Home Blog Page 153

Naša Ivona pohađa jedinu petogodišnju srednju školu

0

Medicinska škola

NAŠA IVONA POHAĐA JEDINU PETOGODIŠNJU SREDNJU ŠKOLU

Ivona Mrazović na praksi
Ivona Mrazović na praksi

Mrazović: Čujem da je gotovo nemoguća misija upisati medicinski fakultet nakon srednje medicinske. To je škola koja vas priprema za posao

Jedina petogodišnja srednja škola u Hrvatskoj je ona za medicinske sestre opće njege. Taj smjer u prvoj generaciji polaznika upisala je i naša bivša učenica Ivona Mrazović, sada učenica četvrtog razreda. Nju smo sreli na Smotri hrvatskog školskog filma u Sinju gdje je s kolegom iz Učeničkog doma Varaždin predstavljala eksperimentalni film “Run”, u kojem je sudjelovala izvođenjem jedne pjesme. Ivona nam je tom prilikom ispričala ponešto o svojoj školi i životu u domu.

Klinček
: Školuješ se u Varaždinu za medicinsku sestru opće njege, je li to zahtjevan smjer i što ukoliko se neki učenik užasava krvi?
Ja sam prva generacija koja ide po novom petogodišnjem programu. Prve dvije godine imamo gimnazijski program, s tim da je pojačana satnica hrvatskog i matematike, a nakon toga u trećem razredu dobivamo samo stručne predmete, više nemamo ni matematiku ni hrvatski, što je problem ako planiramo maturirati. Zato su nam ove godine organizirali fakultativno pohađanje matematike i hrvatskog zbog  priprema za maturu. U četvrtom razredu zato imamo ukupno 18 predmeta, s tim da praksu imamo ujutro, a školu popodne. Mislim da je škola zahtjevna i da je treba pohađati snalažljiva i prilagodljiva osoba. Što se straha od krvi tiče,  mislim da to nije problem. S vremenom se navikneš i to postane normalno. Kreće se s jednostavnijim stvarima, a onda polako ide dalje. Kad sam se upisivala, pomalo sam se  bojala hoću li moći funkcionirati u takvim situacijama.

Klinček: Kako je organizirana praksa?
Razredi su podijeljeni u tri grupe, pa svaka grupa ide na određeni odjel i potom se izmjenjujemo. Za vrijeme školske godine praksu imamo u Općoj bolnici  u Varaždinu. Ta je praksa organizirana ovisno prema gradivu koje obrađujemo. Ja sam u trećem razredu bila na abdominalnoj kirurgiji, rodilištu i na pedijatriji. Praksu imamo i preko ljeta. Ta praksa traje tri  tjedna i možemo je odraditi u bolnici po svojoj želji. Ja sam tu praksu odradila na odjelu infektologije. Na ljetnoj praksi nastavnici nisu s nama i nadređena nam je glavna sestra. Na toj praksi stvarno radimo sve kao i svi „normalni“ djelatnici, sve nam daju raditi.

1209110_10151896305779666_704110426_n
Ivona s klapom Lucerna

Klinček: Prije si pohađala i Srednju glazbenu školu u Varaždinu?
Da, no u trećem razredu sam bila prisiljena odustati baš radi prakse. No, nadam se da ću jednog dana nastaviti. Ako ne uspijem, onda ću  se kao i sada amaterski baviti glazbom. Sada pjevam u klapi Lucerne  već godinu dana.

Klinček: Može li ova škola učenike pripremiti za studiranje medicine?
Ovo je škola koja prvenstveno priprema za posao nakon srednje škole. Imamo mogućnost  upisati  i Veleučilište i postati više medicinske sestre. No, ako netko misli na medicinu, to baš nije dobra ideja. Čujem da je skoro nemoguća misija upisati medicinu nakon srednje medicinske škole.

1463380_10201453684236265_683654048_nKlinček: Kako ti je u domu, opiši nam jedan svoj uobičajeni domski dan?
Otkako su mi  sestre Tamara i Glorija u Varaždinu gdje pohađaju Medicinsku školu (Tamara) i Turističku gimnaziju (Glorija), u sobi sam s njima i dobro se slažemo. Ipak, nekad se i  posvađamo, a onda zivkamo mamu i ona rješava probleme. Dobile smo i mogućnost da uredimo sobu, pa smo je obojile po svom ukusu. Otkako imam praksu, dan mi počinje oko 7, 40. Nakon toga je doručak, praksa i učenje, slijedi ručak pa nastava. Nakon večere imamo u domu organizirane razne aktivnosti. Ja sudjelujem u glazbenoj, a imamo i sportsku  i  kreativnu radionicu, video skupinu i druge. Grupe se formiraju ovisno o interesima  samih učenika.

Klinček: Dopuštaju li vam u domu da uvečer izlazite u grad?
U domu imamo noćne čuvare i za izlazak treba imati dopuštenje roditelja, a kad se roditelji dogovore s odgajateljem,  nema problema ukoliko se pridržavamo pravila. U sobama  moramo  biti do 11 sati kad odgajatelji idu u pregled soba.

Klinček: Misliš li da je prerano otići s 14 ili 15 godina u drugi grad na školovanje i odvojiti se od roditelja?
Mislim da se ne treba bojati otići od kuće, jer kući se uvijek može vratiti. Ne treba se bojati nove sredine i odvajanja od roditelja, jer to po mom iskustvu nije ništa strašno. Da bi se bolje uklopili u novu sredinu,  preporučam i bavljenje nekim od ponuđenih aktivnosti, jer se tako steknu novi prijatelji i iskustva, a ponekad se dobije prilike i za putovanje, kao što sam ja sad dobila priliku da idem u Sinj. /Veronika Puškar, 8. c, fotografije: iz albuma Ivone Mrazović/

 

Love lisice i osvajaju Oskare

0

Zajednica tehničke kulture

LOVE LISICE I OSVAJAJU OSKARE

Dominik Sopić, Lucija, Elana Anteja Ondruj i Mario Lučki
Dominik Sopić, Lucija, Elana Anteja Ondruj i Mario Lučki

Radiogoniometrija,  foto, modelarska, robotika, samo su neke  od sekcije koje okupljaju mlade zainteresirane za tehničku kulturu

– Lovimo lisice, a da bi ih ulovili moramo uz pomoć prijemnikom s usmjerenom antenom odrediti gdje se lisica nalazi, jer naša je lisica ustvari odašiljač koji u određenom vremenu šalje svoje identifikacijske znakove. Kad lisice lovimo u šumi, naš se lov zove radiogoniometrija, a kad ih lovimo na igralištu to je radio orijentacija. Lov u šumi je zahtjevniji jer se treba snalaziti i na karti i imati zavidnu fizičku kondiciju – rekao nam je to Dominik Sopić za našeg posjeta križevačkoj Zajednici tehničke kulture.

Nekadašnji državni prvak i sudionik europskih i svjetskog natjecanja u ovim dvjema sportsko-tehničkim disciplinama, sad je student druge godine FER-a (Fakulet za elektrotehniku i računarstvo), ali i dalje redovito sudjeluje u aktivnostima Zajednice tehničke kulture, gdje je sada aktivan i kao voditelj sekcije robotike.

Davor Žagar, tajnica ZTK Daniela Jobač i Marina Pavičić
Davor Žagar, tajnica ZTK Daniela Jobač i Marina Pavičić

Za naše posjete robotičari su baš spajali led lampice na svjetiljke koje su izradili članovi kreativne radionice, dok su istovremeno Marina Pavičić, Davor Žagar i ostali članovi kreativne završavali ukrašavanje okvira za slike. Okvire kreativci izrađuju od šperploča, a zatim ih ukrašavaju ovisno o idejama. Nekad to čine i u dekupaž tehnici za koju su neophodne salvete, kako nam je to pojasnila Lidija Hartelj, studentica mehatronike u Bjelovaru. Ona u vođenju kreativne radionice pomaže Danieli Jobač, tajnici Zajednice.

Maketari izrađuju zrakoplove i rakete

Neki od radova modelarske sekcije
Neki od radova članova ZTK

Uz okvire za slike, mali kreativci rade i različite druge predmete, koje se može povremeno vidjeti i kupiti na prodajnim izložbama. Posljednja izložba bila je od 19. do 21. prosinca 2013., u restoranu Vojarna, gdje su osim uradaka kreativne radionice, izložili i radove foto i maketarske sekcije.

Članovi maketarske sekcije izrađuju makete zrakoplova i raketa i to je još jedna od atraktivnih sekcija unutar zajednice. No, prema riječima tajnice Jobač, o aktivnostima Zajednice tehničke kulture u javnosti se premalo zna. Zato u posljednje vrijeme i putem facebook stranice https://hr-hr.facebook.com/ZtkKrizevciKreativneTehnickeRadionice promoviraju svoj rad kako bi roditelji i djeca doznali o mogućnosti kreativnog provođenja slobodnog vremena u Zajednici.

– Trenutno u sekcijama najveći broj članova dolazi iz OŠ “Vladimir Nazor”, nešto ih je iz OŠ Ljudevita Modeca i srednjoškolaca, no mi smo otvoreni svima koji su zainteresirani za tehničku kulturu- rekla nam je tajnica Jobač, dometnuvši da se u sekcijama okupljaju uglavnom subotom. /Lucija Šantić, 8.a; fotografije L.Š. i preuzeto s krizevci.info/

Domagoj Levatić, državni pravak u radiogoniometriji
Domagoj Levatić, akutelni državni pravak u radioorjentaciji


Oskar znanja za državnog prvaka Levatića

Da članovi sekcija Zajednice tehničke kulture puno nauče na svojim radionicama, vidi se i po rezultatima, jer gotovo svake godine osvajaju neke nagrade. Aktuelni državni prvak u radio orijentaciji  je njihov član Domagoj Levatić. Njega je za taj uspjeh Agencija za odgoj i obrazovanje u lipnju nagradila Oskarom znanja, a naša Županija je Levatića i njegovog mentora Antu Starčevića nagradila  novčanom nagradom.

Nakon održanih županijskih natjecanja u modelarskoj ligi, na predstojeće državno natjecanje pozvani su Elena Sovar i Domagoj Levatić, a značajne rezultate u 2013. postigla je i članica foto sekcije Elena Antea Ondruj, čija je fotografija uvrštena na Međunarodnu izložbu dječjeg likovnog stvaralaštva u Lidicama u Češkoj.

 

Učitelj Kožar: Prodaje nam se i američka vojska…..- 3

0

Psiholozi važna karika

UČITELJ KOŽAR: PRODAJE NAM SE I AMERIČKA VOJSKA…..

Prikriveno reklamiranje i u filmovima, te drugim medijskim sadržajima

article-1276759478556-00800ffa00000258-216548_466x310

– Tko stvara reklame – pitali smo trećaše i od jedne učenice dobili slijedeći odgovor učenice: „ Ne znam tko, ja vidim samo glumce koji glume u reklamama“.ma-tko-samo-smislja-te-reklame_ebba7a

Isto pitanje postavili smo i profesorici Valentini Grbić. – Iza reklame stoji cijeli tim, tu nisu samo grafičari, glazbenici, fotografi, snimatelji i slični umjetnici , već i psiholozi. Psiholozi su osobito važni jer kad se osmišljava neka reklama mora se dobro proučiti ljudska psihologija, ono čega se ljudi boje i što ljudi žele. Onda se na osnovu toga stvara ideja kako će nam nešto prodati. Već smo svi vjerojatno doživjeli da nas zovu kući i pitaju nekakva naša mišljenja o nekom proizvodu ili neka općenita mišljenja kako želimo izgledati, što nam je važno i slično – kazala nam je profesorica Grbić.

Psiholozi su vrlo važan dio tima kod stvaranja reklame jer zbog poznavanja ljudske psihe znaju koje su ključne stvari da bi izborili pažnju onog tko gleda ili sluša reklame i stvorili potrebu za tim proizvodom. Naime, prema riječima profesorice Grbić, većina suvremenih reklama više ne govori puno o samom proizvodu, o njegovim karakteristikama i cijeni nego želi djelovati na podsvijest potencijalnog potrošača. U tom kontekstu može se protumačiti i izjava učenice 8. a, Mateje Zajec da nam „reklame ispiru mozak“. pinokio-laz

Reklame nam prodaju ljepotu, zdravlje…

Na web stranici prglas.com, pronašli smo podatak da je Edward Bernys, nećak čuvenog psihologa Sigmunda Freuda, jedan od začetnika manipulativnog načina reklamiranja. Svoju teoriju „Inženjering o suglasnosti“ iz 1947., Bernays je definirao i kao umjetnost manipulacije ljudima. „On je smatrao da je moguće ljudskim potrebama i odlukama manipulirati tako da se utječe na njihove podsvjesne želje i emocije.“

Na poveznici  http://www.poslovni.hr/marketing-i-mediji/ove-su-reklame-ljudi-najvise-dijelili-na-drustvenim-mrezama-u-2013-257630# može se vidjeti reklama „Baby and me“ za Evian vodu. Ta reklama ništa ne govori o kvaliteti vode već sugerira da ćemo pijući tu vodu osjećati mlado i poletno.
skittles-taste-the-rainbow-reklame-skittles-touch– Psiholozi pomažu osmisliti strategiju na koji način će se plasirati neki proizvod, a sam proizvod u reklami ponekad vidimo samo na kraju. Ne prodaju nam se više bomboni nego duga na kojoj sjedimo. Ukoliko obratite pozornost doista možete čuti u trgovinama da djeca kažu majci: „Uhvati dugu“. Oni ne znaju kako se ti bomboni zovu, niti koja je zapravo razlika između tih bombona i nekih drugih, ali ta reklama se njima usjekla u glavu jer to nije nešto što je uobičajeno. Prodaje nam se sve ono što mi sami želimo: društveni status, ljepota, zdravlje, želja za prirodnim… Često se ide na to da se prikazuje na povratak u djetinjstvo jer to privlači i odrasle i djecu- istaknula je Grbić. Profesorica je dometnula „ da reklame nastoje sustavno djelovati na naše odluke, namećući nam potrebu za određenim proizvodima. Čak nas uvjeravaju da nismo dovoljno dobri ukoliko nismo odjeveni u odjeću određene marke ili možda ne koristimo mobitel određene marke. To kod nekih stvara osjećaj da su manje vrijedni ako si ne mogu priuštiti te stvari – kazala nam je Grbić

Scena iz filma G.I. Jane s Demi Moore
Scena iz filma G.I. Jane s Demi Moore

Učitelj Kožar: Medijima je osnovni smisao transmisija reklama

Nažalost, ne pokušavaju manipulativno na nas djelovati samo reklame. Profesorica Grbić ističe da na razvoj potrošačkog mentaliteta uvelike utječu i filmovi, serije i tabloidi (novine usmjerene ponajviše na tračeve, crnu kroniku i senzacionalizam). – Primjerice česta je pojava da se u serijama za mlade prikazuju proizvodi od baš nekog konkretnog proizvođača. Zapaženo je da je serija i film „Seks i grad“ utjecao na žensku populaciju i da je postalo normalno reći da su nam fetiš cipele, i to neke konkretne marke od određenih dizajnera. Nameće nam se iluzija da korištenjem nekih proizvoda izražavamo sebe. Cipele koje nosim sam ja. Ja ne bih obula cipele neke marke jer to ne izražava mene- pojasnila nam je Grbić. S takvom se idejom obraća i časopis Bravo, koji je kako smo to doznali čitajući tekst „Primjeri i posljedice tabloidizacije medija“ Zlatka Miliše, ima rubriku „Kojem tipu mobitela pripadaš“.

Kritičan stav prema reklamama ima i naš učitelj povijesti Darko Kožar. On također smatra da u medijima ima puno prikrivenog reklamiranja. – Medijima je osnovni misao transmisija reklama. Svi mediji i medijski sadržaji su u funkciji reklama. No, ne prodaju nam se samo proizvodi, već i svjetonazor i ideologija. Npr. američki filmovi često nam reklamiraju svoju vojsku, svoju demokraciju….- ističe Kožar.

Što još sve oglašivači u reklamama koriste kao hvatače naše pozornosti kako bi nama uspješnije manipulirali, pročitajte u narednom tekstu. /Ana-Marija Ferenčak, 8.a; fotografije preuzete s interneta/

Film E.T. prikriveno reklamirao slatkiše

Brojni su primjeri prikrivenog reklamiranja. Jedan od poznatijih je iz filma E.T. iz 1982., nakon kojeg je prodaja slatkiša Reese’s Pieces porasla za 65%. Vrlo često u američkim filmovima reklamira nam se alkohol kao sredstvo opuštanja. Prisjetite se samo brojnih filmovima u kojima muškarci ili žene prvo kad stignu kući natoče čašu viskija ili iz frižidera izvade pivo.

Učenici ratuju s problemskim zadacima

0

Nova matematičarka

UČENICI RATUJU S PROBLEMSKIM ZADACIMA

IMG_2229

U manjim školama disciplina je bolja – ističe učiteljica Benko

Kraljevstvom matematike u A smjeni, od početka ove školske godine,  zavladala je učiteljica Lucija Benko. Ona je tron od Ane Valjak preuzela i u 8.a, i postala nam je razrednica.

Učiteljica Benko je Učiteljski studij s pojačanim modulom informatike završila u Čakovcu. Prije dolaska u našu školu predavala je informatiku u OŠ Ljudevita Modeca. U Modecovim područnim školama radila je još i u razrednoj nastavi, a predavala je i engleski. Stoga nije ni čudo da nam nekad usred razgovora zna ubaciti poneku englesku riječ i tako se našaliti s nama.

Na naše pitanje je li znatna razlika raditi u velikoj školi ili maloj poput naše, Benko nam je odgovorila da u manjim školama definitivno ima više discipline, jer u većim školama razedi imaju veći broj učenika što se odražava i na disciplinu.

Znanje matematike u našoj školi ocijenila je prosječnim. – Dobro ide sa zadacima koji se rješavaju po formulama, no teže ide sa zadacima problemskog tipa jer učenici dovoljno ne razmišljaju. Učiteljica Lucija redovito čita Podravski list, pa je tako i pročitala podatak da je Hrvatska, prema PISA istraživanju, tek na 40. mjestu po matematičkoj pismenosti. Smatra da je lošem plasmanu djelomično razlog i to što učenici ne pišu domaće zadaće, već ih uglavnom prepisuju u školi. Ističe da je problem i što učenici žele sve “na taci”. – Svaku im sitnicu treba objasniti, a ne žele ništa sami proraditi iz udžbenika. Za vrijeme mog školovanja nije bilo tako. Mi smo morali i sami raditi – kazala nam je učiteljica Benko.


Obožava knjigu „Šaman“

Benko je u osnovnoj jako voljela matematiku, a kod svog učitelja je cijenila njegovu jednostavnost i pravednost prema svim učenicima. Još uvijek se dobro sjeća njegovih metoda rada, a lani su i zajedno radili u istoj školi.IMG_2228

Učiteljicu Benko pitali smo i ponešto o tome kako provodi svoje slobodno vrijeme. Doznali smo da uživa u igri sa svojom trogodišnjom nećakinjom, a kad ima vremena, voli šetati ili čitati dobru knjigu. Zasad joj je najdraža knjiga ” Šaman ” autora Noaha Gordona.

Što se glazbe tiče, ne obožava nikog posebno već sluša svakakvu glazbu, a posebno  na Radio Anteni. Rekla nam je i da nije ovisnica o modi. Odijeva se u skladu s raspoloženjem, a kupuje ono što joj se svidi, neovisno o tome je li moderno ili nije.

Po svemu što smo doznali može se zaključiti da je savršen „materijal“ za razrednicu, a kod mene plus dobiva i zbog imena. / Lucija Hrg, 8. a; fotografija: L.H./

 

Trauceru Orosu parkour je veća „fora“ od alkohola

0

Vještina svladavanja prepreka

TRAUCERU OROSU PARKOUR JE VEĆA “FORA” OD ALKOHOLA

IMG_0970

http://youtu.be/9Wm88oma3I8

Skakanje, balansiranje, trčanje i preskakivanje – najvažniji su elementi parkoura. Toj vještini  cilj je što prije, što učinkovitije i sigurnije savladati prepreku i pri tom upoznati i kontrolirati svoje tijelo

Dok smo pripremali fotoaparat da uhvatimo njegov skok, Teo Oros već je preskočio ogradu križevačkog stadiona. Isto se desilo i kad smo ga željeli fotografirati prilikom preskakanja stepenice kod crkve Svetog Križa. Opet je bio brži od nas. No, biti brz u preskakanju ograda, skakanju s visokih zidova  i savladavanju različitih drugih prepreka u okolini,  jest cilj ove adrenalinske vještine kojom se bavi Oros, učenik trećeg razreda usmjerenja računalni tehničar u SŠ “Ivan Seljanec”.

IMG_0968Ta se vještina kretanja i brzog savladavanja prepreka najčešće uz pomoć trčanja, balansiranja, penjanja, četveronožnog „hodanja“, skakanja i preskakivanja naziva  parkour, a kako nam je objasnio Oros, osim brzine vrlo je važno da savladavanje prepreka bude učinkovito i sigurno. Zato osim tjelesne kondicije, traceuri (čitaj -trejseri- naziv za osobe koje vježbaju parkour), moraju dobro poznavati svoje tijelo i vlastite mogućnosti kako se ne bi izložili nepotrebnom riziku.

Traceuri su osobe koje žele ne samo dobro upoznati, već i kontrolirati vlastito tijelo i cijene zdrav život. Upravo to je Orosa privuklo parkouru. – Kod nas mladih pušenje i alkohol je “fora” , mene to ne zanima. Ja sam htio nešto drugačije kroz što bih se izrazio. Na početku su mi uzori bili Matej Bunta i Mihael Radmanić, gledao sam kako vježbaju i to me oduševilo. Shvatio sam da bih se i ja volio time baviti – rekao nam je Oros, dodavši da se parkourom, za koji ne treba ništa od opreme osim dobrih tenisica, bavi već 3 godine.

Profesorica Ščetarić uči ih elemente sportske gimnastike

Vježba sa sedmoricom prijatelja, najčešće kod crkve Svetog križa. Nađe se tamo ponekad i IMG_0973publike koja zainteresirano prati njihove vježbe. – To se ne vidi često i ljudima je neobično, pa zastanu i gledaju što radimo – kaže Oros, dodavši da odnedavno dosta vježbaju i u dvorani Srednje škole „Ivan Seljanec“.

U dvorani ih njihova profesorica tjelesnog Antonija Ščetarić, podučava elementima sportske gimnastike (stojevi, premeti, salta…). Tako da se dečki, prema riječima profesorice, usmjeravaju prema „free runningu“, vještini koja kombinira parkour i akrobatske elemente. To im otvara mogućnosti i za natjecanja, jer u „free runningu“ postoje natjecanja, dok u parkouru gdje se svatko kreće na svoj način,  nema najispravnijeg načina prelaska preko prepreka i zato nema natjecanja.

Želja mu je nastupiti u Santoriniju

IMG_0972– Želja mi je da jednog dana nastupimo u Santoriniju u Grčkoj na Redbullovom natjecanju Art of motion. To je najprestižnije natjecanje na kojem se mogu naučiti novi elementi i dobiti savjete za napredak – kazao nam je Oros, kojem je uzor Tim Shif, britanski traucer i nekadašnji breakdancer. Oros i njegovi prijatelji do sad su nastupili samo na Summer jamu u Zagrebu 25. 6. 2013., a svoje su umijeće predstavili i u  školi. Učinit će to ponovno uskoro u povodu Valentinova, na priredbi nazvanoj Budi svoja zvijezda. Doznali smo to od profesorice Ščetarić, koja nam je rekla i da bavljenje parkourom nije preporučivljivo prije puberteta i to zbog „svih zakonitosti rasta i razvoja djece koja još traju“.- Početi se baviti parkourom prihvatljivo je u razdoblju postpuberteta i adolescencije, kad se može svjesno razmišljati o svakom pokretu i biti svjestan mogućih povreda – kaže profesorica Ščetarić.

Oros i novinarka Lucija Šantić
Oros i novinarka Lucija Šantić

Što se povreda tiče, Oros je imao samo nekih sitnijih ozljeda jer izuzetno pazi i razmišlja pri izvođenju vježbi. U tome mu pomaže i prijašnje bavljenje judom, te akrobatski elementi koje posljednjih mjeseci radi s profesoricom Ščetarić. /Lucija Šantić, 8.a; fotogrfije L.Š. i S.L./

Porijeklo parkoura u vojnim vježbama i vatrogastvu

Parcour ima porijeklo u vještini kretanja afričkih plemena, te obuci u savladavanju prepreka kod vojske i vatrogasaca. Zalužna imena za razvoj parcoura su časnik francuske vojske Georges Hébert , vatrogasac Raymond Belle i njegov sin David koji je sa Sebastienom Foucanom i još nekoliko mladića 1997. osnovao Yamakasi, grupu s kojom je trenirao parokour.

Foucan se kasnije razilazi s Bellom i postaje lider u free-runingu, što je, kako smo već napomenuli,  vještina slična parcouru, ali s akrobatskim elementima.

David Belle
David Belle
Jump London – film o ekstremnom parkouru

O parkouru su snimljeni i brojni dokumentarci, a jedan od najpoznatijih je „Jump London“.  Treba napomenuti da je u filmu prikazan ekstremni parkour s vrlo opasnim vježbama, kakve se rijetko dešavaju u stvarnim situacijama.

 

Najuzbudljive bilo kad je visio s krova

0

Koko

NAJUZBUDLJIVIJE BILO KAD JE VISIO S KROVA

IMG_1025Antonio Parač glumit će Koka Milića i u filmu „Ljubav ili smrt“, trećem filmu iz serijala o Koku

Na audicije za reklame prijavljivao se tri  ili četiri  puta i nijednom ga nisu izabrali, no filmaši su u Antoniu Paraču prepoznali glumački potencijal i to za glavnu ulogu. Simpatični Antonio, koji razoružava svojim osmijehom i uvijek je za nekakvu akciju, pa je tako baš njegova ideja bila da se slikamo u igraonici gdje su klinici slavili rođendan, odigrao je glavne uloge u već dva filma. Na ljeto ga očekuje i snimanje filma Ljubav ili smrt, trećeg po redu nastavaka iz serijala o Koku.

Antonio Parač - Koko
Antonio Parač – Koko

Unatoč tome što je zbog uloge Koka preko noći postao poznat, što je rezultiralo time da su ga intervjuirali mnoštvo puta za razne medije i ima čak 5000 frendova na fejsu, Antonio kaže da se ne osjeća slavnim, i dalje se druži s istim prijateljima, trenira rukomet, a u slobodno vrijeme igra igrice i izlazi s prijateljima.

Prvi film Koko i duhovi snimio je dok je išao u 6. razred, a sad mu je 15 godina i pohađa Športsku gimnaziju u Zagrebu. Prepričavajući nam kako je bilo na snimanju prvog filma, Antonio se prisjetio da mu je jedna od najuzbudljivijih scena bila kad je visio s krova. – Cijela je ekipa , činilo mi se, bila u strahu da ne padnem. Iako su me svezali užetom i to tako jako da su mi gotovo zaustavili cirkulaciju, svi su bili napeti, ali ipak je sve dobro prošlo – rekao nam je Antonio, otkrivši nam i da se uže u filmu ne vidi zbog naknadnih zahvata u montaži filma.

„Zagonetni dječak“ mu je draži

Zagonetnog dječaka pamtit će i po scenama snimanim na Jarunu kad su se prevrtali  čamcem i skakali u vodu i kad nisu trebali. Na naše pitanje koji mu je od ova dva filma draži, Antonio nam je rekao da je to Zagonetni dječak jer u njemu ima više akcije. No, kad smo ga pitali što misli u kojem je filmu bolje glumio, tu se ne izjašnjava. – To osobno ne mogu prosuditi, mislim da to mogu reći gledatelji koji su pogledali oba filma. Moji prijatelji i roditelji rekli su da sam odlično glumio u oba filma i jako su ponosni na mene – rekao nam je Antonio, dometnuvši da su i kritike, pogotovo nakon Pulskog festivala bile jako dobre.

Pridružio nam se i Kokov obožavatelj
Pridružio nam se i Kokov obožavatelj

O glumi u filmu puno je učio od odraslih glumaca prilikom snimanja. Oni su, kako kaže, njemu i svim ostalim malim glumcima, uvijek bili spremni pomoći i savjetovati ih kako treba stati pred kameru a da se ne gleda u nju, i mnoštvo raznih drugih važnih „sitnica“. Puno je naučio i na tzv. glumačkim probama, koje su uslijedile nakon što je preko ljeta učio scenarij. Na tim su probama učili kako što treba odglumiti.  Nešto je o glumi Antonio znao i prije snimanja filmova jer je još kao klinac u vrtiću bio u dramskoj grupi, a kasnije je glumu savladavao i u Zagrebačkom kazalištu mladih.

Razgovarajući s Antonijom doznali smo i da su snimanja oba filma o Koku trajala dva mjeseca i da se dnevno snimalo i po 12 sati. Za vrijeme snimanja uglavnom je ustajao u 6 ujutro, da bi na setu bio već oko 7. Dani snimanja bili su naporni, ali ipak je bilo vremena i za druženje s ostalim malim glumcima koje prije snimanja nije poznavao.

Unatoč uspješnom startu u glumačkim vodama, Antonijo nije siguran hoće li mu gluma postati životni poziv. – U Americi glumci mogu živjeti od filma, a u Hrvatskoj glumci nistu tako dobro plaćeni, pa je možda bolje raditi nešto drugo – razmišlja Antonio, dometnuvši da ga ugovor obavezuje na šutnju o isplaćenim honorarima za ulogu Koka. /Ana-Marija Ferenčak, 8. a; fotografije: S.L./

 

IMG_1021 Pet brzinskih

1. Najbolji strani glumac – Eddie Murphie
2. Najbolji  hrvatski glumac – Rene Bitorajac
3. Najdraži filmski žanrovi – komedije i akcijski
4. Omiljena serija – Breaking bad
5. Omiljeni sport – rukomet

 


Poslušajte kako su trećaši čitali s obiteljima

0

Projekt

POSLUŠAJTE KAKO SU TREĆAŠI ČITALI S OBITELJIMA

Razrednica Dubravka Kos predaje ruksak s knjigama učenici
Razrednica Dubravka Kos predaje ruksak s knjigama učenici Valentini Augustinović

Na poveznici https://soundcloud.com/user415408116/itanje-u-obitelji poslušajte prilog o projektu „Čitanje u obitelji“ u trajanju 3.31 min. Projekt je tijekom prvog polugodiša proveden u trećem razredu razrednice Dubravke Kos.

Prilog su pripremile i montirale Ana-Marija Ferenčak (8.a) i Antonija Kos (7.a). /Uredništvo; fotografije:A.M.F.; S.L./

Ana-Marija i Antonija snimaju prilog s trećašima
Ana-Marija i Antonija snimaju prilog s trećašima

[stextbox id=”grey”]Od 27. siječnja novi prilozi u VIJESTIMA

Od ponedjeljka (27. siječnja), pa do sredine ožujka, nove priloge naših novinara potražite na statičnoj stranici Vijesti (u gornjem izborniku pored Uvodnika). Nove priloge nećemo obljavljivati u postojećim rubrikama, niti će naslovi novih tekstova biti vidljivi u widgetu Novi postovi. Ovo je privremena promjena zbog pravila LiDraNa.

Dakle, da bi vidjeli nove priloge kliknite na stranicu Vijesti, gdje će biti svi članci unijeti nakon 27. siječnja. Članci će biti jedan ispod drugog, a ne više u zasebnim postovima. Uz svaki prilog kao i dosad bit će vidljiv datum objave. /Uredništvo/[/stextbox]

Djeca upravljaju s više novaca nego neke državne institucije – 2

0

Ciljana skupina oglašivača

DJECA UPRAVLJAJU S VIŠE NOVACA NEGO NEKE DRŽAVNE INSTITUCIJE

 Ana-Marija  s trećašima razgovara o reklama

Ana-Marija s trećašima razgovara o reklamama

Svjesni dječjeg utjecaja na roditelje, oglašivači zadnjih 20 godina marketinške kampanje sve više usmjeravaju na djecu

Da reklame utječu na njih i da često traže roditelje da im kupe nešto što su vidjeli na reklami, potvrdili su nam svi sugovornici iz nižih razeda, ali i osmaši. Mališani uglavnom od roditelja traže da im kupe igračke i slatkiše, poneki i mobitel, a kod osmaša su mobiteli, tenisice i odjeća najčešći predmet želja.

Jeli nam mobitel doista nužan u škol?
Jeli nam mobitel doista nužan u školi kako to sugerira ova reklama?

Utječu li reklame na njih, pitali smo i nekolicinu naših učiteljica i učitelja. Učiteljica Blaženka Svoboda rekla nam je da je otporna na reklame iz medija, ali da je zato privlače izlozi koji je ponekad namame da uđe u trgovinu i nešto kupi. Naša pedagoginja Gordana Ščetar, spremno priznaje da na nju ponajviše utječu reklame iz časopisa koje reklamiraju odjeću i obuću.
Učitelj fizike Tomislav Hanžeković i učitelj informatike Darko Višak, odlučno su ustvrdili da reklame na njih nimalo ne utječu, dok naš ravnatelj Stjepan Lučki kaže da ponekad voli i pogledati dobru reklamu, ali da ne prihvaća ono što reklama sugerira. Tvrdi da njegova odluka o kupovini ovisi o tome podudara li se reklamirani proizvod s njegovim životnim ciljevima, mogućnostim i potrebama. No, i ravnatelj, ali i učitelj fizike kažu da ih njihova djeca često traže da im kupe ono što vide na reklamama.

Reklame tako posrednim putem djeluju i na odrasle, a baš na to računaju oglašivači, koji kako to tvrde stručnjaci, posebno posljednjih 20-tak godina marketinške kampanje sve više ciljano usmjeravaju prema djeci. Pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić, smatra da oglašivačka industrija s djecom računa na više razina. – Znaju da djeca imaju svoj džeparac koji troše samostalno, računaju na dječji utjecaj na roditelje i računaju na djecu kao buduće kupce – rekla nam je Jelavić.

Djevojčice uspješnije u nagovaranju roditelja

thumbNaša sugovornica profesorica Valentina Grbić, rekla nam je da su oglašivači usmjereni prema djeci i iz razloga jer se vode marketinškim pravilom da svoju robnu marku moraju „utisnuti“ djeci u glavu do njihove 10 godine života, ukoliko proizvod žele dugoročno uspješno plasirati.

U istraživanju Đive Bana „Utjecaj ekonomske propagande na učeničku populaciju u Dubrovniku“ iz 2009. godine, spomenut je podatak da su u Njemačkoj izračunali da „djeca mlađa od 14 godina upravljaju većom svotom novca nego mnoge državne institucije i asocijacije. U prvoj polovici 1990-ih izdaci obitelji, na koje nesposredo utječu djeca, iznosili su oko 23 milijade njemačkih maraka, a danas je ta svota, pretpostavlja se, višestruko veća.“ U već spomenutom istraživanju, provedenom na uzorku od 80 učenika osnovnih i srednjih škola u Dubrovniku, pokazalo se da su djevojčice uspješnije u nagovaranju roditelja da im kupe proizvode viđene na reklamama.

60540472Svjesni da djeca uvelike mogu utjecati na roditelje i da su neiskusna i lakovjerna, oglašivačima su djeca postala jako privlačna ciljana skupina. Zato prema riječima pravobraniteljice Jelavić kod djece treba razvijati kritički odnos prema oglašivačkoj industriji.

Tko bi sve prema mišljenju naših sugovornika trebao razvijati kritički odnos i sudjelovati u obrani djece od agresivnog utjecaja reklama, čitajte u jednom od  naših  slijedećih  tekstova. /Antonija Kos, 7.a; fotografije: S.L. i preuzeto s interneta/

 

Učiteljica Svoboda: Ljevorukost nije problem

0

Različitost je lijepa

UČITELJICA SVOBODA: LJEVORUKOST NIJE PROBLEM

IMG_1918
Učiteljica Blaženka Svoboda

Desna samo za škarice, otvaranje konzervi i mijenjanje brzina

Sa 17 ljevaka od ukupno 259 učenika u našoj matičnoj školi, mi smo ispod svjetskog prosjeka od 10 posto.  No, ukoliko našem popisu dodamo i učiteljicu Blaženku Svobodu, prosjek je nešto malo bolji (6,9 posto), ali što se našeg pisanja o ljevacima tiče, to što je učiteljica Svoboda ljevakinja,  puno nam je pomoglo jer su nam učenici ljevaci uglavnom odgovarali samo sa da ili ne. Za razliku od njih, učiteljica Svoboda bila je razgovorljiva i ispričala nam je kakva su njena iskustva kao ljevakinje.

Karlo Prepolec
Karlo Prepolec

Klinček: Jesu li vas roditelji ili nastavnici u školi pokušali preobratiti u dešnjakinju?
Dok nisam krenula u prvi razred, roditelji mojoj ljevorukosti nisu pridavali toliku pažnju. No, kad sam krenula u školu i roditelji i učiteljica, forsirali su me da pišem desnom rukom. Tad se još smatralo da ljevaci mogu  u životu imati problema.   Ja sam bila pretvrdoglava i nije im uspjelo i onda su se pomirili s tim da sam ljevakinja.

Klinček: Što Vi kao učiteljica preporučate roditeljima učenika ljevaka?
Ponekad su u nekoj generaciji roditelji znali izražavati bojazan što će biti ukoliko njihovo dijete bude pisalo lijevom. Ja im savjetujem da se ne trebaju  bojati, jer to što je neko ljevak,  ne znači da će neurednije pisati. Prije se znalo dešavati da se napisano znalo malo zamusati,  jer kad ljevak piše onda preko napisanog prelazi rukom, ali sad su i penkale kvalitetnije, pa ni s tim nema problema.

 

IMG_1739
Emanuela Koretić

Klinček: Jeste li se osjećali drugačijom zato što ste ljevakinja?
Moji roditelji su to shvaćali kao problem jedno vrijeme. Ja ne, nitko mi se nije rugao i nisam se osjećala drugačijom. Svoju ljevorukost nisam doživljavala kao problem i zato što gotovo sve radnje mogu raditi lijevom rukom.

Klinček: Koje poslove ipak ne možete raditi lijevom rukom?
Ima nekih stvari koje nisu prilagođene ljevacima. Na primjer iako mogu nožem rezati lijevom rukom, škarice su problem za nas ljevake, pa sam rezati škaricama bila prisiljena naučiti desnom rukom. Konzerve isto otvaram desnom rukom. Brzine u automobilu također mijenjam desnom, ali  to mi nije nikakav problem jer sam na to naviknula od prvih sati vožnje u autoškoli. Sve ostalo radim kao i dešnjaci samo okrenem na drugu stranu. Okolini je možda čudno kad vide da se češljam ili perem zube lijevom rukom, no meni je to normalno. /Karla Senko, 7.b; fotografije: K. S. i Katarina Pofuk, 8.c/

 

Zanimljivosti o ljevacima

– U prosjeku u svijetu imao oko 10 posto ljevaka, no utvrđeno je da su muškarci čak jedan i pol puta skloniji ljevorukosti.
– Ljevaci imaju svoj dan. To je 12. kolovoz, a počeo se obilježavati od 1992. Imaju i svoju međunarodnu udrugu koja se zove Lefthenders International.

Rafael Nadal
Rafael Nadal

– Ljevorukost nekad nije bila dobro došla pojava. U nekim razdobljima smatralo se da su ljevoruki saveznici zlih sila i samog vraga. Npr. početkom 17. stoljeća u Francuskoj javilo se vjerovanje da vrag svoje sljedbenike ‘krsti’ lijevom rukom.
– Mensa (Međunarodna udruga koja okuplja ljudi nadprosječne inteligencije) tvrdi da je da je čak 20 posto njihovih članova ljevoruko, a statistike općenito pokazuju da ima više ljevorukih osoba s najvišim IQ rezultatima od dešnjaka
– Istraživanja su pokazala da je 50 posto astronauta i 60 posto predsjednika SAD bili ljevaci.
– Ljevaci su, kreativni jer, kako tvrde znanstvenici, dominantnija im je desna polutka mozga koja je između ostalog zadužena za kreativnost, prepoznavanje lica, snalaženje u prostoru…
– Ambideksteri su osobe koje se podjednako služe desnom i lijevom rukom. Većinom su to postali ljevaci koje se tjeralo da pišu lijevom rukom.

Jimi Hendrix
Jimi Hendrix

– Pokazalo se da su ljevaci posebno uspješni u sportovima u kojima se dva suparnika moraju izravno suočiti, npr. košarka (Toni Kukoč, Larry Bird), tenis (Goran Ivanišević, Monika Seleš, Rafael Nadal, Martina Navratilova).

– Neki od poznatih ljevaka su : Albert Einstein, Leonardo da Vinci, Michelangelo, Isaac Newton, Charlie Chaplin, Beethoven, Picasso, Barak Obama, Jimi Hendrix, Napoleon, Fidel Castro…. /Izvori:  dnevnik.hr; educentar.net/; srednja.hr /

 

Djeca godišnje pogledaju do 20 000 reklama – 1

0

Reklame

DJECA GODIŠNJE POGLEDAJU DO 20 000 REKLAMA

taman-gledam-reklame-
Miješaju nam se u život, a o njima malo znamo

“Iskaču” sa zaslona računala kad pregledavamo web stranice, facebook i slične društvene mreže. Svako malo prekidaju filmove i serije. Šarene se sa stranica novina i plakata, čujemo ih na radiju, putuju na tramvajima i automobilima, dolaze nam SMS-om, MMS-om i e-mailom, a ima ih čak i na krovovima kuća.

Već iz prvog retka može se zaključiti da su reklame to što stalno “iskače” pred naše oči. Nema dana, a ponekad ni sata,  u kojem nas ne “napadaju” i uvjeravaju nas da kupimo ovaj ili onaj proizvod ili uslugu, jer baš nam je to potrebno.

Američki klinci godišnje pogledaju 7,5 tisuća reklama za slatkiše i grickalice

Na internetu (u tekstu Maje Fistrić) pronašli smo podatak da je jedno američko istraživanje pokazalo „da su mladi od najranijih godina izloženi gledanju oko 20 000 reklama godišnje“. Od toga mladi Amerikanci, kako to piše u radu Đive Bana, stručnog suradnika Dubrovačkog sveučilišta, pogledaju oko 7,5 tisuća reklama za slatkiše i grickalice „pa otud i podatak da se u posljednjih četrdesetak godina broj debele djece u dobi od 6 do 19 godina, koja grickaju i pilje u TV, utrostručio“.

No, iako reklame jako često gledamo i sastavni su dio naših života, o njima malo znamo, a na satovima u školi ih rijetko kad spomenemo. Potvrdili su nam to razgovori s učenicima u učiteljima u našoj školi. Zato smo odlučili temu broja posvetiti baš reklamama, kako bismo o njima, i mi koji pišemo i vi koji čitate, ponešto naučili, i kako bi nam neka od tih novih saznanja pomogla da nam se reklame u tolikoj mjeri ne miješaju u život.

reklame0fpU savladavanju teme o reklamama pomogle su nam pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić, članica zadarske Udruge CINAZ i koautorica članka „Medijska manipulacija primjerima reklama“ – profesorica Valentina Grbić te naši učitelji, a ponešto smo i sami istraživali po svemogućem internetu. U ovom prvom tekstu pišemo što su reklame i što ste nam na vi rekli odgovarajući na naše pitanje.

Najprije smo o reklamama razgovarali s predškolcima. Međutim, nitko od njih nije nam znao ništa reći o reklamama, osim da ih gledaju i to uglavnom na televiziji. To nije ni čudno, jer kako piše na stranici djecamedija.org, stručnjaci tvrde da su tek „djeca u dobi od 11 i 12 godina u potpunosti svjesna i prepoznaju i razumiju svrhu postojanja reklama“, a djeca mlađa od 3 do 4 godine čak  i  „ne razlikuju reklame od sadržaja televizijskog programa“.

Reklame su ono prije serije

Na pitanje što su reklame, šutjeli su i prvašići, a u drugom razredu dobili smo slijedeće odgovore: „ Reklama je ono prije serije i onda poslije su opet reklame“ i „Reklama je snimka u kojoj prikazuju mobitele, tablete, laptope…“. Zanimljivo je da oni reklame povezuju samo s televizijom, a tek učenici trećih i četvrtih razreda naveli su i da ih se može čuti na radiju, da ih vide i na plakatima, računalima, u časopisima i na zgradama.

Trećaši i četvrtaši svjesni su da reklame povezane s proizvođačima i kupovinom i na naše pitanje što su reklame jedan nam je učenik kazao da su to pokrovitelji, a neki da reklame pokazuju proizvode.

ls_-_reklame_-_slika10Rekavši da reklame populariziraju proizvode, tek su se osmaši približili definiciji reklame. “Reklamiranje ili oglašavanje je plaćena ili osobna poruka koja dolazi iz izvora koji se može identificirati. Upućena je javnosti kanalima masovnih medija, a kreirana je tako da uvjeri.“( Zgrabljić Rotar:2005).

Neki od osmaša su nam rekli i da „reklame ljudima ispiru mozak“, no, tom ćemo se tvrdnjom pozabaviti u jednom od idući tekstova. /Katarina Pofuk, 8.c; fotografije preuzete s interneta/