Home Blog Page 92

Nasilje je česta tema malih filmaša

0
OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Na 57. Reviji hrvatskog filmskog stvaralaštva djece prikazano 89 filmova

Da bi snimali dobre filmove važno je gledati i tuđe. Festivali su zato odlična prilika jer na njima se uvijek vide neki novi trendovi u snimanju, montaži i temama koje zaokupljaju mlade filmaše. Mi smo tu priliku dobile prisustvujući  57. Reviji hrvatskog filmskog stvaralaštva djece koja je održana od 3. do 7. 10. 2019. u Sisku.

U sisačkoj dvorani “Kristalna kocka vedrine” pogledale smo čak 89 kratkih filmova naših kolega iz osnovnoškolskih družina te filmskih klubova. Najviše je bilo animiranih i igranih.  Primijetile smo da je tema nasilja i vršnjačkog pritiska bila jedna od vodećih tema u svim filmskim rodovima zastupljenim na Reviji. Što se novog pristupa tiče, u nekoliko igranih filmova uočile smo da filmska priča ne izražava kroz dijaloge glavnih likova, već slika prati monolog pripovjedača tj. oslikava njegove misli. Od nekoliko takvih filmova osobito nam se svidio film  “Nikad više” filmske družine  OŠ Večeslava Holjevca iz Zagreba. Njihova je filmska grupa poznata po tome što na Youtubeu obara rekorde gledanosti pa neki njihovi filmovi imaju i preko 350.000 pregleda.

Prizor iz našeg filma “Kad si gladan, nisi svoj”

Jedan od filmova koji je bio znatno drugačiji od drugih bio je igrani film “Gasi kameru”. Drugačiji je po tom što nas sve do pred kraj nastoji uvjeriti da je to dokumentarna priča, a drugačiji je  i po tome što je cijeli  sniman iz ruke pa ga je na trenutke bilo vrlo teško gledati. U kategoriju drugačijih spada i animirani “Moja škola” gdje su crtane likove ili lutke zamijenili učenici OŠ Juraja Šižgorića koji nam pokazuju svoju školu.

Bilo je doista zanimljivih filmova koje su nas dirnuli, a neke i rasplakali poput filma  OŠ Marije Jurić Zagorke “Rand i Wasim”. To je film o djeci izbjeglicama iz Sirije. Neki poput filma “Voli, ne voli…”  filmaša iz OŠ Bartola Kašića iz Zagreba, su nas dobro nasmijali spontanim izjavama učenika, a bilo je i filmova s  jakim ekološkim porukama koje bi  trebalo bi  vidjeti što više djece, ali i odraslih. Takav je bio film “Minimum otpada” OŠ Oca Petra Perice iz Makarske.

Jelena Poljak i Iva Šantić s prijateljicama iz Zagreba i Slavonskog Broda

Uz dječje filmove, na reviji smo u “slobodno vrijeme”  imale priliku vidjeti i  film “Sune i Sune”, odličnu švedsku komediju. Imali  smo i organiziran izlet do Starog grada Siska, utvrde poznate po bitci s Turcima iz 16. stoljeća. Da bi nas zabavili organizatori su nam dvije večeri priredili i disko, ali kako nam se nije svidio odabir glazbe mi smo uglavnom smo sjedile ispred diska.

Još jedan dodatna aktivnosti na Festivalu bile su i radionice za djecu i naše mentore. Za nas učenike bile su organizirane radionice na temu medijske pismenosti. Mi smo prisustvovale radionici o sigurnosti na internetu. Uz savjete  o jakim lozinkama i upamtile smo i  kako se ne treba ponašati na internetu. Jedan od najvažnijih savjeta koje smo zapamtile je da nikako ne treba omalovažavati druge.  Voditelji radionica Martina Mladenović i Ognjen Andrić spomenuli su i zanimljive pretpostavke o vezi između agresivnih igrica i pokolja na Novom Zelandu u kojem je ubijeno 49 ljudi.  

I na kraju treba reći da je ovo bio natjecateljski festival te da su apsolutni favoriti bili filmaši iz OŠ Strahoninec, njihova dva filma dobila su dvije prve nagrade stručnog žirija i jednu treću dječjeg žirija. Čestitke kolegama iz Strahoninca. /Iva Šantić i Jelena Poljak, 8. c: foto: S.L./

Pjevali smo i plesali na kalničkom Danu škole

0

OŠ Kalnik jučer je obilježavala Dan škole, a naš zbor i plesna skupina nastupili su kao gosti na njihovoj priredbi. Tom smo prilikom, osim učenika škole domaćina upoznali i nekolicinu učenika iz osnovnih škola iz Gornje Rijeke i Svetog Ivana Žabna jer i oni su kao gosti nastupili  na kalničkoj svečanosti.

Bilo je zanimljivo vidjeti nastupe svih spomenutih škola, a nas su se najviše dojmili skečevi učenika iz kalničke škole.

Mi smo se domaćinima i gostima predstavili s pjevačkim i plesnim nastupom. Naš  zbor kojim je dirigirala učiteljica Ivana Šiković , pjevao je pjesmu „Jutarnji vjetar“ . Zboraši su pjevali uz glazbu koju je nekoliko učenica proizvodilo na recikliranom otpadu.  Plesna skupina predstavila se koreografijom koju je uz skladbu Med Love osimislila naša kolegica Iva Šantić.

Nakon priredbe, druženje s kolegama iz drugih škola nastavili smo na sportskim susretima. Na svečanosti smo čuli da će OŠ Kalnik vjerojatno uskoro promijeniti ime. Rečeno je da će se zvati po učitelju na čiju je inicijativu škola postala samostalna. /Helena Kemenović, 8.c; foto: Ivana Šiković/

Najveća i najljepša močvara

0

Stručnjaci predviđaju da bi najveća močvara na svijetu mogla nestati za 50 godina

Više od 40 posto ukupnog broja vrsta biljaka i životinja nalazi se u močvarnim staništima zato su močvare vrlo važne za održavanje biološke raznolikosti. No, one su postale sve ugroženije jer ih ljudi  sve više isušuju kako bi ih pretvorili u obradive površine.

Takav je slučaj i s najvećom močvarom na svijetu, koja se, kako piše Wikipedija,  prostire na površini između 140.000 do 195.000 km².  Ona se zove Patanal i nalazi se u čak  tri države u Južnoj Americi: Brazilu (najveći dio – 62%) , Boliviji i Paragvaju.

Prizor iz močvare Patanal

Prema pisanju dnevnika.hr, stručnjaci tvrde da bi močvara Patanal mogla nestati za 50tak godina ukoliko je ljudi nastave ugrožavati sadašnjim tempom.  Stručnjaci su izračunali da se površina ove močvare svake godine smanji za 2,3 % i to   zbog pretjerane sječe šuma, razvoja poljoprivrede i nekontroliranog turizma.

Močvara Patanal stanište je za čak 650 vrsta ptica, 400 vrsta riba, 480 vrsta reptila i 80 vrsta sisavaca.

Močvara koja  također pobuđuje izuzetan interes znanstvenika, ali i turista je  i za koju kažu da je najljepša na svijetu zove se Panjin . Ta se močvara nalazi na sjeveroistoku Kine na ušću rijeke Shungtaizi, a neki je zovu i crvena plaža.  Tako je zovu jer svake jeseni pocrveni kad u njoj cvate jednogodišnja biljka juričica.

Prizor iz močvare Panjin

Na području močvare Panjin, koja ima veliki udio soli što odgovara biljki juričici, živi i više od 260 vrsta ptica i 399 vrsta dugih životinja. /Amadea Bošnjak, 5.a; foto: preuzeto s interenta/

I učenici organizirali štrajk

0

Uspješni štrajk 2013. organizirali su učenici u Slavonskom Brodu, Karlovcu i Puli

Riječ štrajk posljednjih dana  jako je prisutna, a kako utječe i na uobičajene životne okolnosti nas učenika odlučili smo pobliže objasniti što to znači štrajk. Istražujući doznali smo i da je najduži štrajk u povijesti vezan uz školstvo, a pronašli smo da su i hrvatski učenici organizirali štrajk.

Prema enciklopediji.hr štrajk je  sukob između zaposlenika i poslodavaca u kojem zaposlenici osmišljenim, organiziranim i kolektivnim prekidom rada nastoje od poslodavca iznuditi ustupke, prisiliti ga na prihvaćanje svojih zahtjeva.

Najčešći uzroci organiziranja štrajkova su nezadovoljstvo plaćama ili uvjetima rada te otpuštanje radnika.

Odbijanja obavljanja poslova zabilježeno je još u drvenom Egiptu i starom Rimu, no najviše se štrajkalo krajem 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća. Tada su ojačale radničke udruge i sindikati koji su pomagali radnicima da se  izbore  za radnička prava. Naime, u 19. stoljeću u doba ubrzane industralizacije radnici su radili po 12 pa do čak 18 sati, a u nehumanim radnim uvjetima radila su i djeca. U to doba štrajkaški pokreti su najviše zahvatili SAD. Bilo je i slučajeva da su štrajkovi prerastali i u velike ulične nemire.

Štrajk učenika Medicinske škole iz Pule

Praznik rada kojeg obilježavamo 1. svibnja,  spomen je upravo na jedan takav veliki štrajk koji je prerastao u nemire. Taj se štrajk pretvorio u prosvjede u kojim je oko 40.000 ljudi u Chicagu zahtijevalo tri osmice, tj. tražili su 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati za kulturu i obrazovanje. U tom je prosvjedu policija ubila 6 i ranila 50 radnika, 5 ih je osuđeno na smrt, a 3 na dugogodišnju robiju.

Najduži štrajk u povijesti trajao 25 godina

Prema pisanju portala h-alter prvi opći štrajk u Hrvatskoj bio je u Osijeku 1905. U travnju su ga započeli su ga radnici u tvornici Kaiser i Povischil, a u svibnju su ga prihvatili radinici gotovo svih osječkih tvornica, te je oko 2.500 do 3000 ljudi marširalo središtem Osijeka.

Da štrajk ne moraju organizirati samo zaposleni, doznali smo iz medija. Jutarnji list pisao je 2013. o štrajku kojeg su organizirali učenici Medicinske škole iz Osijeka.  Oni su nakon brojnih neuspješnih upozorenja na neprimjerene uvjete održavanja prakse i nastave, odlučili ne pohađati nastavu. Učenički štrajk je završen nakon 5 dana, a njihovi su  zahtjevi  uvaženi te je poboljšana organizacija prakse i nastave.  To nije bio jedini štrajk učenika medicinskih škola te godine. Iste je godine održan i štrajk učenika u Puli i Karlovcu i svi su završili povoljno za učenike. Desile su se promjene koje su učenici tražili.

Na Wikipediji smo pronašli da  najduži štrajk na svijetu također ima veze sa školstvom. Taj je štrajk trajao od 1914. to 1939. i to u mjestu Burston u okrugu Nortfolk u Engleskoj. Započeo je kao podrška učiteljima Tomu i Annie Higdon koji su dobili otkaz jer su upozoravali na neprimjerene uvjete u školi. Otpuštene učitelje podržali su učenici i roditelji te je osnovana nova škola koju su vodili otpušteni učitelji.  Škola je u početku organizirana na zelenoj tržnici, a potom je zahvaljujući donacijama mještana izgrađena nova škola.  Škola je djelovala sve do Tomove smrti, a nakon toga je prestala s radom i postala muzej posvećen najdužem štrajku na svijetu.  Nakon Tomove smrti svi su učenici opet počeli pohađati općinsku školu. /Leona Peklić, 8. a; foto: preuzeto s interneta/

Muzej posvećen štrajku u Burstonu

Više o štrajku učenika u Medicinksoj školi u Slavonskom Brodu i učenika u Karlovcu dostupno je na http://www.glas-slavonije.hr/216323/4/U-Slavonskom-Brodu-strajka-500-ucenika-medicinske-skole?hc_location=ufi

https://www.vecernji.hr/vijesti/ucenici-u-strajku-ne-zele-svaki-dan-i-nastavu-i-praksu-902391

Djeca ne bi trebala glumiti odrasle

0
OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Smotra hrvatskoga školskoga filma u Velikoj Gorici

Jedna od najvećih grešaka u dječjim filmovima je kad djeca glume odrasle. To sam doznao na razgovoru s autorima filmova na Smoti hrvatskoga školskoga filma održanoj u Velikoj Gorici od 25. do 27. rujna.  S nama su razgovarali članovi prosudbenog povjerenstva filmolog Krešimir Mikić, redatelj Neven Hitrec i montažer Slaven Zečević. Puno su nam pričali i o potrebi strpljivosti prilikom montaže, a upozorili su nas da nastojimo svoje filmove gledati na velikom platnu kad ih izmontiramo. Tako se bolje vide greške nego kad film gledamo na računalu, a bolje se i ocijeni trajanje filma.

Članovi prosudbenog povjerenstva upozorili su nas i na probleme sa zvukom. No, nisu samo kritizirali naše filmove već su ih i hvalili rekavši da su naši filmovi iz godine u godinu sve bolji. I meni se svidjela većina od prikazanih 50 filmova koje smo pogledali u dva dana, a osobito film o dječaku oboljelih od bolesti staklenih kostiju OŠ Strahoninec. Vrlo zanimljiv bio je  i film o snimanju filma “Dopunska nastava”. Taj film redatelja Ivana Gorana Viteza sniman u OŠ Marije Jurić Zagorke u Zagrebu, a članovi Zagorkine školske filmske grupe ZAG  snimali su kako nastaje film “Dopunska nastava”. O tome su im u filmu pričali poznati glumci, redatelj i snimatelj filma te ostali  članovi filmske ekipe.

Voditelj Smotre Srećko Listeš , Luka Šok i Karlo Aleksić

Od srednjoškolskih filmova najviše mi se svidio animirani film “Domska ljubav”, Učeničkog doma Tehničke škole, Zagreb.  Karlo Aleksić i ja predstavljali smo naš film “Kad si gladan, nisi svoj” kojeg smo snimali Patrik Benčak i ja. Bilo je to moje prvo snimateljsko iskustvo i pamtim ga po problemu sa stativom koji je stalno klizio.

Smotru u Velikoj Gorici pamtit ću i po novim prijateljstvima, ali i lijepom novom hotelu u kojem smo bili smješteni. /Luka Šok, 7.a; foto: Nataša Jakob; Stojanka Lesički/

Prosudbeno povjerenstvo: Krešimir Mikić, Neven Hitrec i Slaven Zečević

“Mali novinari danas, odgovorni digitalni građani sutra”

0

Novi Erasmus+ projekt

Partneri su nam škole iz Rumunjske, Sjeverne Makedonije, Srbije i Španjolske

Škola Mihai Eminescu iz Alexandrie (Rumunjska)

“Mali novinari danas – odgovorni digitalni građani sutra” ( “Young journalists today – responsible digital citizens tomorrow”) naziv je novog Erasmus+ projekta kojeg ćemo ove i naredne školske godine provoditi s partnerima iz Rumunjske, Sjeverne Makedonije, Srbije i Španjolske. Za naš je projekt  iz Erasmus+ programa osigurano ukupno 135.633 € od čega je za našu školu namijenjeno  32.589 €.

Naš partneri su slijedeće škole : škola Mihai Eminescu iz Alexandrie (Rumunjska), škola “Lazo Angelovski” iz Skopja (Sjeverna Makedonija), škola “Dositej Obradović” iz Ćićevca (Srbija) te škola IES MAESTRE DE CALATRAVA iz Ciudad Reala (Španjolska).

Škola “Lazo Angelovski” iz Skopja (Sjeverna Makedonija)

Najvažniji cilj  našeg novog Erasmus+ projekta je uvećati medijsku pismenost učenika, a planirani cilj namjeravamo ostvariti osnivanjem medijskih grupa koje će uz pomoć  zaduženih učitelja proizvoditi i uređivati sadržaje digitalnih školskih časopisa. Naša škola već ima  digitalni školski list “Klinček” pa će nam posao biti nešto jednostavniji, no pred nama je zadatak okupiti nove članove u medijsku skupinu i početi što više pisati.

Unutar partnerstva dogovoreno je da ćemo razmjenjivati dio sadržaja svojih školskih listova te ćemo  uskoro u rubrici “Gost urednik” početi objavljivati tekstove iz partnerskih zemalja i doznati kakvi su problemi i postignuća učenika iz partnerskih škola.  

Da  baš medijska pismenost bude u fokusu projekta odlučili smo nakon zajedničkog eTwinning projekta “Mladi i mediji”. Tijekom tog projekta  uočeno je da mladi sve više prate različite medije koji su uglavnom usmjereni na poticanje konzumerizma. Sadržaji tih medija su često prepuni stereotipa, posebno onih o prihvatljivom izgledu, a znatan dio kreatora tih sadržaja nema odgovornosti prema informacijama koje plasiraju. Ne  drže se profesionalnih i etičkih standarda, a njihovi prilozi često sadrže uvredljive i diskriminatorne  poruke te lažne vijesti.

Škola “Dositej Obradović” iz Ćićevca u Srbiji

Novim Erasmus+ projektom nastojat ćemo utjecati i na  razvoj međukulturalnih kompetencija i senzibilizirati  učenike, ali i učitelje za otvorenost, razumijevanje i toleranciju među različitim kulturama. U skladu s tim ciljevima isplanirali smo  i ostale rezultate projekta te ćemo pripremati radionice medijske pismenosti i digitalnog građanstva za učenike i roditelje. Organizirat ćemo natjecanje na temu sigurnosti na interentu,  pripremat ćemo vizualni višejezični rječnik te e-knjige s primjerima dobrih praksi u svojim školama.

Posla će biti puno, a najaktivniji učenici i učitelji imat će priliku putovati na razmjene u partnerske škole. Prva razmjena bit će kod nas od 21. do 25. listopada, a na njoj će sudjelovati samo učitelji. Na svim ostalim razmjenama sudjelovat će po 5 učenika i 2 do 3 učitelja.  Druga razmjena bit će u travnju 2020. u Srbiji, a tema u fokusu razmjene bit će lažne vijesti. Treća razmjena održat će se u listopadu 2020. u Makedoniji, a glavna tema bit će moć medija. Četvrta razmjena bit će u ožujku 2021. u Španjolskoj, a na toj razmjeni glavna tema  bit će utjecaj medija na ponašanje mladih. Na posljednjoj petoj razmjeni družit ćemo se u Rumunjskoj. Ta će razmjena biti u svibnju 2021., a tema u fokusu bit će senzacionalizam u medijima. /Stojanka Lesički, koordinator projekta/

Škola IES MAESTRE DE CALATRAVA iz Ciudad Reala (Španjolska)

Više o projektu i svim aktivnostima projekta dostupno je na blogu projekta na web adresi https://youngjournalists.home.blog/  . U blog projekta može se ući putem gumba u gornjem izborniku  te na desnoj strani Klinčeka.

Gotovo trećina bivših osmaša upisala trogodišnje škole

0

Upisi u srednje škole

U prošlogodišnjoj generaciji osmaša bilo je samo 32 učenika, a najviše njih školovanje nastavlja u Srednjoj školi “Ivan Seljanec”  u Križevcima

Ema Fiket, naša osmašica iz prethodne generacije bila je prvoplasirana po broju bodova na upisima u prvi razred općeg smjer  Gimnazije Ivana Zakmardija Dijankovečkoga. Drugo mjesta, ali u prirodoslovno matematičkom smjeru dijele naši bivši osmaši Patrik Benčak i Antun Bračun. U gimnazije su se upisale samo još dvije naše bivše osmašice. Antonija Poljak u prirodoslovno matematički smjer Druge gimnazije Varaždin, a Ivona Paček u opći smjer križevačke gimnazije. No, Ivona će kao i Antun paralelno pohađati još i Glazbenu školu Alberta Štrige, Križevci gdje su upisali smjer za glazbenika-tamburaša.

Od ukupno 32 učenika prošlogodišnje generacije osmaša u  varaždinskim školama školovanje će nastaviti još troje naših bivših učenika. Natalija Sedlar izabrala je hotelijersko-turistički smjer u Gospodarskoj školi Varaždin. U istoj školi samo u smjeru za ekonomiste školovanje nastavlja Laura Mikec, a Barbara Blagaj upisala je smjer za arhitektonskog tehničara u Graditeljskoj, prirodoslovnoj i rudarskoj školi u Varaždinu.

Troje učenika izabralo medicinsku školu

U Srednju školu s pravom javnosti u Maruševcu upisala su se 3 naša bivša osmaša

Za školovanje izvan Križevaca odlučilo se još samo petero učenika. U Srednjoj školi Koprivnica školovanje u smjeru za hotelijersko turističke tehničare školovanje  nastavlja Natalija Huzjak,  a ekonomski smjer upisala je Helena Kurtanjek. U Maruševcu, u njihovoj Srednjoj školi s pravom javnosti,  smjer za medicinske sestre/tehničare opće njege upisalo je troje učenika: Martin Hlebić, Antonija Srbljinović i Marinela Miklečić.  

Za križevačke škole odlučilo se ukupno 23, učenika. Uz već četvero spomenutih koji se opredijelili za Gimnaziju Ivana Zakmardija Dijankovečkog, ostali su se rasporedili u Srednju školu “Ivan Seljanec” i  Srednju gospodarsku školu. No, za razliku od prethodne godine kad se najviše naših učenika upisalo u Srednju gospodarsku, njih 12, ove godine samo je 4 naša bivša učenika upisalo tu školu. Jedan od njih, Karlo Peklić, upisao je mljekarski smjer koji je ova škola uspjela formirati nakon nekoliko godina pauze. Dvoje učenika Gospodarskoj je upisalo smjer za tehničare fitofarmaceute i jedan smjer za poljoprivrednog gospodarstvenika.

Najveći broj naših učenika, njih 15, upisalo se u Srednju školu “Ivan Seljanec”. Najpopularniji je bio smjer komercijalista u koji su se upisale četiri naše bivše učenice. Po dvoje naših učenika upisalo se u smjer  računalnih tehničara, kuhara i prodavača.  U novi smjer za keramičara oblagača upisao Patrik Ban, a također po jedan naš učenik školovat će se u smjerovima za  zidara i strojobravara.

Valja napomenuti da je ukupno 11 učenika upisalo trogodišnje škole, a oni koji su izabrali medicinske škole, u srednjoj školi provest će 5 godina jer su medicinske škole u Hrvatskoj od prije nekoliko godina petogodišnje.

Važno je reći i da su se svi naši učenici uspjeli upisati u prvom roku, a većina njih upisala je školu svog prvog izbora. To nije uspjelo samo dvojici učenika. Jedan od njih je upisao školu koja mu je bila druga na listi prioriteta, a jedan treću školu s liste prioriteta. /Paola Tukša, 8. a; foto: preuzeto s interneta/

U Srednju školu “Ivan Seljanec” u Križevcima upisalo se 15 naših bivših osmaša

Luka i Karlo snimali filmove s Grkom i Portugalcem

0
OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Internacionalna filmska radionica u Čakovcu

U Školi animiranog filma od kineske umjetnice učili smo kako napraviti dobar dokumentarno-animirani film

Dio praznika, imao sam se prilike družiti s djevojčicama i dječacima  iz Grčke i Portugala, Čakovca, Zagreba i Siska. Nove sam prijatelje upoznao na 16. Internacionalnoj filmskoj radionici u organizaciji Škole animiranog filma Čakovec (ŠAF) koja je održala od 23. – 29. lipnja u Čakovcu.

Karlo Aleksić i ja, kao predstavnici naše škole pohađali smo  radionicu koju je vodila kineska umjetnica Tianlin Xu. U toj smo radionici snimili dokumentarno-animirani film Tko je Priksa?,  o čakovečkoj akademskoj slikarici Priski Kulčar. Ona je  između ostalog dizajnirala i logoa ŠAF-a.

Luka Šok, voditeljica ŠAF-a Jasminka Ljubić Bijelić i Karlo Aleksić

Kako je ovaj film kombinacija dvije filmske vrste, imali smo priliku i crtati, ali i biti novinari i snimatelji, a ponekad smo imali i zadatak držanja mikrofona. To je,  vjerujte mi,  jedan od težih zadataka jer mikrofon  treba držati visoko i pri tom vam ruka ne smije drhtati. Zanimljiva je bila i novinarska uloga, a najbolje mi je bilo kad smo prolaznike ispitivali znaju li tko je Priska Kulčar. Neki su bježali od kamere, neki su bili spremni odgovoriti, ali nisu znali točan odgovor. Bilo je svakakvih situacija. Za animirani dio filma, morali smo crtati cipele, rukavice… Karlo je crtao brod, a zajedno smo nacrtali  ŠAF-ov logo. Potom smo animirali nacrtane likove i to dodali snimljenim dokumentarnim dijelovima te je nastao dobar film.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Zanimljivo je bilo i kolegama koji su sudjelovali na radionici lutkarske animacije. Tu je radionicu vodio Božidar Trkulja, umjetnik iz Zagreba. Polaznici te radionice napravili su lutka-film Ipopu bar. Oni su bili jako zaposleni s modeliranjem brojnih lutkica, namještaja i raznih drugih sitnih stvarčica potrebnih za ispričati priču filma. Lutke i sve ostale dijelove modelirali su uglavnom od plastelina. Primijetio sam da su im je pod noktima stalno bilo plastelina u različitim bojama, ali uživali su u svom zadatku te su i oni snimili dobar film.

Sve naše aktivnosti odvijale su se pod nadzorom voditeljice ŠAF-a Jasminke Ljubič Bijelić, koja je o nama brigu vodila i u Seoskom domaćinstvu Turk u Vučetincu. Kod Turkovih smo osim u dobroj hrani uživali i u kupanju na malom bazenu. Ponekad smo igrali i skrivača, a  naravno puno smo pričali i zafrkavali se. Jedno smo večer slavili i rođendan. Slavljenik je bio moj prijatelj Karlo, kojem je ovo bilo prvo rođendansko slavlje izvan obitelji.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Bio je ovo dobar početak praznika, a ovu radionicu zapamtit ću još i po simpatičnom mališanu Linosu. On je sin naše voditeljice koji nas je s ocem povremeno posjećivao na radionici. /Luka Šok, 7.a; foto: Luka Šok;  arhiva ŠAF-a; S. L. /

Luka Šok i Karlo Aleksić

Marta i Leona uče baratati sabljama

0

Križevačka djevojačka straža

Starije stražarice znaju pucati iz topa

Naše učenice Leona Peklić i Marta Sokol od kolovoza su postale članice Križevačke djevojačke straže. Što ih je privuklo da postanu stražarice, pročitajte u kratkom intervju s našim kolegicama.

Što znate o Križevačkoj djevojačkoj straži?

Leona: Voditeljica Marija Škrlec i naše starije kolegice ispričale su nam da je Križevačka djevojačka straža jedina ženska postrojba na svijetu. Formirana je u srpnju 1848. kad je ban Josip Jelačić kratko boravio u Križevcima.  Tada  su četiri  djevojaka odlučile stražariti i čuvati bana na ulazu u biskupski dvor.  Straža je ponovno formirana 2008. i od tad je  postala atrakcija i sastavni dio brojnih turističkih manifestacija. Od 2011. Križevačka djevojačka straža postala je članica Saveza povijesnih postrojbi Hrvatske vojske.

Marta Sokol i Leona Peklić

Zašto ste se odlučile pridružiti Križevačkoj djevojačkoj straži?

Marta: Moja sestrična Lorena Filipašić  već je dvije godine članica i ona mi je ispričala da puno putuju na različite manifestacije, a privukle su me i lijepe haljine koje nose.

Leona: Mene je fasciniralo njihovo rukovanje mačevima i ples.

Opišite nam haljine koje nosite za vrijeme nastupa?

Marta: Imamo  3 vrste haljina.  Meni se najviše sviđaju nove, crvene. One starije su malo tamnije, boje višnje. Nije ih baš jednostavno oblačiti jer prvo ide podsuknja na 3 koluta, zatim haljina, pa pregača i korzet.  Nekad nam zna biti jako vruće u haljinama. Ovisi o vremenu. Nedavno je jednoj djevojci pozlilo prilikom nastupa jer je bilo jako vruće. Kad je hladnije onda na haljinu još odijevamo kratke sakoe slične boleru.  Uz haljinu idu i čizmice na petu, a i dio naše opreme je i  sablja.

Što radite sa sabljama njima?

Leona: One su dio koreografije prilikom  nastupa. Mi smo tek počele vježbati  sa sabljama i vrlo je zanimljivo baratati s njima. Djevojke koje su već duže u straži znaju i pucati iz topa. Mi još to nismo učile, ali smo zato vrlo brzo naučile ples koji izvodimo na nastupima.

Kad se nalazite na treninzima?

Marta: Treninzi nisu svaki tjedan, već ovise o nastupima. Pred nastupe ukoliko je potrebno nalazimo se i više puta tjedno.

Tko su vaše trenerice?

Marta: Treniraju nas dugogodišnje stražarice Mateja i Lucija Škrlec.

Primijetili smo da na nastupima imate vrlo lijepe frizure. Tko vam uređuje frizure?

Leona: Kad idemo na važnije nastupe frizure (pundže kombinirane s pletenicama) rade nam križevačke frizerske obrtnice, a nekad same radimo frizure.

U straži ste oko 2 mjeseca. Gdje ste sve dosad nastupale?

Leona:  Dosad smo nastupale na proslave Svetog Marka Križevčanina, na Danu branitelja, na jednim svatovima i u Zagrebu na manifestaciji „Bukom motora protiv tišine ALS-a“.

Gdje će biti vaš naredni nastup?

Marta: Uskoro ćemo nastupati u Mariji Bistrici. To će biti 6. listopada, a za dalje još ne znamo.

Koji su uvjeti da bi neka djevojka mogla biti primljena u Križevačku djevojačku stražu?

Leona:  Visina između 160 i 170 centimetara, kosa duga najmanje do ramena i naravno dobra volja za učenje koreografije za nastupe.

Pogledajte nove filmove naše filmske grupe

0
OLYMPUS DIGITAL CAMERA

U filmu “Kad si gladan nisi svoj” sugovornica nam je djevojka koja je bila na rubu smrti kad su je s 16 godina u primili u bolnicu sa samo 27 kilograma

“Kad si gladan nisi svoj” i “Small step for film, a big one for European citizesnihp” (“Mali korak za film, veliki za europsko građanstvo”) filmovi su koje je prošle školske godine snimila naša filmska grupa.  Preko ljetnih praznika snimili smo još jedan film. Njega smo snimali u sklopu projekta s Volonterskim centrom “Link” iz Križevaca, a tema filma je njihov međunarodni volonterski kamp.  U snimanju ovog filma sudjelovao je i Marko Puškar, našeg bivši učenik, a sad učenik smjera za medijske tehničare u Elektrostrojarskoj školi Varaždin.

Tema filma “Kad si gladan, nisi svoj” su problemi u jedenju kod mladih, točnije rečeno anoreksija (gubitak težine uzrokovan smanjenim unosom hrane i pretjeranom tjelesnom aktivnošću) i bulimija (bolest uzrokovana prejedanjem pa zatim namjerno izazvanim povraćanjem).

Karla Ferenčak, bila je novinar, a kad je trebalo i prevoditelj

O tim problemima u filmu govori djevojka koja je bila na rubu smrti kad su je sa 16 godina u primili u bolnicu sa samo 27 kilograma. U filmu govori i majka desetogodišnje djevojčice, te liječnice iz KBC Sestre Milosrdnice i KBC Rebro.

Drugom filmu tema je naš Erasmus+ projekt, a u filmu su prikazane neke od  aktivnosti na razmjenama učenika u Hrvatskoj, Poljskoj, Španjolskoj i Italiji.

Na festivale smo slali samo prva dva filma i to nam se isplatilo. Naš film “Kad si gladan, nisi svoj” izabran je za prikazivanje na tri dječja festivala. Naši filmaši prvo će putovati na Smotru hrvatskoga školskoga filma koja će se održati u Velikoj Gorici  od 25. do 27. rujna.  Zatim se  putuje na  Reviju hrvatskog filmskog stvaralaštva djece  u Sisak. Taj se festival održava od 3. do 6. listopada, a festival Mali DOKuart bit će u Bjelovaru 11. listopada. No, bjelovarskom festivalu  prethodi petodnevna radionica, na kojoj će besplatno sudjelovati i jedan naš učenik obzirom da je naš film izabran za projekciju. /Iva Šantić, 8. c; foto: S. L./