Sve više učenika sve lošije čita

0
386

U našoj školi posljednjih godina uočavamo pad čitalačkih vještina učenika. Iako ima učenika koji izvrsno čitaju već za pohađanja prvog i drugog razreda, povećava se broj onih koji ne čitaju tečno ni u višim razredima. To je pojava koja nije specifična samo za našu školu. O padu čitalačkih vještina učenika sve se češće raspravlja na stručnim skupovima učitelja jer je čitanje temelj uspjeha za daljnje obrazovanje. 

Stručnjaci upozoravaju na povezanost korištenja mobitela i pada koncentracije i čitalačkih vještina kod djece

Iako naši učitelji razredne nastave učestalo na roditeljskim sastancima upozoravaju na problem pada čitalačkih vještina, željeli smo o ovom problemu progovoriti i javno u cilju poticanja čitanja i izvan škole jer samo čitanjem u školi učenici neće u dovoljnoj mjeri razviti vještinu čitanja. Također bismo ovim člankom željeli potaknuti roditelje da razmisle o upozorenjima stručnjaka o povezanosti korištenja mobitela i različitih ekrana s padom koncentracije i čitalačkih vještina kod djece.

Kako je čitanje osnova za razvoj većine ostalih kompetencija, potrebno je na vrijeme savladati čitanje. Iz tog razloga naša učiteljica Marina Golec napisala je članak u kojem nastoji objasniti važnost čitanja te  ulogu škole, ali i roditelja u svladavanju čitalačkih vještina i u ranom otkrivanju  problema koji utječu na kvalitetu čitanja.

Učenici moraju svakodnevno vježbati čitanje kod kuće jer vještina čitanja razvija se čitanjem

Čitanje ima brojne definicije i za svakoga od nas znači nešto drugo. Nekima je veliko zadovoljstvo, a nekima velika muka. Kako kod učenika probuditi ljubav prema čitanju i knjizi? U razvoju čitanja važnu ulogu imaju i škola i roditelji.

Čitanje je vrlo složen psihički proces. Da bi dijete naučilo čitati mora za svaki glas u riječi naučiti dogovorene znakove – slova i kako se dešifrira svaki glas u riječi pomoću tog znaka.
Oko 4. i 5. godine starosti dijete počinje uviđati razliku među slovima, razvija svijest o smjeru pisanja (lijevo – desno, gore – dolje). Nakon toga dolazi faza kada kroz igru dijete počinje rastavljati riječi, uočavati i koristiti rimu. Starije dijete sposobno je i svrstavati riječi prema prvom i zadnjem glasu, te simbole za iste prepoznati u pismu.

Vještina čitanja razvija se čitanjem. Učenici moraju svakodnevno vježbati kod kuće i u školi kako bi se veličina vidnog polja proširila. Zadatci trebaju  biti primjereni sposobnostima učenika. Preteški, kao i prelagani zadaci djeluju demotivirajuće. Pri čitanju, očekuju se roditeljska i učiteljska podrška.
Djetetu treba  pomoći razumjeti sadržaj koji čita. To radimo tako da mu pojasnimo riječi koje ne razumije,  razgovaramo o likovima i događajima, prepričavamo pročitano i sl. 

Sve češće se u prvi razred upisuju učenici koji nepravilno izgovaraju pojedine glasove


Dijete predčitalačke vještine usvaja tijekom predškolskog perioda  kod kuće i u dječjem vrtiću  te ih postupno razvija u svakodnevnim životnim situacijama i jezičnim igrama (npr. igra Kaladont).
Postoje i digitalne aplikacije koje pomažu djeci u usvajanju tih vještina npr. Glaskalica, Pisalica i dr.
Razvoj pismenosti sastoji se od puno malih koraka kojima dijete treba postupno ovladati. Ako dijete ima teškoća u čitanju i pisanju tijekom prvog razreda osnovne škole, znači da nije ovladalo nekom od predvještina čitanja i pisanja. Najčešće se to odnosi na slogovnu ili glasovnu analizu i sintezu, koju bi trebalo svladati pa tek onda krenuti na složenije zadatke.  Dijete koje usvojilo predčitalačke vještine s lakoćom će usvojiti i tehniku čitanja.

Za čitanje je važan pravilan izgovor glasova. Smatra se da bi do pete godine dijete sve glasove trebalo izgovarati ispravno. No sve češće se u prvi razred upisuju učenici koji nepravilno izgovaraju pojedine glasove. Njima uz roditelje, odgajatelje i učitelje pomažu logopedi u vježbanju pravilnog izgovora te svladavanju početnog čitanja i pisanja. Poremećen izgovor glasova trebalo bi ispraviti prije polaska u školu kako dijete ne bi imalo teškoća u usvajanju čitanja i pisanja.

Disleksija – specifičan oblik poremećaja čitanja

Disleksija je specifičan oblik poremećaja čitanja. Disleksične osobe imaju problema s čitanjem, pisanjem te samim time i učenjem. Djeca s disleksijom imaju poteškoća sa stvaranjem osnovne povezanosti između slova i pripadajućih glasova, što im zatim značajno otežava sricanje slova i riječi, pisanje i govorenje. Obično imaju poteškoće sa stvaranjem veze između glasa i slova kojem taj glas pripada, kao i sa stapanjem tih glasova u riječ. Ukoliko je djetetu potrebno više vremena da „odglasa“ riječ, to mu značajno otežava čitanje i razumijevanje pročitanih rečenica. Tako se lako može dogoditi da dijete s disleksijom u širem kontekstu rečenice ili odjeljka zaboravi pojedinu riječ i njeno značenje. U nekim slučajevima disleksije, dijete se muči s raspoznavanjem pojedinih glasova ili ima poteškoća u identificiranju točnog poretka slova.


Tijekom predškolskog i razdoblja nižih razreda osnovne škole, neki znakovi disleksije mogu uključivati poteškoće s učenjem govora, izgovaranjem dužih riječi, rimovanjem, učenjem abecede, dana u tjednu, boja, oblika, brojeva, učenjem veza između slova i pripadajućih glasova, točnim korištenjem slova „b“ i „d“, čitanjem i slovkanjem riječi s točnim redoslijedom slova, npr. „sap“ umjesto „pas“.
Kod starije djece, adolescenata i odraslih osoba, svi navedeni znaci mogu također još uvijek biti prisutni. Oni također  čitaju daleko ispod očekivanja za svoju dobnu skupinu, izbjegavaju čitanje i pisanje,  spori su u čitanju te pisanim zadacima i testovima i jako se muče s učenjem stranog jezika.

Disleksija se  očituje na različite načine i zato je potrebno svakom djetetu pristupati pojedinačno. Znakove disleksije dobro je prepoznati što prije. Učitelj bi svakodnevni rad trebao prilagoditi potrebama disleksičnog učenika uz stalnu potporu defektologa, psihologa i logopeda te uz  aktivno i pozitivno sudjelovanje roditelja.


Dobro je poticati učenike na čitanje izvan obveznih školskih tekstova

Sposobnosti sintetiziranja slova u riječ ovisi i o fiziološkoj zrelosti oka, odnosno veličini vidnog polja. Vidno polje čitatelja početnika zahvaća jednim pokretom, fiksacijom, samo jedno slovo, zatim postupno zahvaća dio riječi, a poslije i cijele riječi. Uvježbani čitatelji imaju veliko vidno polje i jednim pokretom oka zahvaćaju cijele rečenice. Na tome počiva brzo čitanje, koje ovisi i o individualnom fiziološkom sazrijevanju oka i sposobnosti misaonog procesa sinteze. Dijete prohoda u trenutku kada je za to spremno, isto vrijedi i za čitanje. Požurivanje i davanje preteških zadataka izaziva stres te uništava želju i ljubav prema čitanju. Tečnost ( fluentnost) u čitanju označava poveznicu između prepoznavanja riječi i njezinog razumijevanja.


Smatra se da dijete tečno čita onda kad ne mora “dekodirati” svaku riječ, nego je razvilo znanje i vještine koje mu pomažu automatski prepoznati riječ, brzo i točno. Tečnost u čitanju znači da se može koncentrirati na neke druge zadatke, poput povezivanja riječi s prijašnjim znanjem.

U školi učenici čitaju književnoumjetničke, ali i obavijesne tekstove. Vježbaju čitanje u sebi i naglas, ponekad koristimo i zborno čitanje, osobito u prvom razredu. Učenici usavršavaju svoju vještinu čitanja u redovitoj nastavi, u izbornim predmetima i na izvannastavnim aktivnostima.


Dobro je poticati učenike na čitanje izvan obveznih školskih tekstova jer na taj način otkrivaju knjige koje ih zanimaju  i stvaraju želju za čitanjem te pozitivan stav prema čitanju. U tome nam pomaže učlanjivanje učenika u školske i gradske knjižnice, sudjelovanje u kvizovima i različitim školskim projektima usmjerenim na poticanje čitanja.


Roditelji i škola trebaju složno pružati podršku učenicima u svladavanju čitanja

Čitanje je temeljna kompetencija za život zato je veoma važno kod učenika razviti pozitivne čitateljske navike. Ono  je vrlo složena jezična djelatnost koja se može neprestano usavršavati jer ne poznaje gornju granicu. Roditelji, učitelji i stručni suradnici trebaju složno pružati podršku učenicima kako bi kod njih razvili ljubav prema knjigama i čitanju.  Važno je pohvaliti svaki  uspjeh vezan za učenje čitanja te tako poticati učenike da budu marljivi čitatelji i svakodnevno otkrivaju nova znanja.

Čitajući stječemo nova znanja, razvijamo maštu i kritičko razmišljanje te usvajamo jezične vještine.  Redovitim čitanjem bogatimo svoj rječnik, učimo nove izraze  i bolje razumijemo strukturu jezika, a to nam omogućava uspjeh u  daljnjem učenju. Poistovjećujući se s likovima u knjigama bolje razumijemo emocije i stajališta drugih ljudi, postajemo suosjećajniji, otvoreniji i tolerantniji prema drugima.
Kroz knjige ulazimo u svjetove izvan svoje svakodnevice. Upuštajući se u avanture s glavnim likovima priča razmišljamo izvan okvira, postavljamo pitanja i istražujemo nove ideje.

Ljubav prema čitanju počinje u najranijoj dobi kada roditelji ili skrbnici čitaju djeci priče prije spavanja. Istraživanjima je dokazano da mališani koji slušaju dok im se čita imaju bolje razvijenu aktivnost onog dijela mozga koji je zaslužan za razumijevanje govora i vizualizaciju slika, od onih koja su gledala televiziju ili u zaslon mobitela/tableta. Djeca koja su okružena slikovnicama i zanimljivim pričama imat će veću želju i potrebu naučiti čitati i bit će u velikoj prednosti kad krenu u školu. /Marina Golec, učiteljica razredne nastave/