Na izletu u Liku posjetili smo Memorijalni centar posvećen čovjeku koji je svojim izumima poboljšao život svih ljudi na našem planetu
Srce mi je ubrzano lupalo dok sam (20. 10.) u Memorijalnom centru “Nikola Tesla” u Smiljanu primila štap koji je omogućio da kroz moje tijelo prođe 100 tisuća volti struje. No, javila sam se za izvođenje tog pokusa zajedno s kolegicom Martom Ban jer sve ono što sam čula o velikom izumitelju Nikoli Tesli bila je garancija da je ovaj atraktivni pokus siguran.
Tesla je najpoznatiji je po izumu izmjenične struje i da je to jedini njegov izum i to bi bilo dovoljno da se njime ponosimo i mi i Srbi i Amerikanci i cijeli svijet. No, on ih je izumio na stotine i svojim je izumima poboljšao život svih ljudi na našem planetu. U Memorijalnom centru, nekad rodnoj kući ovog genijalnog izumitelja, vidjeli smo replike i fotografije nekih od njegovih izuma i čuli da je prijavio brojne patente. Na stranici Memorijalnog centra je popis čak 112 njegovih patenata prijavljenih u SAD-u, 29 iz Velike Britanije i 6 iz Kanade. Još puno izuma nije prijavo te su opisi tih izuma kasnije pronađeni u njegovoj ostavštini.
U Smiljanu sam doznala i o nekim Teslinim strahovima vezanim uz bakterije i viruse i to da je u strahu od zaraze često nosio bijele rukavice. Zapamtila sam i da je obožavao golubove i da je bio izuzetno velikodušan čovjek. Jedan od primjera njegove velikodušnosti je i slučaj kad je poderao ugovor s Westinghousom. Taj ugovor mu je trebao omogućiti ogroman novac, no znao je da bi time upropastio Westinghousa, jedinog čovjeka koji je tada vjerovao u njegov izum izmjenične struje.
Uz Smiljan, koji me je oduševio onim što sam u Memorijalnom centru saznala o genijalnom izumitelju, lijepo je bilo i u Muzeju Like u Gospiću. U tom Muzeju mogli smo vidjeti kako se nekad živjelo u tradicionalnim ličkim drvenim kućama. Razgledavali smo i zbirku mačeva ličkih ratnika, zbirke vrijednog namještaja, povelju kraljice Marije Terezije… Sjećam se i zanimljive lepeze na kojoj su bili prikazani velikani ilirskog pokreta. U Muzeju su nam rekli da je to jedna od lepeza koje su u doba ilirskog pokreta poslužile kao pozivnice za jedan od ilirskih balova.
Imali smo priliku prošetati i centrom Gospić. Šetajući se centrom grada uočili smo i zgrade na kojima su još vidljivi “ožiljci” iz bombardiranje za vrijeme Domovinskog rata.
Sve u svemu, vrijedilo je ustati u 5 ujutro i vidjeti Smiljan i Gospić. Žao mi je jedino što se suvenirnica u Memorijalnom centru zatvara već u 15 sati pa nismo uspjeli kupiti suvenire posvećene Tesli. No, neki su suvenire nadoknadili brašnom. Naime, prilkom obilaska starinskih mlinova uz rijeku Gacku imali smo priliku kupiti brašno i neki su tu priliku iskoristili i kući donijeli brašno mljeveno na tradicionalni način. /Lara Trušček, 7.b; foto: Tijana Mamić i Andrea Martinčić/
