Na današnji dan obilježava se Svjetski
dan pjesništva. Taj je međunarodni dan 1999. proglasio UNESCO (Organizacija
Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu) kako bi potaknuo pisanje, objavljivanje i
poučavanje pjesništva.
Kod nas u Hrvatskoj, pjesništvu je posvećena manifestacija Goranovo proljeće. Ove godine održava se po 56 put u čast slavnog pjesnika Ivana Gorana Kovačića.
Ne znamo hoće li Julija Ban i Leonardo Pečnik jednog dana postati pjesnici, no njihove pjesmice posvećene očevima jako su se svidjele njihovoj učiteljici Marini Golec zato ih danas objavljujemo u našem školskom listu.
Povijesna grupa naše škole i učenici šestih razreda, u četvrtak 21. veljače, posjetili su Križevce. Nije to bio običan posjet Križevcima kao kad idemo sa svojim roditeljima, nego je to bio kratki izlet na kojem smo učili o povijesti Križevaca.
Izlet je organiziran povodom Međunarodnog dana vodiča koji se obilježava 21. veljače. Naš vodič je bio Đuro Škvorc, bivši učitelj povijesti u našoj školi. On nam je pričao o križevačkoj munjari, crkvi Svetog Križa i grkokatoličkoj katedrali Presvete Trojice. Nakon posjete katedrali smo se razdvojili i jedan dio učenika je u pratnji ravnatelja Stjepana Lučkog obišao Gradski muzej Križevci, a drugi dio je posjetio Gradsku knjižnicu “Franjo Marković” Križevci. Na katu knjižnice obišli smo i sobu u kojoj se nalazi postav posvećen ulozi Križevaca u Domovinskom ratu.
Od glazbene škole do knjižnice pratio nas je još jedan vodič. To je bio pas koji je inače stalno pred glazbenom školom pa tako poznaje nekoliko učenika koji su bili na izletu. Naš poznanik želio se s nama družiti i u knjižnicu, no djelatnici knjižnici na ulazu su ga zaustavili i tu se naše druženje prekinulo. /Paola Tukša, 7.a; foto: Iva Šantić, 7. c/
Greta Thunberg je strastvena ekološka aktivistica koja moćnim političarima ukazuje na problem stakleničkih plinova
Neki je zovu švedskom Malalom, neki Eko-Pipi, a ona se ustvari zove Greta Thunberg. Tek joj je 16 godina, a već je govorila pred najmoćnijim svjetskim političarima. Mediji i političari zainteresirali su se za Gretu jer je inicirala prosvjede u koje se od rujna 2018. uključilo više od 75.000 tinejdžera.
Greta je ekološka aktivistica zabrinuta za naš planet zbog sve veće emisije stakleničkih plinova koji uzrokuju globalno zatopljenje i promjenu klime. Prosvjedovati je započela sama u kolovozu prošle godine zahtijevajući da njena zemlja započne provoditi mjere Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama.
Sjedila je ispred švedskog parlamenta u Stockholmu i odbijala ići u školu sve do izbora u Švedskoj 9. rujna. Otad štrajka svaki petak i kaže da to radi jer odrasli uništavaju njenu budućnost. Inspirirala je velik broj tinejdžera, najviše njih iz Švedske, Nizozemske, Njemačke, Ujedinjenog Kraljevstva, SAD-a, Australije i osobito Belgije. Prema pisanju Jutarnjeg lista u Belgiji se prosvjedi djece održavaju svakog četvrtka i okupe više od 10.000 mladih.
Za 15. ožujka najavljen je masovni prosvjed širom svijeta pod nazivom School Strikes 4 Climate Action. Mediji su prvi prepoznali Gretin aktivizam, a zatim su uslijedili i pozivi političara. U prosincu prošle godine pozvali su je na Konferenciju o klimatskim promjenama Ujedinjenih naroda u poljske Katowice, a u siječnju je gostovala na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu. Na oba sastanka putovala je vlakom jer Greta živi u skladu sa svojim uvjerenjima i ne želi putovati avionom jer i avioni uzrokuju stakleničke plinove. Zato i ne konzumira meso već je veganka.
Među djecom u Hrvatskoj nije se proširio pokret kojeg je pokrenula Greta Thunberg, no možda se 15. ožujka situacija promjeni te se i djeca naše zemlje pridruže Gretinoj inicijativi. /Iva Šantić 7. c; foto: preuzeto s interneta/
Kako bi pojasnili inicijativu švedske djevojčice Grete Thunberg odlučili smo detaljnije opisati što su to staklenički plinovi. Najbolje objašnjenje našli smo na web stranici klima.mzoip.hr.
Tamo piše da su staklenički plinovi vodena para, ugljični dioksid, metan i dušik oksid. Oni nastaju prirodnim aktivnostima i “izmiješani u sloju atmosfere, čine zračni toplinski omotač oko zemlje. Taj omotač sprečava gubitak toplinske energije u svemir i doprinosi da je klima na Zemlji povoljna za život. Bez omotača od stakleničkih plinova, površina Zemlje bi bila 30°C stupnjeva hladnija nego što je danas, nepovoljna za živa bića, hladna i beživotna poput površine Marsa.” Staklenički plinovi su dakle korisni, ali dok ih ima do određene mjere tj. dok ne dođe do pretjeranog zagrijavanja.
Evo kako to objašnjavaju na klima.mzioip.hr . “Sunce zagrijava površinu Zemlje. Zemlja se zagrijava i emitira toplinsko zračenja. Na taj način zemljina površina reflektira oko 70% sunčevog zračenja dospjelog na njezinu površinu. Staklenički plinovi u atmosferi apsorbiraju dio tog zračenja čime dolazi do zagrijavanja atmosfere što se naziva “učinak staklenika”. Kao rezultat, Zemljina površina odražava klimu koja je povoljna za živa bića. Međutim, izgaranje fosilnih goriva i sječa šuma uzrokuju povećanje količine ugljičnog dioksida u atmosferi. Ljudi svojim aktivnostima ispuštaju i druge stakleničke plinove, kao što su metan i dušik oksid. staklenički plinovi nastali ljudskim aktivnostima utječu na cijeli sustav dovodeći do dodatnog globalno zagrijavanja. U proteklih 100 godina globalna temperatura je porasla u prosjeku 0.4-0.8. °C
Na spomenutoj web stranici izdvojili su i glavne izvore stakleničkih plinova i moguće mjere za smanjenje emisije stakleničkih plinova.
Glavni izvori stakleničkih plinova su:
izgaranje fosilnih goriva,
industrijski procesi,
odlaganje otpada,
sječa šuma,
poljoprivredna proizvodnja i
stočarstvo.
Mjere za smanjenje emisija stakleničkih
plinova su:
korištenje obnovljivih izvora energije,
povećanje energetske učinkovitosti,
energetsko korištenje otpada,
promjena tehnologija u industriji,
razvrstavanje otpada,
izolacija zgrada,
korištenje javnog prijevoza,
korištenje automobila koji troše manje goriva i
pošumljavanje.
Znanstvenici i političari svjesni su problema koje uzrokuju staklenički plinovi. O tome se već godinama govori, a i velik broj zemalja potpisao je tzv. Protoklol iz Kyota (2005.) i Pariški sporazum o klimatskim promjenama (2015.) Ovim posljednjim sporazumom iz Pariza, države potpisnice dogovorile su “da će porast prosječne svjetske temperature zadržati na razini znatno manjoj od 2 °C u usporedbi s predindustrijskim razinama te da će ulagati napore da se taj porast ograniči na 1,5 °C.” Jedna od mjera kojom to žele ostvariti je i 40% smanjenje emitiranja stakleničkih plinova.
Glumica Petra Težak i glazbenik Miro Manojlović u srijedu (13. 2.) gostovali su u 7. a i 7.c kako bi nas poučili svirati na starim bocama, konzervama i drugim stvarima koje mi uobičajeno zovemo smećem. Ta zabavna radionica u društvu spomenutih umjetnika bila je ustvari nagrada za ono što smo već sami pokušali krajem školske godine kroz našu grupu Glazboelektrana.
Motiv za naš pokušaj sviranja na otpadnim stvarima bio je ekološko edukativni-glazbeni natječaju „Reciklasičari za ljepšu našu“ Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost RH.
Ekipa Glazboelektrane koju su činile Elena Bošnjak, Magdalena Santo, Jelena Poljak,Helena Kemenović, Helena Hrgovan, Marta Sokol, Iva Šantić, Leona Peklić i Josipa Mikec tad su osmislile i “odsvirale” na različitim starim bocama i konzervama melodiju. Učiteljica Ivana Šiković snimila je taj uradak a i poslala ga na navedeni natječaj.
Naša je “skladba” bila dovoljno dobra za osvajanje nagradne radionice i upravo zato su nas u srijedu posjetili glumica Težak i glazbenik Manojlović. Oni su na radionici postali dirigent i asistentica dirigenta i na vrlo duhovit način su nas upozorili na potrebu recikliranja.
Zajedno smo osmislili snimili i kratku “skladbu” Putovanje sreće kroz smeće i kroz to zabavno iskustvo naučili smo kako na starim konzervama, bocama…dobiti tonove slične tonovima pravih glazbenih instrumenata. /Leona Peklić; foto: Ivana Šiković/
Uz pomoć voditelja
Natcha pokušali smo pisati hip hop pjesmu
Madrid, glavni grad Španjolske bio je odredište naše Erasmus+ razmjene prva dva dana, 28. i 29. siječnja. Ovaj grad s mnoštvom ogromnih zgrada koje plijene pažnju zanimljivim detaljima na svojim pročeljima dijelom smo upoznali u pratnji vodiča, a dijelom sami dok smo išli s aktivnosti do restorana i vraćali se natrag u hostel.
Prema našim procjenama svaki smo dan prošli oko deset kilometara u društvu naših partnera te naših vodiča kroz Madrid. Kroz brojne ulice Madrida vodili su nas članovi španjolskog Erasmus+ tima: Sara Martin Caro Zapardiel i njen suprug Noel te Isabel Lozano.
Kako smo naše aktivnosti odlučili opisivati unatraške, ovaj tekst počinjemo s drugim danom boravka u Madridu. Prva aktivnosti tog dana bila je radionica “Riječ i poezija”. Na toj radionici udruge Cross Border imali smo zadatak napisati tekst za hip hop pjesmu. Tekst pjesme trebao je govoriti o nama, našim osjećajima i sjećanjima. Pjesmu smo pisali uz pomoć uputa i pitanja koja nam je postavljao voditelj radionice Natch. Pisali smo sjedeći na jastučićima na podu, svatko gdje mu je odgovaralo. Pisali smo na svom jeziku i iako nismo razumjeli riječi koje su čitali dobrovoljci, činilo se kao da ih razumijemo. Od članova našeg Erasmus+ tima najhrabrija je bila Karla Ferenčak, koja je pred prisutnima pročitala svoju pjesmu i zaradila pljesak.
Vidjeli smo čuvenu Pisassovu Gernicu
Nakon ručka umjetnost smo povezali s rodnom ravnopravnošću, glavnom temom naše Erasmus+ razmjene. Naime, posjetili smo Muzej suvremene umjetnosti Reina Sofija i razgledali izložbu o ženama u španjolskoj umjetnosti. Tamo smo doznali i podatak da u fundusu Muzeja ima samo 13 posto djela slikarica. Čuli smo i da je na izloženim slikama na kojima se nalaze žene, njih čak 85 posto obnaženo.
Na kraju posjeta slavnom Muzeju razgledali smo i njegovo najpoznatije djelo, Picassovu Guernicu. Od naših smo pratiteljica po Muzeju doznali da je ovo Picassovo remek djelo nastalo kao protest protiv režima Francisca Franca i njegovih nacističkih saveznika koji su 1937. (tijekom građanskog rata u Španjolskoj) bombardirali gradić Guernica. Picasso, kao jedan od istaknutih protivnik Francovog režima, nije dopuštao da se ta slavna slika vrati u domovinu sve dok se u Španjolskoj nije uspostavila demokratska vladavina. Zato se ova čuvena slika u Muzeju suvremene umjetnosti nalazi tek od 1981.
Posjetili smo ulice
nazvane po ženama čuvenim po borbi za ravnopravnost žena
Prvi dan Erasmus+ razmjene započeli smo posjetom Filmoteci, ustanovi koja čuva djela španjolskih filmskih umjetnika. Njihove filmove, scenarije i razne druge podatke. Na našu zamolbu jedan od zaposlenika Filmoteke iz arhiva nam je izvadio fotografije čuvenog španjolskog glumačkog bračnog para Penelope Cruz i Javiera Bardema. U Filmoteci smo imali prilike pogledati i nekoliko kratkih filmova iz razdoblja početka kinematografije u Španjolskoj. Među njima i “Izlazak s podnevne mise iz crkve El Pilar u Zaragozi” iz 1986., za kojeg se drži da je prvi film snimljen u Španjolskoj.
Popodne je opet bilo posvećeno rodnoj ravnopravnosti. Ovaj puta o toj smo temi učili razgledavajući madridske ulice nazvane po ženama koje su dale značajan doprinos u borbi za ravnopravnost žena u španjolskom društvu. Posjetili smo i ulicu posvećenu Clari Campoamor, čuvenoj sufražetkini i političarki. O njoj smo i prethodno ponešto doznali i iz prezentacije koju su naši španjolski kolege pripremili kao dio zadatka o španjolskim građanskim aktivistima.
I na kraju našeg prikaza o Erasmus+ učeničkoj razmjeni u Španjolskoj podatak da smo Madridu boravili u The Hat hostelu. Zanimljivo uređen hostel na zidu u predvorju ima istaknutu slijedeću rečenicu: ” Wherever I lay my hat that’s my home” ili u prijevodu “Gdje god stavim šešir, to je moj dom”. Ljubaznost naših domaćina tijekom ove petodnevne razmjene dala je doprinos da se osjećamo kao da smo kod kuće, kao da je Španjolska naš dom. Zato ćemo se dugo sjećati dana provedenih u Mardidu, Toledu i Manzanaresu. /Antonija Poljak, Marta Sokol, Snježanja Švagelj,; foto Martina Sokač; S. L./
Više fotografija dostupno je na slijedećim poveznicama:
Coke Riobóo, dobitnik Goye (španjolskog Oscara) učio nas stop animaciju
U šetnji unatraške našom Erasmus+ učeničkom razmjenom u Španjolskoj na redu su četvrti i treći dan
Cijeli četvrti dan boravili smo u školi naših domaćina jer je taj dan bio posvećen učenju stop animacije. Kako napraviti animirani film u ovoj tehnici učio nas je CokeRiobóo, poznati španjolski umjetnik, autor filmske glazbe i brojnih animiranih filmova. Za jednog od njih (“El viaje de Said”) 2007. dobio je Goyu, najznačajniju španjolsku filmsku nagradu, njihovog Oscara.
Voditelj radionice Coke Riobóo
Naš voditelj Riobóo rekao nam je da se animirati može svašta ( pijesak, ljude, zrna kave…) samo je važno osmisliti dobru priču. Najprije smo pogledali nekoliko njegovih filmova, a onda nam je pokazao kako se radi s plastelinom. Uskoro je pod našim noktima bilo plastelina u različitim bojama jer smo dobili zadatak da sami napravimo animirani film s figuricama od plastelina. Svoje likove snimali smo mobitelom, a zatim smo filmove uredili u programu Stop motion studio. Naš hrvatski tim napravio je dva kratka filmića. Sedmašice su osmislile film o pčeli, a osmašice o hobotnici.
Paella u knjižnici
U drugom dijelu radionice učili smo animirati likove načinjene od novinskih fotografija, a teme filmova bile su posvećene rodnoj ravnopravnosti. Moguće ideje za film bile su na zidu učionice. Naime, tamo smo prethodno izložili likovne radove svih partnerskih zemalja na temu rodne ravnopravnosti. Koristeći časopise napravili smo nekoliko zanimljivih kratkih filmova. Njih će naš voditelj Riobóo ujediniti u jedan i poslati nam ga za blog našeg projekta.
U
pauzi između prvog i drugog dijela radionice preselili smo se u knjižnicu, ali
ne da bi čitali već ručali. Naime, u školskoj knjižnici servirana nam je
paella, tradicionalno španjolsko jelo od riže s različitim dodacima. Naši
domaćini poslužili su nam nekoliko vrsta tog ukusnog jela. Većina nas kušala je
morsku paellu sa škampima i kozicama te onu s pilećim i mesom kunića.
Dan u školi naših domaćina završili smo Kahoot kvizom o Španjolskoj. Bilo je to baš zabavno natjecanje u kojem je najviše bodova osvojio Konrad Serafin, član poljskog tima.
Tajni sastojak pasju dlaku, izvukli smo iz krzna ljubimca jednog prolaznika
Posjetom
televiziji regije Castilla-La Mancha u
Toledu, započeli smo treći dan naše Erasmus+ avanture u Španjolskoj.
Televizija CMM postoji 18 godina. Naš je vodič istaknuo da su započeli raditi u vrlo skromnom prostoru, a sada su njihovi studiji i uredi smješteni u ogromnoj modernoj zgradi. Razgledajući radijske i tv studije od naših smo domaćina doznali da su osim radio i TV programa svoje djelovanje proširili i na društvene mreže kako bi se približili i mlađoj publici. To je očito dobra strategija jer su se pohvalili da su u vrhu po gledanosti među regionalnim španjolskim televizijama.
Televizija je smještena izvan centra Toleda, a samo središte grada Toleda, do 1565. glavnog grada Španjolske, upoznali smo kroz igru Scavenger hunt (lov na blago). Grad Toledo u srednjem vijeku bio je važno sjedište poučavanja magije pa je i naš zadatak bio vezan uz vještice i magiju. Cilj je igre bio “uloviti” ubojicu, člana jednog bratstva, a zadatke koji su nam trebali pomoći u odgonetanju tajne bili su raspoređeni na papirićima po cijelom gradu. U odgonetanju su nam trebali pomoći i razni tajni sastojci poput pasje dlake. Nju smo, zahvaljujući ljubaznosti jednog prolaznika, izvukli iz krzna njegovog ljubimca.
Ubojicu na kraju nismo ulovili jer je ustvari pravi cilj igre bio upoznati ovaj predivni grad (od 1987. je na popisu UNESCOV-e svjetske baštine) u kojem se, kako smo naučili, miješaju utjecaji kršćanske, arapske i židovske kulture. / Antonija Poljak, Karla Ferenčak, Snježana Švagelj; foto: Martina Sokač, S.L./
Više fotografije i animirani film o hobotnici pogledajte na priloženim poveznicama
Poveznica za Kizoa – Spain 4. dan (s filmom o hobotnici)
Ujedinjenost je budućnost Europe – rekao je gradonačelnik Julian Nieva
Španjolska – zemlja flamenca, koride, privremeno boravište našeg Luke Modrića… Mogli bismo nabrojiti još mnoge asocijacije vezane uz Španjolsku, no ovaj puta razlog pisanja o toj državi jest učenička razmjena Erasmus+ timova u sklopu projekta “Small step for film, a big one for Europan citizenship”.
Na razmjeni smo zajedno s partnerskim školama iz Italije i
Poljske bili pet dana u razdoblju od 28. siječnja do 1. veljače, a u ovom
tekstu krećemo od posljednjeg dana jer svi smo se složili da su tog dana bila
najvažnija događanja u sklopu ove razmjene.
Prva aktivnost bila je posjet gradskoj vijećnici Manzanaresa
gdje nas je primio gradonačelnik Julian
Nieva. Obraćajući nam se gradonačelnik je rekao da je ujedinjenost budućnost Europe i da preživjeti možemo samo
ujedinjeni. Koordinatorima našeg projekta poklonio je statue Miguela De
Cervantesa, jednog od najznačajnijih španjolskih pisaca.
Uslijedio je posjet najvećoj
crkvi u Manzanaresu te Muzeju Manuela
Pina. To je muzej posvećen jednom od čuvenih kreatora koji je imao veliki
utjecaj na španjolsku modu. U muzeju je izložena njegova posljednja kolekcija
inspirirana kukcima. Prekrasne kreacije plijenile su našu pažnju. Isprobati ih
nismo mogli, no zato smo uz gotovo svaki model snimili brojne fotografije.
Degustacija sira u Muzeju Queso Manchego
Razgledali smo i nekadašnju vojnu utvrdu iz 14. stoljeća u
kojoj danas smješten ekskluzivni restoran. Posjet Muzeju Queso Manchego došao je
u pravi čas jer smo tada već bili prilično gladni. U tom muzeju istoimenog izvrsnog ovčjeg sira
ponudili su nas svojim sirom koji se proizvodi u tvornici do muzeja. U muzeju
smo razgledali i umjetničku zbirku posvećenu poznatom toreadoru Ignaciu
Sanchezu Mejiasu koji je preminuo od ozljeda nakon koride održane u
Manzanaresu. Svi satovi u prostoru
muzeja pokazuju 17 sati jer je to
vrijeme kad je preminuo taj slavni toreador, o kojem su pisali i književnici poput Garcie Lorce.
Šetajući do restorana i potom do škole imali smo priliku
bolje upoznati živopisni grad Manzanares. Grad ima oko 20 tisuća stanovnika, a većina njih živi u
prilično uskim ulicama, u kućama u nizu bez dvorišta. No, doznali smo da većina tih kuća
ima unutrašnja, dijelom natkrivena, dvorišta u kojima se njihovi stanovnici
hlade za ljetnih vrućina.
Škola naših domaćina IES AZUER, smještena je u kvartu u
kojem dominiraju zgrade većinom od
crvene ili žućkaste cigle kao i dosta kuća u Mazanaresu. Nasljeđe je to tzv. Mudejar stila
(nastao je pod utjecajem islamske kulture, a ujedinjava i elemente romanike,
gotike i renesanse).
Radionica o rodnoj ravnopravnosti
U školi naših
domaćina posljednjeg dana je održana i
radionica o rodnoj ravnopravnosti. Kroz zabavnu
igru uloga shvatili smo poruku da biti dječak ili djevojčica može značiti
sve što želiš. Shvatili smo da je potrebno otkriti što želimo i ostvariti svoje
snove. Naš život i naša budućnost je u
našim rukama i ne trebamo se ograničavati tradicionalnim stereotipima, kako je to napomenula
voditeljica radionice Ana Fernandez de Vega. Nakon radionice učenici su
prezentirali svoje uratke o seksizmu u
glazbi te ženama koje su se istaknule u borbi za ženska prava.
Toni
Kruna tog dana bio je završna priredba u školskoj dvorani okićenoj brojnim balonima u našu čast. Među plesačima koji su izveli nekoliko dojmljivih plesova bila je i simpatična Belinda, sudionica razmjene u Poljskoj. U organizaciji događanja sudjelovao je i naš prijatelj Toni. On je također bio na razmjeni u Poljskoj. Toni je kao i u Poljskoj dokazao da je s njim uvijek zabavno, a svoju gostoljubivost iskazao je i prigodnim poklonom za Davida Lučkog, sudionika prethodne razmjene. Zajedničkom fotografijom i vrlo dojmljivim pismom iznenadio je i obradovao i koordinatoricu našeg projekta.
Kao što je to već običaj razmjena je završila suzama. Opraštanju su prethodili ples i večera na kojoj je uz španjolske specijalitete osobitu pažnju privlačio ogroman kruh s natpisom Erasmus+. / Marija Magdalena Hubina, Snježana Švagelj; foto: Martina Sokač, S. L./
Ime su dobili po jednoj od ne baš pozitivnih ljudskih osobina, a ljenjivcima ih zovu zato što su najsporiji sisavci na zemlji. Istraživanja su pokazala da za jednu minutu na tlu mogu preći samo 1,5 metar. Osim što se sporo kreću jako je spora i njihova probava pa im treba čak 30 dana da probave jedan list.
Postoji još jedan razlog za njihovo ime, a to je način kako provode vrijeme. Naime, oni spavaju po 20 sati dnevno, a većinu vremena u svom životu provedu na granama drveta i to okrenuti leđima prema tlu. Kandže u obliku srpa pomažu im da čvrsto obuhvate grane. Takav, nama čudni položaj, omogućava im građa tijela, jer njihovi unutrašnji organi smješteni su uz rebra kako im ne bi stvarali pritisak na pluća. Upravo takva građa tijela, prilagođena životu na drvetu, razlog je njihovom sporom kretanju na tlu.
S drveća silaze uglavnom jednom tjedno i to samo zato da bi obavili nuždu zbog koje mogu izgubiti i do trećine tjelesne mase, a valja reći da ovisno o vrsti teže od 3 do 10 kilograma. No, u pretpovijesno doba postojali su ljenjivci visoki šest do sedam metara, a navodno su težili između četiri i sedam tona.
Jedini su sisavci s 9 vratnih pršljenova
Osnovna razlika među ljenjivcima je broj prstiju na prednjim udovima pa postoje dvoprsti i troprsti ljenjivci. Dvoprsti su veći, ali i oni na stražnjim udovima imaju po tri prsta. Troprsti se hrane isključivo lišćem, a dvoprsti ponekad i voćem i ako imaju sreće ponekim malim beskralježnjakom.
Ono po čemu se ljenjivci razlikuju od svih drugih sisavaca je broj pršljenova u vratu. Dok svi ostali sisavci imaju 7 vratnih pršljenova, ljenjivac ih ima 9 i to mu omogućava da glavu može okrenuti do 270°.
Iako većinu vremena provode ovješeni na drvetu, otkriveno je da su dobri plivači. Naravno i plivaju sporo, ali bez kisika pod vodom mogu do čak 40 minuta.
Zbog oštrine vida njihov je najveći neprijatelj orao. Orlovi ih uočavaju, unatoč tome što su na drvetu gotovo nevidljivi zbog algi nakupljanih na površini njihovog krzna. Osim što im alge pomažu da se stope s okolišem, alge na krznu su im i izvor hranjivih tvari. Ljenjivci ih ližu, a neke hranjive tvari iz algi upijaju i preko kože.
Ljenivci u zatočeništvu mogu živjeti do 30 godina, a u prirodi do 20. Žive isključivo u šumama Srednje i Južne Amerike i tamo su vrlo brojni. Znanstvenici su otkrili da u jednom kvadratnom kilometru šume živi i do 700 ljenjivaca, dok na istoj površini živi samo do 70 majmuna urlikavaca.
Na poveznici ispod teksta pogledajte kako ljenjivac prelazi preko ceste. /Anastazija Blagaj, 5. b; fotografije preuzete s interenta/
O različitosti i toleranciji 6 učenica naše škole imat će prilike učiti tijekom učeničke razmjene u sklopu našeg Erasmus+ projekta u Španjolskoj od 27. siječnja do 2. veljače. Sigurno će biti zahtjevno, ali i zanimljivo boraviti među djecom koja govore različite jezike i imaju drugačiju kulturu i običaje od naših.
Izvijestit ćemo o tome kako nam je bilo, a u ovom tekstu donosimo primjer kako se o toleranciji i različitosti može učiti u školi i to uz pomoć filma “Ljepota je u različitosti”. Film su snimili učenici iz OŠ Marije Jurić Zagorka iz Zagreba, a u sklopu Erasmus+ projekta “Small step for film, a big one for European citizenship” gledali su ga učenici 6. a.
Neki od njih su pripremili kratke komentare filma u web alatu Genial.ly. Vrlo jednostavan za upotrebu ovaj alat pruža mogućnost izrade prezentacija, umnih mapa, info grafika i kvizova i brojne predloške koji će vam pomoći pri izradi vaših uradaka. Kad radite prezentaciju ne trebate se opterećivati jeste li je spremili jer se vaš rad automatski sprema.
Na poveznici ispod teksta potražite upute za rad u alatu Genial.ly te komentare filma Dominka Đurina, Filipa Občevića i Luke Šoka. U njihovim prezentacijama potražite i poveznicu film “Ljepota je u različitosti”. / S. L.; fotografija iz filma/
