Sudionice Erasmus+ mobilnosti na trgu Grand Palace u Brusselsu
Ovih dana započeli smo pripreme za još tri Erasmus+ mobilnosti. Krajem veljače jedna skupina se sprema na put u Italiju, druga sredinom ožujka u Španjolsku, a treća će u svibnju u Rumunjsku. Svi zainteresirani koji žele imati bolji uvid u to kako to izgleda na mobilnostima u mogu pregledati i foto filmove s mobilnosti.
U ovom postu predlažemo da pogledate nedavno pripremljeN foto film s mobilnosti u Njemačkoj i Belgiji. Dok razmišljate želite li se uključiti u neku od budućih mobilnosti pogledajte kako je Erasmus+ timu bilo na mobilnosti na kojoj su nas ugostili naši partneri iz Gemeinschaftsschule am Sonnenfeld iz grada Sachsenheim.
O ostalim mobilnostima informirajte su u rubrici PREDSTAVLJAMO /Erasmus+ tim/
Dio učenika dobivat će suhe obroke iz trgovine dok ne stigne odobrenje za zapošljavanje još dvije kuharice
Odluka Hrvatskog sabora o dopuni Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi i svim učenicima u Hrvatskoj omogućila je besplatni obrok u školi. Država će za obrok svakog učenika u Hrvatskoj izdvojiti 10 kuna. S ravnateljem Stjepanom Lučkim razgovarali smo tome kako će se u našoj školi organizirati prehrana za sve učenike.
U medijima najavljuju da je u školama od današnjeg dana osiguran obrok za sve učenike? Kakva je situacija u našoj školi?
Uspjeli smo već s prvim danom ovog polugodišta organizirati obrok za svakog učenika. Međutim, nismo bili u mogućnosti organizirati kuhane obroke za sve učenike jer za to nemamo uvjete. To ćemo biti u mogućnosti tek kad budemo imali dovoljan broj kuharica. Za sada ih imamo dvije (jedna u matičnoj školi, a druga kuha za PŠ Gregurovec i Fodrovec), a prema pedagoškom standardu za 300 učenika trebali bismo imati četiri kuharice. Nadležnima smo podnijeli zahtjev za još dvije kuharice te čekamo odobrenje. Još jedan problem je i mala blagovaonica. U našoj ima mjesta za samo 54 učenika. Danas je dio učenika dobio je suhi obrok (krafnu ili paštetu) nabavljen u tvrtki Robin. Nabava suhih obroka bila je jedina mogućnost s obzirom na kratki period za organizaciju ovakve aktivnosti. Naša škola organizirala je takav način prehrane kao i druge škole koje nemaju sve uvjete za pripremu obroka u svojim školskim kuhinjama.
Dio učenika dobio je obrok iz programa “Pametan obrok za pametnu djecu”. Taj program Županija organizira već nekoliko godina za sve škole kojima je osnivač. To su zdravi obroci, a jelovnike planiraju stručnjaci iz Podravke. Kad budu zadovoljeni svi uvjeti, sva djeca dobivat će zdrave, kuhane obroke. U naše područne škole koje nemaju kuhinju planiramo dostavljati kuhane obroke. No, tu također postoji prepreka jer nemamo vozilo koje zadovoljava zakonske propise za prijevoz hrane. Postoje najave iz Županije da će osigurati zadovoljavajuća vozila do iduće školske godine.
Učenici u školskoj blagovaonici OŠ Sveti Petar Orehovec dana 9. 1. 2023.
Očekuje se povećanje količina bačene hrane u školama
Hoće li se anketirati učenike i pitati ih tko želi jesti u školskoj kuhinji ili se podrazumijeva da se obrok organizira za sve koji su taj dan u školi?
Obrok se organizira za sve. Nikakvog anketiranja neće biti. Ukoliko baš netko ne želi imati obrok u školi, roditelji tog učenika trebaju razredniku dostaviti izjavu na osnovu koje ćemo otkazati obrok za tog učenika.
Dosta učenika naše škole je vrlo izbirljivo što se tiče prehrane te zato nisu korisnici školske kuhinje. Smatrate li da će se količina bačene hrane povećati i znate li hoće li možda država pokrenuti neku kampanju o problemu bacanja hrane u školama?
Količina bačene hrane će se zasigurno još povećati, ali teško je predvidjeti koliko. Nemam nikakve informacije da netko priprema kampanju o problemu bacanja u školama. Pretpostavljam da se očekuje da to odrade učitelji i roditelji. Zato bi bilo dobro kad zdravstveni odgoj ne bi bio fragmentiran po različitim predmetima. Možda bi tad bilo i više mogućnosti za bavljenje temom zdrave prehrane.
Određen broj djece u školskim kuhinjama hranio se besplatno jer su kroz projekte osigurana sredstva. Hoće li se ti projekti sad otkazati?
Ne ništa se neće otkazivati. Npr. u našoj školi 76 učenika hranilo se besplatno jer je za njih osiguran novac od Europskog socijalnog fonda. Za svakog učenika dobivali smo 5,47 kn. Obaveza je škole da Ministarstvu dostavi popis tih učenika, a država će nam za svakog od njih isplatiti razliku do 10 kuna. /Ema Pacur, 6. c; foto: Ines Martinek 6. a/
Slogan natječaja bio je “Svaka osoba ima pravo tražiti zaštitu-tko god bila, od kud god dolazila, kad god bila prisiljena na bijeg”
Naša filmska grupa osvojila je drugo mjesto i novčani iznos od 331,81 eur (2.500 kuna) na natječaju UNHCR Hrvatske i Festivala tolerancije. Nagradu smo osvojili za kratku reportažu “Samo u Vrbovcu”.
Tema festivala bila je pozitivna integracija izbjeglica, a kao slogan organizatori su istaknuli slijedeću misao: “Svaka osoba ima pravo tražiti zaštitu-tko god bila, od kud god dolazila, kad god bila prisiljena na bijeg”.
Kao što samo ime filma govori, snimali smo ga u Vrbovcu jer smo u medijima pročitali zanimljivu priču kako je njihov Crveni križ uspio urediti frizerski salon za izbjeglice. Međutim neki mještani Vrbovca na početku su se na društvenim mrežama usprotivili ovakvoj vrsti pomoći. Žene iz Ukrajine su se uplašile i nisu željele izlaziti iz hotela. Ipak, Jelena Mucko, ravnateljica CK Vrbovec bila je uporna u pojašnjavanju njihove akcije i pridobila je javnost. Sad je sve uredu i Ukrajinke ponovo dolaze u salon.
Snimateljice filma Valerija Puškar i Lara Trušček
Sve ovo morali smo ispričati u 3 minute jer su organizatori postavili pravilo da filmovi ne smiju biti duži od tri minute. Snimateljice filma su Valerija Puškar i Lara Trušček. U žiriju koji je dodjeljivao nagrade bili su: Jan Kapić, glasnogovornik UNHCR-a, Nataša Popović, direktorica Festivala tolerancije, Nebojša Slijepčević, redatelj i profesor na ADU, Mia Cvitković, studentica kamere ADU i mlada azilantica iz Sirije. Na mrežnoj stranici Festivala tolerancije, objavili su izjavu mlade azilantice o našem filmu. “Svidjela mi se ova ideja. Neki ljudi možda ne shvate ideju i misle da to nije ništa, ali ja govorim kao osoba koja je već bila na tom mjestu. Ove male stvari STVARNO vam pomažu da na trenutak skrenete misli s okrutne stvarnosti i osjećate se kao svaka druga osoba oko sebe i zaboravite na rat.” – azilantica iz Sirije
Prvu nagradu na festivalu osvojili su učenici iz OŠ Petar Zrinski Šenkovec, a treću nagradu učenici iz OŠ Odra. Oni su u svojim filmovima govorili o prilagodbi učenika iz Ukrajine koji pohađaju njihovu školu. Na natječaju je sudjelovalo 10 škola iz različitih dijelova Hrvatske. Svoje filmove mogle su prijavite škole koje su već sudjelovale u nekim programima Festivala tolerancije.
Nama je ovo bilo prvo snimanje izvan teritorija naše općine i žao nam je što smo zaboravile snimanje popratiti kojom fotografijom. Imale smo malu tremu i zato što nismo baš razumjele sve što su nam naši sugovornici pričali. Ipak nekako smo se sporazumjeli i mislimo da smo za film izabrali kadrove koji dovoljno jasno prenose priču o vrijednoj akciji koju je uspio ostvariti vrbovečki Crveni križ. / Lara Trušček, 8. b; foto: S. L./
Prije početka Natječaja organizatori su za sve škole održali online filmsku radionicu
Uzalud je svako znanje i svaka pamet ako se međusobno ne poštujemo, ne cijenimo i ne pomažemo
Danas smo pripremili poseban prilog o razrednoj zajednici, ali ovaj put iz ugla razrednika. Tim povodom razgovarao sam s tri učitelja naše škole, a to su: Snežana Antić,Miodrag Dimić i Slađana Jovanović.
Kako motivirate učenike na suradnju s Vama kao razrednikom/razrednicom?
Snežana Antić: Mislim da je važno izgraditi povjerenje između učenika i razrednika. Učenici osjećaju istinsku brigu razrednika i osjećaju potrebu da uzvrate. Učenicima posvećujem pažnju, zanimaju me različiti aspekti njihovog školskog života, a donekle i privatnog života te na taj način potičem suradnički odnos.
Miodrag Dimić: Prvenstveno inzistiranjem da smo svi zajedno jedan tim. Nastojim da shvate da ako jedan član ne funkcionira dobro, cijeli tim snosi posljedice. Mislim da je osim timskog rada izuzetno važno i međusobno povjerenje tzv. „fair play“, nagrađivanje dobrih postupaka, kažnjavanje loših postupaka. Uz sve tu potrebna je nepristranost i dosljednost. Trudim se, koliko znam i umijem, saslušati svakog učenika i svaki njegov problem i pokušati ga zajedno riješiti bez stresa i trvenja, na obostrano zadovoljstvo. Nekada uspijemo, nekada ne, ali važno je svaki problem prijaviti na vrijeme kako se ne bi zakomplicirao. To je također vrlo važan i osobni primjer, jer ako govoriš jedno, misliš drugo, a radiš treće, vrlo brzo ćeš biti razotkriven i ostat ćeš bez autoriteta.
Slađana Jovanović: Kroz razgovor o vlastitim iskustvima, poštovanjem tinejdžerskih godina, razvijanjem međusobnog povjerenja i poštovanja.
Što činite da svoju nastavu prilagodite potrebama darovitog učenika?
Snežana Antić: Lijepo je imati nadarenog učenika. Takav učenik me potiče da dajem sve od sebe u svom radu. Takvom učeniku pomičem granice koje treba doseći pružajući mu više, ali i postavljajući više zahtjeva. Ponekad za nadarene smišljam drugačije zadatke. Nastojim ih uključiti u izvannastavne aktivnosti. Dajem im savjet, ponekad smišljam zadatke drugačije od onih za druge učenike, on je uključen u izvannastavne aktivnosti, dobiva savjete što čitati, kako pisati, potičem kreativnost u izražavanju.
Nažalost, naš obrazovni sustav nije baš okrenut darovitim učenicima
Miodrag Dimić: Na moju veliku žalost, naš obrazovni sustav nije baš okrenut darovitim učenicima. Desetljećima gubimo vrijeme na neke besmislene reforme, uglavnom nametnute, napisane i vođene od, najblaže rečeno, nedobronamjernih ljudi i prosječnih i ljudi. Za sve to jednostavno nema vremena. No, to ne smije biti izgovor ni za što. Što se mene osobno tiče, nastojim stimulirati izvrsnost od prvih dana škole tako što svaki besprijekorno odrađen test, bez ijedne pogreške, gdje je svaka točkica na svom mjestu, dajem duplu peticu, au prvom razredu i pečat s nekim lijep dječjim motivom. To učenicima puno znači i veliki broj djece nauči raditi detaljno i pedantno. Na dodatnoj nastavi uvijek pitam učenike koji su im interesi, pa smo se tako u prethodnom razdoblju bavili sportom, kozmetikom i fenomenom „reality“ programa. Kada govorimo o učenicima koji pohađaju nastavu po IOP-u, svi se uglavnom bavimo IOP-om 1 i IOP-om 2, ali postoji i IOP-3, program namijenjen darovitim učenicima, za koji nitko iz Ministarstva obrazovanja i Uprave škole ne govori. Ove godine sam testirap petaše na početku godine i jedan učenik iz 5.2 je već počeo raditi po ovom programu
Slađana Jovanović: Dopunska nastava, priprema za natjecanje. Smatram da tu darovitost pojedinog učenika treba razvijati i unapređivati. Najvažnija kvaliteta u životu učenika je obrazovanje.
Na koji način Vi upravljate razrednom zajednicom?
Snežana Antić: Trudim se da razredna zajednica djeluje timski. Trebamo se poštivati i cijeniti. Svi bi trebali biti jednaki. Moj odnos kao razrednika je isti prema svakom učeniku. Nastojim osmisliti aktivnosti u kojima će učenici zajedno sudjelovati.
Miodrag Dimić: To je mješavina samoupravljanja, demokracije i autokracije. Na primjer, dopuštam učenicima da se sami organiziraju gdje je to moguće. To se nastavlja sve dok su njihovi rezultati dobri. U slučaju pada uspjeha i discipline, upozoravam ih, a ako se nastavi po starom, preuzimam stvar u svoje ruke. Također je vrlo važno nagraditi svaki dobar postupak, kao i kazniti ponovljene loše postupke, bez ikakve zaštite i pristranosti. Što se autokracije tiče, inzistiram da samo najbolji budu predsjednici razreda i članovi Uečničkog parlamenta. Naravno, sve to mora biti uz međusobno povjerenje i poštovanje. Dječja prava se poštuju, ali u kojoj mjeri se poštuju ovisi o ispunjavanju obveza. Svi smo jednaki, ali nismo svi isti i ne mogu imati ista prava oni koji marljivo rade i besprijekorno se ponašaju i oni koji ništa ne rade i smetaju drugima. To ne bi bila demokracija, nego opći kaos.
Slađana Jovanović: Planiranjem radionica, izborom predstavnika razredne zajednice od strane učenika.
Snežanino 6-2 u zajedničkoj akciji uređenja učionice za Novu godinu
Razred Snežane Antić, 6-2 u zajedničkoj akciji uređenja učionice za Novu godinu
Koje je vaše najbolje iskustvo s razrednom zajednicom?
Snežana Antić: Najbolje iskustvo sam imala s prošlom generacijom. To je bio moj najveći profesionalni izazov i najveći uspjeh do sada. U petom razredu bila je vrlo nepovezana razredna zajednica. Učenici su bili dosta netolerantni jedni prema drugima, njihovo ponašanje i rječnik bili su neprimjereni njihovoj dobi. U sedmom i osmom razredu sam od svojih kolega prvi put čula pohvale na račun svoje razredne zajednice, a odnosile su se na ponašanje učenika. Moj razred je postao skladan i lijepo odgojen.
Miodrag Dimić: S djecom je puno ljepše i bolje raditi nego s odraslima. Okruženje je puno zdravije i veselije, a utječe i na to da se mi zaposlenici osjećamo puno mlađe. Imala sam dosta dobrih iskustava sa svojim učenicima, tako da sada ne mogu nikoga posebno izdvojiti. Uglavnom je najljepše na izletima kojih nije bilo nekoliko godina. Nadam se da ćemo napokon ponovno na proljeće ići na izlete. Jedno od najljepših iskustava bilo je kada smo umjesto u zagušljivoj diskoteci bili do pola jedan u noći na dječjem igralištu u Užicu. Neki su se ljuljali, neki pričali viceve i razne priče i bilo nam je super. Morali smo otići kada su se susjedni stanari počeli žaliti na buku.
Slađana Jovanović: Humanitarne akcije kada učenici mog razreda pokazuju velikodušnost i empatiju prema drugima.
Iste stvari čine dobrog učenika i dobrog učitelja, a to su stvari koje čine dobrog čovjeka
Što po Vašem mišljenju čini dobrog učitelja, a što dobrog učenika?
Snežana Antić: Dobar nastavnik je onaj koji dobro poznaje sadržaje koje treba prenijeti učenicima i koji svoje znanje zna podijeliti s njima. Onaj koji ima jasno postavljena pravila, koji je dosljedan, koji poštuje i cijeni svoje učenike. Dobar učenik je lijepo odgojeno i kulturno dijete. Dijete koje želi učiti, raditi, napredovati. Dobar učenik poštuje svoje kolege i učitelje.
Miodrag Dimić: Iste stvari čine dobrog učenika i dobrog učitelja, a to su stvari koje čine dobrog čovjeka. Uzalud je svako znanje i svaka pamet ako se međusobno ne poštujemo, ne cijenimo i ne pomažemo.
Slađana Jovanović: Dobro obrazovana učiteljica koja voli da radi sa decom, vizionar za bolju budućnost dece u Srbiji. Dobar odgoj čini dobrog učenika, učenika kao dobrog prijatelja, njegova ljudskost i raspoloženje, samopoštovanje i poštovanje drugih.
Danas učenici nisu željni znanja, školu doživljavaju kao nametnutu obvezu
Koji su trenutni problemi u obrazovanju?
Snežana Antić: Nažalost, stječe se dojam da djeci obrazovanje nije važno. Danas učenici nisu željni znanja. Školu doživljavaju kao nametnutu obvezu. Učenici jedni drugima nameću krivi stav da je sramota učiti. Nasuprot tome, svi žele dobre ocjene. Kao da se učenici natječu tko će na što lakši način bez učenja postići veliki uspjeh. Sam koncept obrazovanja je izgubljen. Onog trenutka kada učenici i roditelji shvate da poštujući svoje učitelje i školu poštuju sebe i čine dobro za svoju budućnost, škola ponovno može postati ono što treba biti – ustanova za stjecanje znanja i obrazovanja.
Miodrag Dimić: Puno je problema u obrazovanju. Prvi i najveći je taj što se kod nas desetljećima obrazovanje gledalo kao trošak, a ne kao investicija. Naša riječ “obrazovanje” ili “prosvjeta” ne znači “educirati, trenirati”, jer možete istrenirati majmuna da pleše, psa da hoda na dvije noge i papigu da ponavlja riječi. “Obrazovanje” znači izgraditi sliku ili karakter, a “prosvjeta” znači “prosvijetliti”. Naši “genijalni” političari ističu da su tri stupa svake države energetika, zdravstvo i vojska. To je automatski put u propast. Obrazovanje bi trebalo biti na prvom mjestu. Što je energetika ako je vode nestručni i nečasni ljudi, što je zdravstvo ako u njoj nema ljudskosti već samo želje za bogaćenjem i to na račun drugih, što je vojska ako nema domoljublja i žrtve u tome? Narodi koji su na vrijeme shvatili da je obrazovanje na prvom mjestu otišli su daleko ispred nas. Dobar je primjer Kineskog zida. Kinezi su ga gradili stotinama godina, uz ogromne troškove, bol i žrtve. Tisuće i tisuće ljudi umrlo je tijekom izgradnje. Podrazumijeva se da su posao vodili vrhunski stručnjaci. Kada je zid konačno dovršen, u prvih stotinjak godina brojni su neprijatelja upadali kroz njega. Ne zato što zid nije bio dobro napravljen, već zato što su kineske čuvare vrlo lako podmitili neprijatelji. Tada su shvatili da takav zid nije trebao graditi ako prije toga nije izgrađen karakter ljudi. Shvatili su i da je sav trud uzalud ako ljudi nemaju karaktera. Svaki školski sustav trebao bi imati i obrazovnu i odgojnu funkciju. Kod nas toga uglavnom nema. Stječe se dojam da naš školski sustav ima za cilj napraviti od djece papige koje će samo reproducirati ono što su naučili za ocjenu i to sutradan odmah zaboraviti, umjesto da im gradi karakter i uči ih kritičkom mišljenju. Na svakome od nas je da se borimo kako znamo i umijemo, jer djeca su danas okružena lošim primjerima i uzorima sa svih strana, a dok se to ne promijeni, teško da će u državi biti puno bolje, u obitelji i u školskom sustavu. Na ulaznim vratima sveučilišta negdje u Africi piše “Neuspjeh obrazovanja je neuspjeh cijele nacije”. Siguran sam da jest.
Slađana Jovanović: Previše gradiva – nefunkcionalno znanje i pretjerano i loše korištenje digitalnih uređaja (mobiteli, reality showovi, neprimjereni filmovi…). /Vojin Punonović; foto: osobna arhiva M.D., S. A.)
Originalni članak objavljen je u digitalnom školskom listu Đačka iskra naših partnera iz nedavno završenog projekta “Young journalist of today, responsible citizens of tomorrow”
Za pojam patostreaming doznali smo nedavno na Erasmus+ mobilnosti u Poljskoj
Uz brojne dobrobiti interneta, nažalost na internetu ima i puno problematičnih sadržaja. Patostreaming, izraz za kojeg smo čuli na Erasmus+ mobilnosti u Poljskoj, spada u one problematične sadržaje na internetu. Taj pojam označava prenošenje uživo različitih vulgarnih i nasilnih sadržaja i u Poljskoj je to veliki problem.
Od naših domaćina, i mi i naši učitelji, doznali smo da se u njihovim školama provode različite aktivnosti kako bi se učenicima ukazalo na štetnost gledanja patostreaminga. Prema istraživanju koje je 2019. provela njihova agencije NASK (Nacionalni institut za sigurnost na internetu), čak 37 posto ispitanih gleda patostreaming sadržaje. Posebno je problematično što 17 posto djece te dobi redovno gleda patostreaming sadržaje, a njih čak 38 posto smatra da takvi sadržaji pokazuju kakav je stvarni život. Valja napomenuti da su u istraživanju sudjelovali mladi u dobi od 13-15 godina.
Patostreameru Magicalu izrečena zatvorska kazna od godinu dana
Da je to doista značajan problem u Poljskoj doznali smo i pretražujući internet. U jednom smo članku doznali da su njihove vlasti oformile posebna povjerenstva zadužena za borbu protiv patostreaminga. Patostreameri najčešće prikazuju teška opijanja, drogiranja, premlaćivanja uživo i seksualne sadržaje. Pojedini kreatori takvih sadržaja uključuju i publiku u svoje prijenose uživo i nagovaraju ih na različite neprimjerene stvari poput skidanja pred kamerama. Neki takvi sadržaji imaju i milijunske preglede, a gledateljstvo se poziva na uplatu donacije. Podatke o uplatama patostreameri umeću u svoje videostreamove. Pronašli smo i podatak da neki patostreameri zarađuju i više stotina eura po jednom prenosu. Teško im je ući u trag jer se sadržaji prenosi uživo i onda brišu. No, neki “najsočniji” detalji kasnije se objavljuju na Youtubu ili nekim drugim društvenim mrežama.
Ipak zahvaljujući poljskim udrugama koje prikupljaju dokaze protiv patostremera, oni imaju sve većih problema zbog sadržaja koje proizvode. Trenutno se ponovno vodi sudski postupak protiv patostreameraGurala. Ovaj puta optužuju ga za zlostavljanje životinja. Popularnom patostreameruMagicalu krajem prošle godine izrečena je zatvorska kazna od godinu dana. On je osuđen zato što je u svojim patostreamovima hvalio ubojstvo Paweła Adamowicza, gradonačelnika Gdanjska./Iva Beloša, 7.b; fotografije preuzete s interneta/
U svojim sadržajima patostreameri prikazuju i iznose donacija koje im uplaćuju gledatelji
Novac od čepova donirat ćemo za projekt Škole za Afriku
Ukupno 48 kilograma čepova prikupljeno je u sabirnoj akciji koja je završila 20. 12. 2022. U akciji su sudjelovali učenici područnih i matične škole, a akciju je organiziralo Vijeće učenika naše škole. Sredstva koja dobijemo bit će kao i prije namijenjena za projekt Škole za Afriku.
Ovaj puta najviše čepova prikupio je Dorijan Jasek, učenik drugog razreda. On je na vaganje donio 5 kilograma čepova. Kilogram manje prikupila je Ena Dubrava, učenica 5. a. Ona je izbrojila da je sakupila točno 1000 čepova. Treća najmarljivija skupljačica je četvrtašica Doris Sokolić, a ona je donijela točno 3 kg plastičnih čepova. /Zara Slavi, 6. a; foto: S. L./
Ukupno 4.852,75 kuna prikupili smo prošle polugodište u akciji Škole za Afriku. Novac je prikupljen u akciji prodaje kolača uz Dan jabuka i skupljanjem novca po razredima. Učiteljica Dubravka Kos, voditeljica ove aktivnosti, zadovoljna je odazivom učenika i solidarnošću koju su pokazali tijekom provođenja ove akcije. Ona već smišlja nove načine za prikupljanje novca u idućem polugodištu.
Podsjetimo, ove školske godine UNICEF-ova akcija Škole za Afriku namijenjena je za pomoć djeci Etiopije. Prethodne školske godine iz ovog se programa prikupljala pomoć za djecu Madagaskara, a naša škola prikupila je više od 10.000 kuna. /Zara Slavi, 6. a; foto: S. L./
Veliko postignuće Udruge Prijatelji životinja – čak 27 hrvatskih gradova neće noćas imati vatromet
Udruga Prijatelji životinja pohvalila se na svojoj mrežnoj stranici da je čak 27 gradova odustalo od vatrometa za doček Nove godine. U posljednji tren učinio je to i naš glavni grad Zagreb. Važno je to postignuće Udruge Prijatelji životinja jer će sigurno biti manje mrtvih i šokiranih kućnih ljubimaca zbog buke koju proizvodi vatromet. Oni se godinama zauzimaju i za potpunu zabranu korištenja pirotehnike. To im nije uspjelo u potpunosti, ali od prošle godine zabranjena je nabava, posjedovanje i uporaba petardi i redenika kategorije F2 i F3, a ostala pirotehnička sredstva mogu se koristiti od 27. prosinca do 1. siječnja. Kazne se kreću od 5.000 do 15.000 kuna, a za pravne osobe od 10.000 do čak 30.000 kuna.
Nažalost neki se ne obaziru na zabrane i visoke kazne i dalje koriste petarde, a kako to može završiti svi smo imali priliku čuti prije nekoliko dana kad je devetogodišnji dječak prilikom eksplozije petarde ostao bez četiri prsta.
Školsko igrališta nakon slavlja iz noći kad se čekalo 2020. godinu
U filmu “Bacimo petarde u prošlost”, koji je naša filmska grupa snimila 2020., Luka Oman, predsjednik Udruge Prijatelji životinja, opširno govori o patnjama životinja koje doživljavaju zbog buke petardi. U filmu govori i mladić iz Križevaca koji je ostao bez prsta zbog uporabe petardi. Pogledajte film prije večerašnjeg slavlja. Nadamo se da naše školsko igralište neće izgledati kao što je izgledalo nekih godina. /Barbara Dvečko, 7. a; naslovna fotografija – Freepik/
Ovaj golemi sisavac dobio je nadimak “morski čovik” zbog svog dobroćudnog ponašanja
Prvi znanstveni opis “morskog čovika” napravljen je na primjerku ulovljenom 1777. godine u blizini otoka Cresa. Ustvari “morski čovik” ili “morski medvid” samo su nadimci za sredozemnu medvjedicu, jednu od najrjeđih vrsta iz skupine tuljana, koja je na popisu ugroženih životinja, ne samo u Hrvatskoj nego i u cijelom svijetu.
Nadimak “morski čovik” ovaj golemi sisavac dobio je zbog njegove dobroćudne naravi. Narasti može do 240 centimetara u dužinu, a težiti može do 300 kilograma.
Iako je sisavac i diše plućima pod vodom može izdržati čak do 10 minuta. Tu sposobnost, kako to piše Zaštita prirode, ima zahvaljujući tome što može čuvati zrak zatvaranjem nosnih i ušnih otvora.
Izlov zbog krzna i mesa te turizam razlozi su izumiranja “morskog čovika“
Sredozemna medvjedica odličan je plivač i svoju omiljenu hranu glavnošce, rakove i ribe može loviti na dubini čak do 50 metara. Na kopnu se pari, a ženka može izleći samo jedno mladunče. No, to nije razlog zato što ih danas ima vrlo malo. Prije su ih lovili zbog krzna i mesa, a razlog je onečišćenje mora i turizam, a one vole mir i tišinu. Prema procjenama stručnjaka u Sredozemnom moru ima ih još svega oko 700. U našem Jadranskom moru izumrle su 60-tih godina prošlog stoljeća, a povremeno se pojavljuju u istočnom Jadranu.
Prema pisanju Instituta za istraživanje i zaštitu mora Plavi svijet, prvo opažanje dokumentirano fotografijama, zabilježeno je u lipnju 2005. kod otoka Silbe. Tu su medvjedicu pratili gotovo 10 godina sve dok nije uginula 2014. Institut povremeno dobiva dojave ljudi da su vidjeli medvjedicu. U medijima smo pronašli da je posljednji puta viđena prije dva mjeseca na području Dubrovnika. No, koliko ih doista obitava u našem i Sredozemnom moru trebalo bi se utvrditi po objavljivanju rezultata projekta Eastern Adriatic Monk Seal Project-a. U projektu uz našu zemlju sudjeluju još Grčka, Crna Gora i Albanija. /Ines Martinek, 6. a; naslovna fotografija- Insitut Plavi svijest/
U Forest aplikaciji korištenjem mobitela ubijate virtualno drvo
Jučer smo pisali o pojmu FOMO ili strahu od propuštanja te smo u članku spomenuli da postoje brojne aplikacije koje mogu pomoći u kontroli vremena provedenog na mobitelu. Iako se čini čudnim vrijeme na mobitelu ograničavati skidanjem još jedne aplikacije neki tvrde da je njima to pomoglo.
Jedna od njih je i Petra Seleš zadovoljna korisnica aplikacije Forest Ona je u članku o toj aplikaciji napisala da ju je među brojnim sličnim, privukla originalna ideja te aplikacije. Naime, ta aplikacija “ubijanjem” drveta motivira korisnike da ostanu usredotočeni na posao koji rade, a ne na zbivanja na mobitelu. Odnosno, kako je to kazala Seleš, aplikacija se koristi tako da se ne koristi mobitel.
Nakon što se pokrene aplikacija korisnik posadi drvo i drvo raste dok se mobitel ne koristi. Čim se iziđe iz aplikacije drvo će uvenuti. Aplikacija se naplaćuje za korisnike IOS-a i Windows Phonea. Besplatna je za Androide, ali za dodatne mogućnosti poput detaljnih statistika vremena provedenog na na mobitelu, mora se platiti.
Još jedna aplikacija koja može pomoći u fokusiranosti na zadatke važnije od društvenih mreža je i RealizD. Ta je aplikacija dizajnirana za iPhone i iPad pametne telefone. Izrađuje statistike upotrebe telefona i preuzimanja podataka te pomaže u analizi navika korisnika telefona. Sve to pokazuje putem jednostavnih grafikona. Omogućuje i postavljanje dnevnog ograničenja zaslona mobitela.
Sličnih aplikacija još je mnoštvo, a u odabiru možda može pomoći i članak s opisima još nekoliko njih objavljen na portalu Medijska pismenost. Oni opisuju aplikacije Checky App, QualityTime, Stayfree, Yourhour i Moment. /Magdalena Ivšak, 7.b /
