Home Blog Page 58

U povodu Svjetskog dana kazališta posjetili smo kazalište u Ćićevcu

0

-Amatersko kazalište Ćićevac, jedno od najboljih amaterskih kazališta čije sam predstave vidjela  u životu. Prvi dojam koji sam stekla  gledajući predstavu “Urnebesna tragedija”, prema tekstu Duška Kovačevića, u izvedbi Amaterskog kazališta u Ćićevcu, jest da je ova predstava jedna od onih koje ću zauvijek pamtiti. Gledala sam dosta predstava profesionalnih kazališta širom Srbije, ali i  danas se sjećam majstorske glume Danijele Stamenković i Aleksandra Petkovića. Da ih ne znam kao svoje kolege, nikada ne bih vjerovala  da oni zapravo nisu profesionalni glumci. Dakle, za izradu vrhunske predstave ne treba  proračun od milijun dolara, niti reflektori “koje svi rade”, niti moderna dvorana ili skupi kostimi. Dovoljno je imati sjajne glumce – kaže naša sugovornica, Aleksandra Milutinović, profesorica književnosti i ljubiteljica kazališta.

Da bismo saznali kako je biti kazališni radnik – volonter, otišli smo u kazalište i pitali ih što rade i čime se ponose.

-Počela sam glumiti iz čiste znatiželje. Priroda posla omogućila mi je da se okušam kao glumica u dječjim predstavama, ali u jednom trenutku sam  željela proširiti vidike. I tako, evo me među glumcima amaterima! Kao što pisci svoja djela nazivaju djecom, tako  i mi glumci naše predstave nazivamo našom djecom. Sama priprema za predstave traje dugo, ali kad sve dovedemo do savršenstva, našoj sreći nema kraja. Same probe dolaze nam kao ispušni ventil, gdje ispraznimo sve one negativne stvari iz svakodnevnog životu – iskrena je Danijela Stamenković.

-Od prvog pojavljivanja na sceni i prve premijere, pa sve do danas, šesnaest godina kasnije, osjećam iste osjećaje prema svakoj ulozi. Svakom novom liku  koji igram  pristupam s istim žarom, dajući svoj maksimum da na najbolji način predstavim lik publici. Motive za stvaranje likova pronalazim u različitim segmentima društva. Nekad i  po uzoru na neke druge filmske i kazališne likove. Drago mi je što veliku podršku za svoj rad dobivam od redatelja i ostalih članova našeg ansambla s kojima provodim najviše vremena na pripremanju novih predstava. Druženje s ljudima različitih profesija i dobi, okupljenih oko zajedničke ljubavi prema kazalištu, čini pravo veselje. Na svakoj probi ima novih anegdota, a često se smijemo i različitim reakcijama koja naša gluma izaziva. Naravno, najveću motivaciju za rad i predanost na probama i predstavama pronalazim  u emocijama publike koje provociraju naše izvedbe Također i pljesku kojim nas nagrađuju na kraju predstave – kaže Stamenković.

Amatersko kazalište Ćićevac započelo je s radom 2009. godine u tadašnjem Kulturnom centru Ćićevac, koji je sljedeće godine promijenio ime u Narodna knjižnica Ćićevac.

Ansambl kazališta okuplja 10 glumaca amatera iz Ćićevca, a glumci iz Varvarina (“Gradsko kazalište Varvarin”) povremeno sudjeluju u nekim dramatizacijama. Glumci našeg ansambla su: Zoran Obradović i Predrag Stanković iz Varvarina, Suzana Radovanović, Danijela Stamenković, Aleksandar Petković, Dijana Krkić, Jovica Arsenijević i Maja Radosavljević iz Ćićevca, Stefan Tomić iz Lučine te  Ilija Tegeltija i Bratislav Milovanović iz Pojata.

Kazalište je ostvarilo publici predstavilo ukupno devet predstava u svim žanrovima: “Virus”, Siniše Kovačevića, “Ne igraj se Engleza”, Vladimira Đurđevića, “Kapetan John Peoplefox”. prema tekstu Dušana Radovića, dramatizacija prema narodnoj pjesmi “Smrt vojvode od Prijezde”, “Bože sačuvaj kraljica”, prema tekstu Vesne Radojević, “Urnebesna tragedija” prema tekstu Dušana Kovačevića, “Boeing Boeing” Marka Kamelotija, “Otac” Augusta Strinberga i “Odmor od muža”, adaptacija djela Raya Cooneyja.

Rad i projekte kazališta u tri je navrata podržalo Ministarstvo kulture, a od svog osnutka kazalište je sudjelovalo na nekoliko festivala. Dvije  predstave  ostvarili su u inozemstvu.

-Najveću zahvalnost za rad i opstanak kazališta u Ćićevcu i unapređenje kulturnog života grada zaslužuju glumci – volonteri koji su se nesebično daruju svoj talent te su  stavili svoje vrijeme i energiju na raspolaganje da bi  zabavili publiku i sebe. ” –  rekao nam je Mišel Radovanović, direktor knjižnice i upravitelj kazališta.

Dragi glumci i kazališni djelatnici iz Ćićevca, sretan vam Svjetski dan kazališta!  /Sanja Ivanovic/

Originalni članak objavljen je u školskom digitalnom listu ĐAČKA ISKRA.

Rješenje dugogodišnjeg problema – izgradnja dodatnih učionica

0

U našoj školi ima preko tisuću i četiristo učenika i zbog toga se godinama suočavamo s nedostatkom učionica.  Zbog toga  je nastava za učenike nižih razreda organizirana u tri smjene. Rješenje je pronađeno nakon godina suočavanja s tim problemom. Projekt za izgradnju dodatnih učionica u školi inicijativa je Pere Arsenovskog, ravnatelja naše škole. To je razlog zašto smo posjetili ravnatelja  i razgovarali s njim.

Što je bio poticaj za početak ovog projekta?

Glavni razlozi ovog projekta su: veliki broj učenika, nedostatak prostora (učionica), rad u tri smjene, različite kombinacije organizacije nastave te naša želja da više nemamo treću smjenu. Imamo 1470 učenika i već godinama imamo problem s nedostatkom učionica.

Kada se počela razvijati ideja za ovaj projekt?

Počelo je prije dvije i pol godine, kada postajem ravnatelj škole, ali ta je ideja postojala i u prošlosti.

Kako se financira ovaj projekt?

Općina Aerodrom je osnivač škole te Općina financira i upravlja ovim projektom.

Čija je ideja bila izgradnja dodatnih učionica?

Ideja je bila moja, ali podržali su je i učitelji i ostali zaposlenici u školi. Projekt se počeo ostvarivati zahvaljujući mojim bliskim odnosima s gradonačelnikom Općine.

Koliko će se dodatnih učionica izgraditi?

Tijekom ovog projekta bit će izgrađene četiri učionice, četiri toaleta i dvije dodatne prostorije. Učionice će također opremiti osnivač. Osigurali su i 60 stolova, 60 stolica i ploče za učionice.

Uključuje li ovaj projekt samo izgradnju dodatnih učionica ili će biti drugih obnova u drugim dijelovima škole?

Ovaj će projekt obuhvaćati samo izgradnju dodatnih učionica, ali postoji još projekata koji će uključivati i ​​druge promjene u školi.

Hoće li dodatne učionice biti za učenike na klasičnoj nastavi ili za one u produženom boravku?

Ova vrsta organizacije obično se izrađuje na početku školske godine, pa ćemo početkom sljedeće školske godine odlučiti koji će razredi koristiti nove učionice, ali one će definitivno biti za učenike nižih razreda.

Koji je plan za budućnost, kako će se organizirati nastava?

Plan je da škola može raditi u dvije smjene, ali to će također ovisiti  o situaciji s pandemijom Covid-19.

Znate li koliko će trajati građevinski radovi?

Rok za završetak svih građevinskih je kraj ove školske godine. Do početka sljedeće školske godine novoizgrađene učionice bi trebale biti i opremljene i spremne za početak nastave.

Jeste li zadovoljni dinamikom dosadašnjih građevinskih radova?

Da, za sada.

Hoće li u budućnosti biti drugih projekata koji će uključivati ​​obnovu ili izgradnju nekih dijelova škole?

Naravno da će biti. Zapravo, postoji nekoliko drugih projekata koji uključuju  obnovu ili izgradnju različitih dijelova školske zgrade.

Autori: A. Grivchevska (8-4) i D. Bizhikj (8-6)

Foto: the website of Aerodrom Municipality

Originalni članak objavljen je u školskom digitalnom listu L.A. IN-formator 

Šestaši započeli aktivnosti povodom Godine čitanja

0
OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Upoznali smo portal e-lektire i snimali svoje priloge o bajci “Sretni princ”

Na internetu možemo čitati i romane, priče, bajke i ostale književne vrste, a kako je  čitati na portalu e-lektire,  mi  učenici 6. a, uvjerili smo se jučer tijekom dva školska sata koja su u povodu Godine čitanja organizirana u školskoj knjižnici.

Svatko je na svom tabletu čitao bajku “Sretni princ”, Oscara Wildea. Prije čitanja od naše knjižničarke Stojanke Lesički dobili smo upute kako se prijaviti na portal e-lektire i  pronaći djelo koje trebamo čitati. Ostatak sata i naredni sat radili smo u grupama. Dvije grupe imale su zadatak napisati poruku bajke “Sretni princ”. Druge dvije grupe trebale su osmisliti koncept za bajku s porukom vezanom uz dobrotu, a jedna grupa imala je novinarski zadatak.

Učenici 6.a čitaju “Sretnog princa” s portala e-lektire

Ta je grupa trebala napraviti kratak prilog o tome što smo radili. Za grupni rad ključni alat bili su nam naši mobiteli. Naime, nakon što smo osmislili odgovore na postavljene zadatke svaka grupa trebala je snimiti i kratki video prilog.

Patrik Harča i Lorena Poljak

Nakon što smo zajedno s knjižničarkom i našom razrednicom Andreom Martinčić, pogledali svih 5 video priloga, zaključili smo da su svi prilozi bili solidni  s obzirom na kratko vrijeme koje smo imali za izradu odgovora i snimanje priloga. 

Na našem druženju u knjižnici doznali smo da ćemo do kraja školske godine u našoj knjižnici imati još nekoliko aktivnosti posvećenih poticanju čitanja. Doznali smo i da je Vlada RH na sjednici 30. prosinca ovu godinu proglasila Godinom čitanja. /Amadea Bošnjak, 6.; foto: S.L./

U sklopu međunarodnog projekta „P.S. Pokreni solidarnost“ pisali smo razglednice s porukama solidarnosti

0
OLYMPUS DIGITAL CAMERA

U projektu su još Italija, Poljska, Slovenija, Španjolska i Francuska

Naša generacija ne piše razglednice i pisma već sms poruke, e-mail poruke i postove na društvenim mrežama. Zato je posve novo iskustvo za nas bilo pisati razglednice.  Priliku pisati razglednice imali smo  prošli tjedan u sklopu međunarodnog projekta “P.S. POKRENI SOLIDARNOST!”

P.S. Pokreni solidarnost! – razglednice poslane mještanima Svetog Petra Orehovca i Križevaca

Mi smo jedina škola u našoj županiji i jedna od 24 hrvatske škole u ovom projektu kojeg za našu zemlju koordinira Centar za mirovne studije. Uz Hrvatsku u projektu sudjeluju još Italija, Poljska, Slovenija, Španjolska i Francuska.

U našoj školi u  projektu su sudjelovali učenici sedmih razreda te učenici 6. b i 8. b. Razglednice smo pisali nakon što smo analizirali fotografije i imali radionicu na kojoj smo razgovarali o predrasudama, diskriminaciji i solidarnosti.

Gif e-knjige o projektu

Naše razglednice posebne su po tome što to nisu razglednice s lijepim pozdravima već s porukama solidarnosti. S tim razglednicama, na kojima su prizoribodljikave žice, poplave u Veneciji, dječaka u siromašnom francuskom kvartu i starice pokraj računala, želimo potaknuti raspravu o različitosti i solidarnosti u našoj zajednici. Razglednice smo poslali na 70-tak adresa uglavnom u Svetom Petru Orehovcu i Križevcima i  s nestrpljenjem očekujemo hoće li nam odgovoriti oni kojima smo razglednice poslali. E-knjiga o projektu dostupna je OVDJE. /Laura Ivšak, 7.a, foto:  S. L./

P.S. Pokreni solidarnost – radionica u 6. b – OŠ Sveti Petar Orehovec
P.S. Pokreni solidarnost – radionica u 7. a – OŠ Sveti Petar Orehovec
P.S. Pokreni solidarnost – radionica u 7. b – OŠ Sveti Petar Orehovec
P.S. Pokreni solidarnost – radionica u 8. b – OŠ Sveti Petar Orehovec

Na županijska natjecanja idu Magdalena Valaško i Mirna Kovačec

0
OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Magdalena Valaško i Mirna Kovačec, predstavljat će nas na županijskim natjecanjima iz matematike i njemačkoga jezika. Valaško je učenica petog razreda i natjecat će se u kategoriji petih razreda, a Kovačec je osmašica.

Valja napomenuti da već nekoliko godina nismo imali predstavnike na županijskim natjecanjima iz matematike pa sve, a posebno mentoricu Luciju Habun, veseli uspjeh učenice Valaško. Mentorica učenice Kovačec je učiteljca Lucija Benčak. Županijsko natjecanje iz njemačkoga jezika bit će 17. 3., a iz matematike 29. 3. /Ema Pacur, 4. razred/

Mirna Kovačec ide na županijsko natjecanje iz njemačkoga jezika

Pele iz Ćićevca u prvoj momčadi Partizana sa 16 godina

0

Svi koji poznaju Mihajla Petkovića, šesnaestogodišnjeg nogometaša Ćićevca, sada prvotimca Partizana, kažu da su shvatili, čim su ga prvi puta vidjeli na terenu, da  izvanredan talent i igrač koji će jednog dana proslaviti svoje rodno mjesto.

Da će biti najmlađi nogometaš koji je ikad potpisao profesionalni ugovor s Partizanom (imao je samo 15 godina) i da će na svom debiju napraviti fenomenalnu gol-asistenciju, to je bilo iznenađenje samo onima koji ga ne poznaju. Samo nekoliko dana od njegova nastupa za reprezentaciju  srpska nogometna publika ispitivala je nas mještanje Ćićevca o mladom talentu te se o njemu naveliko pisalo.  

Za nas koji ga poznajemo, njego uspjeh je sasvim očekivan. Mihajlo je na terenu neustrašiv, nesebičan, pametan i lucidan, kao i na školskim utakmicama. Uvijek je bio timski igrači i radije asistirao, nego da sam da gol. Takvi su nogometaši rijetki i najviše vrijede.

Mihajlo je  odgovorio na nekoliko pitanja odmah nakon debija za prvu momčad FC Partizana u utakmici između FC Partizan i FC Sileks.

Kada se rodila vaša ljubav prema nogometu?

Ljubav prema nogometu postoji od mog rođenja, ali ozbiljnije je krenulo kad sam imao pet godina.

Koliko dugo igrate nogomet?

Nogomet igram već 11 godina.

Kako ste se osjećali kad vam je ponuđen profesionalni ugovor?

Teško je opisati taj osjećaj. Bila sam jako uzbuđena jer mi se ostvario jedan od mojih snova.

Mihajlo Petković

Kako ste se slagali s ostalim igračima?

Sve ih poštujem jer su puno stariji od mene. Slušam i prihvaćam njihove savjete i na terenu i van njega.

Jeste li ikad pomislili da ćete postići takav uspjeh?

U početku nisam, ali kako je vrijeme prolazilo, sve sam se više uvjeravao u ono što mi se danas događa. Naravno, ovo je tek početak.

Što je za vas reprezentacija, budući da ste već dugo član srpske reprezentacije?

U reprezentaciji sam od prvog okupljanja svoje generacije. Sudjelovao sam na svim okupljanjima reprezentacije. Danas je to sve puno ozbiljnije, naravno. Kvalifikacije za Europsko prvenstvo očekuju nas u ožujku, a svi mi jedva iščekujemo kvalifikacije jer nas smatraju jednom od boljih generacija. /Sanja Ivanović/

Izvorni članak objavljen je u školskom digitalnom časopisu ĐAČKA ISKRA.

Djevojka iz Ćićevca u Savjetu za mlade Republike Srbije

0

Anica Stamenković, omladinska aktivistica iz Ćićevca, postala je jedna od predstavnica u Savjetu mladih Vlade Republike Srbije. Na natječaju koji je raspisala Krovna organizacija mladih Srbije, Anica je izabrana među 15 odabranih mladih ljudi iz cijele Republike Srbije.

Krovna organizacija mladih Srbije (KOMS) predstavlja savez od 109 udruga mladih i predstavlja najviše neovisno predstavničko tijelo mladih u Srbiji. KOMS se zalaže za poboljšanje položaja mladih.

Anica se politikom i javnom zagovaranjem mladih otpočela baviti kroz projekt “Odluke”. Zajedno s još dvojicom lokalnih koordinatora, pokrenula je inicijativu za osnivanje lokalnog Vijeća mladih. Pohađala je četvrtu generaciju Akademije za mlade i bit će sudionica predstojećeg dijaloga s premijerom.

Stamenković smatra da država, ali i svi subjekti omladinske politike, moraju surađivati, kako bi Srbija postala povoljnije mjesto za mlade. Kao savjetodavno tijelo Vlade, Vijeće osigurava da se glas mladih čuje i poštuje, tako da mladi ljudi ravnopravno sudjeluju u kreiranju, provedbi i praćenju provođenja javnih politika. I to  pod istim uvjetima i s jednakom moći odlučivanja kao  i predstavnici institucija.

-Voljela bih promijeniti položaj mladih u našoj državi. Mislim da nas ne cijene dovoljno kao mlade ljude i da nas se ne shvaća ozbiljno. Željela bih pomoći da se glas mladih čuje, kao i njihove želje i potrebe. Jako sam sretana što sam predstavnica mladih u Savjetu za mlade Vlade Republike Srbije. Velika mi je čast što me je KOMS prepoznao kao aktivnu mladu osobu i pružio mi ovakvu priliku. Pokušat ću kroz ovaj mandat poboljšati sebe i svoje vještine, ali i poboljšati politiku prema mladima i naš status u državi zajedno s ostalim vrijednim i aktivnim mladim predstavnicima ”, rekla je Anica. /Sanja Ivanović/

Izvorni članak dostupan je u školskom digitalnom časopisu ĐAČKA ISKRA.

Istraživanjem utvrđeno – gotovo 60 posto djece nikad ne traži dozvolu roditelja za igranje videoigara

0

Tina Hrubi iz Društva za komunikacijsku i medijsku kulturu ističe  važnost škole u edukaciji djece o primjerenim videoigrama

Unatoč tome što sve više djece igra videoigre i zbog pretjeranog igranja završavaju i na liječenju od ovisnosti, u Hrvatskoj je posljednje istraživanje o utjecaju videoigara na djecu provedeno 2016.  Od tada su se pokazatelji sigurno značajno promijenili pogotovo otkako je zavladala pandemija.  O tom istraživanju iz 2016., ali i pozitivnim i negativnim stranama igranja videoigara razgovarali smo s Tinom Hrubi, koordinatoricom projektnih aktivnosti i zamjenicom voditeljice ureda DRUŠTVA ZA KOMUNIKACIJSKU I MEDIJSKU KULTURU (DKMK). Ona nam je preporučila i brojne videoigre, ali njenim preporukama posvetit ćemo zasebni članak.

Možete li nam reći kada je provedeno posljednje istraživanje u Hrvatskoj koje se bavilo ispitivanjem dječjih navika u vezi igranja videoigara? 

Prema mojim saznanjima, posljednje istraživanje provedeno je 2016., pod nazivom „Percepcija djece o utjecaju videoigara“. Proveli su ga predsjednik našeg Društva Danijel Labaš i članice Ines Marinčić i Alma Mujčinović. Metodom anketiranja ispitano je 630 učenika u dobi od 10 – 15 godina  iz triju škola na području Grada Zagreba i Zagrebačke županije.

Što je sve  utvrđeno istraživanjem s obzirom na učestalost igranja i utjecaja roditelja? 

Rezultati su pokazali da gotovo 90 % djece igra neku vrstu virtualnih videoigara. Najviše njih (39,4%) izjavilo je da ih igra svakodnevno. Iako polovina ispitane djece videoigre igra manje od jedan sat dnevno, rezultati su ukazali da ipak postoji manja rizična skupina od 4,5 %, (25 učenika od ukupno ispitanih), koji provode više od tri sata dnevno igrajući videoigre. Pritom navode kako igraju od tri pa do čak šest sati dnevno bez prekida, a neki i kroz cijeli dan. Između ostalog, utvrđeno je i da većina djece (59,7%) nikad ne traži dopuštenje za igranje videoigara od roditelja te da dio roditelja (24,1%) nikad  ne nadzire djecu tijekom igranja videoigara. Ipak dio roditelja (18,2%)  ponekad se čak i aktivno uključuje u igru, a to je s aspekta medijskog odgoja najbolji pristup i ima ogroman preventivno medijsko-pedagoški potencijal.

Utvrđeno je da su djeca više svjesna negativnih nego pozitivnih strana videoigara

Istraživanjem se ispitivala i svijest djece o pozitivnim i negativnim stranama videoigara?

Utvrđeno je da su djeca više svjesna negativnog utjecaja videoigara, a manje onih pozitivnih. Ukupno (65,4%) djece zaključilo je da videoigre nemaju pozitivan utjecaj na djecu. Djeca su svjesna sljedećih negativnih učinaka videoigara: ovisnosti zbog prekomjernog igranja (91,4 %), nerealnog prikaza života i ljudi (87,5 %), nasilja koje loše utječe na ponašanje (78,4 %), neprimjerenosti sadržaja videoigara njihovoj dobi (76,9 %), rasprava i svađa među prijateljima (74,3 %), mogućnosti otkrivanja osobnih i povjerljivih informacija (71,1 %), te uzroka loših ocjena u školi (62,6 %).

Iako videoigre pozitivno utječu na kognitivne sposobnosti – pažnju, pamćenje i kontrolu,  sposobnosti poput koordinacije pokreta, oštrine vida, prostorne orijentacije, pa čak i inteligencije, istraživanjem je utvrđeno da su djeca svjesna samo jednog pozitivnog učinka videoigara. Kao pozitivan moment prepoznali su suradnju s drugima kako bi se došlo do nekog zadanog cilja.

Kakvu bi ulogu škola trebala imati u odnosu na navike učenika vezane uz videoigre ili smatrate da bi to pitanje trebalo biti isključivo u domeni roditelja?

Kako medijski odgoj u mnogim kućanstvima izostaje škola bi trebala imati značajnu ulogu u medijskom odgoju, a tu spada i edukacija o igranju videoigara.

Učitelji bi svakako trebali biti uključeni u  proces medijskog opismenjavanja. Educirani roditelji, učitelji i profesori bi zatim svojim primjerima i smjernicama trebali moći pomoći djeci pri odabiru videoigara. Posebno bi se u školama trebalo  razmišljati o ovisnosti. U Hrvatskoj od 2017. djeluje Dnevna bolnica za ovisnost o internetu i videoigrama u sklopu Psihijatrijske bolnice Sveti Ivan Zagreb u Jankomiru.

Društvo za medijsku i komunikacijsku kulturu jedna je od udruga koja o medijskoj pismenosti nastoji educirati i roditelje i učitelje i djecu?

Mi svoje edukacije održavamo za sve tri skupine – i za djecu i za roditelje i za učitelje. Smatramo kako je to najbolji model podučavanja jer obuhvaća sve dionike, a opet svakoj skupini pristupa na svoj jedinstveni, toj skupini primjeren način. I dalje planiramo održavati takve edukacije jer smo svjesni sve većeg i bržeg razvoja industrije videoigara i njegovog utjecaja na djecu i mlade. /Laura Ivšak, 7.a; Lara Trušček, 6.; Barbara Dvečko, 5.a: naslovna fotografija: Senad Palić – Unsplash/

Naslovnica publikacije Svijet videoigara u izdanju DKMK, publikacija dostupna na poveznici

http://dkmk.hr/wp-content/uploads/2016/01/Svijet-videoigara.pdf

Lara Trušček, Barbara Dvečko, Lucija Srbljinović, Laura Ivšak, Mateja Hrupek i Tina Hrubi

Gotovo tisuću kuna „skinuto“ s roditeljskog računa za djetetovu videoigru

0

U tom grmu leži zec – naša anketa pokazala da više od polovice roditelja anketiranih učenika ne nameće svojoj djeci nikakva pravila u vezi igranja videoigara

Nije neobično vidjeti pospane učenike na satu. To se svima ponekad dešava, ali najčešće onima koji dugo u noć, pa čak nekad i do jutarnjih sati igraju računalne igrice. Da, nismo se zabunili. Dobro ste pročitali, ima učenika koji  govore kako su igrali do jutarnjih sati, čak ponekad i do tri ili  četiri sata ujutro i kad nastavu polaze u prijepodnevnoj smjeni.

Ima i onih koji na igranje igrica troše znatne svote novca. To nije problem ukoliko im to roditelji odobre, ali prije nekoliko dana doznali smo da  je jedan učenik bez znanja roditelja s roditeljskog računa potrošio gotovo tisuću kuna. Ne razmišljajući, u brzini kliknuo je da želi kupiti nešto za videoigru koju igra i novac je u nekoliko sekundi skinut s računa. Upravo zbog takvih primjera odlučili smo našu GLAVNU TEMU posvetiti navikama učenika u igranju videoigara, a zato smo i proveli anketu u četvrtom i svim razredima predmetne nastave  kako bi stekli uvid u neke navike učenika.

Među rezultatima utvrđenim anketom prvo izdvajamo podatak da od 146 anketirana učenika četvrtih, petih, šestih i sedmih razreda, njih čak 81,7 posto, najčešće videoigre igra na svojim pametnim mobitelima.

Anketa – 4 razred

Jedan od podataka koji smo doznali anketiranjem je  i onaj o postotku roditelja koji učenicima određuju, odnosno ne  određuju pravila u vezi igranja videoigara. Čini nam se da upravo u tom grmu leži zec i da je zijevanje na satovima posljedica izostanka roditeljskih pravila u vezi igranja videoigara.

Takav naš zaključak slijedi iz slijedećih rezultata ankete. Nešto više od polovice  anketiranih učenika (53 posto) ustvrdilo je da im roditelji ne postavljaju nikakva pravila u pogledu igranja videoigara.  Najčešće pravila svojoj djeci postavljaju roditelji učenika četvrtih razreda. Od ispitanih 17 učenika, njih 70 posto (12 učenika) odgovorilo je da im roditelji nameću pravila. Najmanje pravila svojoj djeci postavljaju roditelji učenika sedmih razreda. Naime, čak je 80 posto anketiranih sedmaša ((24 učenika)  izjavilo je da im roditelji ne nameću nikakva pravila u pogledu igranja videoigara. /Lara Trušček, 6.b/

Anketa – peti razredi
Anketa – šesti razredi
Anketa – osmi razredi

Youtuber Luka Črneli-Lavvek – važno je dozirati sve aktivnosti pa tako i igranje videoigara

0

Djeca bi uvijek trebala pitati roditelje mogu li kupiti neku igricu ili neki njen dio

Križevačani Luka Črneli, student završne godine IT menadžmenta i poznati Youtuber, čije vidiostreaminge prate i  učenici naše škole,  ljubiteljima videoigara poznatiji je pod nadimkom Lavvek.  S njim smo jučer razgovarali o njegovom igračkom putu, a u nastavku možete pročitati i njegove savjete upućene mladim igračima, ali i njihovim  roditeljima. 

Youtuber Lavvek i učenici Lea Harča, Emanuel Potlaček i Lorena Benčak

Jedan ste od najpoznatijih hrvatskih igrača videoigara. Koje igrice trenutno igrate i koliko vremena dnevno.

Trenutno igram samo Brawl Stars. Otkad sam se intenzivno počeo baviti sa streamingom više nisam fokusiran na turnire. Drago mi je što sam se maknuo od toga jer više uživam u streamingu. Kad streamam igram po 5 – 6 sati dnevno. To mi je sad na neki način posao uz pripremanje diplomskog. Prije kad sam se pripremao za neke velike turnire igrao sam od 8 – 10 sati dnevno. Tada sam igrao za neke organizacije. Bio sam pod ugovorom i od vas se onda očekuje ispunjavanje obaveza, ali sam  bio slobodan da obaveze odradim kad ja to želim, a ne u nekakvom klasičnom radnom vremenu.

Kada ste počeli profesionalno igrati videoigre i kako je došlo do toga?

Kad počneš zarađivati od toga onda je to profesionalno. U mom slučaju to je već neke 3 godine. Počeo sam igrati iz zabave, ali ja sam uvijek igrao na način da želim biti što bolji. Slično kao što neki nogometaš želi napredovati od malog kluba pa dalje. Ne dolazi ništa samo od sebe, sve si moraš posložiti i truditi se da bi se  postigao rezultat.

Mislite li nakon  završetka studija nastaviti profesionalno baviti videoigrama ili će vam to biti hobi uz neki redovan posao?

U roku od 2 – 3 mjeseca planiram završiti dipomski rad, a onda otvoriti tvrtku veaznu uz videoigre, videostreaming i online marketing. Ukoliko to ne bude išlo kako želim, sa svojom diplomom mogu raditi i nešto drugo, a streaming mi uvijek može biti hobi. 

Izvor – Youtube

Ukoliko se dobro doziraju videoigre će pozitivno utjecati na razvoj djeteta

Kao igrač s iskustvom što biste preporučili djeci u osnovnoj školi, na što je potrebno paziti kad se odluče uključiti u neku novu videoigru? (U našoj školi se u posljednje vrijeme događa da su neka djeca igrajući videoigre  svojim roditeljima “nabili” račune  veće i od 1000 kuna)

Izvor – Poslovne novine

Oni koji ne igraju samo iz zabave trebaju si postaviti ciljeve i posložiti si sve tako da mogu što više napredovati u igrici. Savjetovao bih djeci da  uvijek trebaju pitati roditelje mogu li kupiti neku igricu ili neku stvar za igricu.  Nije da kompanije koje stoje iza videoigara kradu novac igračima. To takve tvrtke sebi ne dopuštaju. Problem može biti u tome što neki ljudi imaju upisane brojeve kartica na mobitelima ili računalima, a dijete u želji da nabavi nešto za igricu nekad i nesvjesno iznosa novca, klikne na ponudu i transakcija se automatski provede. To djeca ne bi trebala raditi sama. Roditelj uvijek treba biti upućen i dati dozvolu. 

Koje su, po Vašem mišljenu, pozitivne, a koje su negativne strane igranja video igara?

Izvor – RUR Esports, Izvor naslovne fotografije – Lavvek -HRclubs

Ukoliko se dobro doziraju videoigre  omogućuju da se dijete razvija u pozitivnom smjeru. One potiču logičko razmišljanje. Kod igranja se moraju  donositi brze odluke, nekad doslovno u sekundi. Korisne su i za razvoj vještine prstiju. Naravno ne treba pretjerivati i igrati. Npr. nije dobro ni kad se uči sjediti po nekoliko sati pa tako ni igrati. Ništa nije dobro raditi pretjerano. Sve treba dozirati jer može doći i do negativnih posljedica. Neki ljudi koji preduboko uđu u igricu mogu postati opsesivni i depresivni. Sve treba biti u nekakvom balansu. Oni koji su profesionlaci, to im je kao svaki drugi posao, i tu je vrlo  važana uravnoteženost jer kao profesionalac moraš biti ne samo fizički već i pishički spreman. U trenutku kad izađeš na binu i gleda te 5000 tisuća ljudi, moraš biti 100 posto koncentriran i dati sve od sebe da tvoj tim pobjedi.

Jeste li vi osobno ikada došli do faze kada ste previše igrali i zbog toga niste spavali ili ste popustili u školi?

Pa iskreno, znao sam puno igrati i ponekad ne spavati dovoljno, ali uvijek sam nastojao izvršavati obaveze u školi.  Obitelj me razumjela i podržavali su me. Uvjet je bio da izvršavam školske obaveze. Meni je mogućnost igranja bila motivacija  pa sam pazio odradim školske obaveze i ne izbjegavam školu.

Smatrate li da roditelji trebaju djeci postaviti određena ograničenja u vezi videoigara?

Definitivno. Djeca nisu  sposobna sama procijeniti i odlučiti koliko je dovoljno sjediti uz ekran. Roditelji su ti koji ih trebaju usmjeriti. Gejming postaje e-sport i ukoliko dijete želi ići u tom smjeru treba mu podrška roditelja kao i u svakom drugom sportu. No, roditelji trebaju paziti da dijete stalno ne igra, da se druži s prijateljima i bavi se  i fizičkim aktivnostima.

Zašto baš nadimak Lavvek?

U početku je nadimak bio Law (zakon), a onda je nekako  zbog izgovora na hrvatskom i mog horoskopskog znaka, slovo W pretvoreno u dva V, i još su došla slova L i K. Sviđa mi se taj nick iveć 13 godina me svi mogu naći pod tim nadimkom. /Lorena Benčak, Lea Harča, Emanuel Potlaček, 8.b/