Kolumbijac Perez osmislio zumbu kad je na sat fitnessa zaboravio ponijeti uobičajenu muziku
Ljubitelji rekreacije u dvoranama „poludjeli“ su za zumbom. Ova plesna rekreacija trenutno je napopularniji način vježbanja. Proširila se čak u 180 zemalja u svijetu i vježba je oko 15 milijuna ljudi, a stigla je i do nas. U dvorani Srednje škole „Ivan Seljanec“ u Križevcima, zumbu vodi Tamara Štimac, sestra naših učenika Antonele i Sandija. Ona nam je ispričala da zumbu za djecu vodi već godinu dana, a isto toliko i zumbu za odrasle.
Štimac i mali zumbići
Od nje smo doznali da se zumba zasniva na osnovnim koracima latino plesova, ponajviše merengue, salse, reggaetona, chumbia, rumbe, sambe… Njezinu grupu zumbe za djecu pohađa petnaestak djece. Trenutno su samo djevojčice, no voditeljica kaže da je program prilagođen i dječacima i djevojčicama uzrasta od 6 do 11 godina i vrlo povoljno utječe na razvoj motorike.
U zumbi su se okušali i učenici naše škole: Melani i Magdalena Santo, Sandi i Antonela Štimac. Najredovitijapolaznica Antonela Štimac rekla nam da zumbu nije teško naučiti jer uz muziku slijede voditeljicu koja im pokazuje kako izvesti pojedini korak. Njoj je na zumbi vrlo zabavno. Odrasli je vole pohađati jer utječe na kondiciju i oblikovanje tijela.
Zumbu je osmislio Kolumbijac Alberto Perez, trener aerobika kad je jednom na sat aerobika otišao bez CD-a s uobičajenom glazbom za treninge. Umjesto „klasične“ glazbe za aerobik, pustio je latino glazbu i improvizirao sat uz tu glazbu. Taj se sat jako svidio vježbačima, pa je Perez nastavio u tom stilu i od 1999. kad je započeo razvoj zumbe, uspjelo mu je zumba fitness proširiti po cijelom svijetu. Vježbači zumbe sad na raspolaganju imaju i specijaliziranu odjeću, pribor CD-e s glazbom za treninge, a 2010. nastala je i video igra „Zumba Fitness“.
Kako izgleda na masovnoj zumbi pogledajte na prvoj poveznici, a na drugoj je vido snimljen u Križevcima s Tamarinim odraslim vježbačicama zumbe. /Mihaela Miklečić, 6.b; fotografije iz privatne arhive T.Š. i preuzete s interenta/
Učenici ekološke grupe počeli su izrađivati mjerne instrumente potrebne za mjerenje visine i debljine stabala i gustoću krošnje. Ti i brojni drugi instrumenti bit će im potrebni zbog uključivanja u GLOBE projekt. Radovi na terenu započet će u proljeće jer su se opredijelili za mjerenje vegetacije.
Voditeljica projekta Tanja Maltar-Okun pojasnila nam je da će popisivati dominantne vrste stabala i ostale vegetacije u šumama na našem području. Podatke koje prikupe slat će u Ameriku u bazu GLOBE programa gdje se prikupljaju svi rezultati mjerenja na terenu iz cijelog svijeta.
GLOBE program, što je skraćenica za Globalno učenje i opažanje za dobrobit okoliša, pokrenut je u SAD-u 1995., na inicijativu američkog potpedsjednika Al Gora. Među stotinjak zemlja koje su potpisale sporazum o provođenju GLOBE programa je i Hrvatska. Na stranicama bloga pogledkorzprozor, pronašli smo podatak da je do 2001. u cijelom svijetu u projekt bilo uključeno oko 20.000 škola, a u Hrvatskoj 141 škola.
Prema riječima učiteljice Maltar-Okun u drugoj godini provođenja projekta, postoji mogućnost uključivanja škole u natjecanje i smotru GLOBE škola koje organizira Agencija za odgoj i obrazovanje. /Ivana Miklečić, 6.b, fotografije: S.L. i preuzeto s interneta/
Kad savjetujemo roditelje raspitujemo se i što je djetetu pruženo kao alternativa internetu
Naši roditelji često nam prigovaraju zbog toga što smo puno vremena na internetu. Kako bi doznali što o povezanosti interneta i mladih misle stručnjaci, posjetili smo Hrabri telefon i razgovarali s psihologinjom Ellom Selak Bagarić, asistenticom voditelja projekta. Volonteri Hrabrog telefona savjetuju roditelje, djecu, učitelje i sve druge zainteresirane o ovim, ali i brojnim drugim problemima vezanim uz djecu. Svakim radnim danom djeca mogu zvati od 9 do 20 sati na broj 116-111.
Roditelji mogu zvati na broj 0800-0800. Linija je anonimna i oni kojima su potrebni savjeti, mogu im se obratiti s punim povjerenjem kad ih nešto muči. Savjetovat će ih educirani savjetnici, studenti završnih godina psihologije, socijalnog rada ili edukacijsko-rehabilitacijsko fakulteta. Recite nam svoje Vaše mišljenje o internetu, može li on postati problem za djecu?
Internet je vrlo pozitivna „stvar“ i u današnje je vrijeme neminovno sastavni dio naših života. Sve možemo izguglati, besplatno razgovarati, omogućava nam druženje…, ali kad on postane nečije jedino igralište, jedina aktivnost tada je internet opasan. Mislim da moramo naučiti imati svoj online život i koristit internet kao instrument, ali isto tako ne treba izgubiti naviku da odemo u kino i prošetati. Uvijek roditeljima napominjem da je prekomjerno korištenje interneta simptom, a uzrok je obično neka nezadovoljena potreba.
Dežurne volonterke
Na kakve točno potrebe mislite?
Na primjer osjećaj usamljenosti. Dijete ima potrebu da bude prihvaćeno, da se druži i s nekim komunicira, ukoliko to manje čini u stvarnom svijetu sklonije je virutalnom. Takvu djecu privlači i anonimnost virtualne komunikacije.
Neki misle ako nitko ne zna tko smo, možemo svašta činiti bez posljedica i nisu svjesni da se ipak sve može saznati. Kad nas zovu zabrinuti roditelji i žale se da im djeca previše vremena provode na internetu, volonteri Hrabrog telefona roditelje pitaju i što je djetetu ponuđeno kao alternativa, jer nije za očekivati da će dijete sjediti i ništa ne raditi.
Roditelji često misle neka je on kod kuće, tu je sigurno ne moram se birnuti oko prijevoza. Znam s kim je. No, kad ga pustite da je u kući na internetu otvarate vrata problemima od pedofilije na dalje, ukoliko niste postavili pravila. Kad dijete pošaljete da se igra na ulicu, to je ograničeni prostor za probleme koji se mogu dogoditi, ali kad dijete pustite na internet bez alata tj. bez uputa i podrške te znanja kako se zaštititi ono je izloženo pedofiliji, pornografiji i raznim drugim nepoželjnim utjecajima.
Što je pokazalo istraživanje Hrabrog telefona u vezi postavljanja pravila boravka na internetu djeci od strane roditelja?
Nažalost naše je istraživanje ukazalo na problem. Naime, čak 78 posto obitelji svojoj djeci ne postavlja nikakva pravala o korištenju Facebooka i interneta.
Što još savjetujete roditeljima kad se žale zbog problem prekomjernog korištenja interneta kod svog djeteta?
Dijete nije odgovorno kako će organizirati svoje vrijeme. Dijete može reći što bi željelo, a roditelj mu to omogućava. Kad savjetujemo roditelje pokušavamo saznati kontekst, raspitujemo se što sve zanima to dijete, što ga veseli. Pokušavamo roditelje usmjeriti da djetetu pokušaju naći nešto što bi zadovoljilo onu istu potrebu koja ga je odvukla na internet.
Već spomenuto istraživanje pokazalo je i da bi djeca htjela biti manje na internetu?
Naše je istraživanje pokazalo da 26 posto djece svoje slobodno vrijeme najčešće provodi na internetu. Ipak, većina njih, 83 posto, navela je da bi svoje slobodno vrijeme željeli provesti drugačije, oko 62 posto djece radije bi se družilo s prijateljima uživo, a njih 21 posto radije bi se bavilo sportom i nekim slobodnim aktivnostima. Ti podaci ukazuju na zaključak da internet nije isključivo dječji slobodan izbor.
Istraživanjem se pokušalo utvrditi i nastoje li djeca uspostaviti kontrolu nad korištenjem interneta?
Pokazalo se da svako treće dijete misli da bi trebalo manje vremena provoditi na internetu, no svako četvrto dijete, unatoč želji, ne uspijeva u namjeri da ga manje koristi. Valja reći i da djeca koja stalno provjeravaju je li neko objavio ili im lajkao nešto, da ta djeca imaju narušene neke psihološke aspekte.
Oni često razmišljaju kako je to jedini način na koji su oni zaslužili pažnju. Njihova slika o sebi ovisi o broju lakova, odnosno smatraju da to što će netko napisati o njemu govori o njihovoj vrijednosti. Takva djeca sklonija su i problematičnim ponašanjima kao što je rizično korištenje interenta. Na primjer sklonija su vrijeđanju drugih i u većoj mjeri prihvaćaju zahtjeve za prijateljstvom od strane nepoznatih osoba.
Anketa provedana u našoj školi pokazala je da djeca najviše na internet idu radi zabave?
Što se toga tiče, mislim da se više moramo angažirati svi mi koji se bavimo djecom. Trebali bi im pokušavati preporučati neku online literaturu, pa će to djecu usmjeravati da internet više koriste i za učenje. /Veronika Tomak, 8.a; fotografije S.L./
Bit je takvog načina putovanja da vas ugoste nepoznati ljudi u svojim kućama
Za pojam couch surfinga doznali smo od naše učiteljice Andree Katanović za nedavnog razgovora s njom, pa smo s vama odlučili podijeliti što se krije iza ovih dviju engleskih riječi.
Učiteljica Katanović ispričala nam je da je za couch surfing prvi put doznala u vrijeme volontiranja u Češkoj 2007. Ona ga otad toplo preporuča svima koji vole putovati. Naime, couch surfing je pokret koji okuplja ljude željne putovanja i upoznavanja novih krajeva na drugačiji način. Oni su međusobno okupljeni putem istoimene internet stranice, na kojoj razmjenjuju iskustva i dogovaraju tko bi koga mogao ugostiti prilikom nekog putovanja. Bit je takvog načina putovanja da vas ugoste nepoznati ljudi u svojim kućama i stanovima i da takav smještaj gost ne mora platiti.
Da bi netko postao couch surfer, neophodno je registirati se na stranici couchsurfing.com, otvoriti profil i potom tražiti ljude koji se nalaze u mjestu gdje se želi putovati.
Učiteljica Katanović smatra da je to izvrstan način putovanja jer omogućuje znatno jeftinije putovanje.– Osim manjih troškova važno je i to što takav način putovanja pruža mogućnost da se neka zemlja upozna, ne na površni turistički način, već iznutra. Dobije se uvid u stvarni svakodnevni život – ispričala nam je učiteljica Katanović. Dometnula je da je ona od 2008., kad se registrila, imala tridesetak surferskih iskustava. Putovala je, ali i ugošćavala. U Križevcima je ugostila putnike iz Amerike, Argentine, Australije, Njemačke, Francuske…
Najduži surf – mjesec dana u Češkoj
– Sve su to bila pozitivna iskustva. Sjećam se, Francuz nam je došao biciklom i potom nastavio u Tursku. Amerikanac kojeg smo ugostili trebao je ostati samo jedan dan, no toliko mu se svidio naš kraj, ljudi, hrana da je ostao četiri dana. On je pisao knjigu o couch surfingu u kojoj je namjeravao razbiti predrasude o ovom načinu putovanja – rekla nam je učiteljica Katanović. Doznali smo i da je ona najviše bila oduševljena putovanjem u Norvešku. Tamo ih je ugostio dečko koji je jako volio kuhati, pa su isprobali puno norveških specijaliteta.
Unatoč izuzetno pozitivnim iskustvima s ovim načinom putovanja, učiteljica Katanović napominje da ipak treba biti oprezan. – Uvijek na stranici treba gledati reference mogućeg domaćina. Čim netko ima neku negativnu preporuku, ne treba riskirati. U početku je dobro ići kod ljudi koje vam preporuča neki vaš poznanik, koji je s tom osobom kao imao dobra iskustva – ističe učiteljica Katanović.
Spomenula nam je i kako je prošlo ljeto ostvarila je svoj najduži surf. Bilo je to u Češkoj, gdje su je ugostili na čak mjesec dana. /Ivana Miklečić, 6.b; fotografije iz privatne arhive A.K./
Većina ne spada u „ teške ovisnike“ o internetu, ali premalo koriste sadržaje koje interent nudi za učenje i većinom ga posjećuju radi zabave
Kakve su navike korištenja interenata među našim osmašima doznali smo provevši anonimnu anketu u dva osma razreda (40 anketiranih). Radi usporedbe anketirali smo i po jedan šesti razred (19 učenika) i peti razred (20 učenika), no da vas ne zatrpamo podacima dobivene rezultate u petom i šestom razredu iznijet ćemo samo u nekim kategorijama.
Generalo bi mogli zaključiti da većina naših učenika ne spada među „teške ovisnike“ o interentu, ali premalo koriste sadržaje koje internet nudi za učenje i većinom ga posjećuju radi zabave.
Anketa je pokazala da samo jedan osmaš nema pristup internetu preko računala, a njih tri ili 7 posto, nema pristup interentu putem mobitela. Putem mobitela internetu češće pristupa čak 62 posto osmaša
Poruke na fejsu u školi svakodnevno provjerava 20 posto osmaša
Na internetu četiri ili više sati dnevno provede 40 posto osmaša, a 17 posto ih je gotovo cijelo vrijeme na Facebooku. Kako nisu svi učenici naveli broj prijatelja, prosječni broj izračunali smo samo za jedan razred osmaša. Oni u prosjeku imaju 723 prijatelja, a prednjači jedan učenik s čak 1760 prijatelja. Zaokupljenost Facebookom je najveća među šestašima gdje se 26 posto učenika izjasnilo da je gotovo cijelo vrijeme na toj društvenoj mreži, no osmaši, više od ostalih, koriste i druge društvene mreže. Najčešće Ask i Instagram, a dosta ih za „chat“ koristi i aplikacije poput Vibera, Messengera i sličnih.
Svaki dan u školi poruke na Facebooku provjerava 20 posto učenika osmih razreda i 20 posto šestaša. Ukoliko svakih dva do tri sata ne provjeri stanje na Fejsu, nervozu osjeća 20 posto petaša, 63 posto šestaša i 27 posto osmaša. Pitali smo ih i vode li brigu o sigurnosti na Facebooku i doznali da to čini 90 posto osmaša, 58 posto šestaša i 65 posto petaša.
Za potrebe učenja većina internet koristi jednom tjednom
Da na internetu cijelo vrijeme provodi na zabavnim sadržajima izjasnilo se 17 posto osmaša. Uz već spomenute društvene mreže radi zabave najčećše posjećuju platformu Youtube. No, na pitanje koliko vremena na internetu provode za potrebe škole i učenja, najviše osmaša, njih 37 posto, odgovorilo je jednom tjedno. Zanimljiv je i podatak da kad su na internetu za potrebe škole najviše njih, 45 posto, na internetu provede pola sata, a samo njih 17 posto provede dva ili više sati.
Na internetu 17 posto osmaša provodi iza 23 sata i tokom tjedna za trajanja školske godine. Da im se dogodi da zaspu uz internet barem jednom tjedno izjasnilo se 20 posto osmaša, a umor u školi zbog noćnog korištenja interneta osjeća njih 10 posto. Na pitanje da procjene kako najčešće provode slobodno vrijeme 47 posto učenika izjasnilo se da ga provode na internetu.
Učenike smo pitali i postavljaju li im roditelji neka pravila u vezi korištenja interneta. Među učenicima osmih razreda njih 62 posto, izjasnilo se da im roditelji ne postavljaju nikakva pravila u vezi korištenja interenta. Kod petaša situacija je povoljnija i 60 posto roditelja postavilo je neka pravila.
U anketi smo postavili pitanje i u vezi vrijeđanja na internetu. Da im se jednom ili više puta netko izrugivao ili im prijetio izjasnilo se 30 posto osmaša, a da su oni nekom slali uvredljive poruke potvrdilo je njih 35 posto.
U narednom tekstu pročitajte što psihologinja Ella Selak Bagarić smatra uzrokom prekomjernog korištenja interneta. /Antonija Kos, 8.a; ilustracije preuzete s interneta/
“Biraj riječi hejt spriječi”
O problemu vrijeđanja na internetu naši su novinari snimili radijsku reportažu. Reportažu pod naslovom “Biraj riječi hejt spriječi” uskoro poslušajte u rubrici RIV.
Roditelji se sve češće obraćaju Hrabrom telefonu, ali i psihijatrima zbog prekomjernog korištenja interneta
On je razgovarao samo o tome hoće li prijeći na novu razinu. Ništa ga drugo nije zanimalo, bio je posve uronjen u svijet te igrice. (Slučaj prvi)
Od igrice na kompjuteru nije se odvajao dan i pol, otac ga je već posve dehidriranog nasilu pokušao odvojiti od tipkovnice, no on je reagirao tako agresivno da je bila nužna intervencija Hitne pomoći. (Slučaj drugi)
Danima je sjedio pred kompjutorom, već anoreksičan i posve nesvjestan opasnosti da bi mogao pasti razred. (Slučaj treći)
Nakon što su mu roditelji počupali kablove kompjutera, dječak iz okolice Zaprešića od bijesa si je prerezao žile. (Slučaj četvrti)
Ovo su samo neki od slučajeva prouzročenih prekomjernim korištenjem računala i interneta, kakvih je sve više posljednjih godina i u Hrvatskoj, a zbog kojih su roditelji za svoju djecu morali potražiti pomoć psihijatra. Za takve se slučajeve sve češće koristi japanski termin hikikimori jer je upravo u Japanu problem prvi puta uočen i opisan.
Prvi slučaj ispričala nam je psihologinja Ella Selak Bagarić iz Hrabrog telefona (posjetili smo je 4.12. 2014.), a ostala tri medijima su otkrili psihijatri Enes Kušmić iz Psihijatarske bolnicu za djecu i mladež i Zoran Zoričić s Odjela psihijatrije u zagrebačkom KBC-u Sestre milosrdnice, gdje se uskoro otvora Ambulanta za ovisnost o kompjutorima, igricama i virtuali.
Psihologinja Selak Bagarić, rekla nam je da se Hrabrom telefonu sve više obraćaju roditelji zbog problema prekomjernog korištenja interneta njihove djece. – Često nam kažu, nađem ga svaku noć da zaspe s mobitelom u ruci. Ništa ga ne zanima, ruka mu je vrela koliko tipka. Sama djeca rijetko zovu zbog tog problema jer ga uglavnom nisu svjesna, ali u dosta slučajeva kad nam se javljaju zbog nekih problema, u sklopu obrade zaključimo da je posrijedi i prekomjerno korištenje – kaže Selak- Bagarić.
No, da su i neka djeca svjesna da imaju problema s prekomjernim korištenjem interneta govore podaci iz ankete koju su Hrabri telefon i Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba proveli 2013. na uzroku od 1489 djece u dobi od 11 do 18 godina. Anektirana su djeca iz gradskih i seoskih sredina i Hrvatskoj. „Jedno od desetero djece smatra da zbog interneta zanemaruje svoje svakodnevne obaveze. Istovremeno svako treće dijete misli da bi trebalo manje vremena provoditi na internetu“, piše u zaključku navedenog istraživanja.
Tim je istraživanjem ustanovljeno i da „ zbog prekomjernog korištenja interneta čak 9 posto djece ima osjećaj nedostatka sna, a njih 10 posto ih se osjeća nemirno i razdražljivo kada ne mogu otići na Internet“.
Stručnjaci koje smo spomenuli napominju da problem prekomjernog korištenja interneta ne treba podcjenjivati jer, kako u članku u Jutarnjem listu upozorava Zoričić, nerijetko vodi u poremećaj osobnosti. Taj se poremećaj iskazuje asocijalnim ponašanjem, nesnalaženjem u svakodnevnici i agresivnim ispadima. Psihijatar Kušmić, u članku na portalu dnevno.hr, ističe da najkritičniji slučajevi takve ovisnosti dovode do najtežeg psihološkog stanja – shizofrenije i psihoze. Kušimić je u istom tekstu spomenuo i da zadnjih godina imaju godišnje po 12 do 14 novih pacijenata s problemima koji se vezani uz prekomjerno korištenje računala, interneta i drugih tehnologija.
U narednom tekstu pročitajte što je navikama u vezi korištenja interenta pokazala anketa koju smo proveli u našoj školi. /Nikolina Žugec, 8.a; fotografije preuzete s interneta; S.L./ Kinezi prvi otvorili kliniku za odvikanje od interneta
U svijetu postoje brojne specijalizirane klinike za odvikanje od interneta. Prvi su takvu kliniku otvorili Kinezi 2005., a navodno već imaju preko 400 takvih klinika. Prema pisanju portala dnevno hr u Kini je oko 10 milijuna djece i tinejdžera ovisno o internetu.
U Kini postoje i kampovi za odvikavanje od interneta, a neki od njih imaju i vrlo neobične metode odvikanja. Na web stranici srednja.hr pisali su o kampu u kojem su polaznici odjeveni u maskirne uniforme, a šestomjesečni boravak u kampu plaćaju 1.600 dolara. U kampu vlada vojnička disciplina, a polaznici se od interneta odvikavaju napornom tjelovježbom, satovima etike, glazbene kulture i „brojnih drugih vještina koje su polaznici zbog interenta bili zapostavili, primjerice kuhanje i čišćenje“.
Aktivnosti u kineskom kampu za odvikavanje od internetaPsihologinja Selak Bagarić s našim novinarkama
Skladba „Dark street“, Klaudija Mažara učenika 6.b, pozvana je na 1. Festival dječjeg glazbenog stvaralaštva Glazbene udruge „Opus“ iz Dugog Sela.
Klaudije je napisao skladbu za mješoviti okrestar, odnosno za instrumente:bisernicu, klavir, triangl, bubnjeve, činele i harmoniku. Praizvedba skladbe „Dark street“ održat će se 7. veljače u Dugom Selu u OŠ Ivan Benković.
Na koncertu će biti izvedene i sve ostale skladbe koje su prošle na natječaju, a dodijelit će se i nagrade za najbolju skladbu, za najbolju glazbenu izvedbu i najoriginalniju izvedbu.
Klaudijeva mentorica je Ivana Šiković, učiteljica glazbenog . /Mihaela Miklečić, 6.b; fotografija: S.L./
Društvena mreža na kojoj možete čitati, postavljati svoje priče i komentirati tuđe
Za društvenu mrežu Wattpad doznala sam prije dvije godine, kada je jedna djevojka objavila link na Facebook stranici. Otad se vrlo često pridružujem ovoj zajednice pisaca i čitatelja koju neki nazivaju i YouTube- om za pisce i čitatelje.
Na Wattpadu se mogu naći besplatne pričae i e-knjige svih žanrova. Mogu ih čitati svi, ali samo registrirani korisnici mogu se međusobno dopisivati, postavljati svoje priče/knjige/zbirke pjesama te komentirati djela ostalih korisnika ili glasati za njih.
Wattpad okuplja uglavnom pisce amatere, no mnogi amateri čije su priče postale poznate na Wattpadu i puno puta su pročitane, dobili su priliku objaviti svoje knjige. Najbolji primjer je Anna Todd, koja je objavljivati započela baš na Wattpadu. Njezina je priča privukla milijune čitatelje Wattpada, a nakon toga i izdavače te je prevedena u brojnim zemljama u svijeta, od lani i u Hrvatskoj. Po njenoj knjizi snimat će se i film.
No, među ukupno 75 milijuna naslova na Wattpadu mogu se pronaći i klasici poput „Romea i Julije“ – Williama Shakespearea, „Ponos i predrasude“ – Jane Austen i brojni drugi klasici.
Wattpad je raširen po cijelom svijetu i okuplja 35 milijuna korisnika koji na ovoj društvenoj mreži provedu 9 milijardi minuta mjesečno. Svoja djela na Wattpadu objavljuju pisci iz 200-tinjak zemalja na brojnim svjetskim jezicima. Ima puno priča i na hrvatskom.
Wattpad je nastao u Kanadi 2006., a osmislili su ga Allen Lau i Ivan Yue. Wattpad se može skinuti i na pametne telefone ili iPhone kao aplikacija i pruža sve mogućnosti kao i preko računala.
Korisnici Wattpada su različitih uzrasta, a u Hrvatskoj je većinom omiljen kod teenagera.
Meni se Wattpad sviđa i zato jer na njemu mogu čitati i priče svojih vršnjaka. Prednost je i to što se sva djela mogu komentirati, što mislim da može biti od velike koristi piscima.
Wattpad preporučujem svim ljubiteljima čitanja i pisanja jer ima veliki izbor e – priča i romana te karakteristike društvene mreže, što je svakako dodatan plus. /Antonija Kos, 8.a; fotografije preuzete s interneta/
Neki ga uspoređuju s Justinom Biberom, a neki s Billy Elliotom
Pleše od djetinjstva. a za plesni talent Endija Schröttera(16) pročulo se zahvaljujući emisiji „Supertalent“ , u kojoj je nastupao tri godine zaredom. Potom je krenuo i u pjevačke vode. Zapažen je postao već nakon prvog spota „Atom“, koji je na Youtubu pregledan preko 2 milijuna puta. Nedavno je objavio i prvi album pod naslovom „Da se mene pita“. Sa sve popularnijom teen zvijezdom razgovarali smo zahvaljujući njegovom menedžeru Mihovilu Beku i programu Skype, koji nam je omogućio da s njim pričamo iz njegova doma u Pakracu.
Popularni Endi, kojeg neki uspoređuju s Justinom Biberom, a neki s Billy Eliotom, razgovarajući s nama bio je vrlo srdačan i simpatičan. Družeći se s njim, putem Skype-a preko pola sata, doznali smo kako se nosi sa slavom, kakvi su mu planovi, te još puno zanimljivih detalja o njemu.
Kako se nosiš sa slavom?
Od početka mi je bilo čudno, s vremenom sam se naviknuo i sad mi je čak i zanimljivo. No, važno mi je da sam okružen dobrim ljudima koji me ne dopuštaju da visoko poletim jer tko poleti visoko, nisko pada.
Nakon uspješnih plesnih nastupa u „Supertalentu“ krenuo si i u pjevačke vode, kako to?
U plesu sam već niz godina, a da imam smisla i za pjevanje primjetio je moj kum Mihovil Bek. On mi je sada i mendežer. Snimili smo prvu pjesmu “Atom” i otad je krenulo.
Nedavno je izišao i tvoj prvi album?
Album „Da se mene pita“ predstavili smo 29. studenog (2014.) u kinu CineStar Arena IMAX-u. Album ima 10 pjesama, pet je novih, a sadrži i već poznate pjesme “Atom”, “Sve je ok”, “Reci mi nešto o sebi”, “Ja” i “Hajde da ludujemo”. Koja ti je pjesma s albuma najdraža?
Teško mi je odrediti najdražu, no možda je nekako najposebnija pjesma „Ja“. Poslušajte je, mislim da će vam se svidjeti.
S kim si sve surađivao na pripremi albuma?
Ekipa suradnika je brojna: Andrea Čubrić, Bojan ŠalamonShalla, Zdeslav Klarić, Robert Krkač, Tihomir Preradović,Ines Prajo te Arijana Kunštek, a vrlo značajna je bila pomoć i Žaka Houdeka, koji je vokalni supervizor albuma. Mislim da boljeg mentora nisam mogao dobiti.
U spotu „Hajde da ludujemo“ imaš vrlo zanimljive kostime. Tko ih je izradio?
Za njih je zaslužan dizajner Marijan Miše. Njemu je inspiracija bila Tajčina narančasta haljina u kojoj je nastupala 1990. kad je izvela tu pjesmu.
Imao si već puno nastupa, pamtiš li nešto neobično s nekog od nastupa?
Poslije jednog nastupa prišala mi je majka djeteta u kolicima i rekla da je njeno dijete jako sretno kad sluša moje pjesme. To je bio baš emotivan trenutak i i to je situacija koju ću pamtiti cijeli život.
Kako to da si odabrao nastaviti školovanje u Zagrebu. Nedostaje li ti Pakrac?
Pakrac mi jako nedostaje i kad god imam mogućnosti dolazim kući, ali zbog plesa sam otišao u Zagreb još u 8. razredu. Sad sam učenik 3. razreda Škole za primjenjenu umjetnost i dizajn i uz to idem i u Školu za suvremeni ples Ane Maletić. Jeli naporno ići u dvije škole, imaš li vremena za hobije i izlaske?
Uz dobru organizaciju snalazim se i vrlo dobar sam đak. Za hobije baš nemam vremena. Prije, od jedanaeste godine, nekih godinu i pol, bavio sam se kick boxingom, čak sam bio i prvak države. U Zagrebu ponekad odem u kino i to je to. Ne izlazim baš ni u Pakracu, osim za rođendan. Što radiš pod ovim praznicima?
Baš sam nekidan skinuo super aplikaciju za filmove. Puno gledam filmove, čitam i igram igrice.
Naj film, knjiga i igrica?
Endi s nama na Skype-u
Puno je filmova koje volim, a među najboljima mi je film „Majstori iluzije“. Volim i čitati i „Algoritmov“ sam ambasador čitanja, a jedna od naj knjiga mi je „Gregov dnevnik“. Što se igrica tiče, trenutno me okupiraju nogometne igrice jer nema dobrih plesnih.
U čemu više uživaš u plesu ili pjevanju?
Drago mi je i jedno i drugo. Najbolje kao kombinacija.
U plesu si imao dosta zapaženih rezultata?
Osvojio sam dosta nagrada u plesu, a posebno sam ponosan na treće mjesto sa Svjetskog prvenstva u plesu ESDU World Dance Masters-Dancestar (Poreč 2012.) te na drugo mjesto na državnom prvenstvu „Dance star“ (2011. Rijeka). U Rijeci sam osvojio i nagradu za najbolji talent u muškoj konkurenciji.
Čitali smo neke članke u kojima te uspoređuju s Billy Eliotom?
Obožavam taj film i gode mi usporedbe s Billyem. Volio bih u plesu uspjeti poput njega. I ja sam iz malog mjesta, no za razliku od Billya moja obitelj davala mi je podršku i nisu imali predrasude prema bavljenju plesom. Zahvalan sam svojim roditeljima što su mi podrška i cijenim što su me zbog „Supertalenta“ vozali u Zagreb, Rijeku, Split. Bilo je predrasuda izvan obitelji, iz okoline, ali s tim se nisam zamarao. Postoji percepcija ako si muško moraš se baviti nogometom, boksom ili nekim sličnim tzv. muževnim sportom. Ja se s tim nisam opterećivao. To preporučam i svima onima koji misle da imaju neki talent, a boje ga se pokazati zbog predrasuda drugih. Ne bojte se, pokažite svoj talent i kad-tad netko će vas primjetiti. Nemojte se bojati komentara drugih. Jednostavno treba zacrtati svoj put i pratiti ga, a sve ostalo treba micati sa strane.
Vaše novinarke za razgovora s Endijem
Kakvu muziku najradije slušaš i koji su ti pjevači najdraži?
Najviše slušam pop muziku, a što tiče izvođača kod nas mi je na prvom mjestu Žak Houdek. Od stranih to su oni koji ujedinjuju muziku i ples, npr. Bruno Mars, Justin Timberlake, Justin Biber…
Planovi za budućnost?
Planovi u bliskoj budućnosti vezani su uz promociju albuma. Kasnije bih volio izdati i novi album. Volio bih i upisati plesnu akademiju. Još ne znam gdje, kod nas ili u inozemstvu. O tome gdje se upisati, počet ću intenzivnije razmišljati iduće godine. /Nikolina Žugec, 8.a; fotografije preuzete s intenreta; S.L./
Poslušajte Endijeve pjesme
Na poveznicama ispod još nekoliko Endijevih fotografija dostupni su spotovi; Atom, Volim ovaj Božić, Sve je OK, Hajde da ludujemo i nastup sa “Supertalenta”.
Računalnu igricu osmišljenu u Švedskoj u Americi koriste u nastaviZa igricu Minecraft doznao sam od prijatelja i igram je samo kod njega jer nažalost nemam aplikaciju i ne mogu je igrati kod kuće. Obožavatelj sam računalnih igrica, a za ovu mogu reći da je vrlo zanimljiva i nije nasilna. Poznavatelji računalnih igara hvale je i zato što vrlo poticajno djeluje na kreativnost igrača. Čitao sam da je baš iz tih razloga koriste u nastavi u puno škola u SAD-u.
Za Minecraft kažu da je neka vrsta digitalnog Lego svijeta, ali umjesto plastičnih legica igrač može od 3D kocki graditi što god želi, nebodere, gradove, tvrđave, labirinite….. sve što mašta poželi. Da bi se moglo graditi treba „izrudariti“ materijale kao što su zlato, drvo, željezo… i od toga stvoriti elemente za građenje. Igra je zamišljena tako da je igrač jedini čovjek na svijetu, a oko njega je samo priroda i sve je dalje na osmišljavanje prepušteno igraču.
NewYork “izgrađen” u Minecraftu
Uz rudarenje i gradnju, igra pruža i mogućnost da se igrač sakriva od čudovišta i bori s njima. Osim toga može se pecati, uzgajati žitarice, proizvoditi oklope i još mnoštvo svakakvih aktivnosti. Sam nisam još došao do tog nivoa, ali čitao sam da se u najsloženijoj razini Minecrafta rudari crveni kamen. Od praha crvenog kamena mogu se izrađivati napredni mehanički sklopovi i naprave kao što su automatska vrata, klopke, motorizirane tračnice itd.
Osim samog igranja igrice koju se može igrati samostalno ili s društvom putem intereneta, postalo je popularno i snimati filmiće o svojim kreacijama u igri i stavljati ih na YouTube te raspravljati o tome. Čitao sam i da se u nekim zemljama održavaju Minecraft rođendanske zabave te postoje specijalizirani ljetni Minecraft kampovi. /David Đurin, 6. a; fotografije preuzete s web stranice geek.hr/
Igrica prodana u više od 50 milijuna primjeraka
Igricu Minecrat smislio je Šveđanin Markus Persson, osnivač tvrtke Mojang. Persson je Mojang pokrenuo 2009, a u rujnu 2014. kupila ju je tvrtka Microsoft za čak 2,5 milijarde dolara. Na web stranici dnevnik.hr pročitao sam podatak da je ova igrica do kraja lipnja 2014. prodana u 54 milijuna primjeraka.
Na poveznicama pogledajte kako izgledaju virutalni gradovi koje su napravili igrači Minecrafta. Na prvoj poveznici je trg Time Square u NewYorku, a na drugoj je grad Los Angeles.
