Vještina svladavanja prepreka

TRAUCERU OROSU PARKOUR JE VEĆA “FORA” OD ALKOHOLA

http://youtu.be/9Wm88oma3I8

Skakanje, balansiranje, trčanje i preskakivanje – najvažniji su elementi parkoura. Toj vještini  cilj je što prije, što učinkovitije i sigurnije savladati prepreku i pri tom upoznati i kontrolirati svoje tijelo

Dok smo pripremali fotoaparat da uhvatimo njegov skok, Teo Oros već je preskočio ogradu križevačkog stadiona. Isto se desilo i kad smo ga željeli fotografirati prilikom preskakanja stepenice kod crkve Svetog Križa. Opet je bio brži od nas. No, biti brz u preskakanju ograda, skakanju s visokih zidova  i savladavanju različitih drugih prepreka u okolini,  jest cilj ove adrenalinske vještine kojom se bavi Oros, učenik trećeg razreda usmjerenja računalni tehničar u SŠ “Ivan Seljanec”.

Ta se vještina kretanja i brzog savladavanja prepreka najčešće uz pomoć trčanja, balansiranja, penjanja, četveronožnog „hodanja“, skakanja i preskakivanja naziva  parkour, a kako nam je objasnio Oros, osim brzine vrlo je važno da savladavanje prepreka bude učinkovito i sigurno. Zato osim tjelesne kondicije, traceuri (čitaj -trejseri- naziv za osobe koje vježbaju parkour), moraju dobro poznavati svoje tijelo i vlastite mogućnosti kako se ne bi izložili nepotrebnom riziku.

Traceuri su osobe koje žele ne samo dobro upoznati, već i kontrolirati vlastito tijelo i cijene zdrav život. Upravo to je Orosa privuklo parkouru. – Kod nas mladih pušenje i alkohol je “fora” , mene to ne zanima. Ja sam htio nešto drugačije kroz što bih se izrazio. Na početku su mi uzori bili Matej Bunta i Mihael Radmanić, gledao sam kako vježbaju i to me oduševilo. Shvatio sam da bih se i ja volio time baviti – rekao nam je Oros, dodavši da se parkourom, za koji ne treba ništa od opreme osim dobrih tenisica, bavi već 3 godine.

Profesorica Ščetarić uči ih elemente sportske gimnastike

Vježba sa sedmoricom prijatelja, najčešće kod crkve Svetog križa. Nađe se tamo ponekad i publike koja zainteresirano prati njihove vježbe. – To se ne vidi često i ljudima je neobično, pa zastanu i gledaju što radimo – kaže Oros, dodavši da odnedavno dosta vježbaju i u dvorani Srednje škole „Ivan Seljanec“.

U dvorani ih njihova profesorica tjelesnog Antonija Ščetarić, podučava elementima sportske gimnastike (stojevi, premeti, salta…). Tako da se dečki, prema riječima profesorice, usmjeravaju prema „free runningu“, vještini koja kombinira parkour i akrobatske elemente. To im otvara mogućnosti i za natjecanja, jer u „free runningu“ postoje natjecanja, dok u parkouru gdje se svatko kreće na svoj način,  nema najispravnijeg načina prelaska preko prepreka i zato nema natjecanja.

Želja mu je nastupiti u Santoriniju

– Želja mi je da jednog dana nastupimo u Santoriniju u Grčkoj na Redbullovom natjecanju Art of motion. To je najprestižnije natjecanje na kojem se mogu naučiti novi elementi i dobiti savjete za napredak – kazao nam je Oros, kojem je uzor Tim Shif, britanski traucer i nekadašnji breakdancer. Oros i njegovi prijatelji do sad su nastupili samo na Summer jamu u Zagrebu 25. 6. 2013., a svoje su umijeće predstavili i u  školi. Učinit će to ponovno uskoro u povodu Valentinova, na priredbi nazvanoj Budi svoja zvijezda. Doznali smo to od profesorice Ščetarić, koja nam je rekla i da bavljenje parkourom nije preporučivljivo prije puberteta i to zbog „svih zakonitosti rasta i razvoja djece koja još traju“.- Početi se baviti parkourom prihvatljivo je u razdoblju postpuberteta i adolescencije, kad se može svjesno razmišljati o svakom pokretu i biti svjestan mogućih povreda – kaže profesorica Ščetarić.

Što se povreda tiče, Oros je imao samo nekih sitnijih ozljeda jer izuzetno pazi i razmišlja pri izvođenju vježbi. U tome mu pomaže i prijašnje bavljenje judom, te akrobatski elementi koje posljednjih mjeseci radi s profesoricom Ščetarić. /Lucija Šantić, 8.a; fotogrfije L.Š. i S.L./

Porijeklo parkoura u vojnim vježbama i vatrogastvu

Parcour ima porijeklo u vještini kretanja afričkih plemena, te obuci u savladavanju prepreka kod vojske i vatrogasaca. Zalužna imena za razvoj parcoura su časnik francuske vojske Georges Hébert , vatrogasac Raymond Belle i njegov sin David koji je sa Sebastienom Foucanom i još nekoliko mladića 1997. osnovao Yamakasi, grupu s kojom je trenirao parokour.

Foucan se kasnije razilazi s Bellom i postaje lider u free-runingu, što je, kako smo već napomenuli,  vještina slična parcouru, ali s akrobatskim elementima.

Jump London – film o ekstremnom parkouru

O parkouru su snimljeni i brojni dokumentarci, a jedan od najpoznatijih je „Jump London“.  Treba napomenuti da je u filmu prikazan ekstremni parkour s vrlo opasnim vježbama, kakve se rijetko dešavaju u stvarnim situacijama.