Kliknite na poveznicu http://www.youtube.com/watch?v=rqJCqKX-QPU i poslušajte i pogledajte što je to Novigradsko proljeće.
Doznajte što se to radi u Istri 7 dana, tko sve dolazi i još mnoštvo drugih zanimljivosti o ovoj školi kreativnog stvaralaštva koja je ove godine u OŠ Rivarela odražana 24. put zaredom.
Našu su školu na ovogodišnjem Novigradskom proljeću predstavljale učenica Veronika Puškar i knjižničarka Stojanka Lesički, koje su i pripremile prilog o Novigradskom proljeću. /Uredništvo/
Stanuju li u ovoj kući pripadnici srpske nacionalnosti, ili tu žive Hrvati? Kakvi su ovo vjenčići na ogradama pojedinih dvorišta?
To su najčešća pitanja koja su učenici osmih razreda postavljali voditeljici tijekom šetnje Vukovarom (15.11). Hodajući ulicama Vukovara osjetili smo napetost koja je uoči obljetnice vladala u tom gradu. Primijetili smo da su na većini obrta i kuća čiji su vlasnici Hrvati istaknuta obilježja, npr. majice s hrvatskom zastavom u izlogu ili pak zastave na kućama. Najviše nas je zanimalo zašto pojedine kuće na ogradama imaju obješen vjenčić. Voditeljica nam je objasnila da pripadnici srpske nacionalnosti u ovo vrijeme slave blagdan prije Božića, pa je tradicija da objese vjenčić.Šokirala nas je ta uočljiva razlika između nacionalnosti u Vukovaru i zato smo cijelo vrijeme pratili gdje živi pripadnik koje nacionalnosti.
Naše prvo odredište bila je bolnica. Tamo smo pogledali film o jezivoj situaciji u bolnici u vrijeme rata, a potom smo prošetali kroz podrum bolnice prepun lutaka koje su prikazivale nekadašnje pacijente bolnice.
Posve drugačije bilo je u razgledavanju oružja kojeg nam je na zabavan način pokazao jedan vojnik. Govorio nam je i o minskim poljima, a kroz jedno improvizirano minsko polje smo i šetali, ipak s nelagodom iako nije bilo pravo.
Tamna soba koju smo razgledali na Ovčari u nama je pobudila osjećaj poštovanja prema svim poginulima u ratu. U toj su sobi zvijezde za svakog poginulog vojnika na stropu, u sredini je spirala s imenima svih poginulih, a po zidovima su izložene njihove stvari i slike. Dojmilo nas se i Memorijalno groblje gdje smo u znak sućuti položili lampaše i aranžmane u čast poginulih branitelja grada heroja. /Katarina Pufuk, 8.c; fotografije Silvija Ognjan-Podolski/
BIVŠA UČENICA SMOLJANEC IMA PRVU SAMOSTALNU IZLOŽBU
Ana-Marija Smoljanec
Magistrica likovne kulture Ana-Marija Smoljanec, bivša učenica naše škole, svoju prvu samostalnu izložbu održat će u petak 7. prosinca, u 20 sati u križevačkom Klubu kulture. Svoju je izložbu nazvala je Kokoši – ab ovo/od jajeta/ od početka.
Na izložbi će predstaviti 11 slika u kombiniranoj tehnici ugljena i akrila na kartonskoj ljepenci. Slike su nastale tokom 2007. i 2008.
Smoljanec je jučer posjetila našu školu kako bi pozvala svoje bivše učitelje na izložbu. Tom prilikom nam je rekla da ima lijepe uspomene na dane u našoj školi, koju je pohađala od 1992. do 2000. Prisjetila se da su joj likovni predavali učiteljica Mirela Tuk i Darko Višak.
Nakon osnovne škole Smoljanec je završila Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, a potom Studij likovne kulture na Akademiji likovnih umjetnosti. Sada radi kao učiteljica likovnog u OŠ Veliko Trojstvo i Oš Zlatar Bistrica. /Katarina Pofuk, 8. c; fotografije:S.L./
Helena, Mihaela, Lucija i ostali Directioneri zbog svojih idola bili budni do 3 ujutro
Gotovo 8 i pol sati preko interneta Helena Habijanec, Mihaela Galaš i ja pratile smo šou grupe One Direction. Ovaj prijenos uživo grupa One Direction svojim je obožavateljima priuštila 23.11. Bilo je super. Pjevali su svoje hitove, a da nam ne bi dosadili organizirali su i razne kvizove. Obožavatelji su preko Googla mogli slati svoje fotografije i chatati s članovima grupe. Vrhunac je bio predstavljanje novog albuma Midnight Memoris koji je u prodaju pušten 2 dana kasnije.
U Hrvatskoj je prijenos počeo u 19 sati. Bilo je planirano da traje 7 sati, ali su dečki izgleda zaboravili na vrijeme i prijenos je potrajao sat i pol duže od planiranog, tako da su hrvatski Directioneri ostali budni do tri ujutro.
Nije nam to bio nikakav problem jer smo uživali sa svojim idolima. Oni su su: Niall Horan (20), Zayn Malik (20), Liam Payne (20), Harry Styles (19) i Louis Tomlinson (21). Zajedno sviraju od 23. 7. 2010., a za njihovo je okupljanje „kriv“ šou XFactor u čijoj su sedmoj sezoni završili na trećem mjestu. Zanimljivo je da se oni na XFactor nisu prijavili kao grupa, već zasebno, ali im je jedan od sudaca predložio da se udruže. Nakon osvajanja trećeg mjesta, ubrzo potpisuju ugovor sa Syco Recordsom.
Već prvi singl What Makes You Beautiful izdan u rujnu 2011. postaje hit, a prvi album izdan 2 mjeseca kasnije, samo je u prvom tjednu prodan u 138.681 kopiji. Drugi album Up ALL Night izdaju već u ožujku 2012. i njime osvajaju i američke top liste, te postaju prvi britanski sastav u povijesti na vrhu top lista u Americi s debitantskim albumom.
U tri godine koliko sviraju zajedno, prodali su više od 35 milijuna albuma, a na Facebooku imaju 22 milijuna obožavatelja. U posljednjih nekoliko mjeseci odsvirali su 100 koncerata u 20 država. Nedavno su snimili i film This Is US koji se ovaj mjesec počeo prodavati na DVD-u. /Lucija Hrg 8.a; fotografije: Lucija Šantić, 8.a/
Omiljeni Naill
Od svih članova grupe najdraži mi je Naill jer je smiješan. Možda i zato što ima super mišiće, a i voli jesti puno kao i ja. Najbolja pjesma mi je “You and I”. Volim čitati maštarije drugih Directinerki o tome kako bi ih one željele upoznati.
Mikić: Pogrešno je što se medijska kultura još uvijek nalazi u sklopu hrvatskog jezika
U škole bi trebalo uvesti predmet medijska kultura i to kao zaseban. Smatra to Krešimir Mikić, filmolog i predavač na Učiteljskom fakultetu i Akademiji dramske umjetnosti. S Mikićem smo razgovarali u Sinju (20. 9.) gdje je bio jedan od članova Prosudbenog povjerenstva Smotre hrvatskog školskog filma.
– Pogrešno je što se medijska kultura još uvijek nalazi u sklopu hrvatskog jezika, jer nemoguće je poistovjetiti jezik književnosti i jezik medija, a onaj zajednički postotak vrlo je malen – kaže Mikić. Dometnuo je da se o temi medija i mladih otpočelo ove godine intenzivnije razgovarati u Agenciji za odgoj i obrazovanje te u stručnim tijelima Ministartva znanosti, obrazovanja i sporta, a na tu temu priprema se i rasprava u Saboru.
Priprema se specijalistički studij medijske kulture
Prema Mikićevim riječima brojne su ankete pokazale da s medijskom kulturom u školama ne stojimo dobro i da je nužno što prije riješiti taj problem. Osim uvođenja medijske kulture kao zasebnog predmeta Mikić se zalaže i za formiranje studija koji bi školovali kadrove osposobljenje za poučavanje medijske kulture. Istaknuo je da su u toku predradnje za formiranje modula medijske kulture na Učiteljskom fakultetu. U sklopu tog modula učitelji bi kroz pet godina slušali dvadesetak predmeta iz područja medijske kulture.
Osim toga priprema se i specijalistički studij iz područja medijske kulture, gdje bi se dodatno mogli školovati oni koji su već završili neki nastavnički studij, a radi se i na osnivanju Centra za medijsku kultura pri Učiteljskom fakultetu. – To će biti mjesto gdje će svaki nastavnik koji se bavi medijskom kulturom moći dobiti pomoć, od informacija, literature, seminara. Bit će tu izdavačka djelatnost i igraonice gdje će roditelji, kao što djecu vode na ples i razne aktivnosti, moći svoju djecu dovesti na poduku o medijima – pojasnio nam je Mikić, /Veronika Puškar, 8.c; fotografija: S.L./
Plave lizaljke jako su popularne u našoj školi. Od njih jezik i zubi poplave. U početku lizanja jako su kisele.
Ima više boja tih lizaljki koje nabavljamo u dućanu pored škole, ali najzanimljivije su nam plave jer jako je cool kad imaš plavi jezik. Mene su lizaljke privukle upravo zbog te plave boje.
Odrasli kažu da baš nisu zdrave i da je bolje da umjesto lizaljke pojedemo jabuku. Ja baš nisam neki ljubitelj jabuka i draže su mi lizaljke. /Patricija Hlebić,5.b/
PUTEM SKYPE-a RAZGOVARALI SMO SA “ZLATNIM VOLEKOM”
Lakuš: Ima onih koji bi nešto htjeli, ali nisu se voljni angažirati jer ne vide smisao u davanju sebe drugima. Takvi uvijek očekuju da netko drugi nešto učini
– Često su me prijatelji pitali zašto volontiraš kad bi u to vrijeme mogao raditi neke studentske poslove i zaraditi. No, nije sve u materijalnom, ja sam radeći volonterski stekao puno različitih iskustava i mnoštvo prijatelja na koje mogu računati. Poveznica za angažiranje u korist općeg dobra bili su i moji ukućani. Naime, još od djetinjstva išao sam s majkom na neke aktivnosti koja je ona organizirala u Društvu naša djeca. Bilo mi je zabavno kad sam joj mogao nešto pomoći i takav me način rada zainteresirao – kazao nam je to Goran Lakuš iz Koprivnice, dobitnik Zlatnog voleka za 2011. To je nagrada za volonterski rad, koju svake godine dodjeljuje koprivnička udruga UMKO. S Lakušom smo putem Skype-a razgovarali (27.11.), u povodu Međunarodnog dana volontera, na satu razredne zajednice našeg 8. a razreda.
Goran Lakuš
Volontirao i u Norveškoj
Lakuš je nagrađen je za aktivnosti koje je na sportskom i kulturno zabavnom planu provodila Udruga športske rekracije podravskih studenta u kojoj je djelovao kao član, a potom i kao predsjednik. Ove je godine završavajući studij politologije bio na studentskoj razmjeni u Norveškoj. I tamo se volonterski angažirao, ali je razmjenjujući iskustva s norveškim studentima od njih saznao i da se volonterski rad tamo jako cijeni i uzima se u obzir prilikom traženja posla.
– Ima onih koji bi nešto htjeli, ali nisu se voljni angažirati jer ne vide smisao u davanju sebe drugima. Takvi očekuju da će uvijek netko drugi učiniti nešto – rekao nam je Lakuš na kraju razgovora. Dometnuo je i da preporuča mladima da volonitraju, da budu članovi udruga, rade stvari korisne za zajednicu i druže se kroz takve aktivnosti, a ne samo u virtualnom svijetu.
U Europi volontira 100 milijuna ljudi
Nakon razgovora s nagrađivanim volonterom Lakušom, o volonitranju nam je govorila učenica Lucija Šantić, koja je pripremila ppt prezentaciju o volonterstvu. Od Lucije smo doznali da se Međunarodni dan volontera obilježava 5. prosinca i da volonteri mogu biti svi bez obzira na dob, spol, starost, nacionalnost ili neku drugu posebnost. – Jedino važno je odlučiti izdvojiti nešto svog vremena i odabrati na koji ga način pokloniti nekom tko treba pomoć- istaknula je Lucija
Lucija Šantić
Od nje smo čuli i podatak da Europi volontira oko 100 milijuna ljudi. Taj je podatak 2011. iznio šef Delegacije EU-a u Hrvatskoj Paul Vandoren. Volontiraju i mnoge poznate ličnosti, a neki od njih i kao ambasadori dobre volje pri UNICEF-U. U Hrvatskoj su to npr. Slaven Bilić, Bojana Gregorić-Vejzović, a u svijetu David Beckham, Beyonce, Oprah Winfrey…
Iz Lucijinog predavanja doznali smo i da mnogi mladi iz naše zemlje volontiraju i u drugim državama, te da se o mogućnostima volontiranja u međunarodnim kampovima može više doznati na stranici Volonterskog centra Zagreb ( www.vcz.hr ).
Nakon razgovor s Lakušem i Lucijinog predavanja i sami smo odlučili volontirati i osjetiti kako je to. Kako ćemo se to angažirati mi učenici 8. a, pročitajte u narednom tekstu rubrike Povećalo. /Ana-Marija Ferenčak, 8.a; fotografije S.L./
NASTALA IZ MALE RADIONICE ZA PROIZVODNJU MARMELADE
Zlata Bartl – izumiteljica Vegete
“Teta Vegeta” zvala se Zlata Bartl
Podravka, najveća tvornica u Koprivničko-križevačkoj županiji, nastala je iz male radionice za proizvodnju marmelade koju su 1934. osnovla braća Wolf. Doznali smo to posjetivši Podravkinu Tvornicu voća za vrijeme našeg boravka na Festivalu o pravima djece.
Danas u Tvornici voća radi 61 zaposlenik, a u cijeloj grupi Podravka koja obuhvaća i tvornicu lijekov Belupo, radi oko 6000 ljudi. Najpoznatiji su po proizvodnji Vegete, juha, Čokolina i vode Studena.
Ispred Tvornice zbog zabrane slikanja unutra
U Tvornici voća su nam ispričali da rade marmelade i džemove od različitih vrsta voća, a bave se i punjenjem meda i pakiranjem šećera. Najpoznatiji brand im je pekmez od šljiva, koji se, kako su nam rekli, proizvodi od šljive bistrice i čačanke te šećera, ali bez ikakvih konzervansa. Odnedavno proizvode i džem od aronije, a što je aronija pročitajte u našoj rubrici Eko-etno. Svoje marmelade i džemove Tvornica voća izvozi u brojne zemlje svijeta, a najviše u Australiju. Godišnje proizvode oko 3.500 tona gotovih proizvoda.
Nakon posjete Tvornici voća gledali smo film o Zlati Bartl ili „teti Vegeti“, kako su je prozvali nakon što je 1958. godine izumila Vegetu, najprodavaniji proizvod Podravke. Zlata Bartl bila je profesorica kemije, fizike, matematike i minerologije. U Podravci je radila od 1956. i na njen je prijedlog počela proizvodnja juha u vrećici, a potom i Vegete. Umrla je u Koprivnici 2008. godine. /Ana-Marija Nemčić, 5.b; fotografije: S.L. , preuzeto s interneta/
MIHAELA, KATARINA, VERONIKA I TEA NAJBOLJE U POZNAVANJU LIJEPOG PONAŠANJA
Veronika, Katarina, Tea, Mihaela
Kakvo je to primjereno, a kakvo neprimjereno navijanje na sportskim natjecanjima, kako jesti špagete, kako se oblačiti u školi… i još puno toga o lijepom ponašanju mi, učenici 5.c, učili smo u knjižnici na satovima razredne zajednice.
O lijepom ponašanju prema pravilima koje propisuje bonton učili smo na 4 školska sata razgovarajući i čitajući odlomke iz Bontona Zvonimira Baloga, te knjiga Bum Tomica i Pipi Duga Čarapa.
Što smo naučili provjerili smo u pismenom kvizu u kojem se moglo postići ukupno 29 bodova. Svi smo postigli dobre rezultate, a najbolje s ukupno 28 bodova bile su učenice: Mihaela Ivanek, Katarina Pacur, Veronika Španić i Tea Franjčević. /Mihaela Šantić; fotografija:M.Š. 5.c/
PREKO INTERNETA PRENOSIT ĆE ŠTO RADE NA PLANTAŽI ARONIJE
Aronija
Voće s vrlo ljekovitim svojstvima koje uspijeva na temperaturi do – 47°C
Što je aronija prvi sam puta čula prilikom nedavne posjete Podravki, kad su nam u njihovoj Tvornici voća spomenuli da marmelade prave i od aronije.
To bobičasto voće, čiji ljubičasto crni plodovi izgledju poput borovnice, raste u bujnim grmovima do 3 metra visine. Neke vrste poput sibirske aronije mogu uspijevati i na temperaturama do – 47°C. U punoj plodnosti na grmovima aronije može se ubrati do 15 kilograma bobica koje su slatkasto-kiselkastog i pomalo trpkog okusa. Ovisno o vrsti, sazrijeva krajem kolovoza i rujna, a bobice se mogu nakon sazrijevanja održati na grmu do 2 mjeseca.
Plantaža aronije
Aronija, je porijeklom s istoka Sjeverne Amerike. Američki indijanci koristili su je od davnina, sušili i mljeli te kombinirali u jelima s brašnom i mesom. Svježe su bobice najčešće koristili kod želučanih problema i prehlada, a listove aronije za zacjeljivanje rana.
Znanstvenici su se za ljekovita svojstva aronije zainteresirali 90-tih godina prošlog stoljeća i dokazali da je aronija voće s najviše antioksidansa (svojstava koja štite stanice ljudskog organizma od oštećenja). Zato je nazivaju i najzdravim voćem, a stručnjaci tvrde da povoljno utječe na probleme s kolesterolom, smanjuje krvni tlak i rizik od srčanog i moždanog udara i usporava napredovanje mnogih drugih bolesti. Najzdravije ju je konzumirati kao hladno cijeđeni sok ili svježu, a može i kao čaj, marmeladu, sok, kompot, vino ili liker.
U Europi se uzgaja od 70-tih godina 20. st.
Od 70-tih godina prošlog stoljeća sve se intezinvije uzgaja u Europi, a od kako se sve više počelo govoriti o njenim ljekovitim svojstvima počela se uzgjati i u Hrvatskoj.
Pronašli smo podatak da se jedna od najvećih plantaža aronije nalazi pored Ivanić grada. Aronija je tamo posađena na 18,6 hektara i uzgaja se po ekološkim principima, a znimljivo je da je cijela plantaža pod video nadzorom i uskoro će se uživo preko interenta moći vidjeti sve što se radi na plantaži. /Nikolina Ranilović, 7.b; fotografije preuzete s interneta/
Jeste li znali?
…da aronija ima 16.100 ORAC (mjerna jedinica za antioksidantni kapacitet), borovnica je druga sa 6,552, a šljiva treća sa 6,259 ORAC
….da aronija spada u porodicu ruža
….da u Hrvatskoj može uspijevati u svim dijelovima zemlje, a najbolje joj odgovara hladnija klima s zimama od 5-6 mjeseci i blagim ljetima koja ne prelaze 20 stupnjeva
