Naš film “Samo 7 – 8 puta” nakon Metkovića i dalje putuje po festivalima. U petak 24. 10. sudjelovao je na međunarodnom FIFES festivalu u Luki kod Zaprešića, gdje je nagrađen 1. nagradom u kategoriji Junior koju dodjeljuje dječji žiri.
Podsjetimo tema filma je produžavanje vijeka odjeće razmjenom na buvljacima. FIFES je inače festival smijeha, ali ima i otvorenu kategoriju u koju je selekcijski žiri izabrao ukupno 12 filmova. /S. L./
Na tehničkoj kulturi učili kako dati novi život već korištenim stvarima
S našom učiteljicom Matejom Benjak, protekla četiri tjedna na satovima tehničke kulture nema što nismo radili. Pilili smo, brusili, zabijali čavliće, lijepili pa i razbijali cigle, ali stigli smo do rezultata. Naši radovi – kućica za ptice i hotel za kukce, nakon puno truda su završeni i s nestrpljenjem čekamo da dođu pred žiri. Naime, naše će radove ocjenjivati stručni žiri Regionalnog centra za gospodarenje otpadom sjeverozapadne Hrvatske – Piškornica koji je raspisao natječaj za natjecanje u osnovnim školama na temu gospodarenja otpadom.
Naša učiteljica Benjak prijavila nas je na Natječaj jer želi da više naučimo o recikliranju i prenamjeni, a ovim temama bavimo se ove godine i u našem Erasmus+ programu „Zero Waste“. Osim razvijanja vještina u radu s drvetom, izrada kućice i hotela su ujedno i poticaj da i sami prenamijenimo neki uporabni predmet koji nam više ne treba. Zato smo koristili razne već korištene predmete (stare daske, crijep, žica, plastične boce, čepovi, slamu, kukuruzovinu, slamu…)
Da je važno produžiti vijek trajanja te odvajati otpad kako bi se isti mogao reciklirati, učili smo i na radionici u knjižnici, a mi koje želimo ići na Erasmus+ mobilnosti imamo zadatak i snimiti kratke filmove o prenamjeni nekog predmeta u svom kućanstvu.
Na satovima s učiteljicom Benjak naučili smo i da naša kućica za ptice i hotel za kukce, mogu pomoći životinjama. Pticama mogu osigurati mjesto za gniježđenje i skrivanje od predatora, a kukcima biti mjesto za polaganje jaja i zimovanje. Izradom kućice za ptice i hotela za kukce mi smo dali mali doprinos odgovornosti prema okolišu, a da postajemo sve osvješteniji čuvari okoliša uskoro će se moći vidjeti i na izložbi na kojoj ćemo prikazati još nekoliko naših uradaka. /Leo Dvečko, 8.a; Gabrijel Đuran i Dominik Knezić, 8. b; foto: Mateja Benjak/
Video – izrada kućice za ptice 2
Načinili su je od plastičnih vrećica i starih CD-ova zajedno sa mentoricom Petrom Koretić
U kategoriji „Morski svijet od starih CD-ova i plastičnih vrećica“ na Natječaj Regionalnog centra za gospodarenje otpadom sjeverozapadne Hrvatske – Piškornica prijavili smo se i mi učenici 5. a razreda. Pri izradi našeg rada savjetima nam je pomagala naša mentorica, učiteljica vjeronauka Petra Koretić.
Za izradu naše verzije zagađenog mora koristili smo plastične vrećice, papirnate vrećice, CD-ove, komadiće užeta i karton. Svega toga, a ponajviše plastike, nažalost se može naći u moru iako se takve stvari tamo ne bi trebale nalaziti.
Da bismo ostvarili našu ideju služili smo se škaricama, ljepilom bojicama i vrućim ljepilom. Naš nam se uradak sviđa, a kako će se svidjeti žiriju koji će ocjenjivati radove, iz naše i ostalih škola, doznat ćemo uskoro. /Kim Kuntić, Lorena Benčec, 5. a; foto: Petra Koretić/
Video – izrada morskog svijeta
Učenici 6.a i 6.b razreda povodom Dana kruha jučer su u školu donijeli puno različitih vrsta kolača. Izložili su ih u holu škole te su prikupljali donacije učenika jer je akcija organizirana kako bi se mekani kutić na katu upotpunio kutnom garniturom.
Puno je učenika i učitelja došlo kušati kolače te je prikupljeno ukupno 454,51 eura. /Viktoria Hubina, 6. a; foto: S. L./
Gracias, Mulțumesc, Merci, Tack, Děkuji, Grazie! novim prijateljima, učiteljima, roditeljima, Općini i svima koji su nas poučavali o recikliranju, prenamjeni i građanskom aktivizmu
Protekli tjedan od ponedjeljka do petka (13. – 17. 10.) ugostili smo 39 učenika i 13 učitelja iz Češke, Italije, Francuske, Rumunjske, Španjolske i Švedske. Povod je bio naš Erasmus+ projekt – Zero Waste, čiji je cilj nas učenike potaknuti na recikliranje i prenamjenu već korištenih stvari kako bi što manje naštetili prirodi.
Tema projekta odredila je i naše aktivnosti pa smo zajedno s našim prijateljima u udruzi Zelena akcija učili kako zakrpati gumu na biciklu. To nas je učio Eugen Vuković. U njegovoj radionici ima mnoštvo alata za popravak bicikla i puno bicikala koji trebaju popravak pa smo mi sredili neke oštećene gume. Valentina Keblar, vlasnica tvrtke Unija Nova, govorila nam je o recikliranju stakla, a od nje smo doznali da oni prikupljaju i papir, ulje, ambalažni otpad te ostatke hrane i drugi neopasni otpad.
Od Valentine Migač iz križevačke tvrtke Friš, kojima je jedna od djelatnosti prikupljanje otpadnih baterija, doznali smo o korisnim sastojcima koji se mogu ponovno upotrijebiti iz starih baterija. Migač je spomenula da je i naša škola jedan od aktivnih skupljača baterija, a više o prikupljenim količinama i Frišovoj akciji za škole pisat ćemo u zasebnom tekstu.
Posjetili smo i odlagalište otpada i reciklažno dvorište
Većina učenika prvi puta je imala priliku vidjeti kako izgleda odlagalište otpada i reciklažno dvorište. Njima nas je provela djelatnica Komunalnog poduzeća Dijana Mijač Dretar. Na odlagalištu otpada iznenadili smo se zelenilom i drvećem i izostankom neugodnih mirisa. Da na drugoj strani odlagališta nismo vidjeli strojeve i otpad, ne bismo ni znali da smo na odlagalištu. U Srednjoj školi Ivan Seljanec razgledali smo solarne i električne automobile koje su izradili učenici. O tome nam je govorio njihov mentor Saša Gojković, a školu su nam predstavili pedagoginja Tamara Vrhovec i nekoliko učenika. Među njima je bila i naša nekadašnja učenica Petra Kušec. Ukratko smo razgledali i Gradsku knjižnicu. Nju nam je predstavila knjižničarka Martina Majdak.
Učili smo i kako pripremiti plakate i peticije za proteste
Imali smo priliku i učiti kako postupiti kad uočimo neki ekološki problem. O oblicima građanskog aktivizma govorile su nam Sunčica Lazanski iz Zelene akcije i Lana Jurman iz Centra za mirovne studije. Lazanski nam je govorila kako pripremiti plakate za proteste. Naučili smo da je važno pripremiti kratku i jasnu poruku. Mi smo ih izrađivali za slučaj ekološkog incidenta u Gospiću, a od Jurman smo naučili kako pripremiti online peticiju. Primjer koji smo s njom radili odnosio se na problem u Makarskoj, gdje se građani protive da se na području Osejave gradi hotel.
U našoj školi na radionicama koje su održale naše učiteljice Mateja Benjak i Tanja Malatr Okun učili smo prenamijeniti staklenke. Mi smo ih oslikavali i ukrašavali špagom i komadićima papira iz časopisa kako bi poslužile za sadnju biljki ili kao rasvjetno tijelo. U Prirodoslovnom muzeju izrađivali smo jednostavni hotel za kukce. Kako ga napraviti pokazala nam je Mia Šepčević, a puno zanimljivih podataka o bioraznolikosti i životinjskim vrstama ispričao nam je djelatnik Muzeja Antonio Svorenjak. Njegasmo prethodnog dana upoznali i kao planinarskog vodiča.
Planinarenje na Sljeme bilo je zahtjevno, ali svi smo uspjeli
Kako se ponašati u prirodi učili smo prilikom planinarenja do doma Puntijarka na Sljemenu. Staza za je bila prilično teška, s tri manje pauze trebalo nam je nešto više od tri sata do našeg cilja. No, nakon ručka smogli smo snage i za oko 20-tak minuta došli smo do tornja, najvišeg predjela na Sljemenu koje se nalazi na 1111 metara. Srećom vodili su nas iskusni planinari Antonio Svorenjak i Ivana Bara. Oni su nas stalno ohrabrivali i na kraju su, kao i mi, bili sretni što su nas sve uspjeli dovesti na cilj do Puntijarke.
Francuski breakdanceri oduševili nas u našem Vatrogasnom domu
Osobito radosni bili smo i u našem Vatrogasnom domu gdje smo se dobro zabavili i mi koji nismo plesači, ali smo uživali u breakdance plesu naših francuskih kolega te plesnim pokretima ostalih učenika. Rasplesali su se i učitelji, a dobroj atmosferi pripomogla je raznovrsna hrana te domaći kolači koje su pripremili naši roditelji. Idući dan naši gosti osladili su se i na radionici u Muzeju čokolade gdje posjetitelji sami mogu pripremati čokolade i praline.
Kako smo mi još uvijek djeca, nama su stečena prijateljstva bila ono najvažnije na ovoj mobilnosti i zapamtit ćemo je ponajviše po druženjima. Naš je krug prijatelja sada je veći za tridesetak novih prijatelja i zato im hvala na svemu. Hvala i učiteljima, roditeljima, Općini i svima kojima su pomogli i organizaciji ove mobilnosti ili nas naučili nešto novo o ponašanju u prirodi, recikliranju, prenamjeni i građanskom aktivizmu. Gracias, Mulțumesc, Merci, Tack, Děkuji, Grazie!
Općina za sudionike pripremila raznovrsne poklone
Naše gostima u sportskoj dvorani uručena su priznanja za sudjelovanje na ovoj Erasmus+ mobilnosti. To događanje bilo je u četvrtak, a zborskim pjesmama i plesnim točkama uveličali su ga naš zbor i plesne skupine koje je uvježbala učiteljica Ivana Šiković. Na priredbi su govorili ravnatelj Stjepan Lučki i načelnik Općine Franjo Poljak. Obojica su istaknuli važnost ovakvih mobilnosti za nas mlade. Načelnik nam je na kraju uručio i brojne poklone koje je donirala Općina. U vrećicama su bile majica i čokolada s logom projekta te šalica, penkalo i magnet koji će naše prijatelje podsjećati na ovu mobilnosti. /Ena Dubrava, Dominik Knezić; Emanuela Kralj, Leo Dvečko; foto: S. L./
Općina donirala najveći dio, čak 4000 eura
Inicijativa našeg Vijeća učenika urodila je plodom i petak (10. 10.) su u školu stigli dugo očekivani ormarići za nas učenike. Od ravnatelja Stjepana Lučkog doznali smo da su ormarići plaćeni čak 8352 eura, a najveći dio, 4000 eura donirala je Općina. U nabavi ormarića je pomogla i Županija. Oko 800 eura prikupili su učenici po razredima, a 145 eura prikupljeno je donacijama na našem buvljaku za vrijeme “Adventskog sejma”.
Naši vrijedni domari jučer su ih postavljali, a pomagao im je i ravnatelj. On nam je rekao kako će učenici uskoro dobiti ključeve svojih pretinaca i upute kako koristiti ormariće. – Važno je da učenici shvate da su ormarići tu zbog njih da u njih mogu odlagati knjige i druge stvari koje svakodnevno ne žele nositi kući. Isto tako je važno da paze na ključeve svojih pretinaca, drže svoje pretince urednim i ne pokušavaju oštećivati ormariće ili uzimati tuđe stvari i ključeve. Nadamo se da će djeca znati cijeniti to što su dobili – rekao nam je ravnatelj Stjepan Lučki, dometnuvši kako zahvaljuje Općini i Županiji na donacijama. /Eleonora Črnek, 6. b; foto: S. L./
Učiteljica Picig voljela bi da nas te poruke potaknu na razmišljanje dok ne počnemo s projektom „Škole hrabrosti“
Jutros je puno učenika dan u školi započelo čitanjem brojnih poruka koje su nas dočekale po zidovima i vratima škole. Na papirima u različitim bojama bile su kratke pozitivne poruke koje je pripremila učiteljica Ljiljana Picig. Doznali smo da je povod bio današnji Svjetski dan mentalnog zdravlja. Učiteljica Picig kaže da bi željela da nas te poruke potaknu na razmišljanje, izražavanje osjećaja i brigu o našem mentalnom zdravlju. Ujedno su ove poruke i najava projekta „Škole hrabrosti“ posvećenom upravo mentalnom zdravlju.
Pregledavajući poruke pitali smo nekoliko učenika što je za njih mentalno zdravlje. Većina ih je to definirala ovako – kad si dobro u glavi. – Pitali smo nekoliko učenika i kako oni razumiju neke od poruka. O ovim porukama danas se razgovaralo na satovima razrednih odjela, a četvrtaši su sat održali u mekanom kutiću gdje su čitali poruke i razgovarali o njima.
U nastavku pročitajte što su nam rekli naši kolege, a u međuvremenu dok ne krenu radionice projekta „Škole hrabrosti“ i sami promišljajte o porukama s vrata i zidova i budite svjesni da ste važni i da je lijepo što postojite i vi i drugi oko vas. Pričajte o sebi i o svojim osjećajima, ne sramite ih se i zapamtite da niste sami i da se uvijek možete nekom povjeriti i zatražiti pomoć. /Franka Orak, foto: S. L./
Kim Kuntić – VEDRINA JE POLA ZDRAVLJA. – Mislim da treba pozitivno razmišljati i to će utjecati i na naše zdravlje.
Ivan Futač – ČINI DOBRO CIJELI DAN I IMAT ĆEŠ MIRAN SAN. – Ukoliko smo dobri prema drugima, nećemo imati grižnju savjesti i bit ćemo mirni u sebi i u snovima.
Fran Birt – NE BOJ SE, NISI SAM! – Dio smo obitelji, razreda, škole, našeg sela i uvijek će se naći netko na koga se možemo osloniti.
Lara Hubina – PRUŽI RUKU I OLAKŠAJ TUĐU MUKU.- Ova poruka poziva na pomoć i traži da suosjećamo s drugima.
Marta Babić – PODIJELI TUGU I RADOST, U SRCU ZADRŽI MLADOST. – Lakše i sretnije se osjećamo kad svoje osjećaje podijelimo s drugima.
Dolores Ruganec – DOBRA MISAO ZA DOBAR DAN, RIJEČ ZAHVALE ZA MIRAN SAN. Ova poruka za mene znači da se ujutro trebamo usredotočiti na pozitivne stvari koje nas čekaju, a isto tako prije spavanja misliti o onom dobrom što se desilo. Tada ćemo i bolje spavati.
Od 29. 9. u svim našim trećim i četvrtim razredima radni dan započinje petominutnim čitanjem slikovnica. Ovaj eksperiment uveli smo po uzoru na Island, gdje učenici dan u školi započinju čitanjem. Ovom aktivnošću želimo učenicima usaditi naviku svakodnevnog čitanja i naglasiti da bi čitanje svaki dan trebala biti važna aktivnost učenika.
Voljeli bismo i da se ovim eksperimentom pomogne da se učenici smire i fokusiraju prije početka nastave, a naravno i da se osjeti utjecaj na povećanje tečnosti i brzine čitanja. Iako se čita svega pet minuta, redovita praksa čitanja, čak i kratka trebala bi doprinijeti bržem prepoznavanju riječi i boljem ritmu čitanja. Očekujemo da će izloženošću novim tekstualnim sadržajima učenici i obogatiti svoj rječnik. Nadamo se i da će ovakav ugodan početak radnog dana povezati s pozitivnim osjećajima te da će to dugoročno potaknuti ljubav prema knjizi, odnosno da će ovaj eksperiment utjecati na uživanje u čitanju.
Smatrali smo da je ovu aktivnost dobro provoditi u trećem i četvrtom razredu jer baš u toj dobi prelazi se s „učenja čitanja“ na „čitanje za učenje“ te da bi to bila dobro došla priprema za više razrede u kojima učitelji predmetne nastave često „otkrivaju“ učenike s nedovoljno razvijenim vještinama tečnog i brzog čitanja.
-Učenici su dobro prihvatili ovu aktivnost i rado čitaju. Neki su već pripremili i prve radove o pročitanom – rekla nam je učiteljica Kristina Dubravec, učiteljica četvrtaša u PŠ Fodrovec. Naime, učenici bi trebali na neki način osvrnuti na pročitano. U skladu s dogovorom na Aktivu razredne nastave to mogu biti plakati, crteži, stripovi, umne mape…, a učitelji će odrediti koliko takvih radova učenici trebaju pripremiti tijekom školske godine. Zasad knjižnica opskrbljuje učenike slikovnicama, a učenici će moći slikovnice ili druge tekstove koji ih zanimaju donijeti i od kuće. /knjižničarka Stojanka Lesički/
Dunja Horvat, 4. razred PŠ Fodrovec
Sviđa mi se ovakav početak dana s čitanjem. Danas sam čitala slikovnicu o dječaku koji je želio ući u školski nogometni tim. Shvatio je da visoki i mršavi imaju više šanse pa je po cijele dane trenirao, trčao, dizao utege, čak i noću. Napor se isplatio te je ušao u školski tim, no jednog dana se onesvijestio prilikom trčanja te je završio u bolnici. Kako je završilo doznat ću sutra ujutro na narednom čitanju – rekla je Dunja Horvat, četvrtašica PŠ Fodrovec
Iva Orehovački, 3. razred MŠ
Prva slikovnica koju sam pročitala bila je o ježiću koji je želio pobijediti u omiljenoj igri. To mu nije uspjelo, ali njegov otac ga je zagrlio i rekao mu da ne treba biti tužan jer je napredovao. Priča mi se svidjela jer nam poručuje da biti prvi nije najvažnije i da su roditelji uvijek tu za nas i da nas njihov zagrljaj može utješiti i ojačati.
Članice filmske grupe iznose svoje dojmove s državnog okupljanja filmaša
S našim filmom “Samo 7 – 8 puta” sudjelovali smo na 63. Reviji hrvatskog filmskog stvaralaštva djece i 13. Smotri hrvatskog školskog filma. Oba događanja održana su u Metkoviću. Započela su u četvrtak 2. 10., ali je Revija završila u nedjelju 5. 10., a Smotra dan prije. Na Smotru je bio prijavljen 141 film, a za prikazivanje je izabrano 20 filmova osnovnih škola i 10 srednjoškolskih. Na Reviju je prijavljeno 260 filmova, a pozvano je njih 67.
U Metkoviću smo većinu vremena proveli u kinu jer gledali smo filmove raspoređene u 8 projekcija, a svaka je trajala 60 – 70 minuta, ali bilo nam odlično. Bilo je puno zanimljivih i jako dobrih filmova, a zbog nekih filmova smijali smo se i šalili po cijeli dan. Povjerenstvo Smotre i stručni žiri Revije istaknuli su da su ugodno iznenađeni različitim temama iz stvarnog života koje zaokupljaju mlade filmaše.
Dobra su bila i druženja u hotelu “Narona” te u šetnjama Metkovićem, a odlične su bile i mandarine kojih smo se nauživale toliko da ih nećemo jesti barem neko vrijeme. Pun pogodak bio je disko u kojem smo bile jer smo tamo upoznale nove prijatelje. Družile smo se s djecom iz Zagreba, Varaždina i Strahoninca. Nekad je dobro probiti led i prići ljudima jer većina njih se, baš kao i mi, boje prići novim licima, ali bi se htjeli družiti s nekim. Nadam se da ćemo se još barem jednom u životu negdje svi skupa naći jer baš smo se zbližili u ta četiri dana.
A sad malo o filmovima. Teško je od toliko filmova izdvojiti neke, ali nas dvije izdvojile smo četiri. Njih i sve ostale filmove može se pogledati na MREŽNOJ STRANICI Revije gdje se svi pozvani filmovi mogu gledati online.
Neki od odličnih filmova
Dokumentarni film “Dok se kmica dosmica” svidio nam se zbog odličnih i zastrašujućih igranih scena. Izvrsno je to što smo u tom filmu mogli usporediti starije i novije načine plašenja djece. Doduše, nisu se puno promijenili što znači da se “tradicija” ponavlja. Tv reportaža učenika iz Gunje “Gunjanski magazin Gooma – nova epizoda” svidio nam se zbog djece – sugovornika koja su imala različite, često i smiješne, odgovore na postavljena pitanja. Bili su nam jako zanimljivi, ali i nešto smo naučili o smanjivanju broja žaba i drugim temama kojima su se bavili u magazinu.
Animirani film „Kulenove seke “ prikazuje slavonske običaje, a fokusirao se na izradu krafni. Svidio nam se zbog lijepih animacija i ideje da recept pričaju kulenove seke. Kulenove seke su također tradicionalna vrsta kobasica u Slavoniji, ali tamo i žene često zovu seke, a upravo one, seke, otkrivaju tajnu izrade krafni.
Dokumentarni film “Lovkinja” prikazuje kako u jednom slavonskom lovačkom društvu ne love samo muškarci, nego i žene. Zanimljivo je vidjeti kako žene aktivno sudjeluju u lovu i time razbijaju stereotipe o lovstvu. Ovaj film šalje važnu poruku o ravnopravnosti i hrabrosti žena da slijede svoje interese i u područjima gdje ih se ne očekuje. /Ena Dubrava, Petra Paček, 8. a; foto: S. L./
Na ovoj POVEZNICI dostupan je kratki video Hrvatskog filmskog saveza o našim druženjima
Tijekom ljeta pročitala je 20 knjiga
Na završnoj svečanosti Olimpijade čitanja, održanoj 30. rujna u Križevcima, diplomom i medaljom nagrađena je i naša kolegica Lorena Benčec. Ona je bila jedina predstavnica naše škole na ovogodišnjoj Olimpijadi koja se održavala od 30. 6. do 30. 8. U to vrijeme naša Lorena pročitala je 20 knjiga.
– Najviše mi se svidjela knjiga „Tajna jezera tele“ . To je pustolovna knjiga o ljudima koji su u Africi istraživali tajnu jezera i čudovišta. Knjigu sam pročitala za četiri dana – rekla nam je Lorena, napomenuvši da je gotovo svaku knjigu pročitala za četiri dana.
Najkraća knjiga koju je pročitala imala je 62 stranice, a zvala se „Kako žive pčele“. – Većina knjiga mi se svidjela, a o svakoj sam, prema pravilima Olimpijade morala u dnevnik čitanja zabilježiti svoje dojmove o pročitanoj knjizi – rekla nam je Lorena. Napomenula je i da je bilo lijepo na završnoj svečanosti, a osobito joj se svidio nastup učenika Glazbene škole „Alberta Štrige“.
U Gradsku knjižnicu „Franjo Marković“ u Križevce vozili su je tata i djeda, na čemu im je jako zahvalna jer su joj omogućili da ovo ljeto provede uz uzbudljive knjige. /Kim Kuntić, 5. a; foto: Ivana Benčec/
