Anketa

UKIDA SE OPĆI USPJEH?

Hoće li ukidanje općeg uspjeha u školama biti jedna od novosti nove reforme školstva još se pouzdano ne zna, ali o takvim se prijedlozima u posljednje  vrijeme moglo čitati u medijima

Za ukidanje općeg uspjeha, kako to prenosi Večernji list, zalaže se i dr. Boris Jokić, jedan od autora nove reforme školstva. Po Jokićevom mišljenju “za nastavak obrazovanja mnogo relevantnije trebale bi biti ocjene iz predmeta koji su važni za određeni program. Primjerice, za matematičke gimnazije ključna bi trebala biti ocjena iz matematike i fizike, za umjetničke škole likovni, pa se ne bi događalo da se dijete izrazito nadareno za matematiku ne može upisati u matematičku gimnaziju jer mu likovni, glazbeni ili neki drugi, nevažni predmet, ruši prosjek”.

Kako bi doznali kakvo je mišljenje o ukidanju općeg uspjeha u našoj školi, anketirali smo nastavnike i učenike.

Lucija Benko, nastavnica matematike – već je ukidanje ocjenjivanja na polugodištu donijelo poražavajuće rezultate i zato mislim da ne bi trebalo ukidati ni opći uspjeh.

Tanja Maltar – Okun, nastavnica prirode i biolgije – opći uspjeh  jedan  je od pokazatelja koliko pojedini učenik zna. Mislim da ne bi trebalo ukidati opći uspjeh u sedmom i osmom razredu, ali bi se možda moglo razmisliti da se to učini u petom i šestom razredu.

Andrea Martinčić, nastavnica geografije – nisam za ukidanje općeg uspjeha niti  na polugodištu, a definitivno ne na kraju školske godine.

Stjepan Lučki, ravnatelj – ima velikih plusova  za razmišljanje o ukidanju općeg uspjeha. Prije svega jer ocjene nisu prava slika stanja obzirom na pritisak da se imaju  što bolje ocjene. Opći uspjeh nekima uprosječuje rezultat, jer neki učenik može biti izvrstan u nekom predmetu, a u drugom ne, i onda mu to lošije postignuće može biti prepreka  za upis u školu za koju je nadaren.
Mislim da bi intencija trebala biti  usmjeravanje učenika  prema području gdje su najbolji. Za to sam da se ukine opći uspjeh, samo treba dobro razmisliti o metodologiji kako to provesti. Mišljenja sam i da bi se u sklopu reforme trebalo ići k tome da se omogući što veća izbornost, kako bi učenici uz manji broj obvezatnih  predmeta mogli birati predmete koji ih zanimaju. Također bi trebalo smanjiti programe pojedinih predmeta, jer se neke stvari sada uče preopširno. Od šume se ne vidi stablo, metaforički rečeno, pa nije ni čudno da efekti takvog učenja ne daje rezultate kakve bismo  mi željeli.

Ana Kambić, nastavnica vjeronauka – opći uspjeh ne bi trebalo ukinuti jer bi se na taj način utjecalo na neke predmete. Ne mislim pritom samo na svoj predmet vjeronauk, već i likovni i druge odgojne predmete gdje bi se, smatram, učenici opustili ukoliko bi se ukinuo opći uspjeh.

Darko Višak, nastavnik informatike – što se mog predmeta tiče ne mislim da bi se učenici manje trudili ukoliko bi došlo do ukidanja općeg uspjeha, ali smatram da se pomoću općeg uspjeha najlakše uspoređuje učenike. Možda bi samo bilo bolje da se taj opći uspjeh izrazi u postotku, to bi bilo preciznije.

Gordana Ščetar, pedagoginja- učenici bi trebali biti intrinzično motivirani, tj. trebali bi učiti zbog znanja, a ne zbog ocjena, pa mislim da ukidanje općeg uspjeha ne bi za posljedicu trebalo imati manji trud učenika kod nekih predmeta. Smatram da bi bilo dobro ukinuti opći uspjeh i dati prednost ocjenama iz predmeta važnih za pojedinu školu, jer slabija ocjena iz nekog predmeta, ne toliko važnog za određenu školu, nekim učenicima može smanjiti šansu da  upišu željenu školu.

Helena Habijanec, učenica, 8.c – mislim da ukidanje općeg uspjeha ne bi bilo dobro, jer učenicima koji nisu baš dobri u nekom predmetu, opći uspjeh možda može pomoći da se upišu u željenu školu.

Veronika Puškar, učenica, 8.c – po mom mišljenju sve su ocjene podjednako važne i opći uspjeh bi i dalje trebao ostati kriterij za upis. /Ana-Marija Ferenčak, 8.a; fotografija:Lucija Šantić, 8.a; Jasmina Funtak, 5.b; Katarina Pofuk, 8.c/

Bacanje hrane

SVINJE JEDU ČAK I PALAČINKE

Kuharica Hendelja: U prosjeku učenici bace oko 50 posto hrane koju dobiju za obrok u školskoj kuhinji

Palačinku punjenu čokoladom i čokoladno mlijeko  imali smo za obrok u školskoj kuhinji posljednjeg dana prvog polugodišta. Nažalost većina palačinki završila je u kanti za otpatke, a potom su ih za obrok dobile svinje.

Nisu palačinke bile loše, nego je to gotovo svakodnevni prizor u našoj školskoj kuhinji. Za taj se dan možda može naći opravdanje jer je u školi bilo puno kolača zbog humanitarne akcije koja se održavala taj dan, ali hrana se baca i u dane kad u školi nema dodatne hrane.

Prema riječima kuharice Zdravke Hendelja, u prosjeku učenici bace oko 50 posto hrane koju dobiju za obrok. Kad je jedan dan u prosincu pripremila  slatko zelje s krpicama i svinjskim mesom, koje su učitelji hvalili, učenici su bacili gotovo 90 posto pripremljene hrane. – To još mogu razumjeti, neka djeca krpice sa zeljem nisu nikad jela, pa je možda i to razlog što nisu željeli jesti. No, baca se i grah u koji  stavljam 7 kilograma kranjskih kobasica i 4 bunceka. Bacaju se čak  i pice i  sendviči. Dešavalo se da u kuhinji pripremimo sendviče sa šunkom, a neka djeca veći dio sendviča bace. Kasnije sam neke od njih znala vidjeti kako jedu sendviče s posebnom iz dućana. Ispada da ja radim uzaludan posao,  a da roditelji i Općina bacaju 7 kuna, koliko se dnevno plaća za obrok u školskoj kuhinji – ogorčeno nam je ispričala kuharica Hendelja.

Učitelji tvrde da je hrana ukusna

Ogorčeni su i učitelji koji svakodnevno dok dežuraju u kuhinji imaju prilike vidjeti kako djeca bacaju hranu. Svi oni ističu da je hrana ukusna i da problem nije u kvaliteti hrane, već u džeparcu koji djeca dobivaju za školu, te izbirljivosti i razmaženosti.  Učiteljica Andrea Martinčić  ističe da bi na problem bacanja hrane trebalo početi upozoravati i roditelje na roditeljskim sastancima.

U međuvremenu dok se o bacanju hrane ne počne razgovarati s roditeljima, mi pozivamo vas, dragi naši kolege, da ne bacate variva, pizze, palačinke…. i potom idete u dućan po slatkiše i posebnu. Dok vi bacate hranu, milijuni djece u svijetu gladuju. Razmislite o tome, a  ukoliko niste gladni, ponudite svoj obrok nekom dugom djetetu. /Klaudija Mažar, 5.b, Katarina Pofuk, 8.c; fotografije: S.L./