Od ponedjeljka kad je započela nova školska godina, po izlasku iz autobusa u našu školu više ne idemo stazom pored škole već po ulici. Razlog je naša sigurnost jer se ovih dana odvijaju radovi na krovu naše školske zgrade, čiji je dio oštećen tijekom nevremena u svibnju.
Ponekad je zbog radova prilično bučno, ali to nas ne smeta jer znamo da ćemo uskoro imati siguran krov. Nadamo se da na tavanu nakon radova više neće biti mnoštvo golubova i da krov ovaj puta neće otpuhati vjetar kao što se to s manjim dijelom krova desilo ovog svibnja, ali i prije desetak godina kad je vjetar odnio velik dio krova. /Anastazija Blagaj, 6. b; foto: S.L./
Učiteljica Martina Sokač piše o svom iskustvu s Erasmus+ razmjene u ski resortu Trije Kralji
Ljetni praznici za mene su aktivni odmor čak i u smislu profesionalnog usavršavanja. Da profesionalno usavršavanje nije samo dosadno sjedenje i slušanje predavanja na seminarima kao što često svjedočimo, imala sam se priliku uvjeriti nedavno i to iz prve ruke.
Naime, Erasmus+
partnerstvo koje smo ostvarili unazad 2 godine, otvorilo mi je vrata
neformalnom načinu obrazovanja i usavršavanja. Društvo Afrikanaca u
Hrvatskoj (op.a. sada Dijaspora Afrikanaca u Hrvatskoj) imalo je
otvoren natječaj za Erasmus Youth Exchange pod nazivom Have we MET before?
u suradnji s Institutom za afričke studije iz Ljubljane s temama migracija,
integracije, građanskog aktivizma te mi je to predstavljalo svojevrstan izazov,
nadogradnju postojećih znanja i odlična prilika za networking i diseminaciju u
sklopu našeg Erasmus projekta Mali korak za film, veliki za europsko
građanstvo.
Zajedno sa sudionicima iz 10 europskih zemalja
Sedmodnevni trening odvijao se u Sloveniji u ski resortu Trije Kralji, a treneri – voditeljice su bile iskusne Rumunjke Mihaela Amarei i Ioana Ursuleu s višegodišnjim iskustvom na pozicijama marketinga, coachinga, leadershipa i educiranja trenera u sklopu Erasmus programa Train the trainers. Sudionici treninga bili su iz 10 europskih zemalja (Irska, Cipar, Turska, Hrvatska, Litva, Letonija, Slovenija, Poljska…) i raznih nevladinih udruga, kako youth workers tako i profesionalci na visokim pozicijama unutar nevladinih organizacija tako da je sve zajedno bilo jedno šaroliko okruženje gdje smo svi učili i saznavali neke nove informacije jedni od drugih.
Svako takvo okupljanje
također je i prilika za networking pa
se nadam da ćemo i proširiti utjecaj na internacionalni doseg našeg školskog Erasmus+ projekta za koji su već
neki sudionici iskazali interes jer se dotiče tema o kojima dijelimo zajedničke
interese (aktivno europsko građanstvo, problemi migracija, građanski odgoj…).
Trening je također bio fokusiran i na tehnički zahtjevan dio Erasmus projekata,
a to je planiranje, praćenje i evaluacija. Naučili smo i kroz radionice
isprobali različite aspekte project
managementa, a najzanimljiviji dio su bile metode kojima smo vježbali
praćenje i evaluaciju aktivnosti unutar projekta koje ću implementirati u
budućem radu na projektima.
Svoje zemlje predstavljali kroz hranu
Da sve ne bude šturo i dosadno, organizatori su se pobrinuli da svaki dan imamo zanimljive aktivnosti nakon kraja radnog dana tako da smo imali interkulturalne večeri gdje smo svi predstavili svoje zemlje kroz hranu, ples, piće, običaje i odjeću. Imali smo i organizirana pješačenja po turističkim stazama Pohorja i istraživanje krajolika, a najzanimljivija aktivnost svima nama je bila joga smijeha koju je vodila certificirana yoga trenerica Ioana. Nevjerojatno je koliko izgleda jednostavno i čudno, no kada jednom isprobate i vidite kako smijeh stvarno utječe na naše tijelo i koliko je smijeh zarazan te da su 3 sata joge smijeha zapravo odlična tjelovježba. Ta aktivnost toliko nam se svidjela da smo je na kraju imali i za jutarnje buđenje prije radnih zadataka😊
Svijet je tvoje igralište
Mnogima se čini da su Erasmus+ projekti dodatno opterećenje zbog dodatnog rada i papirologije koju treba odraditi unutar zaduženja, no kad jednom vidite, isprobate mogućnosti, dođete u dodir s drugim kulturama, novim načinima rada i kontaktima diljem svijeta, garantirano ćete promijeniti stav kao što su i naši učenici sudionici našeg Erasmus+ projekta. Kao što izreka kaže “The world is your playground“ (op. a. Svijet je tvoje igralište), bez straha zaigrajte igru. Ono što ćete otkriti, naučiti i čime ćete se oplemeniti nema ni jedna diploma fakulteta; dobit ćete životnu diplomu i iskustvo da prenesete učenicima kako je to biti građanin Europe, a nadasve građanin svijeta i potaknete ih kroz rad da i sami krenu u veliku avanturu cjeloživotnog formalnog ali i neformalnog obrazovanja te postanu aktivni europski građani koji mogu, žele i u budućnosti će svojim znanjem i iskustvima doprinijeti razvoju svoje okoline ali i utjecati na razvoj na europskoj pa čak i svjetskoj razini. /Martina Sokač/
O glavnoj temi razmjene, problemu migracija, učili smo uspoređujujući moguće vrste filmske glazbe za film o malom imigrantu koji se utopio u majci nogometaša Balotellija
Možda je mogao postati poznati nogometaš poput Marija Balotellija, čiju je majicu nosio kad se utopio u moru kod Sicilije. Film “Ballo” o dječaku imigrantu iz Sirije, jednom od onih koji je želio bolju budućnost, a završio je svoj život u Mediteranskom moru, jako nas je dirnuo. Gledali smo ga na radionici o problemu migracija, posljednjeg dana naše Erasus+ razmjene u Italiji.
Na toj radionici problem migracija obradili smo na zanimljiv način, uspoređujući moguće vrste glazbe u tom filmu. Na radionici smo čuli i tužne statističke podatke o utapanju migranata u Mediteranskom moru. Samo lani u tom se moru utopilo 2,277 migranata.
Prizor iz filma “Ballo”
Budi human
Ta je radionica, kao i sve ostale aktivnosti u vezi problema migracija na razmjeni, te filmovi na tu temu koje smo gledali na našem festivalu, imala istu poruku. Prema migranitima se treba se ponašati humano i bez predrasuda, i treba ih integrirati u društvo.
Radionica o glavnoj temi naše razmjene nije bila prvo događanje posljednjeg dana razmjene. No, stavljamo je na prvo mjesto jer je zbog svoje poruke to bila najvažnija aktivnost petog dana, kojeg smo započeli posjetom kazalištu Petruzzelli. Iz loža, smješteni na udobne crvenie plišane stolice, gledali smo operu o Pinnochiju, poznatom junaku talijanske književnosti, o kojem smo i pripremali prezentaciju prije odlaska na razmjenu.
Nakon posjete kazalištu upoznali smo stari dio grada Barija. U uskim ulicama ovog dijela grada posebna atrakcija su gospođe koje ručno, po starim tradicionalnim receptima, izrađuju tjesteninu. Kod jedne majstorice duže smo se zadržali, ali na ponudu da sami pokušamo oblikovati jednu “orecchiettu” nije se odvažio nitko iz grupe osim naše pratiteljice.
Važna aktivnost posljednjeg dana bila je i predstavljanje prezentacija o migracijama iz naših zemalja te glazbe o problemu migranata. Važna i atraktivna aktivnost bio je i Kahoot kviz o Italiji. Igrali smo s puno navijačke strasti. Svi smo prilično znali, ali najbolja je bila španjolska učenica Isabel Trujillo Parra, a drugo je mjesto osvojila naša Leona Peklić.
Dobro raspoloženje nastavilo se i na završnom partiju. Uz ritmove popularnih melodija plesali smo do iza ponoći, kad smo se kao i na svakoj razmjeni rastali u suzama. Te suze potvrđuju ono što je rekao naš Patrik Benčak za vrijeme video streaminga nakon festivala u Bariju. Na ovim smo razmjenama postali više od predstavnika naše škole u posjeti stranoj zemlji. Postali smo obitelj, Erasmus+ obitelj. /Karla Ferenčak; Iva Šantić; foto: S. L.; Matrina Sokač/
Veći dio četvrtog dana naše Erasmus+ učeničke razmjene u
Italiji proveli smo u Materi, Europskoj prijestolnici kulture za 2019. godine.
Grad koji je sredinom prošlog stoljeća nazivan sramotom Italije jer nije imao
struje, kanalizacije i vodovoda zbog čega ga je većina stanovništva napustila, danas je
jedno od najpoznatijih turističkih odredišta u Italiji.
Brojni restorani i hoteli otvoreni su u renoviranim starim kućama za što je zaslužno i pravilo koje omogućava zainteresiranima da kuću otkupe za samo 1000 eura. Kuću zatim moraju urediti točno određenim materijalima tako da bi grad zadržao svoj nekadašnji izgled. Od našeg smo vodiča doznali i da je Matera najstarije naselje u Italiji. Nastala je pred oko 9 tisuća godina. Tada su stanovnici živjeli u okolnim pećinskim naseljima.
Kao ovogodišnja Europska prijestolnica kulture, Matera ove godine ima mnoštvo kulturnih događanja. Mi smo uz arheološki muzej Matere imali prilike posjetiti izložbu brazilske umjetnice Luise Manzon posvećenu migracijama, a na ulicama Matere razgledali smo nekoliko statuta u sklopu izložbe posvećene stvaralaštvu slavnog slikara Salvadora Dalija.
Dan posvećen upoznavanju talijanske kulture završili smo u Sammichele di Bariju. U tom smo gradu razgledali muzej seljaštva i vidjeli kako su nekad živjeli seljaci regije Apulia. /Luka Šok, Leona Peklić; foto: S.L./
Na festivalu prikazani filmovi koje smo snimili tijekom našeg Erasmus+ projekta
Preko dvjesto učenika iz Barija sudjelovalo je na našem filmskom festivalu “A Big Step for European Citizenship” – “Veliki korak za europsko građanstvo”. Festival se održao trećeg dana Erasmus+ učeničke razmjene u školi “Luigi Santarella” u Bariju.
U prvoj projekciji prikazano
je 8 filmova koje smo snimili tijekom
projekta. U drugoj projekciji gledali smo još 8 filma iz partnerskih zemalja, a
još 4 filma gledali smo za vrijeme Okruglog stola “Dobre prakse iz regije
Apulia”.
Pobjednički film “Borac protiv seksizma”
Za priznanja su konkurirali samo filmovi koje smo snimali tijekom našeg projekta, a ocjenjivala ih je publika. Najbolji film po mišljenju djece prisutne u dvorani bio je film “Borac protiv seksizma” naših prijatelja iz Španjolske. Njihov film izgleda poput video igrice, a kroz junake video igrice na duhovit su način progovorili o problemu seksizma odnosno rodne ravnopravnosti.
I svi ostali filmovi bili su zanimljivi, a najviše nas je nasmijao film “Reciklažna zabava”. To je film naših prijatelja iz Italije. Glavna junakinja filma je djevojčica koja se neprestano zalaže za ekološko ponašanje. No, u praksi se baš ne pridržava onog za što se zalaže. Članovi našeg tima s osobitim zanimanjem pratili su i drugi talijanski film “Stigao je još jedan leptir” jer su u tom filmu male uloge glumili i neki naši učenici i koordinatorica projekta. Naime, naši prijatelji iz Italije dio filma snimili su u našoj školi za vrijeme učeničke razmjene u Hrvatskoj.
Karlo Aleksić
Festival je bio odlično organiziran i lijepo je bilo na velikom platnu gledati filmove koje smo pripremali tijekom našeg dvogodišnjeg projekta. U drugoj i trećoj projekciji gledali smo filmove o problemima migranata, o djeci koja žive bez roditelja, Romima, reklamama, problemima osoba s invaliditetom… Ti su filmovi osim za širenje medijske kulture bili važni i za promjene odnosa među različitim skupinama djece koja su ih snimala. U nekima je pak kamera poslužila kao svojevrsno ogledalo kako bi razmišljali o sebi o uvjetima u kojima žive, kako su to rekli neko od sudionika okruglog stola.
Naš snimatelj Patrik Benčak
Nakon festivala, autori filmova i
ostali sudionici razmjene, na velikoj su
pozornici imali prilike govoriti o svojim filmovima, ali i o tome što za njih
znači sudjelovanje u Erasmus+ projektu. Osjećali smo se poput zvijezda jer se
taj razgovor prenosio uživo. Za video streaming događanja zaslužni su učenici
medijskog usmjerenja škole “Luigi
Santarella” . Vrlo važnu ulogu u ovom događanju imala je naša Karla Ferenčak. Ona je bila voditeljica
i odlično je odradila svoj posao.
Poslije festivala, najvažnijeg događanja u sklopu našeg projekta, opustili smo se u Escape roomu u Bariju. U svim je sobama bilo izvrsno, no ni jedna grupa nije uspjela doći do rješenja. Najbliže rješenju bila je ekipa u sobi Gangster u kojoj su sudjelovali naši Karlo Aleksić i Luka Šok. Njima je do rješenja nedostajalo još oko 5 posto. /Iva Šantić; Karlo Aleksić; foto: Martina Sokač; S.L./
Mali vijećnici zalažu se za human odnos prema migrantima
U regiji Apulia postoji Komisija za film koja se brine o filmskoj produkciji u regiji, festivalima i promociji regije putem filma. U njihovom prostoru u Bariju učili smo kako pripremiti filmsku video kritiku. Pripremali smo kritiku za kratki film “Jonatan” redatelja Ridlya Scotta.
Nije to bio baš jednostavan zadatak,
pogotovo što smo svoju kritiku trebali snimiti na engleskom. Nakon poduže
rasprave o filmu svaka od četiri grupe uspjela je završiti zadatak te smo potom
naše kratke uratke svi zajedno gledali na velikom platnu.
Luka Šok
U popodnevnim satima drugog dana naše razmjene bili smo na prijemu kod gradonačelnika Francesca Crudele. Prijemu su prisustvovali i članovi dječjeg gradskog vijeća koji su pred nama održali kratku raspravu o problemu migracija. Poruka njihove rasprave bila je da se prema migrantima treba odnositi humano i bez predrasuda.
Na prijemu smo dobili i poklone od gradonačelnika, a koordinatori su darivali gradonačelnika. Jedan od hrvatskih poklona gradonačelniku bio je magnet s likom nogometaša Luke Modrića.
Večer smo proveli ponovno uz odličan koncert nazvanConcert Pianofortiamoci 2019 SoundtrEX. Filmsku glazbu svirali su bivši učenici škole u Capursu. Troje od njih sad su studenti Muzičke akademije u Bariju na što su posebno ponosni njihovi voditelj Giuseppe Di Pinto i Giuseppe Massarelli, koji se i sam bavi izvođenjem filmske glazbe. /Leona Peklić; Patrik Benčak; foto: S. L./
Više fotografija dostupno je u kratkom Kizoa filmu na poveznici
Domaćin posljednje Erasmus+ razmjene u sklopu projekta “Small step for film, a big one for European citizesnhip”, održane od 13. do 18. svibnja, bila je talijanska škola Istituto Compresivo Savio-Montalcini iz grada Capursa u regiji Apuglia. Kako oni u popodnevnim satima svojim učenicima omogućuju i učenje glazbe, brojni njihovi učenici koriste tu priliku. Zato je ova razmjena posvećena migracijama podržana brojnim koncertima.
Prvi koncert bio je koncert dobrodošlice sadašnjih učenika škole u Capursu. Uživali smo u njihovim nastupima na različitim instrumentima, a svoja glazbena dostignuća prezentirali su na vrlo različite načine. U jednoj izvedbi imali su maske na licima, u jednoj su ritam naglašavali plastičnim cijevi u bojama, a zabavili smo se i uz izvedbu s metlama.
Naš prvi dan u Capursu obilježila je i radionica rap glazbe pod vodstvom glazbenika Gaetana Occhiofina Torta. Na početku radionice on je izveo neke svoje rap pjesme. Torto pjeva vrlo brzo što nama nije uspjelo kad smo na kraju radionice svi zajedno izvodili svoj rap. Bili smo znatno sporiji, no zvučalo je solidno. Tekst pjesme posvetili smo problemu migracija. Svaki Erasmus+ tim pisao je na svom jeziku, a uvodni i završni dio bio je na engleskom. Mi smo svoj dio pjesme napisali ovako:
Na aerodromu u Rimu
“Nema se baš para pa se očevi van sele,
nose doma Milke da se djeca razvesele.
Drugi se pak sele iz države zbog rata,
napustili su zemlju pa čak i svog brata.
U zemlji nema nade, razmišljam dal’ da odem
nemam gdje da radim al’ dom je ipak ovdje.”
Završni dio na engleskom poručuje da je odgovor problema
Europa i da se svi mi trebamo pokrenuti. Nakon našeg nastupa svoj je solo rap
nastup imao Toni Villegas, član
španjolskog tima. On nas je sve
iznenadio atraktivnom izvedbom.
Dio Erasmus+ tima u avionu
Capurso, grad naših domaćina, upoznali smo u pratnji
policije koja su se brinula za našu sigurnost. Za razliku od Barija i Matere,
Capurso, grad u kojem živi oko 16 tisuća stanovnika, nije nas se dojmio jer je prilično zapušten. Primijetili
smo nepokošenu travu u parkovima dosta otpada te ceste s poprilično rupa. No, u
školi je zato sve bilo vrlo uredno. Svidjeli su nam se vrlo lijepi likovni
radovi po hodnicima te glazbene učionice i dvorana.
Prvi dan završili smo u Bariju, također u glazbenom tonu. Prvo smo u prekrasnoj dvorani nazvanoj po oskarovcu Ninu Roti (najpoznatijem po glazbi za film “Kum”) slušali perkusionistički koncert, a zatim smo i sami imali priliku iskazati naša glazbene sposobnosti. Točnije rečeno, pjevačke i plesačke jer smo u Tropicana baru imali karaoke šou. /Karla Ferenčak, Luka Šok/
Nagrade za svoje bajke o dinosaurima dobili su Valerija Kos, Martin Tremski, Marta Ban i Antonio Fintić
Bajke Karle Kos i Martina Tremskog dobile su najviše glasova publike tijekom Noći knjige održane u školskoj knjižnici 16. 4. 2019. Druga po glasovima publike bila je bajka Marte Ban, a treća Antonia Fintića.
Marta Ban – druga nagrada
Bajka “Dinobiti” bila je drugačija od ostalih jer
je Antionio svoju bajku napisao i
oslikao na papiru, dok su bajke Valerije, Martina i Marte napravljene u digitalnom
alatu Storyjumper. Autori bajki s najviše glasova publike nagrađeni su
rječnicima, slikovnicama i vodenim bojicama. Nagrade su dobili i autori Vanesa
Fiket te Ivan Jelušić koji su
također napravili zanimljive bajke u digitalnom alatu Storyjumper.
Antonio Fintić – druga nagrada
Glavni junaci svih slikovnica bili su dionsauri jer je Noć
knjige bila posvećena dinosaurima. Osim slikovnica ljubitelji dinosaura mogli
su pogledati i kratki strip trećaša Luke
Harče, te doznati zanimljive činjenice o dinosaurima iz prezentacije
četvrtašice Valerije Kos i članka sedmašice
Ive Šantić, nedavno objavljenog na
našem Klinčeku.
Valerija Puškar – pripremila je prezentaciju o dinosaurimaIva Šantić – pripremila je članak o dinosaurima u Hrvatskoj
Za vrijeme noćnog druženja posvećenom knjizi okupljeni
učenici zajedno su čitali slikovnicu o dinosaurima te još nekoliko članaka o
dinosaurima. Gledali su i kratke filmove o dinosaurima te nekoliko spotova o
dinosaurima. Na poveznicama ispod teksta
dostupne su slikovnice, strip i
prezentacije naših učenika te nekoliko drugih zanimljivih uradaka o
dinosaurima. /S.L.; foto: S.L./
Na otočju Brijuni može se posjetiti “Šetalište dinosaura”
U povodu večerašnje Noći knjige posvećene dinosaurima istraživili smo što je napisano o dinosaurima u Hrvatskoj te smo otkrili da u Hrvatskoj postoji “Šetalište dinosaura”. To se šetalište nalazi na otočju Brijuni, a tako su ga nazvali jer je na nekoliko mjesta na Brijunima pronađeno više od 200 otisaka stopala dinosaura.
Prvi otisci stopala dinosaura na Brijunima su otkriveni već
1925., a otkrio ih je jedan austrijski industrijalac. Kasnije je utvrđeno da
pripadaju dinosauru mesojedu iz skupine Theropoda. Od devedesetih godina 20.
stoljeća na Brijunima se pokreću značajnija istraživanja o postojanju
dionsaura. Tim je istraživanjima otkriveno da su dionosauri s Brijuna spadali u
dinosaure manjih dimenzija. Ovisno o vrsti bili su veliki od 3 do 15 metara. Ti
najduži od 15 metara bili su biljojedi i najvjerojatnije su spadali u skupinu
Sauropoda. Čak oko 30-tak otisaka takvih četveronaožnih biljojednih dinosaura
pronađeno je na lokaciji Trstike/Debela Glava.
Da 15 metarski dinosaur spada u one manjih dimenzija zvuči
čudno. No, kako su u potpunosti sačuvani neki kosturi dionosaura dužine od
preko 25 metara, onda se za brijunske
može reći da su spadali među manje. Pogotovo kad ih se usporedi s grdosijama od 40
metara, a pretpostavlja se da je bilo i takvih dinosaura. Oni su težili i preko
50 tona. Cijeli kosturi tako velikih dinosaura nisu pronađeni, ali njihove su
dimenzije izračunate na temelju pronađenih dijelova kostura.
No, da su u nekim područjima
naše zemlje živjeli i veći dinosauri govore otisci pronađeni 2010. na
Zlatnim stijenama kod Pule. U članku iz Večernjeg lista iz 2010. piše da stručnjaci
Geološko-paleontološkog zavoda iz Zagreba prema otisku veličine stopala od oko
115 do 120 centimetara procjenjuju da je
taj dinosaur mogao biti dugačak 20-tak metara i težiti i više od 10 tona.
Osim pravih dinosaura koji su davno živjeli, u našoj zemlji
postoji i park s pokretnim dinosaurima. Taj je park otvoren 2009. u Istri
nedaleko od Poreča, a u njemu se nalazi 8 dinosaura visine od 16 – 24 metra te
3 manja na kojima djeca mogu “jahati”. U parku se nalaze i dva kostura dinosaura i 5
glava. To je bio drugi park s pokretnim dinosarurima u Europi. Prvi je otvoren
u Poljskoj.
Obožavatelji dinosaura u Hrvatskoj mogli su veljači uživati u spektaklu u zagrebačkoj Areni. Tamo je održan zabavno edukativni show “Šetnja s dinosaurima” u kojem su prikazano 9 modeli dinosaura visokih i do 15 metara. /Iva Šantić 7.c; foto: fotografije preuzete s interenta/
Ovo važi samo za Bibija i Bubija glavne likove predstave Kerekesh teatra
Možete li zamisliti da se kupate jednom u 3 mjeseca i da voda košta 99,99 kuna? Zasad to još nije tako, osim u predstavi “r)educirajmo” Kerekesh teatra koju smo gledali u četvrtak, 21.3. u Vatrogasnom domu Miholec.
Rijetko su se kupali Bibi i Bubi (glume ih Jan Kerekeš i Matko Knešaurek), prijatelji koji su se često družili na smetlištu. Radnja se događa 2034. godine, a dvojica prijatelja žele smećem zatrpani svijet spasiti sastavljajući podmornicu kojom će pronaći škrinju.
U škrinji se ne nalazi blago, već tajna formula za spašavanje svijeta od zagađenja. Osim što je planet u 2034. jako zagađen, problem je što većina djeca ne pohađa školu. Jedan od njih je i Bibi. Njegov prijatelj Bubi, koji je pohađao školu, želio je ići na maturalac jer mu je simpatija obećala poljubac ako se istušira. Bubi ipak ne ode na maturalac, nego ide sa svojim prijateljem Bibijem u potragu za tajnom formulom. Nakon što su ju pronašli, osnovali su najveće reciklažno poduzeće na svijetu.
Kroz navedeni zaplet glumci su nam na duhovit način prikazali probleme koji bi se mogli pojaviti ako ne poštujemo i ne čuvamo prirodu. Neki od problema na koje su nas upozorili su:
– da sa svom plastikom koja trenutno pluta Tihim oceanom može napraviti 25 otoka veličina Hrvatske
-da ukoliko u vrlo zagađenom gradu udišemo zrak cijeli dan,
to je kao da smo popušili 100 cigareta
– da bi svijet mogli nahraniti 3 puta velikim količinama
hrane koju stanovnici Europe i Amerike svake godine bace u smeće
-da 4 litre motornog ulja može zagaditi 4 500 000 litara
vode.
Ovo je bila zabavna kazališna predstava, ali i ujedno sat
ekologije. Zabavljajući se naučili smo da moramo štititi prirodu ukoliko želimo
da ona štititi nas. /Karla Ferenčak,
8.a i Luka Šok, 6.a; foto: Kristijan Remenar/
