Ima ih sve više, na Baliju ih je ljetos bilo oko 50.000
Otkako je zavladala korona sve više ljudi radi od kuće, no posljednjih godina sve je više i ljudi koji rade putujući. Ne rade iz ureda ili tvornica, a svoj dom rado napuštaju i borave u planinama, na otocima ili gdje god to požele, a ipak rade. Umjesto kancelarija potreban im je samo brzi internet i oni svoj posao mogu odraditi iz udobne ležaljke na nekoj plaži, kafića….. Takve ljude nazivamo digitalni nomadima.
Pojam digitalni nomadi koristi se još od 1997., a popularizirali su ga Tsugio Makimoto i David Manners, autori knjige “Digitalni nomadi”. U toj knjizi, kako to piše portal BETA.BA, spomenuti autori poput proroka najavljuju tehnološke mogućnosti da se živi i radi u pokretu.
Digitalnih nomada sve je više. Na portalu CIMERFAJ.HR navode da prema anketi WYSE Travel Confederation (Svjetske putničke organizacije) iz 2017., “čak 1,8 milijuna putovanja godišnje poduzimaju ljudi koji sebe nazivaju digitalnim nomadima”. Pišu i da je u posljednje 3 godine taj broj sve veći, a navode i podatak da na Baliju ljetos bilo oko 50.000 digitalnih nomada.
Ukoliko vam se sviđa takva ideja da jednog dana radite i putujete evo nekoliko zanimanja koja je moguće raditi kao digitalni nomad. Npr. možete raditi kao urednik web stranice, dizajner, agent za putovanja, influencer, prevoditelj. Još nekoliko vrsta zanimanja za digitalne nomade opisano je u članku na portalu BURO 247. Dok mi postanemo odrasli zasigurno će biti još puno veći izbor poslova za digitalne nomade. /Ivona Siladi, 7.b/
U Dubrovniku je u listopadu bila konferencija posvećena digitalnim nomadima – Izvor fotografije – Dubrovnik Portal
Učenici 6.b, 2020. sami su organizirali pješačenje na Kalnik
Umorni hodači dočekani tortom na dva kata
Planovi se ponekad poremete, no nekoliko nas prijatelja iz 6. b ne volimo odustajati od planova i svoju smo ideju odlučili provesti sami. To znači da smo sami otišli pješice na izlet na Kalnik jer se izjalovio plan da to učinimo u pratnji jedne naše učiteljice.
Roditelji su nam dali pristanak, a prekrasno vrijeme u subotu 7. 11. bilo je kao stvoreno za šetnju do Kalnika i zato nismo željeli odustati. S ruksacima na leđima ispred škole u 9:30 okupili su se Lea Hrandek, Marta Ban, Fran Košutić, Valerija Puškar i Lara Trušček.
Prvih nekoliko minuta dogovarali smo se kojom stazom ćemo ići. Obzirom da su Fran i Lara već bili na Kalniku pješice, dogovoreno je da budu vodiči. Osim sendvičima i sokovima opskrbili smo se i dalekozorom. Izdaleka smo kroz dalekozor promatrali Kalnik razgovarajući o tome koliko nam još vremena treba da stignemo. Možda najljepši doživljaj putem bio je kad smo vidjeli grupu od čak 5 malih srna. Pretrčale su livadom blizu nas, a dalekozorom smo ih promatrali kako odlaze u obližnje malo selo.
Lea Hrandek, Lara Trušček, Marta Ban, Valerija Puškar i Fran Košutić
Putem smo se malo i odmarali, a glavna tema razgovora je bila Lein rođendan na koji smo svi bili pozvani poslije izleta. Dok smo pješačili prema Kalniku srelo nas je nekoliko ljudi koji su nas pitali znamo li put do Kalnika i čudili se što idemo sami. Na Kalnik smo već pomalo umorni došli u 12:15, što znači da smo hodali dva sata i 45 minuta. Na svojim mobitelima utvrdili smo da smo prošli 15.009 koraka. Na Kalniku smo se podijelili u dvije grupe. Jedna grupa (Marta i Valerija) popela se na Stari grad Kalnik, a druga (Lea, Fran i Lara) je odlučili ostati dolje. Druga je grupa iskoristila vrijeme za ispisivanje naših imena na stijenu. Ispisali smo ih flomasterom da ostane za uspomenu da je ekipa iz 6.b bila na Kalniku.
Nakon što su se Marta i Valerija spustile, krenuli smo u potragu za Leinim tatom koji nas je trebao povesti Lei na rođendan. Međutim došlo je do nesporazuma jer nas je on trebao čekati na parkiralištu ispod Starog grada, a on je čekao ispred crkve. To znači da smo onako umorni napravili još nekoliko koraka, ali ne baš puno jer smo se s Leinim tatom sreli na pola puta.
Bila je to avantura za pamćenje i dobar uvod u Lein rođendan gdje je umorne putnike čekalo osvježenje i fina torta na dva kata. /Lara Trušček, 6.b; foto: Fran Košutić, Marta Ban/
Ivona Siladi iz 7.b razreda, pobjednica je natječaja za izbor naj e-knjige u kojoj se trebalo predstaviti vršnjacima. Drugo mjesto osvojila je Petra Kušec, a treće dijele Anastazija Blagaj i Lara Trušček, učenice 7. b i 6. b razreda.
O izboru naj knjige odlučivala je komisija u sastavu Tijana Mamić, učiteljica likovnog odgoja, Martina Sokač, učiteljica engleskog jezika i knjižničarka, Stojanka Lesički. Učenice koje su osvojila prva tri mjesta nagrađene su bežičnim miševima za računala, a sve ostale sudionice natječaja dobile su čokolade.
E-knjige pristigle na natječaj možete pogledati na priloženim poveznicama. Većina ih je na hrvatskom, a dvije su na engleskom jeziku. Na natječaj organiziran u povodu Mjeseca e-knjige pristiglo je ukupno 10 e-knjiga. Učenica Anastazija Blagaj svoju e-knjigu napravila je u programu Book Creator, a sve ostale učenice napravile su u programu Flipsnack. Najmlađa sudionica najtečaja bila je Iva Trušček, učenica 4. razreda.
Ukoliko vas zanima kako se služiti spomenutim web alatima upute pogledajte u e-knjizi Web 2 alati: upute i primjeri. /Lara Trušček, 6.b; foto: S.L./
Ivona Siladi, Anastazija Blagaj, Lara Trušček i Petra KušecValerija Puškar i Lea Hrandek
Danas se obilježava Svjetski dan palčića. Tko su oni doznat ćete kad upoznate Davida i Laru, glavne junake kratkog dokumentarnog filma “Palac gore”.
Film je djelo Udruge ZAG, koja okuplja male filmaše iz OŠ Marije Jurić Zagorke iz Zagreba. Film je dobio prvu nagradu dječjeg žirija u kategoriji dokumentarnog filma na ovogodišnjoj 58. reviji hrvatskog dječjeg stvaralaštva u Malom Lošinju. /Uredništvo/
Ravnatelj Lučki: Sanjom o dvorani 17 godina, otkako sam ravnatelj
Iduće godine u ovo vrijeme trebali bismo dobiti školsku sportsku dvoranu. Rečeno je to danas u Vatrogasnom domu u Svetom Petru Orehovcu prilikom potpisivanja ugovora o izgradnji školske sportske dvorane OŠ Sveti Petar Orehovec.
Franjo Poljak, Mirko Habijanec i Darko Koren potpisuju ugovor o izgradnji školske sportske dvorane
Ugovore su potpisali župan Darko Koren, Franjo Poljak, načelnik Općine Sveti Petar Orehovec te Mirko Habijanec, predsjednik Uprave tvrtke “Radnik”, koja je na natječaju dobila posao izgradnje dvorane. Ukupna vrijednost dvorane je 18 milijuna kuna, a troškove izgradnje financirat će zajedno Općina i Županija. Županija će uložiti 7.5 milijuna, a Općina 10,5 milijuna kuna. Na potpisivanju ugovora rečeno je da će dvorana biti trodijelna i imati oko 1600 metara četvornih, a u njoj će biti 270 sjedećih mjesta.
Potpisivanju ugovora prisustvovao je i Stjepan Lučki, ravnatelj naše škole. On je istaknuo da već 17 godina, otkako je ravnatelj, sanja o izgradnji sportske dvorane te je zahvalio svima koji su se potrudili da se ovaj projekt ostvari. Podsjećamo da je škola izgrađena je prije 56 godina, a tjelesni se od izgradnje škole održava u hodniku. Procedura izgradnje dvorane započeta je prije 16 godina. /Barbara Dvečko; Petra Šok; foto: S. L./
Izvanredne okolnosti u kojima smo završili prošlu školsku godinu bile su razlog što na kraju nije bilo niti oproštajne priredbe osmaša. Na takvim oproštajnim priredbama prijašnjih godina bio je običaj proglasiti i učenika generacije. Kako je takva priredba izostala, ni na školskoj web stranici, niti u našem Klinčeku nije zabilježeno da je za učenicu generacije Učiteljsko vijeće izabralo učenicu Paolu Tukšu.
Odlučili smo ispraviti taj propust pa smo putem Skype kontaktirali našu bivšu kolegicu koja je svih osam razreda prošla s 5,0, a isticala se i po sudjelovanju u brojnim školskim aktivnostima i projektima. Između ostalog pisala je i za naš školski list. Razgovarajući s njom doznali smo da joj je diploma za naj učenicu trebala biti predana u njenom razredu prilikom dodjele svjedodžbi. Kako je tad bila na moru, diploma i torba koju joj je škola kupila na dar, uručene su joj je tijekom ljeta na jednom od dodatnih satova iz fizike.
Naš razgovor putem Skypea iskoristili smo i da doznamo kako se naša bivša kolegica, a sadašnja učenica prvog razreda prirodoslovno-matematičkog smjera Gimnazije Ivana Zakmardija Dijankgovečkog, snašla u novoj školi. Pitali smo je i po čemu će najviše pamtiti osnovnu školu, a prenosimo i neke njene poruke nama osnovcima.
Kako je biti gimnazijalka?
Teže je nego u osnovnoj školi, ali već sam se privikla na nove profesore i uz dobru organizaciju vremena zasad se snalazim. Puno su mi kod privikavanja na novu školu pomogla poznanstva iz glazbene škole. Sa mnom u razred iz osnovne ide jedino Helena Kemenović, ali puno kolegica i kolega znam iz glazbene. To je bilo osobito važno u početku kad smo se svi tek privikavali na novu sredinu.
Koliko imaš predmeta u gimnaziji i pohađaš li neke dodatne aktivnosti kao u OŠ?
Pohađam prirodoslovno matematički razred u križevačkoj gimnaziji i ove školske godine imamo 15 predmeta. Sve su predmeti isti kao u osnovnoj, osim što nemamo tehnički, a dobili smo latinski. Računajući i hrvatski, sad učim 4 jezika. Idem na dodatnu iz fizike. U gimnaziji ima puno dodatnih, ali koliko znam nema nekih aktivnosti i projekata koje smo imali u osnovnoj školi.
Jesi li nastavila pohađati i glazbenu školu?
Da, paralelno s prvim razredom gimnazije upisala sam i Srednju glazbenu školu.
Kako je glazbenoj?
Dobili smo nove predmete. Sad još imamo harmoniju i povijest glazbe te korepeticiju pa je zahtjevnije nego prije. Ipak odlučila sam nastaviti glazbenu, a uz ljubav za tamburicu koju sviram, ponajviše me motivirao nastup s orkestrom u Belgiji. To je bilo prekrasno iskustvo. Kad se nekud putuje s orkestrom uvijek je veselo. Sviramo, pjevamo, družimo se bez obzira na godine. U Belgiji sam bila kad sam bila peti razred glazbene, a s nama su bili i maturanti. No, svi smo se lijepo družili bez obzira na razliku od skoro 6 godina. Uvijek ću se sjećati tih druženja i belgijskog grada Neerpelta u kojem je bilo natjecanje. Cijeli grad bio je uređen u znaku festivala.
Obzirom da stanuješ u Gregurovcu kako se snalaziš s putovanjem?
Nama koji smo putnici, u glazbenoj se jako trude posložiti raspored. Meni su sve predmete stavili u dva dana. Ponedjeljak i utorak su mi najteži dani jer imam nastavu u obje škole i cijeli dan sam zauzeta. Kući dođem tek navečer. Dodatna obaveza je orkestar, a njega imam četvrtkom. Uglavnom me u glazbenu vozi tata.
Nedostaju li ti učitelji iz osnovne škole?
Kad ste osmaš veselite se što odlazite iz osnovne škole, a poslije vam i učitelji i prijatelji nekako nedostaju.
Po čemu se najviše sjećaš svog školovanja u Gregurovcu i Svetom Petru Orehovcu?
Kad sam krenula u predškolu, upravo se izgradila nova škola u Gregurovcu. Sve je bilo lijepo, novo i ta nova zgrada nekako je obilježila moje razdoblje školovanja u Gregurovcu. Što se tiče vremena provedenog u Orehovcu, najviše ću ga se sjećati po sudjelovanju u Erasmus+ projektu, ali i po prijateljima iz razreda s kojima se i sada često čujem. Također Orehovec ću pamtiti i po mnogim dodatnim aktivnostima koje sam pohađala, te natjecanjima i učiteljima.
Čitali smo u Klinčeku da si bila na dvije Erasmus+ mobilnosti?
Bila sam u Poljskoj i Španjolskoj. Prvi puta u životu putovala sam avionom. To je za mene bilo novo i uzbudljivo iskustvo. Imala sam prilike koristiti engleski u stvarnim životnim situacijama, a najvažnije je što sam upoznala nove prijatelje. Na obje razmjene glavni zabavljači su bili Toni i Carlos iz Španjolske. U Poljskoj i Španjolskoj sam imala zaduženje snimati aktivnosti za naš film o projektu. Između ostalog tamo smo posjetili i nekadašnji koncentracijski logor u Auschwitzu. U Španjolskoj mi se jako svidio muzej Reina Sofija, i grad Toledo. U Toledu smo po gradu igrali igru sličnu escape roomu. Kroz tu igru smo upoznavali taj krasni stari grad.
Što bi preporučila sadašnjim učenicima naše škole?
Da marljivo uče i da se uključuju u različite aktivnosti i projekte u školi. Kroz sudjelovanje u projektima uvijek se nešto novo nauči, stječu se nova prijateljstava i iskustva koja nas obogate za cijeli život. Preporučila bih im i da ne budu previše na internetu i da ga ponekad koriste za učenje.
Imaš li već neke planove u vezi studija?
Još ništa konkretno, ali voljela bih da to možda bude nešto u vezi fizike ili matematike. /Amadea Bošnjak, Karla Kos, Lara Trušček; foto: P. T./
Pozovite svoje roditelje i poznanike da glasaju jer nam treba što više glasova
Naš novi Erasmus+ projekt S.O. S.- Strengthen Online Security for Students treba svoj logo. Zato je priređen natječaj u svim partnerskim školama. Od 6 predloženih ideja iz Finske, Hrvatske, Poljske, Portugala, Rumunjske i Španjolske sad treba izabrati jedan koji će predstavljati projekt.
Naš je logo br. 3. Izradile su ga učenice Valerija Puškar i Marta Ban, a mentorica im je bila Tijana Mamić.
Pozovite svoje roditelje i poznanike da glasaju jer nam treba što više glasova.
O projektu
Najvažniji cilj našeg novog Erasmus+ projekta je umanjiti rizike s kojima su učenici suočeni prilikom korištenja interneta. Da bi se ostvario spomenuti cilj sudionici projekta će se tijekom slijedeće dvije godine fokusirati na slijedeće teme: cyber bullying, lažne vijesti, privatnost na internetu, štetni sadržaji na internetu, sexting i grooming.
Koordinator projekta je škola Colegio Nuestra Señora de Monte-Sión iz grada Torrenta u Španjolskoj. U projektu sudjeluju još i škole iz Finske, Portugala, Poljske i Rumunjske. Ukupna vrijednost projekta je 197.376 €, a našoj školi pripada 31.167,00 €.
Tijekom projekta provest će se 6 mobilnosti na koje će putovati po 2 učitelja i 5 učenika. Koordinator projekta za OŠ Sveti Petar Orehovec je Stojanka Lesički, stručna suradnica knjižničarka. /Uredništvo/
U naslovu je primjer clickbaita kakvi ljute učenicu Leu Harču, ali ovaj tekst ipak ne zavarava, u njemu možete doznati neke od tehnika ovog senzacionalističkog pristupa novinarstvu
Za nogometaša Luku Modrića, znaju ljubitelji ovog sporta u svim zemljama svijeta. Njegovo nogometno umijeće privlači publiku na stadione, a golemu pažnju privlači i u medijima. Mnogi vole pročitati o Modrićevim dobrim potezima u utakmicama, ali i detalje iz njegovog privatnog života.
No, puno članaka o Modriću ustvari ne donosi nikakve važne informacije, ali ih čitatelji kliknu jer ih zavaraju naslovi članaka poput ovog: “MODRIĆEV IZGLED ŠOKIRAO SVE U REALU: Kondicijski trener dobio zadatak kakav nije očekivao”. Ovaj bombastični naslov objavljen je na portalu NET.HR (15. 7. 2017.) Možda se samo najvatreniji fanovi nisu razočarali kad su u tekstu pročitali da je Modrić smršavio dva kilograma. Naime, to je bila najvažnija informacija koja se skrivala iza ovog naslova.
Izvor ilustracije – Guardio
Slična metoda zavaravanja publike koja se koristi preuvelivačavanjem, i služi se izrazima šokantno, dramatično, nećete vjerovati…, očita je i u slijedećem naslovu : “Student ostavio otvoren prozor pet mjeseci, šokirao se kad je vidio stan“. Članak je objavljen 7.9. 2020. na portalu INDEX.HR. Meni se čini posve normalno da je u stanu našao golublji izmet i ne vidim što je tu šokantno da je to zasluživalo bilo kakav članak. Pogotovo ne s takvim naslovom u kojem se upotrebljava riječ šokantno.
Naslovi koje smo izdvojili spadaju u skupinu clickbait naslova. Njima je najvažniji cilj namamiti publiku da kliknu na članak. Što više klikova, to će medij postiću bolju cijenu oglasnog prostora. Od prodaja oglasa online mediji uglavnom i žive jer su besplatni za čitatelje. Zato je fenomen clickbait naslova sve rašireniji i sve više ima naslova koji nas pokušaju namamiti na klik. Pri tom računaju na znatiželju čitatelja, ali i na medijsku nepismenost onih koji nisu svjesni tehnika zavaravanja koji koriste kreatori clickbait naslova. Zato evo još nekih tehnika.
Izvor fotografije – Global
Iako neki naslovi u sebi ne koriste preuveličane izraze poput gore spomenutih i oni mogu biti clickbait. Jedan od takvih je i ovaj naslov “Iz prodaje se povlači prehrambeni proizvod jer sadrži plastiku: Nemojte ga konzumirati”. Članak je objavljen 4. 9. 2020. na portalu POSLOVNI.HR. Taj je naslov clickbait jer izostavlja ključnu informaciju. Neke takve naslove koji nastoje prikriti ključnu informaciju može se prepoznati i po ključnoj riječi evo. Poput članka pod naslovom “Zanima vas koga ste sve blokirali na Facebooku? Evo kako ćete to doznati”, objavljenog na 25. 1. 2020. na portalu VRISAK.
Neki se za prikrivanje informacija služe i brojkama. Takav je i ovaj naslov: “Severina slavi poseban dan: Objavila novu fotku, a svi su odmah komentirali jednu stvar”. Članak je objavljenu na portalu VEČERNJI.HR 2. 9. 2020. Ta jedna važna stvar je njena haljina, koju je kako su primjetili neki njeni fanovi, obukla već više puta.
Važna stvar je i naše vrijeme, zato predlažem da više primjera clickbait naslova pogledate na Facebook stranici HEJT ZA KLIKBEJT kako bi se usavršili u prepoznavanju takvih naslova i ubuduće trošili što manje svog vremena na otvaranje zavaravajućih naslova. /Lea Harča, 8. b; fotografije preuzete s interenta/
Čekala se suglasnost za zapošljavanje iz Ministarstva
Od prošlog tjedna u našoj školi počeli su se održavati satovi informatike i za nas učenike razredne nastave. Iako je informatika izborni predmet gotovo svi učenici matične i područnih škola pohađaju informatiku. Naša učiteljica zove se Petra Stančić, a učenicima u Gregurovcu i učenicima trećeg i četvrtog razreda u Bočkovcu učiteljica je Andreja Hegedić.
Mi četvrtaši prvi puta smo informatiku imali jučer. No, kako nije bilo struje nismo još ništa radili na računalima, ali smo učili o lozinkama, pregledavali naš udžbenik informatike i dogovarali se što i kako ćemo ubuduće raditi.
Od naše tajnice Snježane Švagelj, doznali smo da je nastava informatike započela tek sada u studenom zato što su naša i ostale škole u Županiji čekale da Ministarstvo znanosti i obrazovanja školi izda suglasnost za novo zapošljavanje. /Ema Pacur, 4. razred; foto:S. L. i Andreja Hegedić/
Učiteljica informatike Petra Stančić
Učiteljica Andreja HegedićUčenik Leon Zgorelec – drugi razred
Ove godine, 27. rujna 2020., u mom su se gradu održali lokalni izbori. Građani s pravom glasa birali su svoje čelnike za sljedeće četiri godine. Deset kandidata, uključujući neovisnog, natjecalo se gradonačelnika Aleksandrije. Valentina Veronica Mitran Piticu – PNL, Delcea Olivian Victor – Pro Rumunjska, Marius Badea Rivera – ALDE, Ervin Zelch – PMP, Victor Dragusin – PSD, Cristian Bojan – PER, Alexandru Ionuţ Ionescu – PPUSL, Marinescu Decebal Dimitrie – GOLD, Sorin Sferle – USR PLUS, Dan George Dobre – neovisan.
Izbori su započeli u 7 sati, a završili u 21. Na birališta su mogle izići osobe starije od 18 godina, uključujući one koji su na dan izbora napunile 18 godina. Na izborima su birači imali pravo na jedan glas. Mogli su glasati na točno određenom biračkom mjestu na području stanovanja. Aleksandrija ima 41.735 registriranih birača.
S obzirom na to da smo usred pandemije koronavirusa, izborni dan bio je drugačiji nego inače. Ministarstvo unutarnjih poslova utvrdilo je Vladinom odlukom pravila na biralištima i na biračkim mjestima. Pristup biračkom mjestu imalo je istovremeno najviše pet birača koji su trebali dezinficirati ruke i nositi maske. Nošenje maske za lice radi pokrivanja usta i nosa, bilo je obvezno za sve sudionike izbora. Istodobno, osigurana je fizičke distanca od najmanje 1 metra između glasača, dezinfekcija ruku i biračkih mjesta.
Kandidat PSD-a Victor Dragusin izborio je mjesto gradonačelnika u Aleksandriji s brojem od 7.485 glasova, što znači 50,56% od ukupno 14.804 valjanih glasova. Kandidatkinja PNL-a Mitran-Piticu Valentina-Veronica našla se na drugom mjestu, s 4.325 glasova (29,21%). U Aleksandrijskom lokalnom vijeću, PSD će imati 11 mjesta, a PNL osam mjesta.
Autor: Bogdan Păunică – 5 A Foto: Internet Izvorni članak objavljen je u školskom digitalnom listu MEDIA GENER@TION
