Obratili su im se zahvaljujući međunarodnom projektu “p.s. Pokreni solidarnost!”, i to s ciljem da ukažu na mentalne probleme mladih i na prava djece izbjeglica
Da je solidarnost kad mališanu poneseš tešku torbu ili pomogneš susjedu kojem je požar uništio kuću to smo znali, ali kroz međunarodni projekt „p.s. Pokreni solidarnost!“ – naučili smo i da je solidarnost i kad ukažeš na nepravdu prema diskriminiranima i pomažeš im da se izbore za svoja prava. Naučili smo i da su solidarnosti sklone empatične osobe i da je prvi korak k solidarnosti poticanje na raspravu o problemima, a baš to činili smo mi pišući poruke na razglednicama. Njih ćemo poslati danas, na Međunarodni dan borbe protiv rasne diskriminacije (21. 3.), našim roditeljima, influencerima, različitim udrugama i institucijama.

No, nisu to obične razglednice već su na tim razglednicama fotografije koje govore o nekom problemu. Naša škola je od Centra za mirovne studije, koordinatora ovog međunarodnog projekta za Hrvatsku, dobila dvije različite vrste razglednica (Moglo se birati između 6 različitih razglednica). Na jednoj je bila fotografija koja nas je asocirala na mentalne probleme mladih povezane s pretjeranim korištenjem društvenih mreža, a na drugoj fotografija koju smo povezali s teškim životom djece izbjeglica.
Analizirajući fotografije odlučili smo svojim porukama izraziti da su mentalno zdravlje mladih i djeca izbjeglice teme koje zaslužuju pažnju. Pisali smo i o svojim idejama koje bi možda mogle pomoći u rješavanju problema pa smo institucije i saborske zastupnike pitali zašto sve škole nemaju psihologe, a influencere smo pitali vode li računa o tome da kroz svoje sadržaje ne plasiraju nerealne tjelesne standarde. Roditelje smo pitali jesu li upoznati s dobnom granicom pristupanja društvenim mrežama, a neke udruge i institucije pitali smo i što misle o pokušaju Australije da zabrani pristup društvenim mrežama za mlađe od 16 godina.

U vezi druge fotografije na kojoj je dječak u izbjegličkom naselju u Africi, nekoliko udruga i institucija pitali smo nastoje li i kako pridonijeti oživotvorenju članka 22. Konvencije o pravima djeteta. Naime, u tom članku piše: „Djeca koja u neku zemlju dođu kao izbjeglice trebaju imati ista prava kao i djeca rođena u toj zemlji.“
Nadamo se da ćemo odgovore dobiti barem od nekih kojima smo pisali. To bi značilo da su naše poruke privukle pozornost primatelja poruke i probudile zanimanje za temu. U projektu osim naše škole sudjeluje još 26 osnovnih i srednjih škola iz Hrvatske i brojne škole iz Italije, Španjolske, Slovenije, Poljske i Francuske pa će i na brojne adrese u tim zemljama stići slične poruke. U našoj školi u projekt su bila uključena sva tri osma razreda, a aktivnosti predviđene projektom u školskoj knjižnici svaki je razred odrađivao po tri školska sata. Radionice je vodila, knjižničarka Stojanka Lesički, koordinator ovog projekta. / Lorena Črnek; foto: S. L./

