Spisateljica je govorila o svojim djelima otkrivši nam da je pričanje priča sinu prije spavanja bilo ključno da se počne baviti književnošću za djecu
Nisam odlučila da ću postati pisac. Sve je išlo nekako postepeno – rekla je to Nada Mihaljević, autorica 8 romana za djecu i mlade, na književnom susretu održanom danas u školskoj knjižnici u sklopu Erasmus+ projekta “Čitaj da ne ostaneš bez riječi”. To je bio samo dio njenog odgovora na pitanje jedne učenice, a onda smo doznali da je to postepeno u početku značilo pisanje pjesmica u djetinjstvu. – Uslijedile su ljubavne pjesme kad je srce patilo u tinejdžerskim danima, onda neke kratke priče za odrasle. Preokret se desio kad sam počela pisati za svog sina. Naime, on nije volio priče s tužnim završetkom. Rastuživale su ga bajke s nesretnim završetkom i one strašne u kojima vuk završi u bunaru rasparanog trbuha. Onda sam shvatila da mi je lakše napisati neku potpuno drugu bajku nego smišljati neki sretniji kraj. Tako sam sinu počela pisati priče koje sam mu čitala prije spavanja. Kad je priče pročitao moj suprug jako su mu se svidjele i tad sam počela razmišljati o objavljivanju – rekla je Mihaljević.
U odgovoru na pitanje jesu li neka njena djela utemeljena na stvarnim događajima otkrila nam je da neka djela imaju autobiografske elemente, a i dešavaju se u mjestima koja su njoj dobro poznata. Često u njenom rodnom stubičkom kraju i sadašnjem mjestu stanovanja, Kraljevom vrhu. Njen sin Miroslav bio je junak nekih njenih priča koje mu je pričala prije spavanja. – No, kad je sin s 8 godina obolio od dijabetesa, onda mi se rodila ideja da bi možda i nekom drugom bilo poticajno poticajno čitati o nekom glavnom junaku koji drugačiji. Koji se suočava s teškoćama u životu s kakvima se ne suočavaju njegovi vršnjaci, a to dijete unatoč svemu ne posustaje i bavi se stvarima koje ga vesele. Smatrala sam da bi to moglo biti korisno za djecu koja se ne susreću s takvim posebnostima da nauče prihvatiti djecu koja su iz nekog razloga drugačija – kazala je književnica Mihaljević.
U krimiću “Mondrian iz Lepe Vesi” junakinja je nogometašica Mija
No, nije samo Miroslav drugačiji lik u njenim knjigama jer kako je rekla, barem na neki blagi način nastoji se u svojim knjigama baviti predrasudama i stereotipima. Tako želi “uzdrmati” čitatelje da budu otvorenijeg pogleda i uče prihvaćati sve one koji su različiti na bilo koji način. U njenom romanu s elementima krimića, “Mondrian iz Lepe Vesi”, takav drugačiji lik je vatrena nogometašica, Mija. – Njenim likom pokušavam razobličiti mit da nogomet nije za djevojčice. Zašto ne bi bio, ako to voli i dobra je u tome, kao što neki dječak može biti u štrikanju – istaknula je književnica.
Vrlo zanimljivo pričala nam je i o svojim drugim djelima. Doznali smo da se u romanu “Putovanje u mjestu” bavi problemima djece rastavljenih roditelja, a u romanu “Anđeo plišanih igračaka” glavni je junak dječak koji ima elemente ADHD-a i autizma. Ona je i obožavateljica fantastika, a spomenula je da su njena djela s puno elemenata fantastike “Sumrak na vilinskim poljanama” i “Vrt plavog božura”. Rekla nam je i da većinu zapleta svojih djela smislila u šetnji šumom ili dok obrađuje svoj vrt.
Susret s našim učenicima završila je porukom zašto je važno čitati. – Knjige su prozor u novi svijet. S njima putujete, a one vam omogućuju da se uživite u neke druge likove i doživite iskustva koja u vašem životu nikad ne biste doživjeli. S druge strane niste ni svjesni koliko vam čitanje obogaćuje rječnik i mogućnost komunikacije s drugima. Knjige su najlakši način putovanja i obogaćivanja, zato uživajte u njima jer su vam dostupne – poručila je književnica Mihaljević. /Lucija Vukoić, 8.a; foto: Ivana Šiković/
Dva puta dobila nagradu “Grigor Vitez”
Za romane “Anđeo plišanih igračaka” i “Putovanje u mjestu” književnica Nada Mihaljević nagrađena je nagradom “Grigor Vitez”. Pisanje joj je hobi, a radi kao knjižničar u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.
