Učenici 4. razreda PŠ Fodrovec kratkim kvizom pod nazivom “Najbrži prst”, započeli su radionicu o pisanju vijesti. Učenici su kviz igrali kako bi im poslužio kao izvor podataka za pisanje vijesti.
U kvizu je sudjelovalo osam učenika. Pitanja su bila iz matematike i opće kulture, a postavljala ih je učiteljica Kristina Dubravec. Pobjednik kviza s pet osvojenih bodova bio je Matej Matoić, a drugi s četiri osvojena boda bio je Teo Dubravec.
Ključnu ulogu u kvizu imao je deveti učenik, Matija Tinodi. On je bio sudac i novinar zadužen za prikupljanje ključnih informacija na pitanja – tko, što, kada, gdje i zašto.
Radionica je održana 11. studenoga, a vodila ju je knjižničarka Stojanka Lesički. Radionica je dio projekta “Čitam, razumijem, stvaram.” /Matej Matoić, foto: Kristina Dubravec/
Radionica je održana u okviru Festivala prava djece
Video igrice, uz koje puno vremena provode i učenici naše škole, bile su tema radionice „Mračna strana video igara“. Radionica je, za nas učenike 6.b, održana u ponedjeljak (10. 11.) u školskoj knjižnici. Radionica je pripremljena u okviru Festivala prava djece čije filmove u svojim školama imaju priliku gledati učenici svih škola u Hrvatskoj.
Na radionici smo glumili kako se osjećamo kad gubimo u video igrici, kad nas mama prekida u igrici i kad ne uspijevamo završiti razinu video igrice. Nakon što smo pogledali film “Igra izvan ekrana”, učenika OŠ Mate Balote iz Buja, zaključili smo da se i mi ponekad prilikom igranja ponašamo ljutito i uznemireno kao glavni lik iz filma.
Razgovarali smo i o tome kakve igrice igramo i koliko igramo, a imali smo i zadatak napisati savjete koliko bi vremena bilo preporučljivo igrati igrice te što bismo preporučili ukoliko nekog obuzme bijes i ljutnja tijekom igranja video igrica. U jednom zadatku trebali smo osmisliti igricu koja bi kod igrača poticala pozitivne emocije.
Knjižničarka Stojanka Lesički, govorila nam je i o mračnoj strani igranja video igrica, spomenuvši nam neke igrače koji su tragično završili jer su pretjerivali u igranju video igara. /Elena Benčak, 6. b; foto: S. L./
Dobar primjer održivosti – ne treba se baš sve kupiti
Kad žele, naši učenici mogu biti kreativni. Odličan primjer vršnjacima u priloženom kratkom videu pokazuje Dominik Knezić, učenik 8.b. On je u zadatku za Erasmus+ projekt “Zero Waste” odlučio pokazati svoje majstorske vještine te je staru automobilsku felgu prenamijenio u teglu za cvijeće.
U tom procesu valjalo je očistiti (izbrusiti) felgu, zavariti metalne nožice, bojati, umetnuti pleksiglas na dno i izbušiti rupe u njemu, oslikati teglu i na kraju posaditi cvijeće. – Nije baš bilo jednostavno, neke stvari poput varenja radio sam prvi puta, ali moj tata je automehaničar pa sam ga često gledao kako to radi. Da bi sve sigurno prošlo tata je bio kraj mene kad sam radio i davao mi je potrebne upute. Radio sam u etapama u razdoblju od 5 dana. Ovo mi je bio baš zanimljiv zadatak i rado bih se ponovno upustio u sličan zadatak prenamjene nečeg nepotrebnog u nešto što nam može koristiti – rekao nam je Dominik, dodavši da ga privlači zanimanje poput očevog. /Eleonora Črnek, 6. b/
Rad učenika Dominika KnezićaDominik Knezić, izradio teglu od stare automobilske felge
Nagrađeni hotel za kukceizrađivali od već korištenih materijala
Učenici 8. b pobijedili su na natjecanju na temu gospodarenja otpadom kojeg je organizirao Regionalni centar za gospodarenje otpadom sjeverozapadne Hrvatske – Piškornica (RCGO Piškornica). Novčanu nagradu u iznosu 2.000 eura osvojili su za izrađeni hotel za kukce. Njega su izradili od već korištenih materijala. Koristili su stari crijep, metalne čepove od boca, stare matice, role od toaletnog papira, žicu…
Mentorica učenicima bila je učiteljica Mateja Benjak. Proglašenje pobjede i dodjela nagrada održat će se 20. studenog 2025. u Domu mladih u Koprivnici.
S također odličnim radovima na natjecanju su sudjelovali i učenici 8. a te 5. a. Učenici 8. a, također pod mentorstvom učiteljice Benjak, izradili su kućicu za ptice, a učenici 5. a izradili su morski svijet od plastičnih vrećica i starih CD-ova. Učenicima 5. a mentor je bila učiteljica Petra Koretić./Antonia Bedoić, 8.b, foto: Mateja Benjak/
Lucija Tremski i Petra Paček, zamjenica i predsjednica Vijeća učenika OŠ Sveti Petar Orehovec
Zamjenica je Lucija Tremski
Petra Paček, učenica 8. a i Lucija Tremski, učenica 7. b vodit će Vijeće učenika naše škole u školskoj godini 2025./2026. Paček je izabrana za predsjednicu, a Tremski za njenu zamjenicu na konstituirajućoj sjednici Vijeća učenika održanoj 6. 11. 2025.
Sjednica Vijeća učenika OŠ Sveti Petar Orehovec
Sjednici je prisustvovalo 20 učenika (imamo 22 razredna odjela), ravnatelj Stjepan Lučki te voditeljica VU Stojanka Lesički. Ravnatelj Lučki govorio je o ulozi Vijeća učenika i mogućnostima sudjelovanja učenika u procese donošenja odluka u školi. Spomenuo je kako su upravo na poticaj učenika, članova Vijeća učenika kupljeni školski ormarići te je ograđeno školsko igralište.
Učenici su na prvoj sjednici iznijeli neke od problema koje imaju u svojim razredima, a Patrik Habijanec, predstavnik PŠ Gregurovec iznio je problem u vezi nedostatka golova na igralištu pored škole u Gregurovcu.
Predsjednica i zamjenica su se obavezale napraviti prijedlog programa rada. Nakon što ga pripreme bit će sazvana naredna sjednica. /Vita Slavi, 5. a; foto: S. L./
Njihov je izgled bio je vrlo sličan današnjim slonovima, no većina mamuta izumrla je prije oko 10.000 godina. Poput slonova imali su kljove i surlu, a težina je ovisila o vrsti. Stepski mamuti dosezali su visinu od 4 metra u ramenima i mogli težiti do 12 tona, vunasti mamuti bili su veliki poput afričkih slonova. Njihova visina u ramenima bila je oko 3,4 metra i težili su oko šest tona. Oni su živjeli kasnije od stepskih mamuta i imali su dvostruki sloj krzna zbog čega su i dobili naziv vunasti. Prvi sloj njihovog krzna bio je gušći i kraći, a dlake vanjskog krzna mogle su biti duge i do metar.
Kika i Vika su odlično sačuvani fosili mamuta na području Srbije
Kako je mamut izgledao znamo jer su njegovi crteži pronalaženi u pećinama, ali u nekim zemljama svijeta sačuvani su prilično dobro očuvani kosturi (skeleti) mamuta. Nama najbliže, i jako dobro očuvani fosili stepskih mamuta, pronađeni su u Srbiji. Mamut Kika pronađen je 1996. u glinokopu jedne tvornice na području Kikinde. Kikin skelet ima sačuvanih oko 90% kostiiju i izložen je ispred Nadodnog muzeja u Kikindi. Procjenjeno je da je Kika uginula sa 64 godine i da je težila oko 7 tona.
Mamutica Vika pronađena je 2009. na području arheološkog parka Viminacijum u mjestu Stari Kostolac. Kostur joj je ostao odlično sačuvan jer se zaglavila u pijesku i blatu. Kad je uginula imala je oko 60 godina i težila gotovo 10 tona.
Fosilni ostatci mamuta pronađeni su i na području Hrvatske. U selu Mohovu pored Iloka lani je pronađena 70 cm duga mamutova kost, a već prije i zubi te dijelovi vilice mamuta. Zato je ta lokacija nazvana Dolinom mamuta. /Vita Slavi, 5. a/
Najduže su opstali mamuti na Vrangelovom otoku
Na Vrangelovom otoku koji se nalazi u Arktičkom oceanu između Istočnosibirskoga i Čukotskog mora. Jedna mamutska vrsta opstala je čak do oko 2000 pr. Kr. Dugo su mamuti preživjeli i na otoku St. Paul Island kod Aljaske. Utvrđeno je da su tamo izumrli oko 4400 pr. Kr.
Nagrađeni kvizaši nakon predavanja o recikliranju stakla
O recikliranju stakla učili smo od Valentine Keblar, direktorice tvrtke Unija Nova
Staklo je materijal koji se može reciklirati bezbroj puta. To smo naučili na predavanju na Erasmus+ mobilnosti kojoj smo bili domaćin (od 13. – 17. 10.). O temi recikliranja stakla (15. 10.) govorila nam je Valentina Keblar, direktorica tvrtke Unija Nova koja prikuplja svo otpadno staklo u Hrvatskoj. Oni otpadno staklo prikupljaju na više od 5000 lokacija diljem Hrvatske, a u posljednjih 10 godina prikupili su 340.000 tona stakla. Proizvode različite vrste staklenih granula koje se mogu koristiti za proizvodnju ambalažnog i drugih vrsta stakla, u građevinskoj industriji, u poljoprivredi ili pak u umjetničke svrhe.
Valentina Keblar, direktorica tvrtke Unija Nova
Na predavanju smo doznali i kako u svom poslu čišćenja stakla moraju biti vrlo oprezni jer samo jedan mali kamenčić težine 5 grama može uništiti peć za taljenje stakla. U tvornicama stakla u takvim se pećima staklo tali na 1500 stupnjeva C, a peć za taljenje košta po nekoliko milijuna eura.
Direktorica Keblar pokazala nam jer različite vrste staklenih granula i rekla nam je da se staklo reciklira po bojama. Zato se u njihovim reciklažnim dvorištima u Sesvetskom Kraljevcu mogu vidjeti ogromne hrpe stakla odvojene po bojama. Ona nam je rekla i da staklo ne trebamo baciti nakon što smo ga jednom koristili. Npr. bočice od pekmeza, ukiseljenog povrća ili boce od sokova možemo oprati i koristiti ih ponovo. Možemo ih i prenamijeniti u nešto drugo (npr. vazu…), a ukoliko ih nikako ne možemo iskoristiti onda ih možemo odnijeti u trgovinu i zatražiti za njih povratnu naknadu u iznosu od 0,10 centi. Što se staklene ambalaže tiče takva povratna naknada dobiva se samo za one na kojima je istaknuta oznaka da je to povratna ambalaža.
U kontejnere za ambalažno staklo nikako se ne smije odlagati porculan, keramiku, lustere…
Ukoliko staklenu ambalažu ili druge vrste ne namjeravamo nikako iskoristiti u svom domaćinstvu onda takvo staklo možemo odložiti u spremnike za staklo jer je jedino tako sigurno da će zavrišti u reciklaži. Prilikom odlaganja stakla u spremnike s natpisom “staklo” ili “ambalažno staklo” važno je znati kakvo se staklo može odložiti u spremnike. U njih se mogu odložiti boce za pića i sve vrste staklenki bez obzira na boju, ali se nikako ne smiju odlagati predmeti od: keramike, porculana, kamena, žarulje i fluorescentne cijevi, zrcala, kristalno, laboratorijsko ili automobilsko staklo. U te spremnike ne smije se odlagati niti lustere ili bočice od laka za nokte.
Radi promicanja svijesti o prednosti staklene ambalaže, pokrenuta je međunarodna platforma „Friends of Glass“ koja je dostupna i na hrvatskom hrvatskom jeziku. Prvenstveno djeci namijenjena je i digitalna platforma koju je pokrenula tvrtka Vetropack, jedina hrvatska tvornica staklene ambalaže. /Leo Dvečko, 8. a; foto: S. L./
Staklo i keramika zdraviji od ostale ambalaže
Staklo i keramika su manje složeni materijali od plastike i ne sadrže toliko kemikalija te su sigurniji u dodiru s hranom. Važno je spomenuti i da staklo ne mijenja okus hrane.
Velike uštede energije
Recikliranjem stakla štedimo čak 95% energije u usporedbi s proizvodnjom novog. Pronašli smo i podatak da se recikliranjem samo jedne staklene boce uštedi dovoljno energije za 25 minuta napajanja računala.
Naši Erasmus partneri u posjeta reciklažnom dvorištu Komunalnog poduzeća Križevci
Naša Koprivničko-križevačka županija na drugom je mjestu po postotku odvojenog skupljanja otpada
U Hrvatskoj značajne količine komunalnog otpada još završavaju u šumama i drugim nelegalnim odlagalištima, ali činjenica je da smo posljednjih deset godina znatno unaprijedili navike u odvojenom sakupljanju otpada. Prema podatcima iz Nacionalnog izvješće o komunalnom otpadu za 2024. godinu, napredak je znatan. Dok je 2014. odvojeno prikupljeno svega 396.594 tona (103kg po stanovniku), godine 2024. odvojeno je skupljeno je 920.374 (238 kg po stanovniku) tona komunalnog otpada ili čak 2,3 puta više.
Promjeni situacije pomoglo je prije svega to što je sve više stanovništva obuhvaćeno organiziranim odvozom otpada te ima sve više reciklažnih dvorišta. U 2024. čak 99,9% stanovništva imalo je organizirani odvoz otpada u svojim mjestima (do 1995. samo je 57 posto stanovništva, uglavnom veći gradovi, bilo obuhvaćeno organiziranim odvozom otpada), a registrirana su ukupno 452 reciklažna dvorišta.
Izvor: Nacionalno izvješće o komunalnom
otpadu za 2024. godinu Izvor: Nacionalno izvješće o komunalnom otpadu za 2024. godinu Dijana Mijač Dretar, pokazala nam je reciklažno dvorište i odlagalište otpada križevačkog Komunalnog podzeća
Lani je prikupljeno ukupno 1.878.802 t komunalnog otpada ili 486 kg po stanovniku (Hrvatska ima 3,86 milijuna stanovnika). Od ukupno prikupljene količine otpada odvojeno je sakupljeno 920.374 t ili49% (238 kg po stanovniku) komunalnog otpada, a na recikliranju je završilo 37% otpada ili ukupno 689.593 t (178 kg po stanovniku). Ipak, iako napredujemo, još smo dosta udaljeni od cilja EU Direktive o otpadu prema kojoj je još 2020. trebalo najmanje 50% ukupne mase otpada proizvedenog u kućanstvima oporabiti recikliranjem i pripremom za ponovnu uporabu. Ista Direktiva propisuje da se u 2025. treba reciklirati 55% otpada, 2030. godine 60 %, a 2035. 65 %.
Da bi se u Hrvatskoj reciklirale količine otpada propisane EU Direktivom trebat će još dosta vremena i truda i puno edukativnih kampanji koje stanovništvo pozivaju na odvojeno sakupljanje otpada. Zato je dobro da se i u hrvatskim školama provode projekti poput našeg Erasmu+ projekta „Zero Waste“ koji nama mladima žele ukazati na potrebu boljeg gospodarenja otpadom.
U sklopu našeg projekta mi ćemo radi osvještavanja naših učenika pisati o postupanju s pojedinim vrstama otpada i istraživati uspjehe u recikliranju i oporabi otpada, a za kraj ovog teksta želimo se pohvaliti podatkom da je naša Koprivničko-križevačka županija druga po postotku odvojeno prikupljenog otpada. U našoj Županiji odvojeno se prikupi 48,5 posto otpada, a ispred nas je Međimurska županija s 57,2 %. /Marko Miklečić, 8. a/
U 2024. odvojeno prikupljeno najviše papira i kartona
U ukupnim količinama odvojeno sakupljenog komunalnog otpada u 2024. godini najviše je bilo otpada od papira i kartona (28 %). Na drugom mjestu s 19% bio je bio otpad, a na trećem s 17% glomazni otpad. Plastični otpad je na četvrtom mjestu s 12%.
Izvor: Nacionalno izvješće o komunalnom otpadu za 2024. godinu
O njemu smo doznali od našeg vodiča za vrijeme pješanja po Medvednici
Magalodon ilustracija – Izvor: Wikipedia
Prilikom jednog zaustavljanja, dok smo 15. 10. s našim Erasmus+ gostima pješačili po Medvednici prema planinarskom domu Puntijarka, naš nam je vodič Antonio Svorenjak spomenuo da je nekad na tom području bilo Panonsko more i da je u njemu živio najveći morski pas – megaldon. On je bio veći puno veći od bijelih psina, koji su danas najveći morski psi i imaju do 7 metara te teže i više od dvije tone.
Veličinu megaldona, stručnjaci danas procjenjuju prema pronađenim ostacima zuba koji su veliki i po 20 centimetara. Po njima je i dobi ime, megaldon znači “veliki zub”. Prema najnovijim istraživanjima megaldon je mogao biti velik čak do 24 metra i težiti do 94 tone. Ostatke zuba megalodna čuvaju i u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju u Zagrebu gdje smo ih vidjeli, kao i maketu megaldona. Od Svorenjaka smo doznali da su ostatci zuba megaldona pronađeni u Slavoniji, Posavini i okolici Zagreba, na području nekadašnjeg Panonskog mora.
Ova ogromna morska neman izumrla je prije više od 2,5 milijuna godina, a smatra se da je njegovom nestanku presudilo zahlađenje mora. Stručnjaci smatraju da se on nije uspio prilagoditi životu u hladnijim morima u koje se preselili tuljani, morski lavovi, dupini i ostali kojima se hranio. Megaldonu je trebalo puno hrane, čak jedna tona dnevno da bi preživio. /Manuela Kralj, 8. a; foto: S. L./
Izvor: Freepik Crna leteća lisica - jedna od najvećih vrste šišmiša, prosječna težina te vrste je 710 g, a raspon krila veći od 1 metra.
Šišmiši su pokazatelji zdravlja ekosustava
Nedavno smo pisali o šišmišima i njihovoj sposobnosti eholokacije, a ovaj puta pišemo zašto su ove male životinjice jako važne za bioraznolikost i ravnotežu u prirodi. Spomenut ćemo samo najvažnije, a među njima na prvom je mjestu sposobnost oprašivanja biljaka. Kad se govori o oprašivanju, obično pomislimo na pčele, ali šišmiši su također vrlo važni oprašivači mnogih biljaka. Na internetu smo pronašli da su posebice važni za oprašivanje nekih vrsta. Priroda.hr piše da opstanak banana, manga i agave ovisi o tome hoće li ih šišmiši oprašiti.
Važnu ulogu šišmiši imaju i u kontroli populacije kukaca. Za pojašnjenje te uloge dovoljno je spomenuti da oni obožavaju jesti komarce, a za njih znamo da prenose različite bolesti, posebno i za život opasnu malariju. U jednoj noći jedan šimiš može pojesti i do 30.000 komaraca i tako utječu da se populacija komaraca suviše ne poveća. Za njih kažu i da su “vrtlari noći” jer noću po šumama raspršuju sjeme i bez njih mnoge šume ne bi imale toliku bioraznolikost. Stručnjaci kažu i da su šišmiši važni i za medicinu jer oni mogu nositi viruse, a da sami ne obole. Zbog te činjenice jako su zanimljivi znanstvenicima koji se bave virusima i razvojem lijekova.
I na kraju još jedna činjenica zbog koje se ne biste trebali zgroziti kad vidite šišmiša. Naime, šišmiši su i pokazatelj zdravlja ekosustava. Oni su izuzetno osjetljivi na promjene u okolišu i ukoliko se broj šišmiša smanjuje to je znak da priroda nije u ravnoteži, odnosno da je ekosustav ugrožen. /Kim Kuntić, 5. a/
