Promjene u školi mogu se dešavati i zbog angažmana roditelja i učenika. Te promjene mogu se odnositi na materijalne uvjete u školi ili pak na suradnju roditelja i škole oko uvećanja znanja naših učenika. U PŠ Fodrovec nedavno su se angažirali roditelji kako bi klimatizirali učionice obzirom da zbog globalnog zatopljenja sve ranije u proljeće kreću velike vrućine. Uređaji za klimatizaciju nedavno su postavljeni zahvaljujući donacijama tvrtki Pamex (vlasnika Marijana Pačeka) i tvrtke Širjan (u vlasništvu Zvonimira Širjana), a uređaje je montirala tvrtka RM FRIGO TEAM iz Križevaca.
Iako se radi o poboljšanju materijalnog standarda u školi, zasigurno će ugodna temperatura u učionicama djelovati i na bolju koncentraciju učenika. Zato učenici i djelatnici PŠ Fodrovec zahvaljuju svima koji su se angažirali u ovoj akciji. /Tihana Miklečić, 7. b; foto: Kristina Dubravec/
Profesorica Zdravka Harmadi govorila nam o važnosti konzumacije voća, povrća te mlijeka i mliječnih proizvoda
Zdravka Harmadi, profesorica Srednje gospodarske škole iz Križevaca, jučer je učenicima 5. i 6. a predstavila projekt Školska shema. U tom projektu, kojem je cilj povećati svijest o važnosti unosa svježeg voća i povrća te mlijeka i mliječnih proizvoda, sudjeluje i naša škola. Projekt je financiran od strane EU fondova i zahvaljujući njemu u našu školu 2 puta tjedno stižu svježe jabuke, kruške te neko drugo voće ili pak mlijeko i mliječni proizvodi.
Profesorica Harmadi, govorila nam je da je za nas važno da se zdravo hranimo, između ostalog i zato što to povećava sposobnost naše koncentracije. Prehrana bogata voćem povrćem te mlijekom i mliječnim proizvodima dobar je izvor energije, ne deblja i poboljšava probavu.
Preporučila nam je i neke zdrave recepte za zajutrak kao npr. zobenu kašu s voćem i mlijekom, omlet s povrćem, jogurt s voćem i žitaricama, sendviče s integralnim kruhom, humusom, povrće i piletinom. Za ručak nam je preporučila obroke poput onih kojih dobivamo u školskoj kuhinji.
Cilj Školske sheme je također i edukacija u cilju smanjena otpada od hrane. I na taj problem nas je upozorila profesorica Hermadi i pozvala nas da konzumiramo zdrave obroke, a ne da ih bacamo.
Te njene preporuke trebali bismo se sjetiti kad dođemo u našu školsku kuhinju i pojesti zdrave obroke koje nam pripremaju naše kuharice, a ne ih baciti pa zatim konzumirati sendviče sa salamama punim nezdravih sastojaka. Također bismo, kad to uočimo, trebali upozoriti učenike koji voće ostavljaju po zahodima, na prozorima ili ih bacaju među otpatke. /Nika Slavi, 6. a; foto: S. L./
Ljudi sve češće imaju neobične kućne ljubimce pa čak i one koje spadaju u porodicu zvijeri. Iako u prosjeku teži svega oko 1,5 kg i ima 40 centimetara, među zvijeri spada i pustinjska lisica. Ona je porijeklom iz Sjeverne Afrike i zovu je još i fenek, a taj naziv potječe od berberske riječi fanak (lisica). Na internetu smo pronašli da su pustinjske lisice kućni ljubimci u kućanstvima mnogih država u svijetu, a najčešće u Americi. Može ih se nabaviti i kod nas u Hrvatskoj, a sudeći po oglasu kojeg smo pronašli na Njuškalu za njihovu nabavu treba izdvojiti dosta novca. U jednom oglasu za par petogodišnjih pustinjskih lisica cijena je iznosila 4000 eura, ali valja znati da za njihovo držanje treba posebna dozvola.
Pretražujući Internet doznali smo da se ljudi odlučuju držati pustinjske lisice kao kućne ljubimce zato što ih se može vrlo lako pripitomiti, a vrlo su zabavne i društvene. Na ovoj simpatičnoj životinjici posebno se ističu duge uši. Njene uši dugačke su čak 15 centimetara i osim za dobar sluh važne su joj jer joj služe za regulaciju topline tijela. Za razliku od sluha vid joj nije jača strana, oči su joj male i slabo vidi pa se više oslanja na izvrstan sluh.
Pustinjska lisica (fenek) – Izvor: Wikipedia
Onima koji žele imati pustinjske lisice za kućne ljubimce veterinari preporučuju da ih hrane miševima, insektima, jajima, a može i dehidriranom hrana za pse. U divljini lisice jedu i biljnu hranu. Treba paziti i da im se ne daje previše hrane i da ne budu previše aktivne jer tako gube energiju.
U pustinji fenek može izdržati nekoliko dana bez hrane i vode, a aktivna je uglavnom noću. Pustinjska lisica živi u malim porodicama, do deset jedinki. Nakon trudnoće koja traje 52 dana na svijet donese 2 – 5 malih lisica. Nažalost u zbog svog lijepog žućkastog krzna pustinjska lisica je često na meti krivolovaca. /Franka Orak, 5. a/
Anketom se željelo ispitati stavove učenika o shvaćanju koncepta održive mode
Gotovo 62 % učenika 7.a, 8. b i 8.c (u anketiranju je sudjelovalo 55 učenika) nikad nije kupovalo već nošenu odjeću. Utvrđeno je to anketom – Brza ili održiva moda – koja je provedena prošli tjedan kao dio istoimenog eTwinning projekta. Cilj anketiranja bio je ispitati stavove učenika o shvaćanju koncepta održive mode. No, iako nisu skloni kupovanju u second hand trgovinama dio odgovora naših učenika potvrđuje da neke njihove navike spadaju u održiva ponašanja. Jedna od takvih navika je da većina anketiranih (67 %) zna pokrpati manju rupu na odjeći, a čak gotovo 71% učenika je izjavilo da njihovi ukućani zbog manjeg oštećenja odjeću neće baciti već je je popraviti.
U održivo ponašanje može se ubrojiti i odgovor da odjeću nose dok je nosiva, a to čini čak 60% učenika te odgovor dijela učenika na pitanje što obično čine kad primijete neki novi trend u odijevanju. Naime, njih 29 % odgovorilo je da ignorira trendove jer imaju vlastiti stil. Ipak, takvih je manjina jer gotovo 24% anketiranih odmah će u trgovinama potražiti trendi odjeću. Trendovi su važni i za još 33 % anketiranih, ali oni će pričekati popuste, a samo 7 posto učenika potražit će nešto slično u second hand trgovinama.
Većina anketiranih nije svjesna utjecaja brze mode na okoliš
No, ova anketa pokazala je i da većina učenika često kupuje odjeću. Njih gotovo 53% neki komad odjeće kupi više puta mjesečno, a njih 7 % kupuje svaki tjedan, ali kad kupuju odjeću nemaju navike provjeravati etikete. Gotovo 42 % anketiranih nikad ne provjerava sastav materijala od kojih je odjeća načinjena niti druge podatke na etiketama (gdje je proizvedena, je li proizvedena od recikliranih materijala…). To što ne provjeravaju etikete moglo bi imati veze i s nepoznavanjem vrsta materijala. Naime, samo pamuk (96 % anketiranih) i vunu (80 % anketiranih) većina učenika prepoznaje kao prirodne materijale. Lan i bambus među prirodne materijale uvrstilo je manje od 50% učenika, a njih 10 % u prirodne materijale uvrstilo je i poliester. Zanimljivo je da čak 29 % anketiranih smatra da se poliester izrađuje od pamuka. Samo 31 % posto učenika znalo je da je nafta bazna sirovina za izradu poliestera.
Anketirani nemaju niti naviku kupovanja lokalnih proizvoda (osim odjeće pitanje se odnosilo i na voće, povrće i druge proizvode), a da to čini često izjavilo je samo 36,4 % anketiranih.
Kroz anketu željelo se doznati i shvaćaju li koliko brza moda utječe na okoliš. Tog utjecaja svjesno je samo 32,7 posto učenika. Također nisu svjesni koliko se puno vode troši u proizvodnji odjeće, niti toga koliko se malo odjeće reciklira.
Ova anketa bit će nam pokazatelj kakve aktivnosti je potrebno provoditi kako bi učenici osvijestili problem brze mode, a i napisima u „Klinčeku“, nastojat ćemo se baviti temama povezanim uz utjecaj brze mode na okoliš i ljudsko zdravlje. /Ema Pacur, 8. c/
U projektu sudjeluje 10 učenika petih razreda zajedno s još 15 škola
Pjesmu “Imagine” naš je zbor pod vodstvom učiteljice Ivane Šiković, naučio je pjevati za eTwinning projekt “”Europe Don’t Be Shy”. U tom projektu sudjeluje 10 učenika naših petih razreda, zajedno s još 15 škola iz nekoliko europskih zemalja. Pjevali su je i učenici iz svih partnerskih škola, a francuski učitelji iz škole College Ennemond Richard priredili su zajednički VIDEO.
Baš za ovu pjesmu Johana Lenona, učitelji iz partnerskih škola odlučili su se jer je to pjesma koja govori o svijetu bez podjele i rata i poziva ljude da ostave po strani sve razlike i ujedine se. Pjesmu koju mnogi smatraju veličanstvenom antiratnom himnom, slavni pripadnik Beatlesa, Johan Lennon napisao je zajedno sa suprugom Yoko Ono, a snimljena je 1972. Na internetu smo pronašli podatak da je izvođenje ‘Imagine’ postalo je sastavni dio svjetski poznate novogodišnje proslave koja se svake godine održava na Times Squareu u New Yorku.
Sudionici projekta “Europe Don’t be Shy”
U eTwinning projektu “Europe Don’t Be Shy” sudjeluju sljedeći učenici: Dorian Bedovec, Franka Orak, Margareta Ivšak, David Baričević, Dorian Bedovec, Ivan Đurenec, Rahela Kemenović, Veronika Višak, Janko Trušček, Elena Benčak i Eleonora Črnek. Dosad su izvršili ZADATAK opisivanja svog izgleda, a za ovaj i naredni mjesec trebaju pripremiti prezentacije o školi i ispričati važne stvari o sebi. Projekt za cilj ima učenje engleskog na zabavan način, upoznajući vršnjake iz škola iz drugih zemalja. /Zara Slavi, 8. a; foto: S. L./
Roditeljski nadzor, aplikaciju kojom se nadzire aktivnost učenika na mobitelima, ima mali broj učenika
Malo se učenika 5. a, 6. b i 7. a ustalo na pitanje: “Tko provodi na mobitelu 1 – 2 sata?” . Puno više učenika ustalo se na pitanje: “Tko provodi na mobitelu više od 5 sati?” Na to i druga pitanja u vezi korištenja mobitela odgovarali smo tako što smo se morali ustati ako se tvrdnja odnosi na nas ili ostati sjediti ukoliko se ne odnosi na nas. Bilo je to u knjižnici na radionici “S mobitelom ili bez mobitela? Pitanje je sad!”.
Uvod u radionicu bio je film “Prekid”, jedan od filmova uvršten na Festival prava djece. Film nas je u početku iznenadio jer smo mislili da se radi o prekidu veze između dječaka i djevojčice. No, na kraju smo shvatili da se radi o prekidu “veze” s mobitelima koje dječak i djevojčica, glavni junaci filma, spremaju u školske ormariće i više ih ne koriste u školi.
Plakati ZA i PROTIV mobitela – 5. a
Kad učim često provjeravam mobitel
U našoj školi nemamo ormarić4 i mobitele koristimo u školi. Još više koristimo ih kod kuće. Kroz postavljana pitanja, na radionici smo doznali i da ih dječaci više koriste za igranje igara, a djevojčice za pregledavanje sadržaja na društvenim mrežama. Puno se učenika ustalo i na sljedeća pitanja: “Ujutro kad se probudim prvo uzmem mobitel”, “Kada učim često provjeravam mobitel”.
Plakati ZA i PROTIV mobitela – 6. b
Ipak da ima nade za promjenu našeg ponašanja u vezi korištenja mobitela govori naše neustajanje na pitanja: “Više se volim družiti s prijateljima online, nego offline” te “Mobitel je važan, ali mogu bez njega”. Da smo svjesni da prekomjerno korištenje mobitela ima puno negativnih posljedica vidi se i na plakatima koje smo izrađivali na radionici. Raspitujući se kako je bilo na radionici u ostalim razredima doznali smo da su u svim razredima plakate brže izradile grupe koje su morale obrazložiti zašto bi trebalo prekinuti s mobitelima. Na radionici smo doznali i da manje vremena na mobitelima provode oni učenici čiji su roditelji instalirali roditeljski nadzor. Međutim takvih je učenika malo. U razredima koji su imali radionicu ta se brojka kreće od jedan do najviše četiri učenika po razredu. /Franka Orak, 5. a; foto: S. L./
Na Festival prava djece uvršten i naš film “Do kućnog praga”
O dječjim pravima može se učiti na različite načine, a učenici 5. a, 6. b, 7. a te 8. c imali su priliku učiti o dječjim pravima gledajući i analizirajući filmove uključene u ovogodišnji 16. Festival prava djece. Filmove koje smo gledali snimili su učenici osnovnih škola iz raznih mjesta u Hrvatskoj, a jedan od uvrštenih filmova i učenici naše filmske grupe. Naime, među filmovima koje smo gledali bio je i film naše filmske grupe „Do kućnog praga“. Naš film govori o pravu na obrazovanje i kulturu koje omogućava dolazak bibliobusa u sredine koje nemaju knjižnice.
Festival prava djece 5. a
Prije gledanja filmova razgovarali smo o dječjim pravima te razlikama između deklaracije i konvencije o dječjim pravima, a zatim smo nakon svakog filma morali odrediti koje pravo zagovara taj film. Ovaj festival poseban je po tome što je inkluzivan odnosno prilagođava filmove da ga mogu pratiti djeca s oštećenjem vida i sluha.
Festival prava djece – 6. b
S učenicima 5. a, 6. b te 7.a o dječjim pravima razgovarala je knjižničarka Stojanka Lesički, a s učenicima 8. c učiteljica Danijela Mikadi. /Tina Višak, 6. b; foto: S. L./
Čin ljubaznosti je i kad nekom uputimo lijepu riječ
Mališani DV Mali Petar jučer su posjetili našu školsku knjižnicu. U posjetu ih je bilo 30, a povod posjeta bili su Dan hrvatskih knjižnica i sutrašnji Svjetski dan dobrote i ljubaznosti. Na druženju u knjižnici knjižničarka Stojanka Lesički upoznala ih je s važnosti knjižnica i čitanja, a u tom zadatku pomogao je i Mačak Puf, lik iz slikovnice. O ljubaznosti mališani su iznosili svoje mišljenje nakon što im je knjižničarka pročitala slikovnicu “Moji novi prijatelji”.
U toj slikovnici glavni lik ježica Pika i njena učiteljica uspijevaju druge mališane u svojoj školi potaknuti da da budu suosjećajni i pažljivi prema drugima i da uvažavaju drugačije. Upravo širenje tih vrijednosti je cilj Svjetskog dana dobrote i ljubaznosti koji se obilježava od 1998.
Te godine 13. studenog u Tokiju je održana prva konferencija volonterskog Svjetskog pokreta ljubaznosti osnovanog godinu dana ranije u Japanu. Na mrežnoj stranici FRAMOST na kojoj smo pronašli podatke o Svjetskom danu dobrote i ljubaznosti piše i da svi mi svakodnevno možemo pridonijeti ostvarivanju boljeg svijeta. Oni navode i neke od mogućih primjera ljubaznosti te ističu da se ljubaznost ne mora odnositi na materijalnu pomoć. Čin ljubaznosti već je i to kad nekog pitamo za zdravlje, kad za nekog odvojimo malo vremena i poslušamo ga, kad prijatelju koji nije bio u školi kažemo što ima za zadaću, kad se nekom osmjehnemo i uputimo lijepu riječ. Ima još puno mogućih primjera ljubaznosti, a kad pročitate ovaj tekst razmislite o tome jeste li ovih dana vi bili prema nekom ljubazni. /Elena Benčak, 5. b; foto: S. L./
Šivati smo učili jer kroz naš projekt učimo o razlikama između brze i održive mode
Kad bismo samo s dvije riječi trebali opisati našu Erasmus+ mobilnost u Saint-Chamondu (od 4. – 8. 11. 2024.) rekli bismo šivanje i druženje. Šivanje jer u našem projektu učimo o razlikama između brze i održive mode, a popravljanjem odjeće može se produžiti njen vijek. Zato smo mi i učenici iz Italije, Rumunjske, Španjolske i Švedske te naši francuski domaćini učili kako šivati rukom, ali i na šivaćoj mašini.
Učenici iz Švedske iskazali su se u toj vještini jer u njihovim školama se uči ta vještina, ali nije loše išlo ni nama zahvaljujući uputama koje su nam dale voditeljice radionice iz Udruge Les Nouveaux Ateliers Du Dolay. Svi smo na platnene vrećice uz pomoć igle i konca našili svoje ime, slovo ili neki simbol koji smo prethodno iscrtali. Rukom smo na platno našili i slova Erasmus, a podlogu za slova spajali smo šivanjem na šivaćem stroju.
Radionice šivanja i izrade loga
Imali smo i radionicu na kojoj smo otiskivali naše majice. Za taj je posao također trebalo dosta strpljivosti jer je alatom sličnom malom skalpelu trebalo odstraniti sve viškove plastificiranog papira s crteža loga koji je prethodno otisnut specijalnim printerom. Zatim smo logo postavili na majicu te stavili pod stroj koji je zalijepio logo. Nakon toga morali smo ga malo ohladiti i pažljivo skinuti kako se ni jedno slovo ne bi otkinulo.
Platnene vrećice i majice ostat će nam draga uspomena na ovaj Erasmus+ projekt kao i druženja s učenicima koje smo upoznali na mobilnosti. Za druženje s njima imali smo prilike na radionicama u školi te na radionici dizajniranja fotelja i sofi, za vrijeme potrage za tikvom u školskom parku, ali i tijekom šetnji Saint-Chamondom, izleta u Saint Etietinen te za vrijeme planinarenja Nacionalnim parkom Pilat. U tom smo se parku popeli na visinu od oko 1430 metara, prethodno hodajući oko 4 kilometra po prilično strmom terenu punom kamenja. Zato je cijelo vrijeme trebalo paziti gdje i kako stati da se ne okliznemo. Međusobno smo se družili i na svakodnevnim vožnjama autobusom do škole, a najviše u hotelu u kojem nije bilo drugih gostiju pa smo imali priliku družiti se s našim prijateljima po sobama, hodnicima i u sobi za biljar. Različit nivo znanja jezika nije bilo prepreka za druženje jer služili smo se raznovrsnim metodama komunikacije, a vrlo često baš je način objašnjavanja nekog pojma bio razlog za smijeh i odličnu atmosferu.
Planinarenje Nacionalnim parkom Pilat
Mi smo se najviše družili s učenicima iz Švedske, Italije i Španjolske. Arvid, Hector, Fahrad, Adam, Hugo, Filipa samo su neka od imena koja smo dodali na naše društvene mreže i s kojima ćemo nastaviti komunikaciju, a voljeli bismo kad bismo ih mogli sresti i na narednoj mobilnosti u Italiji. Naime, nama se ova mobilnost toliko svidjela da smo se već se raspitivali bismo li mogli sudjelovati i na sljedećoj u Torinu.
Erasmus+ tim OŠ Sveti Petar Orehovec na mobilnosti u Francuskoj: Ivan Hubina, Fran Tukša, Marko Miklečić, Ana Skrba i Ema Pacur
Bilo smo na prijemu kod gradonačelnika Axel Dugasa
Za vrijeme našeg boravka u Saint-Chamondu upoznali smo i gradonačelnika Axela Dugasa. On nas je primio u gradskoj vijećnici zajedno sa senatorom Herveom Reynaudom. Tamo smo se imali priliku predstaviti, a u naše ime to izvrsno obavio Ivan Hubina. Nakon prijeme gradonačelnik nas je ponudio finim kroasanima i briošima, a prije susreta s gradonačelnikom razgledali smo Saint-Chamond u pratnji naših francuskih domaćina. Obilazak grada zapamtit ćemo po fotografiranju u paviljonu parka. Naime, francuski učitelj Karim Bahloul, ravnateljica rumunjske škole i nekoliko rumunjskih učenika naslonili su se na ogradu paviljona, u jednom trenutku ograda se srušila, a oni su pali. Ipak zahvaljujući grmlju ispred paviljona nisu pali na tlo tako da je sve završilo bez ozljeda.
Prijem kod gradonačelnika Saint-Chamonda
Posljednjeg dana mobilnosti imali smo nekoliko sati vremena za upoznavanje Lyona. Osim šetnje po gradu s vodičem, doživjeli smo ga vozeći se i brodićem po rijeci Saône. Začin na samom kraju našeg putovanja bilo je upoznavanje s mladim nogometašem Antom Bilobrkom, igračem U-17 talijanskog kluba Fiorentina. Nitko od nas nije znao tko je on dok je prolazeći pored nas nekom na mobitel govorio kako opet jedino on nije dobio svoj kovčeg. Bilobrk je već bio blizu izlaza iz prostora za preuzimanje prtljage kad je naš Fran uočio da izlazi još neki kovčeg te je otrčao do njega pozvavši ga da se vrati i provjeri je li to njegov kovčeg. Ova lijepa Franova gesta završila je upoznavanje i zajedničkim slikanjem.
Obilazak Lyona
Naši prijatelji iz Francuske u školi su od 8 – 17
Škola naših domaćina je niža srednja škola i pohađaju je učenici od 11 do 15 godina. Škola ima više od 600 učenika, a za razliku od nas oni imaju puno muških učitelja. Sat u njihovoj školi traje 55 minuta, a nastava počinje u 8 ujutro i završava u 17 sati, ali imaju pauzu za ručak od 2 sata. Neka djeca koja bliže stanuju idu na ručak kući. U pauzi za ručak imaju vremena i za pohađanje različitih aktivnosti. Ručak plaćaju 3 eura, a za uz glavno jelo, dobivaju i voće, a svaki dan u ponudi je i jogurt i sir.
U francuskim školama nema brojčanog ocjenjivanja već njihovo stečeno znanje ocjenjuje kao nedovoljno, prolazno, dovoljno ili vrlo dobro. /Ema Pacur, Ana Srkba, Ivan Hubina, Fran Tukša, Elena Hubina, Marko Miklečić; foto: T. M.; S. L./
Ema: Na ovoj mobilnosti shvatila sam da trebam imati više povjerenja u svoje sposobnosti. Naš je zadatak bio predstaviti našu školu. Prvu rečenicu počela sam čitati s mobitela, no kad mi je knjižničarka skrenula pažnju da to ne činim, nastavila sam bez problema govoriti bez upotrebe mobitela. Svima bih preporučila da se bar jednom odluče sudjelovati u Erasmus+ projektu. Sigurno neće zažaliti.
Ivan: Zahvalan sam što sam izabran da predstavljam našu školu na ovoj Erasmus+ mobilnosti. Jako dobro mi je išlo na radionici šivanja. U zanimljivoj aktivnosti traženja tikve u školskom vrtu bili smo drugi.
Ana: Na jednoj radionici izrađivali smo logo za naše majice i baš smo se dobro zabavili u tom procesu. Svi sudionici mobilnosti bili su druželjubivi i mislim da ću se ove mobilnosti sjećati cijeli život. Imali smo i razmjenu odjeće. Bilo je puno svakakve odjeće, a ja sam si odabrala jedan lijepi plavi prsluk. Često sam ga nosila u Francuskoj.
Fran: Jako sam sretan što sam sudjelovao na ovoj Erasmus+ mobilnosti. Siguran sam da će svi moji prijatelji zapamtiti moju rečenicu: ” We have different activities at school”.
Marko Miklečić: Odlično smo se proveli u Francuskoj. Što se aktivnosti tiče izdvojio bih pješačenje po Nacionalnom parku, traženje tikve te izradu tornjeva od špageta.
Elena Hubina: Bilo je toliko dobro da bih svakako željela ponoviti ovo iskustvo. Još samo da je bila hrana kao kod kuće…
Oko 120 milijuna ljudi zbog ratnih sukoba, nasilja i teških kršenja ljudskih prava moralo je otići iz svoje države te žive u izbjeglištvu
AlainNzeyimana Malela, maturant elektrotehničke škole iz Zagreba u Hrvatskoj je završio slučajno, a prije dolaska u Hrvatsku znao je samo za Luku Modrića i Dinamo. Naime, Aain je izbjeglica iz Konga gdje godinama bjesni rat. Upravo zbog rata s bratićima je u dobi od 15 godina pobjegao iz Konga. – Plan je bio da odemo u Belgiju ili Njemačku. Dugo smo putovali i ja sam već bio jako umoran. Kad mi je po dolasku u Hrvatsku djelatnica Crvenog križa rekla da bih se tu mogao školovati i boraviti nisam želio nastaviti putovanje s bratićima i jedini sam ostao u Hrvatskoj – rekao je to Alain, na online razgovoru (25. 10. 2024.) u organizaciji programa Dijalogija – Festivala tolerancije. U razgovoru su sudjelovali učenici iz 21 škole iz nekoliko hrvatskih županija.
Alain, nam je ispričao i kako u Hrvatskoj boravi već 2 godine i 3 mjeseca. Vrlo dobar je učenik i već dobro govori hrvatski te mu je cilj ove godine postići dobar rezultat na maturi. Hoće li nakon mature otići iz Hrvatske i pridružiti se svojim bratićima još ne zna. Kao ni to hoće li se ikad vratiti u Kongo iako mu nedostaju njegovi prijatelji i roditelji. Nedostaje mu i jezero Tanjganjika, drugo najdublje jezero na svijetu koje je bilo dio njegovog odrastanja. Na pitanja učenika odgovorio je i da mu se sviđa u Hrvatskoj, osobito more koje je imao prilike vidjeti tijekom boravka u Rijeci, Selcu, Dubrovniku i na Krku. Važno mu je i što se u Hrvatskoj može prošetati navečer bez opasnosti za svoj život. U Kongu to nije mogao. Od naših jela obožava sarmu i burek, a sretan je što je u Hrvatskoj ima priliku nastaviti trenirati košarku koju je trenirao i u Kongu. Ima prijatelje među Afrikancima, ali i Hrvatima. Rekao nam je i da se većina Hrvata prema njemu prijateljski ponašala. No, bilo je i ljudi koji nisu bili dobri prema njemu, ali smatra da u svakoj zemlji ima onih koji nisu skloni izbjeglicama.
Već pozdrav i pomoć oko pisanja zadaće učinit će da se izbjeglice osjećaju dobrodošlo
Da izbjeglica nije lako rekla je Arijana Kladar Terzić iz UNHCR-a, agencije UN koja djeluje u 135 zemalja i glavni joj je zadatak briga o izbjeglicama. Ona je podsjetila i da su brojni Hrvati završili u izbjeglištvu tijekom Domovinskog rata. U ovom trenutku oko 120 milijuna ljudi ne boravi u svojim državama jer su bili prisiljeni otići radi ratnih sukoba, nasilja, teških kršenja ljudskih prava ili proganjanja. Takvi se ljudi nazivaju izbjeglice i trebaju našu pomoć jer nemaju sreće da kao mi da žive u stabilnom okruženju s obitelji, rodbinom i prijateljima.
U Hrvatskoj sada ima oko 26.000 izbjeglica, a najviše njih je iz Ukrajine. Udruga Dijalogija koja je organizirala ovaj susret, Isusovačka služba za izbjeglice, UNHCR te Ured pučke pravobraniteljice samo su neki od onih koji se u Hrvatskoj bave izbjeglicama i nastoje im pomoći. No, kako je to rekla Kladar Terzić, i mi mladi možemo nekim jednostavnim gestama pomoći da se izbjeglice osjećaju bolje u novoj sredini. – Već to da ih pozdravite ili se ponudite pomoći im u pisanju zadaće može ih razveseliti i učiniti da se osjećaju dobrodošlo- istaknula je Kladar Terzić.
Jedan od onih koji je za izbjeglice učinio puno više od pozdrava i pomaganja u pisanju zadaće je Fran, volonter pri Isusovačkoj službi. On je rekao da ga je na pomaganje izbjeglicama motivirala velika izbjeglička kriza tijekom 2015. godine. Nije tada pristupio Isusovačkoj službi, ali ta ga je izbjeglička kriza jako pogodila i kasnije kad je video oglas da Isusovačka služba traži volontere javio se. – Netko im treba pomoći, mislim da je to potrebno. Dobro se osjećam kad pomažem i zato sam ostao volontirati – rekao je Franko. /Luka Hubina, Marko Miklečić, 7.a; foto: S. L./
