Home Blog Page 141

Predsjednik Obama konobar?

0
Predsjednik SAD-a Barack Obama

Predrasude

Musliman Lasan Bathily spasio je 15 Francuza
Musliman Lasan Bathily spasio je 15 Francuza

Da bi dobili kredit romsko prezime Oršuš promijenili u Kovačić

Predsjednik SAD-a Barack Obama
Predsjednik SAD-a Barack Obama

Predrasude Obama obrezana

 

– Ne postoji tamnoputi čovjek moje dobi kojemu se nije dogodilo da mu nakon izlaska iz restorana, dok čeka svoj automobil, netko nije prišao i dao ključeve da mu parkira njegovo vozilo. Da to se dogodilo i meni. – Nedavno je to rekao predsjednik SAD-a Barack Obama za magazin “People”, a prenio je „Večernji list“ u kojem sam i pročitala taj tekst. U tekstu piše i da su ga na svečanim večerama znali zamijeniti za konobara.

Tek kad su promijenili prezime Oršuš u Kovačić, mlada romska obitelj iz Međimurja dobila je kredit. Prije toga s potpuno istom dokumentacijom koja je glasila na prezime Oršuš, odbile su ih čak četiri banke. I ovaj drugi primjer je također dio teksta iz novina. O tom su slučaju pisali u „Jutarnjem listu“. Pitate se koje veze imaju slučajevi predsjednika Obame i romske obitelj Oršuš. U nadnaslovu teksta o predsjedniku Obami istaknuta je riječ koji povezuje ova dva slučaja, a ta je riječ predrasude.

Obitelj Orsus
Obitelj Orsus

Po definiciji predrasude su negativni stavovi prema pripadnicima prepoznatljive grupe ljudi, a zasnivaju se isključivo na članstvu u toj grupi. Predrasude su česte s obzirom na pripadnost nekom narodu, vjeroispovijesti, boji kože, izgledu,  čak i zanimanjima, pa se tako često čuje npr. da su Romi neradnici, muslimani teroristi, a invalidi mrzovoljni.

Musliman Lasan Bathily heroj Francuske

Da o ljudima ne bismo trebali suditi, prije nego što smo se sami uvjerili kakvi su ti ljudi, samo zato što su oni npr. invalidi, ljudi drugačije boje kože od naše, ili pripadnici druge religije, naroda…. govori treći primjer koji se desio ovih dana. Taj se primjer zove Lasan Bathily. On je mladić crne boje kože, živi u Parizu i musliman je. Muslimani su i braća Kouachi. Oni su prošli tjedan ubili čak 12 ljudi u napadu na redakciju pariškog satiričkog lista.

Tekst iz "Večernjeg lista"
Tekst iz “Večernjeg lista”

No, da bih obrazložila zašto ne bismo trebali imati predrasude zbog pripadnosti nekoj grupi, završit ću ovaj tekst s već spomenutim mladim muslimanom Lasanom Bathilyem. On je od prošlog tjedna heroj Francuske jer je spasio 15-tak talaca koje su teroristi braća Kouachi, i njihovi pomagači, zarobili u jednoj židovskoj trgovini.

Policija ga je na početku uhitila, misleći da je jedan od otmičara, i trebalo mu je sat i pol da policiju uvjeri da nije terorist. Nakon što je dokazao da nije terorist, nego da je taoce spasio sakrivši ih u rashladnu komoru za meso, priznanje ovom mladiću odali su francuski predsjednik François Hollande i premijer Izraela Benjamin Netanyahu.
 
S kakvim se predrasudama pri dizanja kredita susretao mladi romski bračni par možete pročitati na poveznici http://www.jutarnji.hr/odbile-su-nas-cetiri-banke–a-cim-smo-romsko-prezime-orsus-promijenili-u-kovacic–dobili-smo-kredit-za-kucu/1232940/ /Sanela Benčak, 8.b; fotografije preuzete s interneta/

Obrazovanjem protiv predrasuda

Nedavno smo na satu glazbene kulture, s našom učiteljicom Ivanom Šiković,  razgovarali o Romima, njihovoj muzici, odijevanju te o njihovom načinu života. Slušali smo i “himnu” Roma koju izvodi poznata pjevačica romske glazbe Esma Redžepova. Naslov te pjesme je “Gelem, gelem”, što na hrvatskom znači “Idem, idem.” Romska “himna” govori o poniženju kojeg su proživjeli tokom drugog svjetskog rata.

Na tom smo satu naučili i da  kotač na zastavi Roma simbolizira njihov nomadski način života. Na prvoj poveznici dostupna je pjesma “Gelem, gelem” Esme Redžepove na romskom jeziku, a na drugoj poveznici verzija pjesme na hrvatskom jeziku. /Sara Orak, 8.b/

Mali zadrugari „Ključa“ proizvode i prodaju

0

Zadrugarstvo

Sa Smotre u Koprivnici 2014.
Sa Smotre u Koprivnici 2014.

Najbolje se prodaje nakit

U našoj školi već treću godinu djeluje Učenička zadruga „Ključ“. Marljivi zadrugari sa svojim proizvodima pojavljuju se na raznim manifestacijama, a što sve rade i kakvi su im planovi doznali smo razgovarajući s predsjednicom Zadruge, učiteljicom Kristinom Dubravec.

Što je bio cilj pokretanja Učeničke zadruge?
Ovakav način djelovanja pogodan je za poticanje radnih navika kod učenika, poticanje kreativnosti, iniciranje poduzetničkog duha, a svakako i zbližavanje kroz grupni rad.

Koje sve sekcije zadruga ima?
Zasad su najaktivnije: rukotvorine u PŠ Gregurovcu, ljekovito i ukrasno bilje u PŠ Fodrovec i umjetnička u Svetom Petru Orehovcu. U PŠ Bočkovec djeluje cvjećarska sekcija, s tim da smo zbog poznatog problema s kokošima i puranima iz susjedstva pretežno usmjereni na sobno bilje. U planu je i pokretanje licitarske sekcije, a voćarska sekcija u PŠ Miholec planira posaditi voćnjak.

Gdje se sve Zadruga predstavila?
S proizvodima naše zadruge sudjelujemo na raznim manifestacijama na koje nas pozivaju. Primjerice uz Dan općine, Dan škole, Dane pive u Gregurovcu, Božićni sajam u Križevcima i slične. Tamo pokazujemo i prodajemo svoje proizvode, a zarađeni novac ulažemo u nabavu materijala potrebnih za nove proizvode. No, važne su nam i smotre na kojima imamo priliku vidjeti što i kako rade druge školske zadruge.

Na koliko ste smotri dosad sudjelovali i čime ste se predstavili?
Obzirom da kratko djelujemo bili smo samo na dvije županijske smotre u Koprivnici. Na prvoj nas je sa zlatovezom predstavljala sekcija iz Gregurovca, a lani sekcija iz Fodrovca s čajem i sirupom od bazge. Na smotrama učenici moraju predstaviti i nastajanje proizvoda, a neki od kriterija po kojima povjerenstvo bira najbolje su i kvaliteta proizvoda i izgled štanda.

Kad sudjelujete na prodajnim izložbama što se najbolje prodaje?
Najviše idu ukrasi i nakit sekcije rukotvorine, a prodavale su se i vaze umjetničke sekcije, ali i čajevi sekcije ljekovitog i ukrasnog bilja.

S čim se planirate predstaviti na ovogodišnjoj smotri?
Voljeli bismo se predstaviti s licitarima, ukoliko do tad usavršimo tehniku proizvodnje. /Lorena Hubina, 8.a; fotografije iz arhiva Zadruge/

947384_655646624450426_1030844783_n
Sa Smotre 2013.
Smotra zlatovez
Sa Smotre 2013.

ukrasi G. 2

375944_151315545006997_574989136_n

Na Antunovo aukcija slika za pomoć obnovi crkve

0

LUP „ART“

Polscak Josip-laksa 2
Polščak Josip

Uz blagdan Antunova, orehovečka Likovna udruga Prigorje „ART“ (LUP „ART“ ) organzira izložbu i aukciju slika u Vatrogasnom domu u Miholcu.

Osim na samo Antunovo (17. siječnja), aukcija slika održat će se i u nedjelju 18. siječnja, nakon mise u crkvi Svetog Mihovila u Miholcu, obavijestio nas je predsjednik Udruge Josip Polščak.

Sredstva prikupljena na aukciji bit će namijenjena za popravak krovišta crkve Sv. Mihovila, a na aukciji će biti ponuđeno 40-tak slika. Dio slika nastao je na ljetos održanoj likovnoj koloniji u Svetom Petru Orehovcu, a desetak slika poklonili su  članovi Molvarskog likovnog kruga. Članovi spomenute udruge redoviti su sudionici orehovečkih likovnih kolonija.

LUP „ART“ od osnivanja u travnju 2012., organizirao je već četiri likovne kolonije i dvije aukcije slika. Dio prikupljenih sredstava od tih aukcija darivali su za nabavku igračaka za potrebe predškole PŠ Bočkovec te za kupnju knjiga jednom učeniku MŠ Sveti Petar Orehovec. Sudjelovali su i u akciji za djecu leptire ( djecu oboljele od bulozne epidermolize).

LUP „ART“ okuplja desetak članova s područja Svetog Petra Orehovca i Gornje Rijeke. Prema riječima predsjednika Polščaka, njihovim članovima najčešće teme su pejzaži. Izuzetak su članovi Josip Marenčić koji rado slika i sakralne motive, dok se Marijan Šatvar bavi izradom skulptura te maketa jaslica. /Marija Jelak, 6.b; foto: iz ahrive Udruge LUP „ART“ /

10405530_778604575504929_7066952291510543320_n
Sudionica kolonije

 

„Orašar“ praznik za oči i uši

0

Mjuzikl

Ostala sam bez riječi kad me glumac Matko Knešaurek-  pozvao da se fotografiram s njim

Veronika Tomak i Matko Knešaurek- Orašar
Veronika Tomak i Matko Knešaurek- Orašar

U kazalištu je važno i gdje sjediš. Barem je tako bilo u mom slučaju za posjete mjuziklu „Orašar“ (17. 12. 2014.), jer baš zato što smo, jedino prijateljica Nikolina Žugec  i ja, imale mjesta na balkonu morale smo proći kroz garderobu. Zato smo imale prilike vidjeti glumce kako se pripremaju za predstavu, a za vrijeme pauze pri prolasku kroz garderobu osmjelile smo se i fotografirale neke glumce. To je primjetio i Matko Knešaurek, glumac koji u predstavi glumi glavni lik Orašara. On me pozvao da se s njim fotografiram. Ostala sam bez riječi od iznenađenja i naravno iskoristila priliku.

No, nije samo ova fotografija   ono zbog čega ću se sjećati ovog “Orašara”. Kao mala djevojčica rado sam gledala crtić “Orašar”, ali mjuzikl „Orašar“ „Aplauz teatra“, u režiji Slavka Jurage, još je bolji nego crtić. Priča mi se čini još nekako maštovitija uz one prekrasne kostime u koje su bili odjeveni glumci i glumice. A tek one ogromne torte, lizalice, sirevi… i sve to na sceni na dva nivoa. Takvu scenu prvi puta sam vidjela. Osim što sve to prekrasno izgleda glumici i izvrsno pjevaju.

Prizor iz garderobe
Prizor iz garderobe

Bio je to doista praznik za oči i uši i nakon predstave sa zahvalnošću sam se sjetila svoje učiteljice solfeggia Silvane Pleše.  Naime, njoj sam rekla da sam  odustala od odlaska u kazalište, ali kad mi je ona ispričala kako je bila oduševljena ovim mjuziklom, promijenila sam svoju odluku. Zbog njene preporuke provela sam uzbudljivo večer u kazalištu, pa zato i ja  vama  preporučam da ukoliko imate priliku odete pogledati „Orašara“ .

Ovaj mjesec „Orašar“ igra u nedjelju 18. siječnja, a Zagreb i nije tako daleko. /Veronika Tomak, 8.a; fotografije: Nikolina Žugec, V.T. i preuzeto s interneta/

Orašar poznatiji kao balet

plakat-orašar_2014-e1418261339935(1)Prije se „Orašar“ u Hrvatskoj mogao gledati u kazalištu isključivo kao baletna predstava. „Aplauz teatar“ prvi je „Orašara“ priredio kao mjuzikl.

Redatelju Marku Juragi, ujedno i autoru teksta, te Lani Blaće, autorici stihova i glazbe, inspiracija za mjuzikl bili su kompozicija ruskog skladatelja Petra Iljiča Čajkovskog te bajka “Orašar i kralj miševa”. Autor te bajke je njemački pisac Ernest Theodor Amadeus Hoffmann.

Gledati “Orašara”  išli smo u pratnji učiteljice Ivane Šiković, koja je i inicirala ovaj posjet kazalištu.

Tihi-Stepanić otkrila nam je „tajne“ svojih knjiga

0

Književni susret

Jasminka laksa 4O-171214

Književnica nas upoznala i s najnovijom knjigom – zbirkom priča “Baš kao Harry Potter“

Kad su književnici i učitelji, kao što je to Jasminka Tihi-Stepanić koju smo u našoj školskoj knjižnici ugostili 17.12., onda i njihovi učenici, na neki način surađuju u nastanku knjiga. Autorica romana tu nam je „tajnu“ otkrila, predstavljajući nam svoj novi roman „Bacit ću ti kompjutor kroz prozor“.

Za taj je roman koristila savjete učenike svoje škole (radi u OŠ Eugena Kvaternika u Velikoj Gorici), a oni su joj pomogli ponajviše oko računalnih termina koje koriste mladi i igrica koje igraju.

Uz maštu, i opažanja iz stvarnog života, uvijek su „utkana“ u njene romane. Tako smo doznali da je i naslov njenog novog romana povezan sa stvarnošću. Roman je već bio potpuno dovršen, a još nije imala naslov za njega. Kad je jedan dan svom sinu rekla rečenicu: „Bacit ću ti kompjuter kroz prozor“, shvatila je da bi to bio idealan naslov romana čija je tema vezana uz računalne igrice i kompjutere.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Jasminka Tihi-Stepanić

Književnica nam je ispričala i da su joj neki njeni učenici bili inspiracija za pojedine likove u njenim romanima. Primjerice, poticaj za roman „Imaš fejs“ bio je događaj iz njene škole. – Jednu učenicu, njene su prijateljice, mjesecima zlostavljale putem fejsa, a ona je o tome dugo šutjela zbog srama, kad sam to doznala to je postala okosnica za ovaj roman – rekla nam je Tihi-Stepanić.

Kako bi bolje shvatila kako funkcionira fejs, književnica se također pridružila toj društvenoj mreži i kako je rekla “navukla“ se na fejs. No, kad je shvatila koliko joj to vremena oduzima, deaktivirala se s fejsa.

Sandi Štimac- raspoloženi sugovornik

Predstavljajući svoja dva romana književnica nas je pitala i o našim iskustvima s fejsom i računalima, a najraspoloženiji za pitanja i razgovor bio je četvrtaš Sandi Štimac.

U želji da njene knjige zabave mlade čitatelje, ali i da svojom poukom pridonesu knjiga laksashvaćanju životne stvarnosti Tihi-Stepanić je napisala i zbirku priča „Baš kao Harry Poter“. Govoreći, nam o toj svojoj najnovijoj knjizi (objavljena je u studenom 2014.) književnica nam je spomenula i priču o dječaku koji se odrekao maturalca.

Što je bio razlog dječakova neodlaska na maturalac te koje veze ima Harry Potter s jednom od priča iz knjige, možete doznati ukoliko u našoj knjižnici posudite najnoviju zbirku priča Jasminke Tihi- Stepanić.

U ponudi knjižnice su i višestruko nagrađivani „Imaš fejs“ te roman „Bacit ću ti kompjuter kroz prozor“. Ovi su romani namijenjeni učenicima viših razreda, a učenicima nižih razreda preporučamo „Priču o medi i visibabi“. Ta je priča dostupna na slijedećoj poveznici –
https://www.skolskiportal.hr/clanak/367-jasminka-tihi-stepanic-prica-o-medi-i-visibabama/  /Ivana Miklečić, 6.b; fotografije: S.L./

Rep mu služi kao “smočnica”

0
Čudnovati kljunaš

Čudnovati kljunaš

Nekad davno imao i zube i bio dvostruko veći

kratkokljuni kljunasti ježak
Kratkokljuni kljunasti ježak

Ima kljun kao patka, rep kao dabar, leže jaja, a mama svoje mlade hrani mlijekom koje luči kroz kožu. Mladunci to mlijeko ližu. Zbog svog neobičnog izgleda, ovi sisavci, dobili su naziv čudnovati kljunaši. Neke sličnosti čudnovati  kljunaš dijeli samo s još dvije životinje na svijetu, to su dugokljuni i kratkokljuni kljunati ježak. Oni  također spadaju u red jednootvora. (Za red jednootvora karakteristično je da imaju isti tjelesni otvor za spolne organe, mokraćni sustav i izmet. Taj se otvor zove kolaka, pa te životine neki još zovu i kolaka životinje)

Čudnovati kljunaši žive u jazbinama i to samo uz istočnu obalu Australije i na Tasmaniji (otočna država u Australiji). Odrasli muški čudnovati kljunaš dugačak je oko 50 centimetara i težak do 1,7 kg, a ženke su nešto manje i teže do 1 kilogram. Takvi su kljunaši danas, no lani je u medijima objavljeno da je u Australiji nekad živio divovski čudnovati kljunaš, dugačak oko metar. Do takvog su zaključka o veličini kljunaša došli znanstvenici sa Sveučilišta Columbia koji su pronašli zub divovskog kljunaša. Starost pronađenog zuba procjenjuje na oko 5 do 15 milijuna godina.

dugokljuni kljunasti ježak
Dugokljuni kljunasti ježak

Divovski kljunaš imao zube

Današnji kljunaš za razliku od svog pretka više nema  zube. Zamjenjuju ih rožnate tvorevine koje im služe kao sito. Dok stišće kljun, kljunaš njima „mrvi“ hranu. Kljun ovoj neobičnoj životinji služi i za orjentiranje pri ronjenju, obzirom da pod vodom roni zatvorenih očiju i ušiju.

kljunas_angRep sličan dabrovom, također ima važnu ulogu u vodi, jer mu služi za upravljanje pri plivanju. Rep  kljunašu služi i kao „smočnica“, u koju pohranjuje višak hranjivih tvari u obliku masti. Kljunaši se hrane uglavnom malim ribama i žabama, punoglavacima i ribljim jajima, a u jednom danu mogu pojesti hrane čak do polovice svoje težine. Noge su im opremljene plivaćim kožicama, ali i pandžama koje su im pomoć za kretanje po tlu.

Ima otrovnu bodlju

beba kljunašKljunaši  mogu postati roditelji s dvije godine. Ženka iznese obično do 3 jajeta. Grije ih  tako što se sklupča uz njih. Kad se izelgnu,  mladunci su dugački oko 2 cm, a do 4 mjeseca majka ih hrani mlijekom.

Kljunaši su nedruštvene životinje. Kad su uplašene,  pod vodom mogu ostati i do 10 minuta. Opasne postaju u  sezoni parenja. Tada u slučaju opasnosti koriste i otrovnu bodlju koja se nalazi na zglobu stražnjih nogu. Njome se služe uglavnom mužjaci,  jer kod ženke tijekom prve godine starosti nestane žlijezda koja opskrbljuje bodlju otrovom. Otrov im je poput zmijskog i može usmrtiti životinju velične psa. Za ljude nije smrtonosan, ali uzrokuje jaku bol koja može trajati tjednima. /Emanuela Koretić, ; fotografije preuzete s interenet; izvori: e-skola.biol.; znanost.geek.hr)05

Novinari „Klinčeka“ posjetili redakciju „Večernjeg lista“

0
Stjepan Blažević, zamjenik gl. urednika s nasim novinarima

Novine

Pred VL laksa 2

Osmec: Novinarstvo je za mene najljepši posao na svijetu

Urednicki kolegij laksa-171114Što će koji dan biti na naslovnici „Večernjeg lista“, odlučuju glavni urednik, njegov zamjenik i pomoćnici, a što će sve biti sadržaj pojedinih rubrika za taj dan, dogovaraju urednici rubrika. Oni o sadržaju ovog dnevnog lista, raspravljaju svako jutro u prostoriji u kojoj smo nedavno (17.11.), boravili i mi, članovi novinarske i filmske grupe, prilikom naše posjete redakciji “Večernjeg lista”.

Osmec Branka-laksa-171114
Urednica B. Osmec

Naša domaćica Branka Osmec, urednica rubrike pisma čitatelja, provela nas je i kroz ostale prostore redakcije “Večernjeg lista”. Prilikom našeg “krstarenja” redakcijom upoznali smo i Stjepana Blaževića, zamjenika glavnog urednika  te Ružicu Cigler, zastupnicu čitatelja. Ona nam je i omogućila posjet redakciji, nakon što je pisala o tekstu našeg učenika Luke Miklečića.

Za boravka u “Večernjem listu” našoj smo domaćici, postavljali brojna pitanja. Na naše pitanje o ustroju redakcije doznali smo da redakciju uz glavnog urednika, njegove pomoćnike i urednike rubrike čine i grafički te urednik fotografije. Uz navedene tu je još i urednik deska. Doznali smo i da je ekipa novinara iz deska zadužena za uređivanje prvih desetak stranica u novinama, u koje dolaze najaktualniji sadržaji.

„Šlager“ nije samo pjesma

Zapamtili smo i podatak da za “Večernji list” piše oko 250 novinara. Većina ih je u Zagrebu, a dio novinara izvještava iz brojnih gradova u Hrvatskoj i inozemstvu. Najviše je novinara “Večernjeg lista” završilo je novinarstvo, politologiju ili filozofski fakultet. No, Osmec nam je rekla da za “Večernji” pišu i liječnici, elektrotehničari…

V. Tomak, L. Ocvirek
V. Tomak, L. Ocvirek

Pitali smo je i kako se može postati dobar novinar i saznali da je osim poznavanja novinarskog stila pisanja, vrlo važno biti znatiželjan i stalno se obrazovati. Osmec nam je rekla  da je u novinarstvu poželjna specijalizacija za praćenje određenog područje. Naučili smo  da je remintenda  ostatak naklade koji se ne proda, te da ti primjerci novina završe na recikliranju. Jedno od naših pitanja odnosilo se i na reklame. Njih naručitelji, pojasnila nam je Osmec, plaćaju po kvadratnom centimetru kojeg zauzmu na novinskoj stranici.

Zanimalo nas je koliko su novinari samostalni u osmišljavanju tema i doznali da  u „Večernjem listu“ oko 40 posto tema predlože novinari, a 60 posto urednici. Pričajući o odnosima novinara i urednika, Osmec nam je preporučila da pogledamo film „U redakciji novina“, napomenuvši da prilično realno opisuje situacije u redakcijama novina.

Naučili smo i da  “šlager” nije samo pojam u glazbi, već i izraz za udarne tekstove koji u novinama dobivaju više mjesta. Pričali smo i o tome kakve odlike treba imati dobra vijest i još puno toga o novinarskom poslu koji je, kako je to rekla urednica Osmec, za nju najljepši posao na svijetu. /Nikolina Žugec, 8.a; fotografije: Veronika Tomak, 8.a, Vanja Vidaković/

Večernji dio austrijskog koncerna

U razgovoru s urednicom Osmec doznali smo i da “Večernji list” izlazi od 1959., kada je nastao spajanjem “Večernjeg vjesnika” i “Narodnog lista”. Od 2000. godine, „Večernji list“ je dio “Styria Medien AG”. Taj austrijski koncern (tvrtka nastala spajanjem više tvrtki sličnih djelatnosti), u svom sastavu ima brojne dnevnike, tjednike, časopise, ali i tri radijske i jednu televizijsku.

Stjepan Blažević, zamjenik gl. urednika s nasim novinarima
Stjepan Blažević, zamjenik gl. urednika s nasim novinarima

Zastupnica čitatelja Ružica Cigler i Antonija Kos
Zastupnica čitatelja Ružica Cigler i A. Kos

Redakcija Vl- laksa-171114
Redakcija – desno soba zamjenika gl. urednika

Lančići sa sovama „in“ su i u našoj školi

0

Modni trend

LANČIĆI SA SOVAMA “IN” SU I U NAŠOJ ŠKOLI 

Antonela Štimac i Mihaela Miklečić
Antonela Štimac i Mihaela Miklečić

Krivac“ je modni kreator Marc Jacobs

Lančiće sa sovama sve se češće može vidjeti i u našoj školi. U 6. b takve lančiće ima 7 učenica, a na školskim hodnicima sovice često viđamo na osmašicama i sedmašicama. „Njuškajući“ po modnim blogovima na internetu, shvatili smo da mi malo kasnimo sa sovicama jer one su vrlo popularne već nekoliko sezona.

pizap.com torbeZnak sove na odjeći i nakitu jako je „in“ bio sedamdesetih godina, a za popularnost posljednjih godina „krivac“ je poznati kreator Marc Jacobs. Njegova kolekcija početkom 2009. bila je u znaku sove i otad kreće ponovni proboj sovica u modu.

Na blogu jewelry-and-stuff piše da je masovnom oduševljenju sovama pridonio i serijal knjiga i filmova „Harry Potter“, „gdje su sove predstavljene kao mudre i inteligentne životinje, koje su neraskidiv dio čarobnjačkog načina života“ . Oni koji su čitali knjigu sjetit će se i sove Hedvige koja je žrtvovala svoj život da spasi Pottera.

Kod nas je sova moda zavladala otkako iz Kine pristižu jeftine verzije tog nakita. Zanimljivo je da se znak sove nije zadržao samo na odjeći, već se proširio i na posuđe, dekoracije za kuće, pa čak i na kolače.

Ukoliko ste do sad nosili samo lančiće sa sovama, možda vas priložene fotografije nadahnu da i sami osmislite neki svoj vlasititi ukras sa svom. /Mihaela Miklečić, 6.b; fotografije iz privatnih albuma M.M i A.Š; ostale preuzete s interneta/

Sova simbol mudrosti, ali i ….

Pretražujući kako su ušle u modu naišli smo i na brojne zanimljivosti o shvaćanju simbola sove u nekim Pizap prstenjenarodima. Dok je negdje, valjda zbog karakterističnog hukanja noću, povezuju sa smrću i nesrećom, u nekim je kulturama povezuju s mudrošću i uspjehom.

U antičkoj Grčkoj sova je bila omiljena ptica Atene, božice mudrosti. Oni su vjerovali da viđenje sove znači pobjedu i sova je bila zaštitnica grčke vojske u ratovima. U Welsu se nekad vjerovalo da da će novorođeno dijete biti blagoslovljeno čuje li trudnica sovin huk.

Među one koji sovu povezuju s nesrećom i smrću, spadali su i stari Rimljani te civilizacije Asteka i Maja. Magične moći sovama pridaju Arapi. Na primjer, u Alžiru se vjerovalo da ako se u ruku spavajuće žene stavi sovino desno oko, ona će reći sve što želite saznati.

 

pizap.com šarlicepizap.com kolekcija 1torte i kolačinokti

Amerikanci već naručuju klonove svojih ljubimaca

0
Američka obitelj s kloniralim psom Lancelotom

Kloniranje

Nagađalo se da su već uspješno klonirani i ljudi, no to nikad nije potkrijepljeno materijalnim dokazima

Dolly_face_closeupNajpoznatija ovca na svijetu zove se Dolly, a slavna je postala jer je bila prvi sisavac nastao procesom nespolnog razmnožavanja nazvanog kloniranje.

Umjesto jajne stanice korištena je odrasla somatska stanice. (Somatske stanice su sve stanice u tijelu osim spolnih.) Potomci takvog načina razmnožavanja nazivaju se klonovi.

Da bi nastala ovca Dolly, znanstvenici, iz škotskog Instituta Roslin,  najprije su  uzeli jednu stanicu iz mliječne žlijezde odrasle ovce i njenu jezgru ubacili u neoplođenu jajnu stanicu druge ovce. Iz te je neoplođene jajne stanice odstranjen DNK (molekula odgovorna za prenošenje nasljednih osobina). Potom su takav zametak usadili u maternicu treće ovce, tzv. surogat majke. Na taj način ovca Dolly postala je genetski slična prvoj ovci.

Dolly je klonirana 1997. i iako je pojam kloniranja otad odjeknuo u javnosti, Dolly nije prvi klon. Prema navodima Wikipedije prvi je klon bio punoglavac kojeg je 1962. stvorio britanski znastvenik Joh Gurdon, a otad se počeo i koristiti pojam kloniranje. Hrvatska enciklopedija piše da je prvi klonirani sisavac bio bijeli miš, a kloniran je 1995.

Zanstvenik Woo Suk Hwang prvi klonirao psa
Znanstvenik Woo Suk Hwang prvi klonirao psa

Klonirali konja, devu….

Nakon Dolly, koja je na svijet došla 1997., znanstvenicima je uspjelo klonirati još nekoliko životinjskih vrsta. Na engleskom izdanju Wikipedije pobrojene su ukupno 23 vrste kloniranih životinja.

Na internet stranicama na hrvatskom jeziku pronašli smo podatke da je mačka prvi puta uspješno klonirana 2002., u Americi. Konj je kloniran 2003., u Italiji, a pas 2005., u Južnoj Koreji. U Ujedinjenim Arapskim Emiratima 2009., klonirali su devu, a kašmirska koza 2012., klonirana je u Indiji.

Talijanski ginekolog tvrdio da je klonirao čovjeka

Severino Antinori
Severino Antinori

Nagađalo se da su već klonirani i ljudi. Da mu je uspjelo klonirati ljude i to još 2000. godine hvalio se talijanski ginekolog Severino Antinori. Na portalu indeks.hr, pronašli smo i podatak da je 2002. američka tvrtka Clonaid, u vlasništvu sekte Raëlijanaca, tvrdila je da je kod njih rođena klonirana beba. Međutim za njihove, ni za tvrdnje talijanskog ginekologa, nije bilo materijalnih dokaza te se i dalje smatra da kloniranje čovjeka još nije nikom uspjelo.

Eksperimentiranje s kloniranjem ljudi osuđuju mnogi, između ostalih i UN (Ujedinjeni narodi). U zemljama na području Europe takvo je eksperimentiranje zabranjeno zakonom. No, drugačija vrsta kloniranja, ona u terapeutske svrhe ne doživljava takve osude i sve se više razvija.

U Europi je prva, među nizom zemalja koje su odobrile terapeutsko kloniranje, bila Velika Britanija. Prema pisanju Radio Vatikana, u Velikoj Britaniji vlasti su 2005. odobrile kloniranje u terpeustske svrhe. Terapeustsko kloniranje ima za cilj stvoriti određeno tkivo ili organ kako bi nadomjestili bolesno tkivo ili organ. /Nikolina Žugec, 8.a; fotografije preuzete s interenta/

Za kloniranje svog psa platili 893.000 kuna

little-nickyOtpočela su i kloniranja životinja po narudžbama. Prema pisanju portala 24. sata, prva komercijalno klonirana životinja bila je mačka vlasnice iz SAD-a. Vlasnicu je to koštalo 288.000 kuna, a 2012. bračni par, također iz SAD-a potrošio je 893.000 kuna za kloniranje svog kućnog ljubimca zlatnog retrivera.

Na poveznici http://www.tlc.com/tv-shows/other-shows/videos/i-cloned-my-pet-the-return-of-sir-lancelot.htm#mkcpgn=snag1 pogledajte video u kojem američki bračni par  objašnjava zašto je dao klonirati psa.

Klonirana kašmirska koza i Riad Amad Shah
Znanstvenik Riad Amad Shah s prvom kloniranom kašmirskom kozom

Dva krokodila za tri torbe

0

Najveći gmazovi

DVA KROKODILA ZA TRI TORBE

Slanovodi krokodil
Slanovodi krokodil

Otkako ih uzgajaju na farmama ugrožene samo 4 vrste krokodila

Ovisno o vrsti mogu narasti do 7 metara, a pronađeni su fosilni ostaci krokodila dugački i do 12 metara. Ovaj gmaz zastrašujućeg izgleda, u snažnoj čeljusti ima puno šiljatih zubi koji rastu tokom cijelog života, a svaki se zub zamijeni u roku od dvije godine. zubati 1

Kao i njegovi zubi i krokodil raste čitavog života, a može živjeti i više od 50 godina. Međutim unatoč svom opasnom izgledu rijetki dožive toliko. Znanstvenici procjenjuju da samo 10 posto malenih krokodila odraste, jer ih kao male pojedu velike ribe, ptice … ali i odrasli krokodili.

Karakteristični su i po ljuskastom oklopu, posebno ojačanom na leđima. Zbog te svoje kože, od koje se izrađuju vrlo kvalitetne torbice, krokodili su bili naročito ugroženi sedamdesetih godina 20. stoljeća. Na portalu balkans.aljazeera.net, pronašli smo podatak da je za tri torbe potrebna koža od dva krokodila dužine 1,5 do 2 metra, a da krokodil toliko naraste treba oko 6 godina. Lovi ih se i zbog mesa, koje se osobitom delikatesom smatra u Kini.

Aligatori su srodnici krokodila

Na farmi
Na farmi

No, otkako se zbog kože i sve traženijeg mesa krokodili uzgajaju na farmama u dvadesetak zemalja u svijetu, na popisu ugroženih su samo 4 od ukupno 23 vrste krokodila i aligatora. Aligatori spadaju u red krokodila, a za razliku od svojih srodnika imaju nešto kraću njušku. Aligatori nemaju ni karakterističan četvrti zub, koji se kod krokodila vidi s obje strane gornje čeljusti i kad su im usta zatvorena.

Krokodili žive u rijekama i jezerima tropskih i suptropskih područja Afrike, Amerike, Australije i Azije, a jedna vrsta krokodila tzv. slanovodi (Crocodylus porosus), može živjeti i u moru. Nilski krokodili spadaju među najveće i najopasnije vrste krokodila, one koje napadaju i čovjeka.
Animal-pictures-crocodile-wallpapers-hd-photos-crocodile-wallpaper-6  Nilski krokodil

Nilski krokodil

Krokodili u Africi usmrte stotinjak ljudi godišnje

Nilske krokodile godinama je proučavao francuski znanstvenik Patrice Faye. Jednog krokodila nazvao je Gustav. Prema njegovim procjenama Gustav je usmrtio do 300 ljudi. Navodno krokodili u Africi usmrte stotinjak ljudi godišnje.

Iako krokodil ima izuzetno snažnu čeljust, pa može savladati i afričkog bivola teškog više od pola tone, njegovi šiljati zubi nisu prilagođeni za kidanje i žvakanje mesa. Zato nakon što usmrte krupne životinje, krokodili ih ugurajaju u neku rupu u obali dok im koža i meso ne omekšaju i natrunu, kako bi je lakše žvakali. Ribe i manje životinje gutaju cijele. Love i na kopnu gdje se spretno kreću na širokim stopalima, a plijenu se prikradaju klizeći na trbusima.

baby-american-crocodile_12_990x742Zanimljivo je da spol mladunaca ovisi o tmepreraturi. Ukoliko jaja sazrijevaju na temperaturi oko 30 stupnjeva izleći će se ženke, a kod viših temperatura izleći će se mužjaci. /Mihaela Miklečić, 6. b; fotografije preuzete s interenta/

Krokodil ulovljen na Filipnima
Krokodil ulovljen na Filipnima

Zanimljivosti

… Ogromni morski krokodil, dugačak 6,4 metra i težak više od tone ulovljen je 2011. na Filipinima
…Prošle godine s jedne farme u Južnoj Africi pobjeglo je čak 15.000 krokodila

Na prvoj poveznici možete vidjeti video o bijegu krokodila, a na drugoj je  dostupan  video o farmi krokodila u Češkoj.

http://www.24sata.tv/ceska-farma-krokodila-turisticka-atrakcija-22045

Zaljubljeni
Zaljubljeni