Da svatko, pa čak i mi djeca, može pridonijeti da naš planet bude manje zagađen, da živimo ekonomičnije i u boljem društvu učili smo na radionici “Održivost što je to i zašto je važna?” Radionica za nas učenika 6. b održana je u četvrtak 26. 9, a za učenike 6. a 23. 9.
S knjižničarkom, Stojankom Lesički koja je vodila radionicu, razgovarali smo o različitim primjerima ekološke, ekonomske i društvene održivosti. Poseban naglasak bio je na održivom ponašanju prema odjeći jer tekstilna industrija jedan je od najvećih zagađivača i u prosjeku ima četvrti najveći utjecaj na okoliš i klimatske promjene.
Naučili smo i da je održivi razvoj onaj koji zadovoljava potrebe u sadašnjosti bez ugrožavanja sposobnosti budućih generacija da zadovolje svoje potrebe. Radovi nas učenika iz 6. a i 6. b dostupni su ispod teksta, a ovdje ćemo samo još dodati da će se naši radovi uskoro moći vidjeti i na izložbi u školskom hodniku, a u Klinčeku ćete moći čitati još dosta napisa na temu održivosti i brze mode. /Tina Višak, foto: S. L./
Jasminka Bijelić Ljubić, voditeljica radionice i učenici 8. a
Na radionici “Teta Etiketa” napravili smo animirani film o etiketama
Jeste li kada razmišljali koliko odjeće kupujete, a onda je jednom ili dva puta odjenete? Mi smo o tome počeli razmišljati za vrijeme radionice koju je za nas učenike 8. a u petak (27. 9.) održala Jasminka Bijelić Ljubić, voditeljica Škole animiranog filma Čakovec (ŠAF Čakovec). Ona nas je učila kako se priprema animirani film u tehnici stop animacije, a naši likovi bili su etikete.
Zašto baš etikete voditeljica Bijelić Ljubić, obrazložila nam je na početku radionice. – Jesam li od onih koji previše kupuju, odlučila sam to sama sebe osvijestiti te sam počela skupljati etikete. Kad sam ih prikupila preko 300 dobila sam ideju da počnem osvještavati i druge. Kako sa bavim animiranim filmom, sinula mi je ideja da to može biti moj alat i tako sam počela organizirati radionice “Teta Etiketa” – kazala je Bijelić Ljubić. Pripremajući scenarij za razgovarali smo i o tome što se može učiniti s odjećom koju više ne nosimo, ali i o tome kako etiketama ne treba povećavati količinu otpada. U našem filmu one su postale glumci, a pokazali smo i da mogu poslužiti kao straničnici (bookmark) i njima možemo označiti gdje smo prestali čitati neku knjigu.
Da bi naše etikete postali likovi, malo smo ih doradili, neke su dobile noge, neke ruke, nekima smo dodali oči, a nekima kosu. Bila je to vrlo zanimljiva faza radionice u kojoj smo pokazali svoju kreativnost. Kreativni smo morali biti i prilikom pisanja poruka o tome kako se održivije ponašati prema odjeći, a nešto novo za nas je bilo animiranje. U tom smo procesu fotografirali naše etikete i pomicali ih po podlozi kako bi se dobio efekt kretanja. Sve u svemu, ovo je bila zanimljiva radionica koja je nas potaknula na razmišljanje o količini etiketa i količini odjeće koju kupujemo. Pogledajte naš film, možda na slična razmišljanja potakne i vas. /Lorena Črnek, 8. a/
Učenici će neke činjenice o modi doznati i na mobilnostima u Francusku i Italiju
Brza i održiva moda bit će teme našeg ovogodišnje Erasmus+ projekta. Cilj projekta jest ukazati na to da je je masovna proizvodnja odjeće značajna opasnost za naš planet, a ona proizvedena od jeftinih sintetičkih materijala i za naše zdravlje. Tijekom projekta učenici će imati priliku učiti o vrstama prirodnih i umjetnih materijala, o etiketama na odjeći i njihovoj važnosti te o mogućnostima održivijeg postupanja s odjećom.
Da bismo ostvarili ciljeve projekta planirane se brojne aktivnosti. Započet ćemo s anketom o razumijevanju pojma brze i održive mode, radionicama o tome što je održivost općenito, planirana je i radionica na kojoj će učenici učiti o razlikama između prirodnih i sintetičkih materijala. Šestaši će posjeti tvrtku Humana nova koja se bavi recikliranjem odjeće, a planirane su i radionice na kojima će učenici učiti kako sašiti gumb ili nešto zakrpati.
Na radionici recikliranja učenici će neki odjevni predmet koji više ne upotrebljavaju “pretvoriti” u neki drugi upotrebni predmet, a jedan osmi razred imat će priliku sudjelovati na radionici “Teta etiketa”. U školi će biti organizirana razmjena odjeće, a učenici će imati prilike razgovarati i s dizajnerom održive mode.
Neke od činjenica o brzoj i održivoj modi učenici će doznati i na mobilnostima u Francusku (3. 11. – 9. 11. 2024.) i Italiju (11. – 17. 5. 2025.), a neki će učenici imati priliku sudjelovati i u eTwinning projektu kojem će na engleskom jeziku surađivati s vršnjacima iz još 5 škola. Tema njihove suradnje također će biti brza i održiva moda.
Neki od konkretnih materijalnih rezultata projekta bit će animirani film u kojem glavnu ulogu imaju etikete odjevnih predmeta, kratki dokumentarni film te radijska emisija i novinarski članci s temama o brzoj i održivoj modi.
Sastavni dio ovogodišnjeg Erasmus+ projekta bit će i četiri mobilnosti učitelja. Oni će imati priliku pohađati neki od strukturiranih tečajeva koji se bave nekom od tema koje bi mogle doprinijeti ostvarivanju školskog Erasmus+ plana. Za provođenje ovogodišnjeg projekta Agencija za mobilnost odobrila nam je 28.211,00 EUR. /Preuzeto s mrežne stranice projekta mrežne stranice projekta/
Elena Hubina: Nadam se da će puno mojih kolegica i kolega ove školske godine biti zainteresirani da kao volonteri posjete mališane u vrtiću
Mališani iz grupa Bubamare i Leptirići Dječjeg vrtića Mali Petar bilo su vrlo sretni kad smo im u ponedjeljak došli čitati, a svoje zadovoljstvo, na kraju susreta, iskazali su nam brojnim zagrljajima.
Bio je to naš prvi susret ove školske godine, a naše posjete nastavit ćemo svaka dva tjedna kao što smo to učinili i prošle godine. U našoj školi i u vrtiću zaključili su da je ovo aktivnost koju treba nastaviti jer koristi i nama učenicima i mališanima.
U pratnji naše knjižničarke Stojanke Lesički, koja nas priprema za ove susrete, prvi posjet odradile smo Nika Slavi, učenica 6. a i ja, Elena Hubina, učenica 8. a. Čitale smo im slikovnicu “Kako nastaje oblak? “. Moram priznati da smo i mi iz te slikovnice naučile nešto o oblacima, a bila je to još jedna nova prilika da vježbamo izražajno čitanje i učimo kako komunicirati s djecom i održavamo njihovu pažnju dobro postavljenim pitanjima.
Ja bih voljela ponoviti iskustvo čitanja u vrtiću, a nadam se da će i ove godine biti puno mojih kolegica i kolega zainteresiranih da budu volonteri i posjete mališane u vrtiću i čitaju im. /Elena Hubina, 8. a; foto: S. L./
Inicijativa VU se ostvaruje zahvaljujući donaciji Općine i našim vrijednim djelatnicima
Naš marljivi trojac: Marijan Kos, Zlatko Gajski i Marijan Tremski prošli petak započeli su betonirati postolja za stupove buduće ograde oko školskog igrališta. U međuvremenu žica za ogradu je na pocinčavanju i ukoliko ne bude kiše možda bi ograda mogla biti gotova u roku od mjesec dana.
Naši djelatnici: Zlatko Gajski, Marijan Kos, Marijan Tremski te Antun Petric, direktor Općinskog komunalnog poduzeća
To će razveseliti naše kolege nogometaše, osobito bivšeg učenika Luku Harču, čija je to ideja bila. Podsjetimo, on je to predložio na sjednici Vijeća učenika, rekavši da im lopta odlazi na polje i na cestu i da je to opasno za igrače.
S Harčinom inicijativom upoznat je ravnatelj Stjepan Lučki pa zatim načelnik općine Franjo Poljak. Općina je na prijedlog VU odlučila financirati izgradnju ograde, a zahvaljujući našim spretnim djelatnicima ograda će biti jeftinija nego što se očekivalo. Koliko je točno Općina donirala doznat ćemo na prigodnoj svečanosti po završetku radova. /Tihana Miklečić, 7.b; foto: S. L./
U novoj generaciji učiteljice Marine Golec 10 je prvašića. Svi imaju neke kućne ljubimce i rado su govorili o njima. Upoznajte ih. / Eleonara Črnek, 5. b; foto: S. L./
Ilona Benčak – moj ljubimac je mačak Floit. Mali je i sladak, ima bijelo sive mrlje.
Mateo Črnek – imam bijelo sivu mačku. Zove se Luna.
Alberto Franjčević – moj ljubmac je pas Lili. Volim se igrati s njom. Uglavnom joj bacam lopticu, a ona lovi.
Larisa Kemenović – imam mace Riki i Točkicu i velikog crnog psa Kikija.
Leon Košutić – moj pas je veliki i svijetlo smeđe boje. Zove se Riki.
Mia Mikec – moj pas zove se Zuma. Velik je i krzno mu je bijele boje.
Lana Pasariček – imam mačku Sivku i dva psa. Zovu se Medo i Đina.
Iva Siladi – moji ljubimci su psi. Zovu se Bela i Bleki.
Jan Trušček – imam i mačke i pse. Mačke su Duško, Pero i Čupko, a psi se zovu Roki i Loa.
Lovro Višak – moje mačke nemaju imena, a psi se zovu Dona, Đurđa i Max.
Nastavljajući naš serijal o kućnim ljubimcima ovaj put vam predstavljamo kućnog ljubimca naše petašice Elene Benčak. Predstavljamo ga u obliku intervjua, ali bez pitanja jer će sve biti jasno iz odgovora.
Moj crno bijeli zec zove se Lupko.
Nazvali smo ga Lupko jer je lupkao šapicama kad smo ga dobili.
Dobili smo ga od prijatelja Matea Franjčevića prije 2 mjeseca. Tad je bio beba.
Zeca je jako željela moja mlađa seka Ana Katarina pa je moj brat Jakov nabavio zeca od svog prijatelja Matea Franjčevića. Mateova obitelj uzgaja zečeve.
Lupka hranimo travom, zeljem i mrkvom.
Najčešće ga hrani moja baka.
Lupka najviše mazimo moje seke i ja.
Od učiteljice Tanje Maltar Okun čula sam da se pri maženju životinja budi hormon sreće.
Zec je brz i teško ga je uloviti. Ne preporučam da ga se drži u kući jer može napraviti štetu grickanjem svega oko sebe. /Eleonora Črnek, 5. b; foto: Lj. B./
Zbog ogromnih nosnica koje joj vise preko usta neki kažu da njen nos liči na surlu, no sajga ili kako je još nazivaju “kozja antilopa” nema nikakve veze sa slonovima. Ona spada u antilope i to u one manje po veličini. Prosječna težina muške jedinke iznosi između 30 – 50 kilograma, dok su ženke su teške od 21 – 40 kilograma. Sajge su visoke od 60 – 80 centimetara, a duljina im je između 108 – 150 centimetara.
Izgled njenog nosa prilagođen je za filtriranje zraka od prašine ljeti i zagrijavanje zraka zimi. Sajge žive u stepama i polustepama centralne Azije i nažalost sve ih je manje. Od 2002. nalazi se na listi kritično ugroženih životinja koju vodi International Union for Conservation of Nature (Međunarodna unija za očuvanje prirode). Razlog što ih je sve manje je neumjereni lov. Ljudi ih love zbog mesa, kože i naročito zbog rogova. U istočnjačkoj medicini ti su rogovi vrlo cijenjeni jer navodno pomažu kod liječenja različitih bolesti. Postoje dvije podvrste sajge – S. t. tatarica i S. t. mongolica. Ova druga podvrsta živi samo na području Mongolije i znatno je više ugrožena. Prema pisanju Wikipedije procjenjuje se da ima još samo 750 jedinki S.T. mongolice. Svjesne ugroženosti sajge, neke zemlje počele su osnivati rezervate kako bi ih spasili. Na internetu smo pronašli podatak da su u Kalmakiji (Rusija), osnovali rezervat “Crne zemlje” upravo radi zaštite sajge. No, sajge nisu ugrožene samo zbog lova već ih je jako puno uginulo zbog bolesti uzrokovane infekcijom bakterije Pasteurella. Na portalu lovac.info pronašli smo podatak da ih je od te bolesti samo u nekoliko tjedana u prvoj polovici 2015. uginulo više od 19.000 tisuća, a u 2010. oko 12.000.
Sajge – Izvor: Wikipedija, autor Yakov Fedorov
Životni vijek sajgi je između 6 i 10 godina. Njihovo krzno preko ljeta ima boju poput cimeta, a preko zime postaje bijelo. Hrane se travom, lišajevima i grmljem. Ženke okote jedno ili dvoje mladih, a mladunci mogu trčati već nakon nekoliko sati. Njihov prirodni neprijatelj je stepski vuk.
Stručnjaci koji izučavaju način života sajgi uočili su da su sajge jako plašljive životinje i da žive u stadu od 30 do 40 članova te da vrlo brzo trče. Mogu postići brzinu do 80 kilometara na sat. U današnje vrijeme kad farmeri koriste električne ograde kako bi spriječili ovce ili krave da se udalje s pašnjaka, zbog brzine kojom sajge trče, one na vrijeme ne uoče električne ograde te je i to sve češći razlog njihovog ugibanja.
Ovaj članak smo započeli usporedbom sa slonovskom surlom, a završit ćemo ga još s jednom usporedbom sa slonovima. Naime, neki riku sajgi uspoređuju sa slonovskom. Njihova je rika posebno intenzivna u vrijeme sezone parenja, a uočeno je da je zvuk rike niži što je sajga veća. /Tina Višak, 6. b/
P. S. Još jedan video o sajgama dostupan je na sljedećoj poveznici. Poveznica vodi na video Encyclopedie Britannice.
Zašto je dobro da djeca imaju kućne ljubimce rekla nam je učiteljica prirode Tanja Maltar Okun
Petaši su danas na sat prirode trebali donijeti neko živo biće, a naša kolegica Eleonora Črnek donijela je svoju malu kornjaču. – Imam je već dvije godine i nazvala sam je Korni. Kupio mi ju je tata, a s njom su stigle i upute kako je hraniti. Hranim je ujutro i navečer i to salatom, trputcem i maslačkom. Njih mama i ja naberemo na dvorištu – rekla nam je Eleonora te je dometnula da kod kuće ima i zeca i mačke.
Djeca koja brinu o kućnim ljubimcima bit će odgovornija
Tanju Maltar Okun, našu učiteljicu prirode i biologije, pitali smo zašto je dobro da djeca imaju kućne ljubimce.
-Dobro ih je imati jer nam mogu poboljšati raspoloženje i smiriti nas. Kako o ljubimcima treba voditi brigu to utječe na osjećaj odgovornosti. Djeca će postati odgovornija ukoliko se brinu o svom kućnom ljubimcu – kazala nam je učiteljica Maltar Okun i dodala da se pri maženju živih bića budi hormon sreće.
Upravo zbog sreće i odgovornosti koje idu uz kućne ljubimce nastavit ćemo serijal o kućnim ljubimcima naših učenika. /Elena Benčak, 5. b.; foto: E. B./
Učenici PŠ Bočkovec s učiteljicama Natalijom Kos i Blaženkom Svobodom
Porastao broj učenika OŠ Sveti Petar Orehovec
Ove školske godine imamo više učenika nego lani. Povećanje nije veliko, imamo samo jednog učenika više nego prošle godine, odnosno ove školske godine našu školu pohađa 289 učenika. No, zato su u PŠ Bočkovec ponosni što ove godine imaju čak 10 prvašića.
Učenici prvog i trećeg razreda i učiteljica Natalija Kos
Toliko prvašića nisu imali godinama i sad PŠ Bočkovec pohađa ukupno 19 učenika. Škola Fodrovec i dalje vodi po broju učenika, njih je ukupno 38, a upisali su u12 prvašića. To je više i od matične škole gdje ih ima 10 kao i u Bočkovcu. Miholec ima samo jednog prvašića ove godine i ukupno 17 učenika. Greugrovec ima tri prvašića i oni su najmanja PŠ. Imaju svega 8 učenika, ali možda nas i oni za koju godinu iznenade poput Bočkovca.
Male bočkovčane jučer smo posjetili i pitali ih kako im se svidjelo prva dva dana u školi. Upoznajte prvašiće i pročitajte što su nam rekli. Kako s njima učionicu dijele tri trećaša predstavljamo i njih. Oni s prvašićima dijele i učiteljicu Nataliju Kos koja nam je rekla da nije očekivala tako velik razred. – Moram ih pohvaliti jer su se ova dva dana pokazali kao dobar tim. Slušaju me i uče i nadam se da će tako ostati – kazala je učiteljica Kos. /Ines Martinek, 8. a; foto: I. M.; S. L./
Antonia Kelemin – Prvi dan škole pamtit ću po pjesmi o leptiriću.
David Janči – Svidjelo mi se što sam odmah prvi dan dobio knjige. Knjiga iz matematike mi se najviše sviđa.
Ella Jurleta – Prvi dan mi se svidjelo što nas je u školi bilo tako puno.
Iva Posavec – Volim likovni i tjelesni pa jedva čekam da počnemo crtati i vježbati.
Lukas Črnec – Meni je lijepo dolaziti u školu jer imam puno prijatelja s kojima se mogu igrati.
Ivano Kokot – Prvi dan škole svidjele su mi se recitacije koje su izvodili stariji učenici.
Larisa Šatrak – Prvi dan su me razveselili darovi koje nam je poklonila Općina. Dobili smo pernice, flašicu za vodu, slikovnicu i slatkiše.
Martin Hubina – Meni veseli boravak u školi jer imamo dobru učiteljicu.
David Šatvar – Prvi dan sam bio jako uzbuđen i veseo.
Stella Šobašić – Mene su prvi dan iznenadili i razveselili baloni u razredu.
Teo Horvat, 3. razred – Već prvog dana škole sprijateljio sam se s prvašićem Ivanom.
Marko Posavec, 3. razred – Sretan sam jer u istoj učionici sa mnom je i moja seka, prvašica Iva.
Karlo Hubina, 3. razred – bilo mi je drago što sam prvi dan škole sudjelovao na priredbi za prvašiće. Pjevali smo im pjesme “Limači” i “Kad si sretan”.
