je sudjelovalo na radionici,  uključivali su se i komentirali nelogičnosti u pojedinoj ideji. Od voditelja smo dobili pohvale i oni su rekli da je to pravi put za izradu dobre filmske priče. Na radionici smo naučili da se sažet nacrt za film zove sinopsis, a scenarij je detaljno razrađena filmska priča s opisima likova, njihovim postupcima, dijalozima, opisom ambijenta….

Radionicu vode Saša Poštić i Luna Muškić iz Udruge Blank iz Zagreba

Za idući sastanak dobili smo zadatak doraditi  naše sinopsise  u skladu s primjedbama naših kolega i voditelja. Tad ćemo ponovno komentirati naše uratke, a na idućoj radionici bismo trebali  odabrati najbolju ideju. Na temelju odabrane ideje dalje ćemo  razraditi scenarij, izabrati glumce….

Ima tu još puno posla, ali  nadamo se da ćemo se i narednih  nekoliko subota dobro zabavljati i snimiti zanimljiv igrani film. / Lucija Srbljinović, 7.a; foto: S. L./

Posjetili smo tvrtku Mate Rimca, proizvođača Nevere – najbržeg električnog automobila na svijetu

0
OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Talent Mate Rimca otkrio Ivan Vlainić, njegov učitelj u Srednjoj strukovnoj školi u Samoboru

Kad se na uličnim utrkama počeo utrkivati sa starim BMW u koji je instalirao električni motor suparnici su mu govorili  da ništa neće postići s tom svojom “veš mašinom”.  No, ta “veš mašina” 2011. osvojila je Guinnessov rekord  i 5 FIA-inih (Međunarodne automobilističke federacije) rekorda  za najbrže ubrzavajuće električne automobile, a njegov vlasnik Mate Rimac ove 2022. godine,  u svojoj tvornici zapošljava čak 1800 ljudi.

Izvor: Rimac automobili – Nevera postiže maksimalnu brzinu od 420 km/h, ubrzanje do 100 km/h za manje od dvije sekunde

Tvrtku 34. godišnjeg Rimca, koji je svoj san počeo ostvarivati s 18 godina kada je kupio BMW, star  22 godine, posjetili smo 15. rujna u sklopu Erasmus+ S.O.S. mobilnosti. Kroz jankomirski pogon tvrtke Rimac automobile, prošetali smo  u pratnji djelatnice Nine Kaluđerović. Ona je uz osmijeh na licu, poput neke enciklopedije, iznosila brojne podatke o tvrtki Rimac. Između ostalog ispričala nam je  i da je Rimac spomenuti BMW kupio zaradom od prodaje patenta  za sustav  zrcala koji je uklanjaju mrtvi kut tijekom vožnje.

Sudionici Erasmus+ S.O.S mobilnosti u posjetu tvrtki Rimac automobili

Doznali smo i da je Rimac talent za inovacije počeo pokazivati još u Srednjoj strukovnoj školi Samobor gdje je pohađao smjer za mehatroniku. Njegov je talent otkrio učitelj Ivan Vlainić te ga je počeo slati na natjecanja iz mehatronike i elektronike. Da je otkrio pravi talent potvrdile su kasnije brojne nagrade na natjecanjima unutar školskog sustava, ali i one međunarodnim sajmovima inovacija. Kasnije je Rimac svoje menedžerske sposobnosti usavršavao na studiju menedžmenta Sveučilišta VERN, a posljednjih godina uspješno širi tvrtku čiji su dioničari i važni igrači u automobilskoj industriji poput Porsche te Hyundai/Kia.  Od prošle godine Rimac je zajedno s Porscheom postao  suvlasnik Bugattija.  

Nina Kaluđerović, upoznala nas je s tvrtkom Rimac automobili

Nevera košta 2,4 milijuna eura, a prvu je kupio  prvak u formuli 1 Nico Rosberg

U podatcima kojima nas je obasipala naša pratiteljica Kaluđerović, iznenadio nas je podatak da je ustvari proizvodnja baterija za automobile glavni posao tvrtke Rimac. U odjel gdje se, kako je istaknula Kaluđerović,  proizvode najbolje baterije  na svijetu za električne automobile,  nismo smjeli  ući jer se u tom odjelu moraju poštivati propisi u pogledu vlage, temperature… U taj odjel mogu ulaziti samo ovlašteni djelatnici. Ono što nas je ipak najviše iznenadilo bila je cijena Nevere, najbržeg električnog automobila na svijetu. Nitko od nas nije pogodio pa nam je  Kaluđerović otkrila da Nevera košta čak  2,4 milijuna eura. Šokirani tim podatkom našu smo pratiteljicu pitali tko kupuje tako skupi automobil. Rekla nam je da prvu Neveru, od 150 koliko planiraju proizvesti, kupio Nico Rosberg, prvak formule 1 iz 2016. Ostali kupci su bogati biznismeni, kolekcionari skupih automobila.

Saznali smo i da je  u Neveru ugrađeno čak 25 kilometara žice. Razgledajući odjel u kojem se proizvode luksuzne navlake za sjedala doznali smo da gotovo sve dijelove za Neveru u Rimcu proizvode sami. U tom odjelu uočili smo različite materijale i boje za presvlake. Svaki kupac može po želji birati kako će izgledati unutrašnjost njegova Nevere, a kako je istaknula Kaluđerović, cijena Nevere može zato biti i viša od spomenutih 2,4 milijuna eura. Oni koji se odluče za narudžbu, svoju Neveru dobit će za oko 5 tjedana.

Prolazeći kroz odjele tvrtke Rimac doznali smo ponešto i o uvjetima rada u tvrtki Rimac. Impresioniralo nas je to što na posao mogu dovoditi kućne ljubimce i to što u tvrtki rade ljudi iz čak 30 različitih zemalja. Vlasnik Mate Rimac uveo je i pravilo da se baš svi zaposlenici tvrtke Rimac sastaju  dva puta godišnje i razgovaraju o planovima poslovanja. Kako ih je već 1800 sastajati se mogu jedino u koncertnim dvoranama. Tko zna možda će netko iz naše škole jednog dana postati zaposlenik ove tvrtke koja izgleda ima svijetlu budućnosti u automobilskoj industriji. /Valerija Puškar, 8. b; foto: S. L./

Film “Na gospodarstvu” pozvan na dva domaća i jedan međunarodni festival

0
OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Prošle školske godine naši filmaši uspjeli su završiti samo jedan film. No, izgleda da se film “Na gospodarstvu” dopao selektorima jer je uvršten u službenu selekciju svih festivala na koje je poslan.

Idući četvrtak (29. 9.) na Malom Lošinju počinje Revija hrvatskog filmskog stvaralaštva djece, gdje će film predstavljati snimateljica Valerija Puškar. Na Dubrovnik film festivalu (DUFF), festivalu mediteranskih zemalja, koji počinje 13. listopada, film će predstavljati Fran Košutić, jedan od aktera filma.

Film “Na gospodarstvu” pozvan je i na Smotru hrvatskoga školskog filma. Smotra će se održati u Zagrebu 20. – 22. listopada, a tamo bi film trebao predstavljati Mateo Franjčević, također jedan od likova iz filma. /Ema Pacur, 6. c; foto: S. L. /

Valerija Puškar, Ema Pacur i majka Matea Franjčevića

Jesenskim košaricama obilježili smo dolazak jeseni

0
OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Jesen može biti kišna i tmurna i mnogi je zato ne vole, ali u našoj školi ovih dana razgovaramo i o onim lijepim stranama jeseni.

Nismo se zadržali samo na razgovorima već smo na prijedlog Tanje Maltar-Okun, naše učiteljice prirode, u razrede, zbornicu i hodnike postavili   košarice. Napunili smo ih kruškama, jabukama, kestenjem i drugim jesenskim plodovima, kako bismo  povodom  prvog dana jeseni obilježili prelazak u novog godišnje doba. /Ivona Baričević, 6. a/

Igre, ples i suze posljednjeg dana Erasmus+ mobilnosti

0
OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Doista smo se dobro zabavljali igrajući stare igre koje su odlično pripremile učiteljice Mirjana Mekovec i Ljiljana Picig

Naš španjolski prijatelj Angelo pao je na samom cilju, ali zahvaljujući svojim dugačkim skokovima donio je pobjedu svojoj ekipi u igri trčanja u vrećama koju smo posljednjeg dana Erasmus+ S.O.S mobilnosti  održali u našoj školi.  Osim skakanja u vrećama po osmijehu na licu naših prijatelja i žaru kojim su se natjecali vidjelo se da su uživali i u svim ostalim igrama: trckanju, igranju s krpenjačom te nošenju jajeta na žlici. U ovoj posljednjoj igri svi smo  od početka bili oprezni kako nam jaje ne bi ispalo, no pri kraju se trčalo pa je nekoliko jaja završilo na podu.  Srećom da su bila kuhana. Doista smo se dobro zabavljali igrajući te stare igre koje su odlično pripremile učiteljice Mirjana Mekovec i Ljiljana Picig.

Pobjednički tim starih igara

Posljednjeg dana druženja s našim prijateljima pokazali smo im našu školu i upoznali ih s učenicima predmetne nastave, a zatim smo na internetu pretraživali informacije o phishingu kako bismo pripremili prezentacije. U školskoj knjižnici čitali smo priče o krađi online identiteta koje smo uoči mobilnosti pisali u sklopu istoimenog natječaja. Za najbolju priču izabrali smo priču našeg prijatelja iz Rumunjske,  Gabriela Sandua. On je nagrađen e-čitačom, dok su Naomi Edereho  iz Finske te Filipa Gonçalves iz Portugala osvojile drugu i treću nagradu.  

Rumunjski učenik Gabriel Sandu – pobjednik nagradnog natječaja “Netko mi je ukrao online identitet i…”

Tog posljednjeg dana našeg druženja još smo imali  kratku priredbu koju su organizirale učiteljice Ivana Šiković i učiteljica Silvija Ognjan Podolski. Naši su  učenici pokazali kako pjevaju i plešu te kakvi  su spikeri na engleskom jeziku u “specijalnim TV vijestima HRT-a”.

Energiju za posljednju aktivnost, ples u Vartogasnom domu, dala nam je odlična večera, koju je kao i ručak, pripremio tim predvođene našom kuharicom Ančicom Kos. Sami smo birali glazbu te je bilo pjesama iz zemalja svih Erasmu+ timova, jedno vrijeme i naš hrvatski drmeš. Uz nas učenike rasplesale su se i učiteljice predvođene trima učiteljicama iz Španjolske, izvrsnim plesačicama koje su najduže izdržale brze ritmove pjesama koje smo birali.

Na oproštajnoj večeri predstavnik Općine  Kristijan Vlah  uručio je nama i našim Erasmus+ gostima čokolade i majice s logom projekta. Na kraju kao uvijek na rastancima Erasmus+ timova bilo je suza. Tko je najviše plakao neka ostane tajna, ali srećom bit će još  prilika za druženja  uživo s našim prijateljima jer u sklopu S.O.S projekta slijede nam još tri mobilnosti. Prva će biti u Poljskoj, a onda još slijede Španjolska i Rumunjska. /Amadea Bošnjak, 8. a/

Više fotografija s posljednjeg dana Erasmus+ mobilnosti dostupno je u priloženom foto filmu.

Predstavnik Općine Kristijan Vlah uručio je poklone sudionicima Erasmus+ mobilnosti
Učiteljice Ljiljana Picig i Mirjana Mekovec vodile su stare igre

Rođendan u društvu Erasmus+  prijatelja iz 5 zemlja 

0
OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Pripremajući flash mob shvatili smo da je igra i komunikacija u stvarnom životu rješenje za probleme u koje nas uvlači pretjerano korištenje interneta i mobitela

Najneobičniji rođendan provela sam ove godine i to u društvu mojih Erasmus+ prijatelja iz Finske, Poljske, Portugala, Rumunjske i Španjolske. Oni su bili gosti naše škole od 12. do 16. rujna jer smo svi skupa dio Erasmus+ projekta S.O.S. – Uvećajmo sigurnost učenika na internetu.

Slavljenica Karla Kos i prijateljice

Moj rođendan je u utorak 13. rujna započeo  puhanjem svijećica na McDonalds krafnama na zajedničkom doručku, a nastavak je slijedio u adrenalinskom parku Accredo u Međimurju. Tamo je doista bilo adrenalinalinski dok smo  prelazili po preprekama nekoliko metara iznad zemlje. Pogotovo je bilo zahtjevno kad je zapuhao vjetar, a mi smo se njihali na užetu i rukama pokušavali dohvatiti drugi konopac. Ništa manje zahtjevno nije bilo ni u gusjenici, ljudskom stolnom nogometu i drugim igrama, ali svi smo uživali u natjecanjima. Pogotovo spuštajući se na zip lineu. Tada imaš  osjećaj kao da letiš. Na moj 14 rođendan kao da sam dobila krila. No, za to nije zaslužan samo zip line već i sve drugo što se dešavalo na ovoj mobilnosti počevši od ponedjeljka kad smo se počeli upoznavati na radionicima “Digitalni tragovi” i “Phishing”.

Upoznavanje smo nastavili šetnjom kroz Zagreb uz priče i zadatke s tableta  na čijim aplikacijama smo se mogli fotografirati u društvu Gričke vještice ili nekog drugog lika iz prošlosti Zagreba.

Naredna aktivnost na kojoj se imali priliku još bolje upoznati  bila je priprema za flash mob. U ponedjeljak uvečer, na prvom susretu s dramskom pedagoginjom Ksenijom Rožman, baš nam nije bio jasan koncept flash moba , ali već kad smo počeli glumiti pećinske ljude igra među nama se pokrenula. Već na idućem susretu shvatili smo da je cilj flash moba da mi kroz dramsku igru osvijestimo da je igra i komunikacija u stvarnom životu rješenje za probleme u koje nas uvlači pretjerano korištenje interneta i mobitela. Bili smo sretni što je četvrtak u podne bilo sunčano i mogli smo na Trgu bana Jelačića izvesti naš flash mob. Polaznici su nas sa zanimanje promatrali, a poneki i snimali. Nakon nastupa naša voditeljica Rožman pohvalila nas je rekavši da to bio uspješan nastup nakon svega 4 sata vježbe.  Za naš trud navečer smo nagrađeni odlaskom u Muzej iluzija gdje smo  napravili mnoštvo selfija uz različite optičke iluzije.

Priprema flash moba

Preskočila sam Escape room. Njega smo posjetili u srijedu. Iako je samo jedna ekipa uspješno  riješila zadatak, svi smo se dobro zabavljali. Čak i u pomalo jezivim situacijama kad su neki ključ morali tražiti u lijesu. Još jednu zanimljivu aktivnost sam preskočila, bila je to posjeta tvrtki Rimac koja proizvodi najbrži električni automobil na svijetu. No,  to sam učinila namjerno jer je taj posjet zaslužio zaseban članak, kao i posljednji dan naše mobilnosti kojeg smo proveli u našoj školi u Svetom Petru Orehovcu gdje sam po drugi puta slavila rođendan. Ovaj puta u veliku i finu tortu. /Karla Kos, 8.a/

Dramska pedagoginja Ksenija Rožman flash mob nazvala je “Kamenom po zrikavcima”
Karla Kos u adrenalinskom parku Accredo

Idući tjedan domaćini smo Erasmusovcima iz pet zemalja

0

Ove školske godine imamo čak 6 učeničkih mobilnosti

Idući tjedan započinje ovogodišnja sezona Erasmus+ mobilnosti za našu školu. Tijekom ove školske godine imat ćemo čak 6 učeničkih mobilnosti,  a mi smo domaćini prve u sklopu Erasmus+ S.O.S. projekta.

U goste nam dolaze timovi iz Finske, Poljske, Portugala, Rumunjske i Španjolske. Naš školski Erasmus+ tim pripremio je mnoštvo aktivnosti, a mi sudionici s nestrpljenjem ponajviše iščekujemo flesh mob na temu sigurnosti na internetu jer u takvoj aktivnosti nismo nikad imali prilike sudjelovati. Zasad samo znamo da će se odvijati na Trgu bana Jelačića u Zagrebu i da su rekviziti za ovu aktivnosti kamenje i špaga spremni. Što se od nas očekuje doznat ćemo već u ponedjeljak u 18 sati kad imamo prvu probu s dramskom pedagoginjom Ksenijom Rožman u Centru za mlade Ribnjak.

Veselimo se druženju s našim europskim vršnjacima tijekom cijelog tjedna, a pogotovo druženju u našoj školi koje je planirano za petak 16. rujna.

Naredna mobilnost predviđena je za kraj listopada (31. – 4.11. 2022.), a odvijat će se u Grčkoj u sklopu novog KA121 projekta Rihgts now!

Mobilnost u Poljskoj planirana je za prosinac (12.12. – 16. 12. 2022.), a ta je mobilnost dio  S.O.S. projekta, kao i mobilnost planirana za ožujak (13. 3. – 17. 3. 2023.). Mobilnost u Italiji također će vjerojatno biti u ožujku u Italiji, a ta je mobilnost dio KA121 projekta Rihgts now!

Posljednja  šesta učenička mobilnost održat će se u Rumunjskoj (8.5. – 12. 5. 2023.). Tijekom ove školske godine planirane su mobilnosti i za nekoliko naših učitelja. Oni će ići na tečajeve i job shadowinge, no o tome u nekom narednom članku. /Karla Kos, 8.a/