Na priredbi smo se oprostili od Maje i Ivice Čorak, učitelja PŠ Miholec, koji odlaze u mirovinu
Da se vježbanje isplatilo shvatili smo kad smo čuli glasni pljesak publike u prepunoj dvorani naše sportske dvorane. Svi mi izvođači božićne priredbe, održane 20. prosinca pod nazivom “Bilo jednom divno vrijeme”, bili smo presretni čuvši taj pljesak i tada smo odahnuli jer smo shvatili da je publika bila zadovoljna našom izvedbom za koju smo naporno vježbali.
Bili smo ponosni na sebe, i glavna glumica Neva – Lea Horvat, orašari, balerine i svi mi ostali koji smo u našoj sportskoj dvorani uprizorili scene iz čuvenog baleta Orašar okruženi lijepom scenografijom koju su pripremili učiteljica Tijana Mamić i učenici likovne skupine te naši domari Marijan Kos i Zlatko Gajski.
Svima nama glumcima svidjeli su se i kostimi u kojima smo nastupali, a i glazba uz koju smo plesali i pjevali. Za ideju i realizaciju priredbe zaslužne su naše mentorice: Gordana Ščetar, Lucija Crnčić Benčak, Ivana Svrtan, Liljana Picig, Dubravka Kos, Ivana Šiković te Andrea Martinčić. Surađivala je i Petra Stančić.
Nakon priredba oprostili smo se od Maje i Ivice Čorak, učitelji PŠ Miholec, koji krajem godine odlaze u zasluženu mirovinu. Ravnatelj Stjepan Lučki, zahvalio im je na dugogodišnjem predanom radu, a učitelj Čorak rekao je da su se on i supruga Maja trudili ne samo obrazovati već i odgajati dobre ljude. /Veronika Višak, 5.b; foto: S. L./
Danas je petoro učenika 8. a započelo sortiranje i popisivanje odjeće koja će 22. 12. biti ponuđena posjetiteljima orehovečkog Sejma u organizaciji Udruge Orej. Odjeću je donijelo dvadesetak učenika i dvoje odraslih. Prikupljeno je puno lijepe odjeće. Ima majica, hlača, jaki, haljina… Ponajviše donirane odjeće je za djecu od 5 do 12 godina, ali ima i odjeće za bebe te za odrasle.
Sva odjeća je neoštećena i šteta bi je bilo baciti ili ostaviti „zatvorenu“ još godinama u mraku nekog ormara.
Pozivamo vas da u nedjelju dođete na Sejem Udruge Orej i odaberete ono što vam se svidi. Second hand je trend ekološki osviještenih i očekujemo da će na Sejmu biti puno takvih. /Uredništvo; foto: S. L./
Inspirirao ih Erasmus+ projekt “Brza ili održiva moda”
Posve drugačije ukrašena jelka nego prijašnjih godina, od jučer plijeni pažnju u hodniku naše škole. Drugačija je zbog ukrasa. Njih su od odjeće koja se više ne nosi, starih zavjesa i plahti sašili članovi likovne skupine učenici 5. i 6. b i njihova mentorica Tijana Mamić.
Inspiracija za kreiranje ovakvog nakita za jelku bio je ovogodišnji Erasmus+ projekt “Brza ili održiva moda”. Njime se, između ostalog, učenike želi potaknuti da produže vijek trajanja odjeći recikliranjem, razmjenom, kupovinom u second hand trgovinama…
Još jednu mogućnost produžavanja vijeka odjeći pokazat ćemo u nedjelju 22. 12. na Sejmu. /Franka Orak, 5. a; foto: S. L./
Ilustracija - izvor AI (umjetni inteligencija - Copilot)
To je samo kap u moru ukupno uništene nove odjeće
Svake godine u EU spali se između 11 i 32 milijuna novih majica kratkih rukava. No, spaljivanje majica kratkih rukava tek je kap u moru ukupnih količina odjeće koje se spaljuju. Naime, prema nekim procjenama “samo u Njemačkoj se godišnje uništi neprodane robe u vrijednosti sedam milijardi eura”.
S takvim neodrživim praksama povezuju se brendovi H&M i Zara te Amazon, ali i neki luksuzni brendovi poput Burberryja. Prema pisanju Ekovjesnika, Burberry je 2017. uništio neprodane odjeće, torbi i parfema u iznosu od 31 milijuna eura. Tvrde da to rade kako bi se zaštitili od kopiranja i zadržalii ekskluzivnost brenda.
Ilustracija – izvor AI (umjetna inteligencija – Copilot)
No, dok robne marke koje uništavaju novu odjeću vode računa samo o svojim sebičnim interesima, priroda postaje sve zagađenija, a kako to utječe na prirodne resurse najbolje se može oslikati ukoliko se vratimo na primjer s početka teksta. Naime, stručnjaci su izračunali da se za te spaljene nove majice uzalud potrošilo 35 milijardi litara vode, 12.300 tona pamuka i 1,9 milijuna litara nafte. /Petra Paček, 7. a/
Nekad četvrto jezero po veličini na svijetu pretvara se u pustinju i mijenja klimu te floru i faunu Uzbekistana
Tekstilna industrija zaslužna je za mnoštvo ekoloških problema. Zagađenje vode i zraka samo su neki od najčešćih problema, a sve masovnija proizvodnja odjeće za posljedicu ima i uništenje Aralskog jezera, nekad četvrtog po veličini jezera u svijetu. To se jezero nekad prostiralo na površini od 68.000 km2 i to u dvije države u Kazahstanu i Uzbekistanu, ali danas je na dijelu jezera, koji se nalazi na teritoriju Uzbekistana, uglavnom pustinja jer 90 posto nekadašnje vodene površine u međuvremenu je nestalo.
Razlog je upravo tekstilna industrija, odnosno njena velika „glad“ za pamukom, biljkom iz koje se proizvodi jedna od mnogobrojnih vrsta tkanina. U proizvodnji pamuka svoju je šansu vidjela država Uzbekistan. Kako pamuku treba puno vode državna vlast je 60-tih godina 20. stoljeća odlučila vodu iz rijeka Sir-Darje i Amu-Darje preusmjeriti na pamučna polja, a bez pritoka je razina vode u jezeru počela padati.
Izvor: Freepik – biljka pamuk
Uzbekistan postao drugi proizvođač pamuka na svijetu
Jezero u kojem se 60-tih godina 20. stoljeća godišnje lovilo oko 40.000 tona ribe, danas uglavnom izgleda poput pustinje, a u ponekim njenim dijelovima, kao npr. pored bivšeg lučkog grada Munjaka, mogu se vidjeti zahrđali brodovi. No, osim promjene krajobraza, nestanak jezera utječe i na promjenu klime jer upravo je ta velika vodena površina bila regulator klime. Otkako se jezero pretvorilo u pustinju iz njezine površine u atmosferu kako to piše portal Deutsche Welle – DW u atmosferu odlazi ogromna količina fine soli. Nekad se ta sol nalazila u slanom Aralskom jezeru, a sad uništava floru i faunu te izaziva velike zdravstvene probleme ljudima napadajući bubrege, dišne putove i jetru.
Zbog nestanka jezera, osim ribarstva, odumrla je i poljoprivreda u regijama uz jezero, no Uzbekistan je postao drugi svjetski izvoznik pamuka u svijetu. Prvo mjesto drži Kina, a među vodećim proizvođačima su još Indija, Pakistan, SAD i Brazil. /Zara Slavi, 8. a/
U prosjeku se odjevni predmeti nose svega 7 do 8 puta
U suradnji s Udrugom Orej, Vijeće učenika naše škole organizira razmjenu odjeće. Razmjena će se održati 22. 12. na Sejmu u dvorištu naše škole. Svi učenici i djelatnici škole pozvani su da poklone koji komad odjeću za razmjenu, ali i da posjete štand naše škole i doniraju nekoliko centi ili eura koji će se utrošiti za nabavu ormarića za učenike.
Cilj ove razmjene jest potaknuti mlade da prorijede kupovinu odjeće i da je duže nose. Naime, prema podatcima Europske unije proizvodnja odjeće od 2000. do 2015. udvostručena je, a sve se više odjeće baca. Istraživanjima je utvrđeno da se u prosjeku po osobi godišnje baci čak 11 kg odjeće i da se odjevni predmeti nose u prosjeku svega 7 do 8 puta. Istovremeno trajnost odjeće smanjila se za trećinu jer kod masovno proizvedene mode, tzv. brze mode, ne pazi se na kvalitetu već na cijenu kako bi se prodalo što više odjeće. Suvremenim potrošačkim navikama prilagodile su se i modne kuće te one više ne izbacuju kolekcije sezonski već po dvadesetak godišnje.
Istraživanjima je utvrđeno da se samo jedan posto odjeće reciklira i koristi za izradu nove odjeće, a iako se rabljena odjeća može izvoziti izvan EU, 87 posto takve odjeće spaljuje se ili odlaže na odlagalištima. Kako takvi postupci spaljivanja i tako masovna proizvodnja odjeće djeluje na zagađivanje našeg planeta pisat ćemo u narednim člancima. /Lorena Črnek, 8. a/
Zakonska zabrana društvenih mreža u Australiji potaknula nas da čujemo što misle naši učitelji
Ovih dana mediji su objavili vijest da je Australija donijela zakon o zabrani korištenja društvenih mreža za mlađe od 16 godina. Takav zakon u Australiji podržava 77 % stanovnika, a opravdavaju ga nepovoljnim utjecajem društvenih mreža na mlade. Metode za primjenu zakona u Australiji isprobavat će se od siječnja, a zakon na snagu stupa od 2026. Vlasnicima velikih društvenih mreža tvrtki Meta i ostalima prijeti se kaznama od 30,5 milijuna eura. U mnogim drugim državama u svijetu i u Europi u posljednje vrijeme se puno raspravlja o negativnom utjecaju društvenih mreža na mlade, a hoće li netko uskoro slijediti primjer Australije tek ćemo vidjeti.
Zasad društvene mreže poput TikToka, Snapchata i Instragrama mogu koristiti djeca starija od 13 godina, ali u stvarnosti ih koriste i puno mlađa djeca koja lažu o svojim godinama prilikom otvaranja profila. Uspjeh novog zakona mogao bi ovisiti upravo o tome hoće li Australci tijekom jednogodišnjeg isprobavanja primjene zakona otkriti neku metodu da prilikom otvaranje profila nema mogućnosti laganja o godinama.
U međuvremenu dok ne doznamo hoće li ovaj Zakon donijeti pozitivne promjene i hoće li naša i ostale zemlje u EU krenuti stopama Australije, mi smo odlučili pitati naše učitelje što oni misle bi li bilo dobro da do zabrane dođe i kod nas u Hrvatskoj. /Anketirale Veronika Višak 5. b i Vanesa Kelemin, 5. a/
Ilustrcija – Izvor: Unsplash – autor John Schnobrich
Učiteljica Karolina Tomekovec: Čula sam za tu vijest, kao roditelj podržavam takvu zabranu. Na društvenim mrežama ima puno neprimjerenih sadržaja i mislim da djeca mlađa od 16 godina premlada da budu korisnici društvenih mreža. Smatram i da je uredu da se kažnjava tvrtke vlasnike društvenih mreža ukoliko budu kršile zakon.
Učiteljica Tanja Maltar Okun: Podržavam moguću zabranu i u Europi i u Hrvatskoj i to što prije kako bi se djeca mogla kontrolirati jer neki roditelji sve manje kontroliraju svoju djecu.
Učiteljica Silvija Ognjan Podolski: Definitivno smatram da bi i kod nas trebalo uvesti takav zakon zato što se djeca danas previše povode za onim što vide na društvenim mrežama te stvaraju negativnu sliku o stvarnom svijetu.
Učiteljica Brankica Bukal: Da, slažem se da bi to trebalo i kod nas. Smatram da djeca mlađa od 16 godina još nisu dovoljno informacijski pismena.
Učitelj Darko Kožar: Mislim da to ne bi trebalo učiniti. Društvene veze su način komunikacije u današnjem vremenu i normalno je da djeca komuniciraju na taj način, ali treba ih koristi umjereno, a ne biti cijeli dan npr. na Snapchatu ili nekoj drugoj mreži. U moje vrijeme se raspravljalo o korištenju walkmana u školi. Moji su mi roditelji tad stalno prigovarali što koristim walkman.
Tajnica Snježana Švagelj: Postoje razlozi zašto bi to trebalo učiniti i kod nas. Jedan od takvih razloga su različite vrste zlostavljanja putem društvenih mreža. Ima puno drugih aktivnosti kojima bi se djeca mogla baviti dok troše vrijeme na neprimjerene oblike komunikacije na društvenim mrežama.
Učiteljica Matea Zidarić: Načelno nisam za zabrane, ali s obzirom na posljedice korištenja društvenih mreža, posebno TikToka, više naginjem zabrani određenih društvenih mreža za maloljetnike. Mislim da je sve slabija koncentracija u školi jedna od posljedica korištenja društvenih mreža. Smatram da većina sadržaja na društvenim mrežama nije kvalitetna i da zatupljuje kao djecu, tako i odrasle.
Učiteljica Ljiljana Picig: Slažem se da bi i kod nas trebalo uvesti takvu zabranu i u našoj domovini i cijeloj EU. Naime, djeca u toj dobi još nemaju razvijeno kritičko mišljenje. Sve dotle dok nisu spremni kritički razmišljati društvene mreže mogu vrlo nepovoljno utjecati na djecu.
Učiteljica Nataša Šmid: Mislim da kod nas ne bi trebalo uvesti zabranu, ali bi roditelji trebali imati veću kontrolu nad mobitelima odnosno aplikacijama koje djeca koriste.
Učitelj Darko Višak: To nema smisla jerje moguće koristiti se lažnim korisničkim računima, a upitno je i kako organizirati naplaćivanje kazni.
Ravnatelj Stjepan Lučki: Zabrane nisu uvijek najplodonosnije rješenje. Po meni treba raditi s mladima i pokušati im objasniti koje su sve posljedice korištenja neprimjerenih sadržaja. No, iz iskustva znam da to nije jednostavno. Mnoga djeca to kao shvaćanju, ali ipak često koriste društvene mreže na neprimjeren način. Ukoliko se neprimjereno koristi i previše onda je štetno za razvoj djece. Po mom mišljenju djeca mlađa od 12 godina uopće ne bi trebala koristiti pametne mobitele, a djeca od 12 do 16 godina mogla bi koristiti, ali ne previše i to pod nadzorom roditelja.
Prva u nizu od ukupno osam radionica za roditelje i učenike, koje su dio projekta “Glasno i jasno: Put do čitalačke pismenosti”, održana je u četvrtak (28. 11.) za roditelje i učenike drugih razreda.
Od ukupno 36 učenika koliko ih ima u matičnoj i područnim školama, na radionici je sudjelovalo 12 učenika i isto toliko njihovih roditelja. Sudeći po njihovim ocjenama dobro su se zabavili na ovom druženju posvećenom poticanju čitanju. Cilj radionice bio je kroz zajedničku igru roditelja i učenika potaknuti učenike na čitanje i osvijestiti ih koliko je čitanje važno u školovanju, razvijanju mašte te kreativnosti.
Franka Orak i Ema Košutić na radionici projekta “Glasno i jasno: Put do čitalačke pismenosti”
Radionica je započela pisanjem asocijacija na riječ igra, a učenici su ih pisali prstom u pijesku. Sudionici radionice potom su pogađali naslove novih slikovnica tražeći ih na popisu, a naslove su otkrivali i kroz igru pantomime. Nakon pročitanog uvodnog dijela priče, morali su pogoditi kako će se priča nastaviti. Rješavali su križaljku s pojmovima iz priče, a gledali su kratki igrani film naše filmske grupe, snimljen prema toj priči. Na kraju radionice imali su priliku i glumiti, a trebali su osmisliti lik koji se ponaša suprotno od onog u priči.
U provođenju radionice pomogle su učenice Franka Orak i Ema Košutić te učiteljice Dubravka Kos i Mirjana Mekovec. O preostalim radionicama i svim aktivnostima projekta obavještavat ćemo na stranici PROJEKTA na mrežnoj stranici škole. /knjižničarka Stojanka Lesički; foto: S. L./
Učiteljica Tanja Maltar Okun vodila je radionicu u okviru Erasmus+ projekta „Brza ili održiva moda“
Od kakvih se sve tkanina izrađuju odjevni predmeti, koji se češće koriste u brzoj, a koji u tzv. sporoj modi. To su bile neke od tema na današnjoj radionici koju je u okviru Erasmus+ projekta “Brza ili održiva moda” vodila učiteljica Tanja Maltar Okun za učenike 8. c razreda.
Gledali smo i kratki film o posljedicama brze mode, a učiteljica nam je zadala da na internetu istražimo vrste prirodnih i umjetnih tkanina i zatim odredimo koje nisu dobre za naše zdravlje. Na radionici smo naučili i neke od metode kojima se može provjeriti je li neka tkanina sintetička ili prirodna. Učiteljica Maltar Okun ispričala nam je da stručnjaci autentičnost sastava tkanine ispituju, između ostalog, i izgaranjem materijala. Kad npr. izgara pamuk on ima miris kao kad gori papir i ostavlja vrlo malo praha pepela za razliku od poliestera (umjetni materijal) koji se topi u bijeli gel, a pri gorenju ispušta crni dim.
Mi nismo pokušavali spaljivati krpice koje smo imali na stolovima već smo se poslužili jednom drugom metodom da utvrdimo je li materijal prirodni ili sintetički. Koristili smo se peglom koju smo postavili na visoku temperaturu kakvu mogu podnijeti prirodni materijali poput pamuka i svile. No, kad smo peglu s istom temperaturom stavili na sintetički materijal on se počeo rastapati. Tom metodom i kod kuće možemo provjeriti je li točan sastav tkanine koji piše na etiketi, a njih je vrlo važno provjeravati kad kupujemo odjeću ukoliko nam je stalno da našeg zdravlja.
Naime, na radionici smo naučili da su sintetičke tkanine zaslužne za neugodne mirise naših tijela (jer nisu prozračne kao prirodne), a za posljedice mogu imati i različite infekcije, glavobolje, povraćanje… Zato moramo paziti kakvu odjeću nosimo, pogotovo je to važno za odjeću koja je u direktnom dodiru s kožom, poput rublja. /Ema Pacur, 8. c; foto: S. L./
Projektom “Glasno i jasno: Put do čitalačke pismenosti” nastojat ćemo utjecati na kvalitetu čitanja naših učenika
Nedavno su provedena testiranja u brzini čitanja u svim razredima razredne nastave (osim prvog), a na zahtjev učiteljica hrvatskog jezika testirani su i neki učenici petih i šestih te sedmih razreda. Testiranjima su utvrđeni ispodprosječni rezultati u brzini čitanja u svim razredima razredne nastave kako u matičnoj tako i u područnim školama. Ipak, ima i svijetlih primjera i nekim razredima po jedan, dva učenika ima i bolje rezultate od očekivanih u njihovoj dobi.
Rezultati testiranja nisu neočekivani i o problemima s čitanjem naglas već se duže vremena naglas priča u našoj školi, ali i u školama širom naše zemlje. U našoj školi zato smo odlučili da uz uobičajene metode poučavanja čitanja pokrenemo projekt kojim bi pokušali utjecati na uvećanje čitalačkih vještina. Projekt koji će provoditi školska knjižnica u suradnji s čitalačkim klubom i učiteljima razredne nastave nazvali smo “Glasno i jasno: Put do čitalačke pismenosti”, a očekujemo da će u ovom projektu naši partneri postati i roditelji. Upravo zato od sutra krećemo s radionicom za druge razrede. Na radionice su pozvani i roditelji kako bi zajedno sa svojom djecom sudjelovali u aktivnostima vezanim uz čitanje.
Osim radionica za roditelje i djecu (planirane su dvije radionice za svaki razred tijekom školske godine), provodit će se čitalački izazovi za učenike od 1 – 4 razreda, a organizirat ćemo i natjecanje u čitanju naglas. Čitateljski klub učiteljica Brankice Bukal poučavat će članove izražajnom čitanju, a oni će i pripremati pitanja za čitalačke izazove. Učenici šestih i sedmih razreda, dva puta mjesečno posjećivat će mališane DV Mali Petar i čitati im slikovnice i razgovarati s njima o slikovnicama. Da bi učenici imali dovoljno zanimljivih i jednostavnih tekstova za čitanje školska knjižnica nabavit će mnoštvo novih slikovnica.
Osim spomenutih aktivnosti, knjižničarka Stojanka Lesički vježbat će čitati s učenicima petih, šestih i sedmih razreda. Čitanje će u knjižnici vježbati učenici koje su za tu aktivnost predložile učiteljice hrvatskog jezika.
U svim aktivnostima očekujemo i suradnju roditelja jer napredak u čitanju moguć je samo uz zajedničku suradnju škole i roditelja. /knjižničarka Stojanka Lesički; foto: S. L./
