U Muzeju Domovinskog rata moglo se čuti zvukove pravog rata
U jednom danu uspjeli smo razgledati Plitvička jezera, naš najveći i najstariji nacionalni park i Muzej Domovinskog rata u Turnju kod Karlovca. Bilo je to u petak 13. 10, kad smo mi sedmaši tamo imali terensku nastavu.
Nekima je najupečatljiviji trenutak posjete Nacionalnom parku bio hodanje po mostovima i vožnja brodom po jezerima, a nekima gledanje slapova i slušanje zvukova goleme snage vode dok se raspršuje u tisuće kapljica. Posebno nas je oduševio Veliki slap koji ima čak 87 metara i svi smo se željeli slikati ispred njega.
Naučili smo da se Plitvička jezera sastoje od čak 16 jezera, a vodič nam je puno pričao o životinjama i biljkama na području NP. Rekao nam je i da na području NP obitavaju vuk, ris i medvjed. Njih naravno nismo vidjeli, ali zato smo vidjeli puno različitih vrsta riba, guske i patke.
Naše odredište bio je i Muzej Domovinskog rata u Turnju. Posebno su nas se dojmile interaktivne igre u muzeju. Na jednom su se mjestu mogli čuti i zvukovi pravog rata. Neki od nas dosta su se zadržali u kutku za djecu gdje se od slagalica moglo slagati zastave, igrati memory i slične igrice. Dječake je više interesiralo pravo oružje, pogotovo ogromni tenkovi pred kojima smo se svi fotografirali.
Iako smo se dosta nahodali, ovaj nam se dan proveden u prirodi i u Muzeju jako svidio. /Ines Martinek, 7. a, foto: I. M.; Ivona Barčićević, 7.a/
Svima koji vole izazove preporučamo Adrenalinski park Duboka i šetnju Papukom
U Adrenalinskom parku Duboka osmašima je doista porastao adrenalin. Bilo je to jučer prilikom terenske nastave u Parku prirode Papuk. Taj je dio boravka na Papuku nama učenicima bio je najuzbudljiviji. Za svladavanje različitih prepreka na poligonu smještenom u šumi treba vještine i koncentracije, a kad se spuštaš malim sanjkama zip lineom kao da imaš krila. Hrabre su bile i naše razrednice koje su uspješno svladale višu razinu na poligonima, naravno uz naše gromoglasno bodrenje.
Svima koji vole izazove preporučamo Adrenalinski park Duboka i šetnju Papukom. Uživali smo razgledajući Park prirode Papuk, iako je povremeno bilo i malo naporno je jer šuma prilično strma pa treba snage za penjanje uzbrdo, ali i za spuštanje nizbrdo. Posjetili smo i samo srce Parka, kako nazivaju Jankovac. Ta se gorska dolina nalazi na 475 metara nadmorske visine. Zbog svojih prirodnih ljepota 1955. proglašena je zaštićenom Park – šumom. U Jankovcu se nalazi i veličanstveni slap Skakavac, visok 35 metara.
Naša turistička pratiteljice govorila nam je geološkom profilu Jankovca, o biljkama koje rastu ondje, drveću i životinjama. Između ostalog, zapamtili smo da ponor Uviraljka omiljeno mjesto za zimovanje šišmiša. Zabilježeno je da je čak 11 različitih vrsta šišmiša provodilo zimu u ponoru Viraljka.
Zanimljivost koju smo zapamtile je i da je božikovina, kojom se kuće ukrašavaju za Božić, otrovna za ljude, ali ne i za životinje. Obilazeći Jankovac posjetili smo i mjesto gdje je nekad bila staklana. Doznali smo da je ta lokacija bila pogodna zbog bukovih šuma jer se u proizvodnji stakla koristio pepeo dobiven od bukova drveta.
Nakon šetnje, snagu za napore u Adrenalinskom parku dobili smo na ručku. Još više od tog ručka, uvečer nas je razveselio neplanirani posjet McDonaldsu. /Barbara Dvečko 8.a, Lucija Vukoić 8.a; foto: B.D.; L.V./
Zbog klimatskih promjena komarci migriraju pa sad i u Hrvatskoj imamo tigrastog komarca prenositelja groznice zapadnog Nila
Ukoliko ste među onima koji misle da su najubojitije životinje morski pas, nilski konj ili lav, pogriješili ste. Ustvari najubojitija životinja je komarac jer zbog uboda ovog sićušnog insekta godišnje umire između pola i dva milijuna ljudi, a oboli njih oko 200 milijuna. To smo doznali slušajući profesora Branimira Hackenbergera Kutuzovića u emisiji Klimatske promjene Prvog programa Hrvatskog radija.
Hackenberger Kutuzović je profesor na Sveučilištu u Osijeku i u spomenutoj emisiji rekao je i da zbog klimatskih promjena komarci mijenjaju staništa. Zbog seljenja komaraca sad i mi u Hrvatskoj imamo tigrastog komarca koji nam je donio groznicu zapadnog Nila, bolest koja je nekad bila karakteristična za Aziju i Afrkiku. Još neke od opasnih bolesti koje prenose različite vrste komaraca su maladija, dengue, chikungunya, Zika virusne infekcije te Usuta virus.
Tigrasti komarac sad je i kod nas postao najraširenija vrsta, a njemu ne treba puno vodenih površina već mu je dovoljna vlaga. Dovoljna mu je vlažna mahovina ili tlo. Zahvaljujući klimatskim promjenama promijenilo se i vegetacijsko razdoblje pa sad komarce imamo od veljače do studenog, a ne kao prije od travnja do rujna. Ovisno o vrsti, u jednom izlijeganju ženka komarca proizvede od 70 do 150 jajašaca, a izlijeganje može izvršiti 4 do 7 puta godišnje.
Komarac – izvor: Wikipedija
Osječko područje jedno je od onih gdje ima puno komaraca pa je to i bio poticaj da osječko Sveučilište u suradnji s Institutom Ruđer Bošković osmisli aplikaciju za komarce. Aplikacija se zove Mosquito Alert, besplatna je i može se nabaviti preko Google Playa. Nastala je kroz europski projekt ‘Prilagodba mjera kontrole populacije komaraca klimatskim promjenama’, a voditelj projekta je profesor Hackenberger Kutuzović.
Ri portal piše da aplikacija koristi algoritme umjetne inteligencije te je prva takva APLIKACIJA za komarce u svijetu. Učit će iz novih podataka koje će korisnici unositi u nju. Što će više podataka biti u aplikaciji, ona će postati preciznija. Koristeći aplikaciju korisnici mogu pridonijeti proučavanju i praćenju komaraca, a aplikacija nudi kako tretirati komarce na pojedinim područjima da bi to bilo učinkovito. Može izračunati i cijenu tretiranja, a daje i uvid u provedene tretmane. /Lucija Srbljinović, 8. a; foto: Wikipedija/
Policiji je ovih dana prijavljen novi slučaj vrijeđanja na internetu u kojem su akteri učenici naše škole. Vrijeđanje jedne naše učenice odvijalo se putem društvene mreže TikTok, a policijske djelatnice jučer su u školi predočile preslike vrlo ružnih uvreda te čak i prijetnju ubojstvom.
Policija istražuje slučaj, a sve bi moglo završiti i prijavom obitelji počinitelja Centru za socijalni rad, što može u konačnici dovesti i do izdvajanje djeteta iz obitelji. O ovom slučaju odlučili smo pisati zato što smatramo da probleme ne treba gurati pod tepih već učenici, učitelji i roditelji moraju o problemima razgovarati i nastojati ih riješiti. Zlostavljanja na internetu treba prijavljivati i policiji jer samo ukoliko se ukaže na slučaj on može biti riješen. Nažalost, djeca se često ne obrate ni roditeljima, niti nastavnicima te trpe zlostavljanja, a posljedice mogu biti tragične. Zato je pohvalno što je ovaj aktualni slučaj prijavljen policiji.
Na probleme vezane uz sigurnost na internetu prošle školske godine nismo upozoravali samo učenike, već smo o tom problemu razgovarali i s roditeljima na roditeljskim sastancima. Od roditelja smo zatražili suradnju predlažući im i različite mogućnosti kontrole djece pri korištenju društvenih mreža i drugih sadržaja na internetu. Jedno od važnih upozorenja na tim roditeljskim sastancima odnosilo se i na dobno ograničenje za pristupanje društvenim mrežama. Sve djeci atraktivne društvene mreže: TikTok, Snapchat i Instagram imaju dobno ograničenje 13 godina, odnosno djeca im ne bi trebala pristupati prije 13 godina. Isto važi i za Facebook kojeg djeca sve manje koriste. Unatoč postavljenoj dobnoj granici, sve spomenute društvene mreže djeca vrlo često koriste ranije, a izgleda da su i akteri spomenutog događanja mlađi od 13 godina.
U nedavno donesenom školskom kurikulumu planirano je da će se ove školske godine provoditi edukacije roditelja. Ovaj slučaj još je jednom pokazao je da su one nužne i nadamo se da će roditelji biti zainteresirani doći na novu seriju radionica. /Stojanka Lesički, odgovorna urednica Klinčeka/
Naši filmovi uspješno su se predstavili na 11. Smotri hrvatskog školskog filma i 61. Reviji hrvatskog filmskog stvaralaštva djece održanim u Zagrebu od 5. do 8. 10. Animirani “Stribor” jedan je od 12 filmova koje je pohvalilo povjerenstvo Smotre (na Smotri nema nagrada), a “Ne budite lijeni” nagrađen je drugom nagradom stručnog ocjenjivačkog suda u kategoriji TV reportaže. U obrazloženju nagrade članovi stručnog ocjenjivačkog suda istaknuli su slijedeće: “Mladi autori ove reportaže poveli su nas na uzbudljivo putovanje nepoznatim predjelima koji su nam najčešće nevidljivi. Pokazali su nam ogoljenu istinu o tome kako školske klupe i stolci izgledaju – s donje strane, tamo gdje generacije učenika godinama ostavljaju prežvakane žvakaće gume! Hvale vrijedna akcija škole, pohvalna reakcija učenika koji su se potrudili ukloniti okamenjene žvakaće, doveli su do nastanka nadasve zanimljivoga filma”.
Maja Flego, članica stručnog ocjenjivačkog suda i Ema PacurAnimirani film “Stribor” publici je predstavila Ines Martinek
Na festivalima je bilo nekih filmova koji nam se nisu svidjeli, ali je bilo daleko više onih koji su bili vrlo zanimljivi. Od igranih filmova osobito su nam se svidjeli “Film noir”, “Crvenkapica: Kako je bakica sredila vuka” i “Elizabeta II”. “Film noir” imitira filmski žanr spomenut u naslovu, a detektiv ustvari rješava problem nestanka petica i to s puno humora. “Crvenkapica…” je moderna verzija te bajke u kojoj baka ne treba spas već ona “sredi” vuka. “Elizabeta II” je krimić u kojem detektivska ekipa rješava zamršeni slučaj ubojstva, istodobno nam pokazujući mnoštvo divnih lokacija otoka Šipana. U kategoriji TV reportaže osobito nam se svidio film “Portugal” koji je bez riječi, koristeći se samo slikom i glazbom prikazao ljepote Portugala. Svi filmovi prikazani na Smotri i Reviji dostupni su još tjedan dana na ovoj POVEZNICI pa vas pozivamo da ih pogledate. Učenike, roditelje i učitelje posebno pozivamo da pogledaju film “Idealni jelovnik” (druga projekcija) jer govori o bacanju školskih obroka, problemu koji je aktualan i u našoj školi.
Gledajući filmove na ukupno 8 projekcija naučile smo da sve može biti filmska tema samo treba naći zanimljiv način da je se prikaže. To je na okruglom stolu Smotre istaknuo i filmski snimatelj član povjerenstva Silvestar Kolbas, rekavši da sama tema ne jamči uspjeh. – Važno je kako je tema ispričana – rekao je Kolbas, dodavši da filmovima treba dati autorski pečat. Nama filmašima činio nam se važan odgovor članova povjerenstva Smotre na pitanje što je najvažnije kod snimanja dokumentarnog filma. Svi članovi Povjerenstva istaknuli su da snimamo kad želimo neku svoju ideju prenijeti i podijeliti s drugima. To je ustvari pravilo koje vrijedi za sve filmske rodove. – Kad znate što želite poručiti onda ćete znati i što snimiti, gdje postaviti kameru, kakav plan izabrati odnosno kako vizualizirati film – naglasili su članovi povjerenstva montažer Slaven Zečević i redatelj Neven Hitrec. Članica povjerenstva Jasminka Bijelić Ljubić, voditeljica Škole animiranog filma Čakovec, posebno je pohvalila autore koji su iskoristili animiranu formu da bi ispričali priču o nekoj povijesnoj ličnosti.
Tijekom našeg boravka u Zagrebu imali smo priliku upoznati filmaše iz brojnih filmskih grupa i klubova. Najviše njih upoznali smo na speed dateu na pozornici Dječjeg kazališta Dubrava, no žao nam je što sličnih aktivnosti zajedničkog druženja nije bilo više. Nedostajalo nam je i zajedničko upoznavanje Zagreba, ali to smo djelomično nadoknadili u vlastitoj režiji. /Ines Martinek 7.a; Ema Pacur, 7.c; foto: S. L./
222 i 322
Ove godine Smotra i Revija održavale su se istovremeno, a objedinjene su i prijave što je rezultiralo velikim brojem prijava na oba festivala. Na Smotru je prijavljeno 222 filma, a selektirano je njih 38, dok su na Reviju filmove mogu prijavljivati i klubovi. Ukupno je na Reviju prijavljeno čak 322 filma, a selektirano je njih 73. Animirani film “Stribor” bio je pozvan na oba Festivala.
Zara Slavi, Fran Tukša i Ana Skrba - pobjednici Kahoot kviza "Rukavica za Matildu"
Mi učenici 7. a nedavno smo čitali roman “Rukavica za Matildu”. To je bio naš zadatak u okviru Erasmus+ projekta “Čitaj da ne ostaneš bez riječi”. O ovom zanimljivom romanu Jasminke Tihi-Stepanić, imali smo zadatak napisati preporuke. To je već malo teži zadatak od čitanja. U ovom postu objavljujemo dvije najuspješnije preporuke. Možda i drugim učenicima posluže kao putokaz kako ustvari napisati preporuku nakon čitanja neke knjige.
Objavljujemo preporuke učenice Ane Skrbe i učenika Frana Tukše. Oni su svoje preporuke i snimili, a njihove zvučne mamce možete poslušati na podcastu “Čitaj da ne ostaneš bez riječi” na poveznicama u nastavku./ Ines Martinek, 7. a/
Naše zvučne preporuke potražite na podcastu “Čitaj da ne ostaneš bez riječi” na platformi Podbean
Napisati preporuku za pročitanu knjigu, jedan je od zadataka nas učenika koji čitamo knjige odabrane za čitanje u Erasmus+ projektu “Čitaj da ne ostaneš bez riječi”. Odlučeno je da one najbolje pretvorimo i u zvučne formate te da ih kao zvučne mamce okupimo na jednom mjestu u podcastu na platformi Podbean.
Zasad su dovršena čitanja u 7. c i 8.b. te na našem podcastu Čitaj da ne ostaneš bez riječi možete pronaći dva zvučna mamca. Iva Trušček, učenica 7. c, pripremila je zvučni mamac za knjigu Izgubljena u ormaru, a Julija Ban, učenica 8. b, pripremila je zvučni mamac za roman Oblak čvoraka.
Najbolji zvučni mamac bit će nagrađen, a kriteriji su broj prikupljenih lajkova, komentara i preuzimanja zvučnih mamaca. Zato vas pozivamo da preuzmete aplikaciju Podbean i slušate naše mamce te ih komentirate, a i da čitate preporučene knjige. Nagrada će biti dodijeljena pri kraju školske godine do kad bi se svi zvučni mamci trebali biti učitani na podcast “Čitaj da ne ostaneš bez riječi”. /Julija Ban, 8. b/
Smanjivanje površina džungli je najznačajniji razlog zbog kojeg je na Crvenoj listi ugroženih životinja
Izgledom najviše podsjećaju na svinju, a njihov nos pomalo liči na slonovu surlu, ali tapiri su ustvari daleki rođaci konja i nosoroga. Spadaju među rijetke životinje koje se nisu mijenjale milijunima godina. To navodno potvrđuju njihovi fosili pronađeni na svim kontinentima osim na Antartici. No, dok su nakad bili rasprostranjeni po gotovo cijeloj Zemlji danas spadaju među ugrožene vrste.
Postoje četiri vrste tapira: Bairdov tapir, planinski, brazilski i malajski tapir, a žive u džunglama Južne Amerike i Azije. Životni vijek im je oko 30 godina. Svi spadaju među ugrožene vrste, a za malajske tapire poznato je da ih u divljini ima još svega oko 2500 i da se na Crvenoj listi ugroženih vrsta nalaze od 2008.
Bairdov tapir – Izvor: Wikipedia
Malajski tapir je ujedno i najveći od četiri vrste tapira. Najčešće su odrasli primjerci teški između 250 – 320 kg, a navodno su pronađeni i primjerci teški i do 540 kg. Osim po veličini tapiri se međusobno razlikuju po bojama na licu i tijelu. Boje im variraju od crne do crvene, a malajski ima prepoznatljiv bijeli pojas na crnom tijelu. Mladunci su specifični po tome što imaju bijele točke i pruge koje im služe za kamuflažu. Svoje pruge i točke gube s navršenih 6 mjeseci.
Planinski tapir – Izvor: Wikipedia
Tapiri su odlični plivači i puno vremena provode u vodi, a poput svinja vole se kaljužati u blatu i mulju. Taj im običaj pomaže da se riješe različitih nametnika. Tapiri po danu većinom spavaju, a po noći traže hranu. Biljojedi su i hrane se lišćem, grančicama, bobicama, voćem i vodenim biljkama. U dohvatanju hrane s grmlja i niskog drveća pomaže im dugačak nos-surla kojom bez pomicanja glave mogu istražiti tlo u krugu od 30 centimetara.
Brazilski tapir – Izvor: Wikipedia
Zbog veličine tapiri imaju malo neprijatelja, napadaju ga tigrovi, jaguari pume i veliki gmazovi poput krokodila ili nekih zmija. Najveći razlog velikog smanjivanja broja tapira je nestanak njihovih staništa, a ljudi su mu veći neprijatelji od životinja jer su ih lovili zbog mesa i kože. /Tihana Miklečić, 6. b/
Animirani film “Stribor” i dokumentarni “Ne budite lijeni” plasirali su se na filmske festivale dječjeg stvaralaštva. Oba filma pozvana su na 61. Reviju hrvatskog filmskog stvaralaštva, a “Stribor” i na Smotru hrvatskog školskog filma. Festivali se održavaju u Zagrebu od 5. listopada. Revija traje dan duže i završava u nedjelju 8. listopada. Prve dvije projekcije odvijat će se u Dječjem kazalištu Dubrava, a preostale u Kinu Kinoteka u centru Zagreba.
Autori animiranog filma “Stribor” su članovi likovne grupe: Ana Šatvar, Ivona Baričević, Ines Martinek, Marta Trušček, Ena Dubrava, Manuela Kralj, Leo Dvečko, Nikola Đuran, Ante Paček i Petar Šamuga. Mentorica je Tijana Mamić.
Autori dokumentarnog filma “Ne budite lijeni” su članovi filmske skupine: Valerija Puškar, Lara Trušček i Viktorija Ruganec. Mentorica je Stojanka Lesički.
Na festivalima će naše filmove predstavljati učenice Ines Martinek i Ema Pacur. /Ines Martinek, 7. a/
Doznali smo da je dosta naših prvašića zaljubljeno pa smo ih odlučili pitali što je to za njih ljubav i u koga su zaljubljeni.
Anketirajući ih otkrili smo da je je većina dječaka zaljubljena u znatno starije djevojčice. Čak trojica njih u jednu L. iz osmog razreda. /Ema Pacur, 7. c.; foto: E. P./
Andreja Nemčić – Mene srce podsjeća na ljubav, a ja još nisam zaljubljena.
David Franjčević – Ljubav je za mene jedna L. iz sedmog razreda.
Iva Orehovački – Za mene je ljubav grljenje, a meni se sviđa R. iz mog razreda.
Josip Katalenić – Zaljubljen sam u L. iz osmog razreda.
Lea Fiket – Ljubav je kad si zaljubljen, ali ja sad nisam.
Lea Šatvar – Ljubav je za mene zagrljaj. Nisam zaljubljena.
Luka Horvat – Ljubav je kad se ljubiš. Ja sam zaljubljen u L. iz 8 razreda.
Nika Zgorelec – Ljubav je kad si sretan. Ja još nisam zaljubljena.
Roko Štragelj – Ljubav je pusa, a ja sam zaljubljen u L. iz osmog razreda.
Teodor Tukša – Zaljubljen sam u jednu L. iz petog razreda.
Toni Višak – Zaljubljen si kad nekom daješ puse. Moja je ljubav M. iz 4. razreda.
