Ravnatelj nas pozvao na neobičnu “izvanučioničku nastavu” kod odvodnog kanalizacijskog kanala u školskom dvorištu

Neobičnu “izvanučioničku nastavu” imali smo danas u školskom dvorištu i to na poziv našeg ravnatelja Stjepana Lučkog. Izvanučioničko učenje nije trajalo dugo, ali bilo je vrlo poučno. Pitate se što smo to učili? Prvo da objasnim zašto se “nastava” održavala u školskom dvorištu, preciznije pored jednog od odvodnih kanalizacijskih kanala u blizini školske dvorane. Zadatak nam je bio da pogledamo njegov sadržaj.

Kad  je naš domar Marijan Kos digao poklopac odvodnog kanala, nekima se počeo dizati želudac od smrada, ali i od viđenog. Otpadna voda gotovo da se nije ni vidjela jer je bila prekrivena gomilom higijenskih uložaka. Među njima plivali su i plastični omoti od čokolada i drugih slatkiša. Dok smo gledali sadržaj u odvodnom kanalu ravnatelj i domar objašnjavali su da ovo nije prvi puta i da je takvih slučajeva već bilo. Zbog takvih sadržaja u kanalizaciji morali su već pozivati u pomoć lokalno komunalno poduzeće da bi se začepljena kanalizacija osposobila. Osim uložaka i omota od slatkiša u kanalizaciji su pronašli i plastičnu bocu koju je netko bacio u zahodsku školjku. – I onda i sada imali smo sreće što do začepljenja nije došlo negdje u cijevima u zidu jer tada će rješavanje problema biti još složenije i koštati puno novca. Pogotovo ukoliko bude trebalo zvati specijaliziranu službu iz Zagreba ili razbijati zid da bi se došlo do začepljenog mjesta u cijevi – kazao je domar Kos.

Bila sam jedna od onih kojima se dizao želudac od gledanja sadržaja u odvodnom kanalu, ali smatram da to što smo vidjeli treba biti dokumentirano kako bi to što smo mi danas vidjeli, mogli vidjeti i svi oni učenici koji danas nisu bili s nama. Također i roditelji svih učenika naše škole. Nadam se  da nakon što nam i naši roditelji “održe lekciju” više nećemo morati gledati ovakve sadržaje u odvodima. /Ines Martinek, 8. a; foto: S. L./

Obratili su im se zahvaljujući međunarodnom projektu “p.s. Pokreni solidarnost!”, i to s ciljem da ukažu na mentalne probleme mladih i na prava djece izbjeglica

Da je solidarnost kad mališanu poneseš tešku torbu ili pomogneš susjedu kojem je požar uništio kuću to smo znali, ali kroz međunarodni projekt „p.s. Pokreni solidarnost!“ – naučili smo i da je solidarnost i kad ukažeš na nepravdu prema diskriminiranima i pomažeš im da se izbore za svoja prava. Naučili smo i da su solidarnosti sklone empatične osobe i da je prvi korak k solidarnosti poticanje na raspravu o problemima,  a baš to činili smo mi pišući poruke na razglednicama. Njih ćemo poslati danas, na Međunarodni dan borbe protiv rasne diskriminacije (21. 3.), našim roditeljima, influencerima, različitim udrugama i institucijama.

No, nisu to obične razglednice već su na tim razglednicama fotografije koje govore o nekom problemu.  Naša škola je od Centra za mirovne studije, koordinatora ovog međunarodnog projekta za Hrvatsku, dobila dvije različite vrste razglednica (Moglo se birati između 6 različitih razglednica). Na jednoj je bila fotografija koja nas je  asocirala na mentalne probleme mladih povezane s pretjeranim korištenjem društvenih mreža, a na drugoj fotografija koju smo povezali s teškim životom djece izbjeglica. 

Analizirajući fotografije odlučili smo svojim porukama izraziti da su mentalno zdravlje mladih i  djeca izbjeglice teme koje zaslužuju pažnju. Pisali smo i o svojim idejama koje bi možda mogle pomoći u rješavanju problema pa smo institucije i saborske zastupnike pitali zašto sve škole nemaju psihologe, a influencere smo pitali vode li računa o tome da kroz svoje sadržaje ne plasiraju nerealne tjelesne standarde. Roditelje smo pitali jesu li upoznati s dobnom granicom pristupanja društvenim mrežama, a neke udruge i institucije pitali smo i što misle o pokušaju Australije da zabrani pristup društvenim mrežama za mlađe od 16 godina.

U vezi druge fotografije na kojoj je dječak u izbjegličkom naselju u Africi, nekoliko udruga i institucija pitali smo nastoje li i kako pridonijeti oživotvorenju članka 22. Konvencije o pravima djeteta. Naime, u tom članku piše: „Djeca koja u neku zemlju dođu kao izbjeglice trebaju imati ista prava kao i djeca rođena u toj zemlji.“

Nadamo se da ćemo odgovore dobiti  barem od nekih kojima smo pisali. To bi značilo da su naše poruke privukle pozornost primatelja poruke i probudile zanimanje za temu.  U projektu osim naše škole sudjeluje još 26 osnovnih i srednjih škola iz Hrvatske i brojne škole iz Italije, Španjolske, Slovenije, Poljske i Francuske pa će i na brojne adrese u tim zemljama stići slične poruke. U našoj školi u projekt su bila uključena sva tri osma razreda, a aktivnosti predviđene projektom u školskoj knjižnici svaki je razred odrađivao po tri školska sata. Radionice je vodila, knjižničarka Stojanka Lesički, koordinator ovog projekta. /  Lorena Črnek; foto: S. L./