Ljetne praznike može se iskoristiti i za usavršavanje čitanja, a roditeljima u tom zadatku može pomoći E-KNJIGA s najvažnijim savjetima za poticanje čitanja.
E-knjigu “Poticanje čitanja: Savjeti za roditelje razredne nastave” pripremila je knjižničarka Stojanka Lesički, a e-knjiga je glavni materijalni rezultat projekta “Glasno i jasno: Put do čitalačke pismenosti” koji smo provodili ove školske godine.
Lara Hubina i Fran Bukal po drugi puta naj osobe u svojim razredima
Nakon jednogodišnje pauze, Vijeće učenika naše škole ponovno je organiziralo izbor naj osoba po razrednim odjeljenjima. Cilj ovog izbora je poticati na promišljanje o ljudskim vrlinama. Tko su po mišljenju razrednih kolega osobe s najviše vrlina pogledajte na fotografijama.
Svoj status osoba s najviše vrlina u svojim razredima potvrdili su Lara Hubina iz PŠ Bočkovec i Fran Bukal, sadašnji učenik 8. b. Njih dvoje dobili su najviše glasova i na izboru 2023.
Mateo Črnkek – 1. razred MŠ
Roko Štragelj – 2. razred MŠ
Dominik Matus – 3. razred MŠ
Lorena Benčec – 4. razred MŠ
Marta Miklečić – 5. a
Lana Bukal – 5. b
Ema Košutić – 6. a
Lucija Tremski – 6. b
Josip Vukoić – 7. a
Tihana Miklečić – 7. b
Ana Skrba – 8. a
Fran Bukal – 8. b
Veronika Hendelja, 8. c
Marko Posavec – 1. i 3. razred PŠ Bočkovec
Lara Hubina – 2. i 4. razred PŠ Bočkovec
Mihael Babić – 1. razred PŠ Fodrovec
Hana Blagaj – 2. razred PŠ Fodrovec
Eva Valaško – 3. razred PŠ Fodrovec
Danijela Marenčić – 4. razred PŠ Fodrovec
Veronika Širjan – 1.; 2.; 3. razred PŠ Gregurovec
Lucija Đuran – 1. i 2. razred PŠ Miholec
Mirijam Dvečko – 3. i 4. – r PŠ Miholec
Voljeli bismo da film kod onih koji ga budu gledali bude poticaj da počnu mijenjati navike prilikom nabave odjeće
Zabilježiti neke od školskih aktivnosti ili dokumentirati život u našem kraju pokušavalo se u većini dokumentarnih filmova naše filmske grupe koja djeluje od 2013. godine. Ovogodišnji film kojeg smo nazvali „Samo 7 – 8 puta“ također bilježi jednu školsku aktivnost. Tema mu je buvljak. Tu aktivnost provodili su učenici u okviru Erasmus+ projekta „Brza ili održiva moda“ s ciljem da u našoj sredini osvijeste da je potrebno produžiti vijek trajanja odjeće jer masovna proizvodnja odjeće ima veliki utjecaj na zagađenje prirode.
Zbog sve masovnije proizvodnje i sve nižih cijena nekvalitetne odjeće, odjeću koju kupujemo nosimo sve kraće, a zagađenje prirode povezano sa sve većom proizvodnjom odjeće sve je izraženije. Prema istraživanjima EU, na području EU pojedini komad odjeće nosi se u prosjeku svega 7 – 8 puta. Upravo taj podatak izabrali smo za naslov filma jer našim filmom želimo upozoriti na tu činjenicu i potaknuti na drugačije ponašanje pri nabavi odjeće. To je bio i cilj buvljaka koji je na poticaj Vijeća učenika organiziran u okviru Adventskog sejma, kako bismo zbog dobre posjećenosti te manifestacije i izvan škole proširili ideju o potrebi produžavanja vijeka odjeće.
U filmu su zabilježene pripreme buvljaka, njegov tijek na Adventskom sejmu te poslovi koji su uslijedili nakon završetka buvljaka. U filmu svoje stavove o brzoj modi iznose brojni sugovornici, a na kraju neki komentiraju kako je protekao prvi buvljak u organizaciji naše škole.
Volji bismo da pogledate film i da vam on bude poticaj da i sami počnete mijenjati svoje navike prilikom nabave odjeće. /Luka Hubina, foto: S. L/
Projekt je izvorno pokrenut u Francuskoj u cilju širenja solidarnosti i poticanja učenika na kritičko razmišljanje te raspravu o različitosti i diskriminaciji
Razglednice solidarnosti s razmišljanjima i upitima povezanim uz mentalno zdravlje i izbjeglice koje su naši osmaši u okviru projekta “p. s. Pokreni solidarnost!” poslali različitim institucijama, udrugama i pojedincima imale su solidan odjek. Od ukupno 42 poslane razglednice, odgovori su nam stigli s 12 adresa. To je dobar rezultat jer od organizatora ovog projekta Centra za mirovne studije, dobili smo informacije da je prosjek dobivenih odgovora prethodnih godina bio oko 12 posto.
Odgovori pristigli na našu adresu uglavnom su od institucija i udruga, a odgovorio nam je i influencer Marco Cuccurin te jedna mama. Ipak i oni koji nisu odgovorili našim učenicima, a među njima je najviše roditelja učenika naše škole, učeničke razglednice su vjerojatno potakle na razmišljanje o problemu mentalnog zdravlja djece i problemu integracije izbjeglica. A to je bio jedan od važnih ciljeva ovog projekta koji je izvorno pokrenut u Francuskoj u cilju širenja solidarnosti i poticanja učenike na kritičko razmišljanja te raspravu o različitosti i diskriminaciji.
Odgovorili su nam sljedeći:
Srdačno zahvale svima koji su pisali našim osmašima. Njihovi odgovori dostupni su u nastavku. /Stojanka Lesički, koordinatorica projekta za OŠ Sveti Petar Orehovec/
Nas 10 učenika petih razreda, ove školske godine sudjelovalo je u međunarodnom eTwinning projektu “Europe Don’t Be Shy”. U projektu je sudjelovalo 17 škola iz 12 zemalja, a s njima nas je povezala naša knjižničarka Stojanka Lesički. Osim nas iz Hrvatske to su još sljedeće zemlje: Belgija, Francuska, Grčka, Italija, Litva, Poljska, Portugal, Rumunjska, Slovenija, Španjolska i Turska. Naš je zadatak bio da se kroz različite zadatke upoznamo i služimo engleskim jezikom.
To smo činili izradom čestitaka za Božić i Novu godinu te pripremanjem play liste božićnih pjesama. Opisivali smo kako izgledamo i pogađali prema opisima tko je tko, crtali smo čime se bavimo i što volimo raditi, pripremali prezentaciju o našoj školi i ilustrirali izreke koje se često koriste u hrvatskom i engleskom jeziku. Uz većini zadataka snimali smo i kratke zvučne zapise i to je bio najteži dio projekta jer smo trebali govoriti i one engleske riječi koje još nismo učili na satovima engleskog jezika.
U jednom zadatku smo i pjevali, a u tome nam je pomogao i cijeli naš školski zbor sa svojom voditeljicom Ivanom Šiković. Sa zborom smo pjevali pjesmu “Imagine”. Pjevali su je i partneri iz svih ostalih partnerskih škola, a učitelji iz Francuske škole od svih su videa uredili jedan zajednički.
Projekt smo nedavno završili, a za sudjelovanje smo prije desetak dana nagrađeni odlaskom u kino i pizzom u jednoj križevačkoj pizzeriji. Što smo sve radili tijekom projekta može se vidjeti na poveznicama ispod teksta. /Franka Orak; foto: S. L./
Uz nastupe zbora i plesne točke, ovogodišnji Dan škole obilježen je i demonstracijom umijeća iz prve pomoći, prikazom debate i izražajnog čitanja, kratkim igrokazom o mentalnom zdravlju te modnom revijom torbi izrađenih od stare odjeće.
Nakon podjele priznanja učiteljima i učenicima koji su ostvarili zapažene rezultate na natjecanjima i smotrama te u čitanju naglas i kvizovima projekta „Glasno i jasno: Put do čitalačke pismenosti“, obilježavanje Dana škole nastavljeno je nizom radionica u dvorani.
Mališani su na igralištu imali sportske igre, a pridružili su im se i nogometaši i nogometašice utakmicom dječaka protiv djevojčica. Kako je sve izgledalo svjedoče brojne fotografije zabilježene tijekom Dana škole. /S. L./
Ena Dubrava, učenica 7. a, pobjednica je natjecanja u čitanju naglas. Na natjecanju održanom 6. i 8. svibnja sudjelovao je 21 natjecatelj, a organizirano je u okviru projekta “Glasno i jasno: Put do čitalačke pismenosti”. Povjerenstvo u sastavu Brankica Bukal, Dubravka Kos i Stojanka Lesički, kao vrlo uspješno istaknulo je i čitanje petašica: Franke Orak i Eleonore Črnek. Njih tri će uz Dan škole biti nagrađene knjigama.
Većina ostalih natjecatelja također je vrlo korektno pročitala zadani tekst iz knjige “Zeleni pas” autorice Nade Mihelčić, ali kod njih su, u većoj mjeri nego kod pohvaljenih učenica, uočeni problemi s akcentima, ritmom i tempom čitanja. Povjerenstvo je svim natjecateljima preporučilo da više obraćaju pažnju na interpunkcije u tekstu te podizanje i spuštanje glasa u skladu s emocijama izraženim kroz tekst. /Izvor: “Glasno i jasno: Put do čitalačke pismenosti”/
Snimke najuspješnijih čitačica dostupne su na Soundcloudu na sljedećim poveznicama:
Četvrtaši s domaćinima posjetili i Muzej lutaka te Lutkarsko kazalište
Učenici četvrtog razreda Nataše Tumpak Brčić, posjetili su u utorak (20. 5.) Razvanje i Maribor u Sloveniji. Bio je to uzvratni susret u okviru međunarodnog projekta “Čitanje ne poznaje granice – Branje ne pozna meja“ kojeg su naši četvrtaši provodili ovu školsku godinu u suradnji s učenicima škole Staneta Lenardona iz Razvanja. To je mala područna škola OŠ Franceta Prešerna iz Mariboru, a pohađa je četrdesetak učenika od prvog do petog razreda.
Naši domaćini izvrsno su nas ugostili, a sve je započelo priredbom u lokalnom vatrogasnom domu. Priredbi su uz učenike i učitelje iz Razvanja prisustvovali i ravnatelj matične škole Damjan Pihler te njegova pomoćnica Natalija Drakšič. Domaćini su nam predstavili svoje umijeće u pjevanju, sviranju te breakdancu, a centralni dio priredbe bio je izvođenje dvaju kamišibaja. Njih su učenici sa svojom mentoricom Vesnom Trampuš pripremili prema djelima Ne moti leva Muca ko spi (Ne diraj lava Macana dok spava) te Zgodbice o mucah (Priče o mačkama) hrvatske autorice Nade Horvat. Podsjetimo, kroz ovaj međunarodni projekt slovenski učenici čitaju djela hrvatskih autora, a hrvatski učenici djela slovenskih autora. Učenici iz Razvanja čitali su i slikovnicu Silvije Šesto Petja sprašuje, zakaj je nebo modro (Pe pita o nebu), književnice Silvije Šesto, a na temelju te slikovnice našim su četvrtašima pisali pismo kojeg su svakom učeniku stavili u vrećicu s poklonima.
Osim poticanja čitanja, projekt ima za cilj i upoznavanja kulture zemlje partnerskih škola pa su domaćini i gosti zajedno obišli pet kilometara udaljeni Maribor. Knjižničarka Irena Gradišnik, bila je naš vodič kroz Maribor. U njezinoj pratnji obišli smo stari dio Maribora – Lent koji se nalazi uz rijeku Dravu te Vojašnički trg te smo vidjeli stari most i novi Splavarski pješački most. Vidjeli smo i lozu staru oko 440 godina koja se nalazi na pročelju zgrade broj 8 u Vojašničkoj ulici te srednjovjekovnu obrambenu kulu. Najduže smo se sadržali u Muzeju lutaka u kojem je izložen dio lutaka Lutkarskog kazališta Maribor, poznatog lutkarskog kazališta čije predstave često dobivaju nagrade i na našem zagrebačkom PIF-u – Međunarodnom festivalu kazališta lutaka.
U muzeju smo razgledali lutke iz različitih predstava, a učenici su imali prilike u ruke primiti neke od lutaka i pokušati ih oživjeti. Putem tableta mogli su vidjeti i čuti neke lutke iz predstava. Nakon razgledavanja muzeja prošli smo i kroz radionicu u kojoj se izrađuju lutke te se šiva odjeća za njih. U jednoj od radionica sreli smo i majstora koji je bojao mnoštvo malih lutkice za novu predstavu. Posjetili smo i kazališnu dvoranu gdje smo vidjeli scenografiju za predstavu Sijaj, sijaj, sončece, koja je imala premijeru 15. 5.
Druženje s našim prijateljima iz Slovenije završeno je sladoledom na glavnom mariborskom trgu. Uz učenike četvrtog razreda u posjeti partnerskoj školi sudjelovali su i razrednica Nataša Tumpak Brčić, ravnatelj Stjepan Lučki, učiteljica Ivana Šiković, domar Marijan Kos te koordinatorica projekta Stojanka Lesički. /S. L./
Na Erasmus+ mobilnosti ostvarila nam se želja da posjetimo čuveni Allianzov stadion
Kad smo doznali da se priprema Erasmus+ mobilnost u Torinu, jedan od razloga da se prijavimo bila je i želja da posjetimo stadion najpopularnijeg talijanskog kluba Juventus. Iako je mobilnost posvećena brzoj i održivoj modi, Stojanka Lesički, koordinatorica projekta, udovoljila je našoj želji i nas nogometaše odvela je u utorak 13. 5. na Allianzov stadion.
Taj ćemo dan dugo pamtiti jer nikad nismo bili na tako velikom i lijepom stadionu. U pratnji vodiča obišli smo stadion i doznali da je sagrađen 2011. i ima 41000 mjesta za posjetitelje. S grupom koja je imala dogovoren posjet u 14.45 kada i mi, obišli smo dvoranu za press konferencije i svlačionicu te prošli pored prostora za masažu nogometaša. Vidjeli smo i prostor iz kojeg se upravlja reflektorima, a na igralište smo izašli kroz hodnik kojim na utakmice izlaze Juventusovi igrači. U tom smo se trenutku osjećali kao da smo i mi dio Juventusovog tima. Desetak minuta boravili smo i na igralištu kružeći pogledom kako bismo vidjeli cijeli stadion koji je kružnog oblika. Njime dominira nogometni teren te bijela i crna sjedala za publiku. Nakon stadiona posjetili smo i Juventusov muzej. U njemu smo doznali da je Juventus najtrofejniji talijanski klub s preko 50 službenih trofeja u raznim talijanskim i europskim natjecanjima. U 20. stoljeću Juvenuts je bio najbolji talijanski klub i drugi najbolji europski klub.
U Juventusu trenutno nema hrvatskih igrača, ali prije su za Juve igrali Marko Pjaca i Mario Mandžukić. Mandžukić je bio legenda kluba i za Juve je odigrao 128 utakmica te je s njim osvojio 9 trofeja i jednom je bio u finalu UEFA Lige šampiona. Juve sada nema naših igrača, ali je zato sada njihov trener hrvatski stručnjak Igor Tudor. Najskuplji igrač trenutno je srpski nogometaš Dušan Vlahović koji je u siječnju 2022. kupljen za 83 milijuna eura. Juventus godišnje plaća Vlahoviću 12 milijuna eura neto, što ga čini najbolje plaćenim nogometašem u Italiji u sezoni 2024./2025.
U sklopu stadiona nalazi se trgovina Juvetnusovim dresovima. Ni mi nismo odoljeli razgledati dućan, a ponešto smo i kupili kako bi nas i dresovi podsjećali na boravak na Juventusovom stadionu. /Marko Miklečić, Luka Hubina, Ivan Hubina, Fran Tukša; foto: S. L./
Ruke nas 10 orehovečkih učenika bile su zaposlene sortiranjem, šivanjem, tkanjem, ali i pripremanjem pizze
Praktične aktivnosti nisu baš česte u školama, ali protekli tjedan (12. – 16. 5. 2025.) u talijanskom gradu Torinu u školi IES Regio Parco, imali smo priliku često nešto konkretno raditi. Ruke nas 10 Orehovčana, te one učenika iz Francuske, Švedske, Rumunjske, Španjolske i Italije, šile su, tkale, nosile i sortirale odjeću, mijesile tijesto te ponešto pisale i crtale. Naime, naši domaćini osmislili su niz radionica kojima su nas željeli potaknuti na kreativnost u prenamjeni odjeće. Zato smo na radionicama učili šivati rukom male torbice za spremanje sitnica. Učili smo i jednu vrstu tkanja na malom drvenom okviru u pomoć drvenog čunka. U početku nam činilo da je komplicirati tkati, no uz pomoć voditeljice radionice uskoro smo napravili nekoliko redova od pamučnih vrpci.
Slične minijature prostirke talijanski domaćini izložili su u prostoru škole u kojem su nas dočekali i pripremili nam zakusku dobrodošlice. Program je ustvari započeo već na ulasku u školu izvedbom nekoliko skladbi na neuobičajenim bubnjevima. Oni su za svoj dojmljivi nastup koristili bubnjeve izrađene od drvenih kutija u kojima se skladišti voće. Odmah prilikom tog prvog nastupa primijetili smo da su učenici škole naših domaćina različitih rasa, a kasnije smo iz govora ravnateljice Marie Francesce Carello doznali da u oni doista multikulturalna škola. Ravnateljica je rekla da njihovu školu, koja se sastoji od tri vrtića, dvije osnovne škole te dvije srednje škole, pohađa 1000 učenika te da imaju učenike porijeklom iz čak 36 država. Razgledavajući njihovu školu uočili smo da je naša bolje održavana, a iznenadilo nas je to što oni u zahodima imaju čučavce.
Desetak učenika škole domaćina družilo se s nama na radionicama u školi, ali i na onim organiziranim izvan škole. Radionica o cirkularnoj ekonomiji i održivoj modi održana je na imanju Cascina Falcera u predgrađu Torina. Druga je bila u prostoru dobrotvorne udruge Sermig koja je nekad bila tvornica oružja. U toj smo dobrotvornoj organizaciji i sami nakratko volontirali i to razvrstavajući doniranu odjeću na onu prikladnu za ljeto i zimu. Priliku da sami izaberemo pokoji komad odjeće za sebe imali smo na buvljaku organiziranom posljednjeg dana naše mobilnosti. I mi smo dali svoj doprinos buvljaku s nekoliko komada naše odjeće. Svoj doprinos dali smo i na radionici na kojoj smo izrađivali etikete za odjeću. Na etiketama samo ispisivali sastav tkanine te označivali je li tkanina biljnog, životinjskog porijekla ili je sintetička. S našim kolegama iz ostalih partnerskih škola na etikete smo crtali poruke o održivoj modi. Inspiracija za pisanje poruka bio je članak o mirotvorcu Mahmathi Gandiju i tkanini khadi koju je on svakodnevno tkao, a na tkanje khadija poticao i svoje sunarodnjake. To je bio pokret kojim se nastojalo zaposliti Indijce, ali i pokret otpora engleskim kolonizatorima koji su im prodavali tkanine.
Našim kolegama prezentirali smo aktivnosti koje smo mi tijekom školske godine proveli u našoj školi, a čuli smo i što su radili oni. Neke od naših i njihovih uradaka smo i razmijenili. Mi smo našim domaćinima i koordinatorima svih Erasmus+ timova poklonili torbe načinjene od starih traperica na koje smo našili slova E, R, A, S, M, U, S, a oni su našem timu poklonili podstavljenu torbicu i uokviren minijaturnu prostirku istkanu od pamučnih vrpci.
Tijekom mobilnosti obišli smo središte grada Torina. Osobito nas se dojmila tvrđava Palatinium te palača Savojske dinastije ispred koje smo napravili niz fotografija. Boravili smo i u egipatskom muzeju gdje smo razgledali mumije, oruđe i oružje egipatskih dinastija. Kako smo bili umorni još smo se radije zadržavali na mjestima gdje se moglo sjediti te smo tako vidjeli film o proizvodnji papirusa i egiptologu Jean-Francoisu Champollionu koji je 1822. prvi dešifrirao egipatsko pismo koristeći trojezični natpis iz Rosette.
Mobilnost je bila prilika i za kušanje drugačije hrane. Naviknuti na drugačiju hranu bili smo izbirljivi te smo naš jelovnik nadopunjavali u dućanu. Osim sendviča, sokova i slatkiša kupovali smo i pomfrit jer smo u našim velikim hotelskim sobama imali i male kuhinje pa su se neki od nas upustili u avanturu prženja pomfrita. Ipak, u obiteljima koje smo posjetili u utorak navečer većini nas se sviđala hrana koju su nam ponudili domaćini. Jedan od njih bio je i Fran kojem se nije išlo u posjetu, ali se vratio oduševljen i svima nam ispričao kako se fino najeo i dobro zabavio s obitelji u koju je bio pozvan. Svi su bili zadovoljni i s pizzama koje su kušali u Italiji, a posebno s onom koju su sami pripremali. Naime, domaćini su organizirali radionicu kojoj je vodila iskusna pizza majstorica. Ona je s nama podijelila i neke trikove. Jedan od njih je i da se sol ne stavlja u tijesto na početku pripreme već pri samom kraju pripreme tijesta.
Ono po čemu ćemo pamtiti ovu razmjenu uz druženja i radionice svakako je i posjet raskošnoj gradskoj vijećnici Torina u kojoj nas je primila Ludovica Cioria, zamjenica predsjednice vijeća. Sjedeći na mjestima torinskih vijećnika imali smo prilike čuti da je Erasmus+ važan program koji obogaćuje naše živote. Slažemo se s riječima zamjenice Cioria jer smo zahvaljujući ovoj mobilnosti došli u doticaj sa svijetom drugačijim od našeg. Iako smo zbog noćnih druženja stalno bili umorni, radionice na kojima smo sudjelovali uspjele su nas uvesti u problematiku brze i održive mode i većina nas više se neće skanjivati kupiti nešto u trgovinama nošene odjeće, a neki će sigurno više vremena u trgovinama posvetiti čitanju etiketa kako bi bili sigurni je li odjeća napravljena od prirodnih ili sintetičkih materijala. Nešto slično rekli smo i u izjavama koje su neki od nas dali za školski web radio naših domaćina. /Sudionici razmjene: Fran Tukša, Petra Hrgovan, Dora Babić, Ivan Hubina, Elena Hubina, Luka Hubina, Zara Slavi, Lorena Črnek, Marko Miklečić, Ana Skrba/
