Marija Spasovska je petnaestogodišnjakinja koja je predstavljala Makedoniju na Dječjoj Euroviziji 2018., gdje je otpjevala pjesmu „Home“ i zauzela 12. mjesto na natjecanju. Spasovksa također svira nekoliko instrumenata, a hobi joj je pjevanje i sviranje ne samo vlastitih pjesama, već i pjesama drugih autora. Svoje interpretacije objavljuje na vlastitom YouTube kanalu. Imali smo priliku upoznati Mariju Spasovsku i razgovarati  s njom.

Odakle ideja da se prijavite na  Euroviziju?

Oduvijek sam željela pjevati na eurovizijskoj pozornici. Kad sam bio mala gledala sam sva natjecanja za Euroviziju i jedva sam čekala da narastem i da i ja mogu dobiti priliku da budem dio tog natjecanja. showa. Kad sam na MTV TV kanalu vidjela najavu o juniorskoj Euroviziji, prijavila sam se na audiciju i izabrana sam da predstavljam Makedoniju. Tako se ostvario jedan od mojih snova. 

Jeste li planirali snimiti vlastitu pjesmu prije nego što ste sudjelovali na Euroviziji?

Da, prije nego što sam sudjelovala na Euroviziji, snimila sam svoju prvu tinejdžersku pjesmu “Pleši srcem”. Tu sam pjesmu snimila  u Beogradu i može se vidjeti na  mom YouTube kanalu.

Kako ste dospjeli na Euroviziju?

Kao što sam već spomenula, vidjela sam poziv na MTV TV kanalu i rekla sam roditeljima da bih željela  ići na audiciju. Oni su me podržali  i odveli me na audiciju koja je održana u studiju MTV. Tamo sam otpjevala dvije pjesme za suce. Kratko vrijeme nakon audicije, nazvali su me da sam izabrana da  predstavljam Makedoniju na natjecanju.

Što vas posebno veže za glazbu?

Glazba je za mene sve i svakodnevno je prisutna u mom životu. Ne mogu izdvojiti jedan poseban trenutak koji me veže uz glazbu jer od malih nogu pjevam i glazba je uvijek bila dio mog života. Ljubav koju osjećam prema glazbi je nezamjenjiva.

Koja vam je vaša pjesma najdraža?

Volim sve svoje pjesme na različite načine i svaka mi je najdraža u različitim razdobljima života. No, moram reći da sam nekako najviše povezana sa svojom novom pjesmom za koju sam napisala i glazbu i tekst.  Jako sam uzbuđena i sretna što sam uspjela stvoriti ovo umjetničko djelo u ovom razdoblju mog života.

Koje instrumente svirate?

Znam svirati violinu, klavir i gitaru, ali većinu svog vremena provodim svirajući klavir. Svaki dan vježbam po nekoliko sati i pokušavam se sve više usavršavati. Međutim, moram reći da je violina moja prva ljubav, jer je to instrument koji sam prvi naučila svirati.

Kakav je osjećaj bio sudjelovati na Euroviziji?

Bilo je nevjerojatno. Ništa ne može zamijeniti to iskustvo i jako sam zahvalna što sam uspjela  dobiti priliku biti dio takvog natjecanja.

Što vam se najviše svidjelo na natjecanju?

Sve je bilo nevjerojatno. Natjecanje za Euroviziju je međunarodni događaj i sve je bilo savršeno organizirano. Pozornica je bila spektakularna i trenuci provedeni na njoj jedan su od mojih najdražih trenutaka na tom natjecanju.

Kakav je osjećaj natjecati se s mladima iz cijelog svijeta?

Bio je to vrlo poseban osjećaj. Upoznala sam mnoge talentirane mlade izvođače. Družili smo se  tijekom Eurovizije i drago mi je reći da sam  s mnogima od njih i dalje u kontaktu.

Tko su vaši omiljeni pjevači?

Toše Proevski i  Kaliopi definitivno su na vrhu moje liste omiljenih pjevača, ali često slušam i Adele.

Autor: M.Kuzmanovak (5-1)

Fotografije: Internet

Originalni članak objavljen je u školskom digitalnom listu L.A. IN-formator 

Walkiie je mobilna aplikacija namijenjenja djeci i mladima s invaliditetom. Kreirala ju je skupina mladih volontera Elena, Laze i Dzvezda koji su dio tima „Nešto netipično“. Taj je tim bio jedan od pobjednika u nacionalnom izazovu za mlade „Generacija bez granica“. Cilj je aplikacije Walkiie povezati djecu i mlade s invaliditetom i njihove roditelje i skrbnike s volonterima, koji im žele pomoći tako da ih vode u šetnju da bi se više uključili u društvo.

Aplikacija Walkiie, ušla je među sedam najboljih na svjetskom natječaju “IDEJE ZA AKCIJU”  (Ideas4Action). U konkurenciji je bilo čak četiri tisuće ideja. Natječaj su organizirali  Svjetska banka i Ziklin centar Wharton, poslovna škola sa Sveučilišta Pennsylvania.

Trenutno je aplikacija dostupna za Android na PlayStoreu, a očekuje se da će biti dostupna i na AppStoru. Aplikacija Walkiie funkcionira na slijedeći način: onaj tko prezume aplikaciju treba izraditi profil, nakon toga bira ulogu korisnika ili volontera. Volonter može ostaviti svoju biografiju i razdoblja kada je dostupan. Korisnik može vidjeti popis volontera i odabrati onog koji mu najviše odgovara. Sigurnost za korisnike ove aplikacije prilično je visoka zbog aplikacijskog sučelja koje omogućava korisnicima mogućnost pregleda podataka volontera. No, volonteri ne mogu vidjeti podatke korisnika. Roditeljima i skrbnicima aplikacija pruža mogućnost odabira vremena za sastanak volontera i korisnika.

Inspiracija za izradu ove aplikacije bile su same osobe s invaliditetom, ili drugim riječima, želja da budu jednake drugim ljudima unatoč svom invaliditetu. Dok je tim radio na aplikaciji, postali su svjesni izazova s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom.  Od velike pomoći timu je bila podrška roditelja djece s invaliditetom.

Promocija aplikacije trebala je biti po školama. No,  zbog pandemije Covid-19, uspjeli su posjetiti samo jednu školu u kojoj je interes za volontiranje bio velik. Kasnije su, aplikaciju počeli promovirati putem telefonskih poziva i  društvenih mreža.

Glavni cilj aplikacije je promicanje socijalizacije osoba s invaliditetom. Aplikacija ima i  druge prednosti kao što su: stjecanje novih prijateljstava te veća socijalna uključenost osoba s invaliditetom. Također omogućava roditeljima djece s invalidetetom da imaju više vremena za sebe.  /A. Dzugovska (9-1); foto: internet/

Originalni članak objavljen je u školskom digitalnom listu L.A. IN-formator 

Glavni sastojak jela je brašno od biljke almorta

U La Manchi postoji recept sličan kaši, zove se manchegas gachas. To je tradicionalno jelo koje se priprema posebno u ruralnim područjima ove pokrajine. Glavni sastojak jela je brašno almortas, a sadrži i vodu, papriku, sol, češnjak i slaninu.

Almorta (lat. Lathyrus sativus), je endem (biljka koja raste samo u nekom području)  u pokrajini La Manche. Iako se stoljećima koristi kao hrana, njena je konzumacija i uporaba zabranjena 1967. Vlada regije La Mancha, ukinula je zabranu  jer je istraživanjima potvrđeno da nema  dokaza da je konzumacija almorte bila štetna, ako se ne konzumirana redovito.

Zašto je štetno ako se redovito konzumira? Biljka almorta sadrži neke aminokiseline povezane s OADP toksinom. Njihova redovita konzumacija može  uzrokovati oštećenje motornih neurona. Slijedom toga, dolazi do paralize i mišićne atrofije udova. To se događa samo kada se brašno od almorte svakodnevno konzumira i u velikim količinama. Njegova povremena konzumacija ne uzrokuje nikakve promjene. Znam da je to jelo bez problema bilo posluženo i na vjenčanju mojeg oca.

Gustoća ovog tipičnog Manchego jela je promjenjiva, može biti rjeđe ili kao gusta krema s  hrskoavom korom odozgo. Ovo je jelo vrlo zasitno. Smatra se seoskim jelom, koje se koristilo za prehranu pastira i poljoprivrednika tog kraja.  Priprema se u velikoj tavi u koju se dodaju sastojci  te se neprestano miješaju dok se ne dobije jednoličnu smjesa, poput kreme. Ne smije biti niti prerijekta, niti pregusta. Običaj je da se u  obitelji ovo jelo jede izravno iz tave tako da se u njega umaču komadi kruha. U Ciudad Realu to je tradicionalno i vrlo cijenjeno jelo. /Paloma Cavanillas/

Originalni članak objavljen je u školskom digitalnom listu  CALATRAVATIMES.

Projekt “Živa knjižnica” oduševio stanovnike  Ćićevca

U sklopu projekta “Živa knjižnica, predstavljenog proteklog vikenda u Ćićevcu,  djeca i odrasli su mogli su iskoristiti jedinstvenu priliku za razgovor sa živim  knjigama.  Knjige su oduševile svoje čitatelje, a knjige su bile: slijepa djevojka, vojni invalid, član košarkaške reprezentacije Srbije u invalidskim kolicima te zaštitnik prava životinja

Veliki broj naših sugrađana odlučio je sudjelovati u ovom projektu i uživao u polusatnom razgovoru s knjigom koju je odabrao na ulazu u knjižnicu. Neki od njih pročitali su nekoliko knjiga, jer se nisu mogli odlučiti za jednu, baš kao u pravoj knjižnici.

U razgovoru s jednom od knjiga saznali smo da Srbija ima 80 registriranih košarkaša u invalidskim kolicima. Sanzali smo i da je najvažnije boriti se i ne odustajati od kvalitete života te da je sve moguće, čak i boriti se vlastitom psihom, kada postanete invalid. Mladi predstavnik Srbije u košarci pun je životne energije, nasmijan i vedar i dugo će nam ostati u sjećanju.

Nakon Ćićevca, projekt “Živa knjižnica”, koji se odvija pod motom “Ne cijeni knjigu prema koricama”, predstavit će se i u drugim gradovima Srbije.

U Ćićevcu je projekt ostvaren  u suradnji s udrugom “Okular”, udrugom “Hajde da …” iz Beograda i “Inicijativom mladih za ljudska prava” iz Bosne i Hercegovine. Projekt je ostvaren kroz zajednički regionalni program Ujedinjenih naroda “Dijalog za budućnost”. /Sanja Ivanović /

Izvorni članak objavljen je u digitalnom školskom listu ĐAČKA ISKRA.