Naši učenici Ana-Marija Nemčić, 6. b i Nikola Jelak, 8.b od 25. do 28. rujna bili su na Reviji hrvatskog filmskog stvaralaštva djece gdje su predstavljali naš dokumentarni film “Potkalnički konjari”.
Poslušajte zvučni zapis koji su snimili na Reviji. /Uredništvo/
https://soundcloud.com/user415408116/52-revija-filmskog-stvaralastva-djece
Filmska grupa tijekom rujna snimila je svoj prvi igrani film. Ideja za film „Tužibaba“ nastala je na radionici UNICEF-a održanoj u svibnju u Zagrebu. UNICEF nam je donirao i financijska sredstva za snimanje filma u iznosu od 3.000 kuna. Ukoliko uspijemo nabaviti još nešto novca, možemo razmišljati o nabavi opreme za rad filmske grupe. Zasad škola ne posjeduje ništa od potrebne opreme.
Članovi filmske zahvaljuju se učiteljicama Sofiji Vukalović i Marini Golec, te članici KUD-a “Prigorec” Ivki Petric na sudjelovanju u filmu. Također zahvala svim učenicima 8.b, a posebno glavnim glumcima Ivanu Višaku i Karli Senko.
Film možete pogledati klikom na slijedećoj poveznici.
U novoj školskoj godini osmašica Maja opaža promjene kod svog prijatelja Luke Perića. Za razliku od ostalih učenika u razredu koji u školi ne žele pričati o problemima u odnosu s Lukom jer ne žele biti tužibabe, Maja odluči reći razrednici što primjećuje kod svog prijatelja.
Razrednica i sama opaža da se do prošle godine odličan učenik Luka jako promijenio. U posljednje vrijeme počeo je vraćati i potpuno prazne testove. Nakon razgovora s Majom, učiteljica odluči posjetiti Lukine roditelje i već pred njihovom kućom doznaje zbog čega se Luka tako drastično promijenio. /S.L.- mentor filmske grupe/
U sandučiću za stare baterije smještenom u predvorju škole povremeno se mogu vidjeti papirići, a baterije učenici stavljaju tek rijetko. Na satu građanskog obrazovanja posvećenom temi održivog razvoja, a koji se odvijao (25. rujna) u sklopu sata fizike učitelja Tomislava Hanžekovića, na to su razredne kolege upozorile Sara Orak i Karla Senko predstavljajući svoje istraživanje o problemu otpadnih baterija.
Da je baterije važno odlagati na za to određena mjesta, istaknule su Sara i Karla i na plakatu. Naime, iz baterija može doći do istjecanja opasnih tvari, a time i do ugrožavanja prirode te zdravlja ljudi i životinja. Osobito opasni sastojci baterija su teški metali živa, kadmij i olovo. Olovo npr. vrlo štetno djeluje na na jetru, bubrege i živčani sustav.
Zbog opasnosti za ljudsko zdravlje zbrinjavanjem baterija bavi se i Zakon o otpadu, a detaljno uputstva o postupanju s baterijama donesena su Pravilnikom o gospodarenju otpadnih baterija i akumulatora. Njime je, između ostalog, propisano i da su trgovine koje prodaju uređaje čiji su baterije sastavni dio, dužne od kupaca preuzimati stare baterije te ih prosljeđivati tvrtkama koje se bave zbrinjavanjem baterija ili akumulatora. Jedna od takvih tvrtki je i križevački „Friš“, gdje će završiti i baterije iz našeg školskog sandučića.
Tvrtke koje se bave zbrinjavanjem baterija iz njih će izdvojiti sastojke koje se mogu ponovno iskoristiti te će se tako uštedjeti, ali i smanjiti količina otpada. Zato od kuće donesite stare baterije i stavite ih u sandučić u predvorju škole. On je tu kako bi baterije završile na pravom mjestu, a ne u prirodi. /Sara Orak, Karla Senko 8.b; fotografije: S.L./
… prema procjeni nekih američkih znanstvenika, kupuje se otprilike 2 milijarde baterija dnevno. Istovremeno ih se
baca oko 1,5 milijardi
… da prosječna porodica u svijetu, godišnje potroši 21 bateriju
… da se recikliranje malih baterija iz domaćinstva ne vrši u Hrvatskoj već ih se mora izvesti u zemlje
koje se bave oporabom malih baterija
… samo jedna cinčana baterija može zagaditi od 5-30 m3 vode, jedna kadmijska baterija može zagaditi od 3000-15 000 m3
Posljednjih mjeseci riječ referendum često se spominjala vezano uz Škotsku, Ukrajinu, ali i Hrvatsku. Puno nas je ove ili prošle godine prošlo pokraj nekog štanda s natpisima koji pozivaju na potpis za neko referendumsko pitanje, a ovih dana ponovno imamo priliku vidjeti takve štandove. Zato smo istražili značenje riječi referendum i prvo smo doznali da se mi djeca kraj takvih štandova ne trebamo zaustavljati. To je zato jer je nemamo 18 godina. Kao i izbori i referendum je samo za one punoljetne, doznali smo to kliknuvši na Wikipediju. No, to ne znači da ne trebamo znati što je to referendum i čemu služi.
U Wikipediji piše i da je referendum „oblik izravnog odlučivanja, izjašnjavanja građana o nekim pitanjima od osobite važnosti za užu ili širu zajednicu. Birači se na referendumima izjašnjavaju samo sa “za” ili “protiv”.
Postoje referendumi na kojima glasaju birači cijele države, a i oni lokalni na koje su svoj glas pozvani dati samo mještani neke općine ili grada. Puno spominjan referendum u našoj zemlji lani je bio referendum o braku kao zajednici muškarca i žene. To je bio referendum za birače u cijeloj državi, a da bi se održao udruga „U ime obitelji“ prikupila je gotovo 750.000 potpisa. Na stotine tisuća potpisa prikupljeno je i za održavanje referenduma popularno nazvanog referendum o ćirilici. Do održavanja tog referenduma nije došlo jer je Ustavni sud odlučio da bi takvo referendumsko pitanje bilo u suprotnosti s Ustavom.
Kod nas u Hrvatskoj u posljednje vrijeme sve je više inicijativa za provođenje referenduma, ali i upozorenja da pitanje referenduma nije dovoljno uređeno. Ima i zahtjeva za zabranom održavanja referenduma dok se ne donese zakon o referendumu. To, kako piše indeks.hr, predlaže ustavotvorni stručnjak Branko Smerdl. On upozorava da brisanje referendumskog praga u našoj državi posebno važan problem u vezi s referendumom. (Referendumski prag izbrisan je promjenama Ustava 2010.) Zbog nepostojanja praga može se desiti da referendumsko pitanje bude izglasano iako je na referendum izašao mali broj glasača. Naime, prema sadašnjim propisima za prolaz referenduma važno je da „za“ glasa većina birača koji su pristupili glasanju.
Trenutno je u Hrvatskoj aktualna inicijativa za raspisivanje referenduma nazvana “Birajmo zastupnike imenom i prezimenom”. Hoće li doći do raspisivanja tog referenduma još se ne zna jer inicijatori najprije moraju u roku od 15 dana prikupiti 10% posto potpisa birača, tj. preko 370.000 potpisa.
U Švicarskoj, gdje se referendumi vrlo često održavaju, posljednjih godina i po 4 puta godišnje, za raspisivanje referenduma potrebno je prikupiti samo 50.000 potpisa i to u roku od 90 dana.
Osim referenduma u Hrvatskoj, mediji su često spominjali i one u Ukrajini. Prvo o pripojenju Krima Rusiji, a nedugo nakon toga i o odcjepljenju Donjecka. Škotska je nedavno provela referendum o odcjepljenju od Ujedinjenog Kraljevstva, ali većina birača je svojim glasovima odabrala ostanak u Ujedinjenom Kraljevstvu. /istraživala Antonija Kos; fotografije preuzete s interneta/
Od donošenja federalnog Ustava Švicarske 1874. godine, do kraja 20. stoljeća u Švicarskoj je održano je 414 referenduma na državnoj razini. To je dvostruko više nego u svim europskim državama zajedno.
Nakon Švicarske po broju referenduma na razini države slijedi Australija(44), Italija(43), Francuska (22), Irska(18), Egipat (19), Filipini(11), Urugvaj (14) i Novi Zeland (13). /Podaci preuzeti iz teksta Biljane Kostadinov ” Referendum građanske inicijative u Europi: Švicarska, Italija i Hrvatska”/
Dokumentarni film Potkalnički konjari naše filmske grupe uvršten je u natjecateljski program 52. izdanja Revije hrvatskog filmskog stvaralaštva djece. Reviju organizira Hrvatski filmski savez, a održat će se od 25. do 28. rujna u Varaždinu i Čakovcu i Ludbregu. Doznali smo to od članica filmske grupe: Ane-Marije Nemčić i Jasmine Funtak.
Filmašice su nam ispričale da je film sniman tijekom ožujka i svibnja, a govori o sve većem interesu za konje u potkalničkom kraju. Interes za konje posljednjih su godina posebno potaknule udruge Potkalnički konjari i Udruga uzgajivača toplokrvnih konja, te njen predsjednik Josip Plavec, vlasnik čak 22 konja. Uz Plavca, u filmu su sudjelovali Mateja Šatrak, članica Udruge Potkalnički konjari i njen predsjednik Marijan Helbić.
Tijekom snimanja filma bilo je različitih problema. Jedan od problema bila je velika hladnoća prilikom snimanja pokladne povorke na konjima. Snimateljice su se taj dan pošteno smrzle. – Na nekim snimanjima problem nam je bio jaki vjetar. Neke kadrove smo morali ponavljati zbog lošeg zvuka – kazala je Ana-Marija. Filmašice su nam rekle i da je bilo teško snimati jer su konji stalno u pokretu.- Za razliku od ljudi, konjima ne možeš reći gdje da stanu ili da pogledaju u određenom smjeru – napominje Jasmina.
Iako su filmašice uživale promatrajući konje, bilo je i situacija u kojima su se pomalo bojale. Jedna od takvih situacija bila je na imanju Josipa Plavca kad je iz staje poput vihora izletjelo krdo konja. Bilo je i nepredviđenih situacija poput one sa snimanjem u Zagrebu. Vlak iz Križevaca kasnio je taj dan gotovo dva sata. Utvrđeni plan snimanja zato je propao jer je program konjičke straže već započeo. Konjanike su zatekle na Trgu bana Jelačića, te su dalje jurile za njima i bile prisiljene sve snimati iz ruke. Značajan problem kod snimanja je bila i baterija. Naime, kamera kojom se snimalo ima samo jednu bateriju, pa se odjednom ne može snimati duže od sat i pol.
Unatoč problemima na snimanjima je bilo poučno i zabavno, slažu se filmašice. Ana-Marija je najviše uživala gledati kako se konji valjaju, a Jasmina kaže da je njoj osobito zabavno bilo na snimanju kod Mateje Šatrak jer je njezin otac pričao razne dogodovštine o konjima.
U snimanju filma sudjelovale su bivše osmašice Ana-Marija Ferenčak, Veronika Puškar i Katarina Pofuk, Ana-Marija Nemčić i Jasmina Funtak (6.b), te Karla Senko (8.b)
Kakav je film što su ga snimale naše filmašice, možete prosuditi sami ukoliko kliknete na poveznicu https://www.youtube.com/watch?v=RjgPHnh8s1c/Karla Fagnjen, 6.b /
Najviše orehovečkih osmaša iz prethodne generacije školovat će se za zanimanje tehničara fitofarmaceuta. Od njih ukupno 61, čak 11 ih se opredijelilo za zanimanje fitofarmaceuta. No, to je jedini tako masovan izbor, jer ostatak ekipe rasporedio se u još 22 različita zanimanja. S ukupno 7 upisanih odskače još smjer opće gimnazije. Za mehaničare poljoprivredne mehanizacije opredijelilo se 5 učenika , a njih četiri upisalo se u zanimanje prodavač. Po troje učenika upisalo se u smjerove za zanimanje tehničar za računalstvo, komercijalist i kuhar, a po dvoje u smjerove za veterinarske tehničare, hotelijersko turističke tehničare i pomoćne kuhare.
U ostale smjerove upisao se samo po jedan naš bivši osmaš. Dvoje učenika opredijelilo se za smjerove koji su ove godine po prvi puta u ponudi. Učenica Lucija Hrg, upisala je eksperimentalni program turističke gimnazije, a Karlo Horvat izabrao je smjer za zanimanje drvodjeljskog tehničara koji se izvodi po novom strukovnom kurikulumu. Ostali učenici školovat će se u smjerovima za zanimanje konobar, ekonomist, poljoprivredni tehničar opći, arhitektonski tehničar, instalater grijanja i klimatizacije, tehničar za mehatroniku, upravni referent, strojobravar, konobar, zidar i pekar.
Zanimljivo je napomenuti i da je četverogodišnju školu upisalo 42 učenika, a trideset posto učenika, tj. preostalih 19 učenika, upisalo je trogodišnju školu. Već po tradiciji najviše osmaša upisalo se u križevačke škole, njih je ove školske godine 43 i svi oni bit će đaci putnici. Drugo mjesto dijele Varaždin i Koprivnica. U ta dva grada školu će pohađati po šestero učenika, dok je njih 5 izabralo Zagreb za mjesto školovanja. U Gornjogradsku gimnaziju upisala se Irena Črenec. U školi Ruđer Bošković školovanje nastavljaju učenici Ivan Biljan i Ivan Poljak, dok je Mateja Zejec u Hoteljersko-turističkoj školi. Najudaljenije mjesto školovanja izabrao je Nikola Sokač, koji će se za kuhara školovati u Buju u Istri. /Antonija Kos, 8.a; podatke prikupljale Katarina Pofuk, bivši 8.c i Ana-Marija Ferenčak, bivši 8.a; fotografije: Zlatko Đuran/
Uspoređivali smo i broj upisanih po školama. Prethodne četiri godine, otkako pišemo o upisima, na vrhu su se izmjenjivale Srednja gospodarska i Srednja škola Ivan Seljanec, a ove godine ove škole dijele prvo mjesto. Naime, u različite smjerove tih škola upisalo se po 19 naših bivših osmaša. Na drugom mjestu je križevačka Gimnazija Ivana Zakmardija Dijankovečkog s 5 upisanih, a Obrtnička škola Koprivnica je trećem mjestu s 4 upisana.
Da su se naši osmaši bili kvalitetno pripremljeni za elktronske upise, i načinili dobre procjene, govori podatak da je 54 učenika upisalo u školu prvog izbora, šestero školu koja im je bila drugi izbor, a samo jedan učenik u školu trećeg izbora. Samo jedan učenik upisao se u jesenskom roku, a svi ostali u ljetnom.
Umjesto da kao i ostali njihovi kolege zadnji dan nastave provedu u slavljeničkom tonu, uz pjesmu i veselje po razredima, dvojica osmaša iz prethodne generacije odlučila su se s osnovnom školom oprostiti uništavajući školsku imovinu. Meta su im bili prekidači električne energije. Razbili su ukupno 11 prekidača po hodnicima i zahodima.
No, ova vandalska aktivnost dvojice osmaša nije prošla nekažnjeno. Istragom koju su proveli ravnatelj i nastavnici, uskoro su utvrđeni počinitelji. Roditelji učenika platiti su po 250,00 kuna jer je procijenjeno da šteta iznosi 500,00 kuna.
Razgovarajući o ovom slučaju s ravnateljem Stjepanom Lučkim, doznali smo da primjera uništavanja imovine ima tokom školske godine, no rijetkost je da se uništava posljednjeg dana nastave. Posljednji takav slučaj desio se prije 7 godina, ali tada nije nastradala školska imovina već svjetla na autobusu. Naime, tad je nekoliko osmaša razbilo svjetla na autobusu pri povratku kući. Vozač je pozvao policiju, pa su osmaši i njihovi roditelji bili pozvani na ispitivanje u policiju.
Zašto su dvojici bivših osmaša bili “krivi” prekidači, nismo doznali. Ne znamo ni jesu li im roditelji “dodali” još kakvu roditeljsku kaznu, no i bez odgovara na ta pitanja možda bi bilo dobro da svi mi razmislimo o raznovrsnim mogućnostima iskazivanja bunta i dokazivanja pred vršnjacima. Alternativa nasilju i uništavanju uvijek postoji. /Lorena Hubina, 8.a; fotografije: S.L./
Dragi naši čitatelji, od sinoć smo ponovno s vama. Ulazeći u drugu godinu postojanja našeg digitalnog Klinčeka (rođendan nam je za koji dan, objavljivati smo počeli 26. rujna 2013.), želimo vam reći da su su naši sadržaji pregledani ukupno 39. 793 puta. Dakle, u prosjeku je bilo oko 113 pregleda dnevno.
Analizirajući statistiku čitanosti uvidjeli smo da smo rekordni broj pogleda imali 23. listopada, kad je sadržaj Klinčeka zabilježio čak 1023 pogleda. Kako smo bili prilično vrijedni imalo se što i pregledavati, jer tokom protekle godine objavili smo 169 postova u ukupno 10 rubrika.
Najviše postova, čak 52, objavljeno je u rubrici O nama gdje smo pisali o događanjima u našoj školi. Slijede rubrika Kultura sa 22 posta, a na trećem mjestu s ukupno 21 postom je rubrika Povećalo, u kojoj smo se ponekad okušavali i u komentiranju zbivanja i izvan škole. Intenzivno smo radili do travnja, a ponešto smo objavljivali do sredine lipnja, ipak ni jedan dan ni tokom ljeta stranice Klinčeka nisu bile bez posjetitelja.
Osim tekstovima Klinček smo punili i brojnim fotografijama, a objavili smo i 8 vlastitih radijskih priloga te 4 video uratka. Neke od tih priloga cijele su ili djelomično prenijeli i neke televizije i radijske postaje (radio Koprivnica, radio Zagreb, HRT te VTV televizija). Naši sadržaji čitali su se i izvan granica naše zemlje, a najčeše su nas otvarali u Bosni (522 pogleda) te Srbiji (393 polgeda). Naše stranice bilježe poglede i u Njemačkoj (147 pogleda), Italiji (90), a na njih su ponekad zalutatli i posjetitelji i sa drugih kontinenata, najčešće iz Brazila (80 pogleda).
Nema sadržaja koji nije pogledan barem 30-tak puta. Dakle zasigurno smo čitaniji nego kad smo izlazili u tiskanom obliku. No, da bi i dalje bili čitani trebaju nam i novi suradnici. Pridružite nam se kao novinari, a ukoliko vam pisanje ne ide, surađivati možete i na način da nam javite doznate li za nešto zanimljivo o čemu bi bilo vrijedilo pisati. Dojaviti nam možete i što vas zanima, o čemu bi željeli čitati.
Dosadašnjim suradnicima puno hvala, očekujemo nastavak suradnje. Svaka pomoć je dobro došla. /Uredništvo/
Top 10 najčitanijih članaka1. Nogometaš brži od atletičara – 801 pregled
2. Nasmijana pravnica naša nova tajnica – 470 pregleda
3. U jezeru Kapela ima i većih riba od 63 kg- 417 pregleda
4. Karlo za Božić dobio nove bokserice – 367 pregleda
5. Hipi stil djece cvijeća – 353 pregleda
6. Poslušajte što smo snimili na HRT-u – 353 pregleda
7. Gradi se bioplinara u Gregurovcu, a uskoro i u Orehovcu – 333 pregleda
8. Masovno procvjetale hlače naših učenica – 318 pregleda
9. Maloljetničke trudnoće – 317 pregleda
10. Trauceru Orosu parkur je veća „fora“ od alkohola- 317 pregleda
U 21 godinu koliko radi u našoj školi, učiteljica Blaženka Svoboda nikad nije imala manje učenika u prvom razredu nego što ih ima ove školske godine.
Nema ih dovoljno ni za nogometnu ekipu. No, s njom smo povodom nove školske godine porazgovarali i o tome kako je to podučavati najmanje i zašto je to veliki izazov.
Koliko ove školske godine imate učenika u prvom razredu?
Imam ih samo 10, a u nekim sam generacijama imala i po 24 učenika.
Je li to dobro imati tako mali razred?
Ima tu i prednosti i nedostataka. Plus je svakako to što se mogu puno posveti svakom djetetu. No, ukoliko je skupina malo sporija, onda jedan povuče drugoga pa to može postati problem.
Kako je protekao prvi dan s novom generacijom prvašića?
Početak je uvijek težak, i meni i njima. I ja sam prvi dan imala mali grč jer dobivam novu djecu, nove roditelje. Trebate ostaviti nekakav dojam na djecu s kojima ćete biti četiri godine. Na početku uvijek mislim da novu generaciju neću moći voljeti kao prošlu generaciju, ali to je uvijek tako na početku. Na kraju mi se teško odvojiti od njih pa vjerujem da će tako biti i s ovom generacijom. Za nas učitelje razredne nastave četvrtaši su kao mali maturanti, s njima se sve može dogovoriti, a sad se opet moram prilagođavati i spuštati na nivo sedmogodišnjaka. Treba tu uložiti jako puno truda.
Zašto je teže nego s većima?
Prvašići u početku ne znaju što je udžbenik, a što zbirka. Ne znaju što bilježnica iz matematika, a što ona iz prirode.
Problem je i kad se kaže da knjigu moraju otvoriti na određenoj stranici. Dogodi se i da brkaju strane. Krenu pisati na početak pa okrenu bilježnicu. Na četiri stranice nemaju ništa napisano, a onda pišu na petu. Ne znaju u kojem redu započeti pisati. Problem je i samodisciplina. Njima je normalno da šeću po razredu, da posuđuju olovke, da izađu van kad im se izlazi. Tokom prvog razreda potrebno ih je naviknuti na nekakvu radnu disciplinu jer ukoliko ih se na početku ne pouči disciplini, to poslije može postati problem. Pri tom ipak treba paziti da ne budeš prestrog, da djeca ne dobiju averziju prema učitelju i prema školi.
Raditi s prvašićima je najteže. Veliki je to izazov. No, kad na kraju godine vidite da znaju spajati riječi, čitati, pisati, da razumiju što su napisali i pročitali, da znaju gdje ide točka i veliko slovo, shvatite koliko su napredovali. Mislim da je u prvom razredu taj napredak najuočljiviji.
Jeli taj napredak potrebno i u prvom razredu ocjenjivati brojčanom ocjenom?
Po mom mišljenju prvašiće ne bi trebalo brojčano ocjenjivati. Mislim da to nije realno jer se poučavanje u prvom razredu bazira na igri, crtanju, pjevanju. Kad gradivo postane zahtjevnije i ocjenjuje se drugačije pa to ponekad kod roditelja izaziva šok. Smatram da bi bilo bolje krenuti s ocjenjivanjem u drugom razredu.
Ove školske godine kreće se s novim školskim rukopisom. Jeste li imali neke posebne pripreme kako bi djecu poučili novom načinu pisanja?
Zasad smo o novom načinu pisanja bez vitica i o novom pravopisu slušali na našem županijskom aktivu. Uskoro će te teme biti i na našem školskom aktivu te mislim da ćemo biti spremni prije nego što s djecom krenemo na pisanje slova. /Lorena Hubina, Ivana Vrbančić 8.a; fotografije: S. L./
Prvašići: Radili smo svašta-nešto
Nekoliko riječi o svom prvom danu u školi rekli su nam i đaci prvaci. Od Helene Črnek doznali smo da su prvi dan radili, kako je rekla, svašta-nešto. Ivona Siladi rekla nam je da se sprijateljila sa svim djevojčicama i dječacima iz razreda, a Ivanu Ifšaku svidjela učiteljica. Neli Šantatić prvi dan je bio zanimljiv jer su puno crtali.
Uzbuđeni bili i roditelji
Prvi dan s prvašićima u školskim klupama jedan školski sat proveli su i roditelji. Mama Ivana Trušček rekla nam je da je jako uzbuđena jer prvi puta ima đaka. Spomenula je i strah zbog ceste i prijevoza jer njena kćer Magdalena putuje autobusom.
Mama Adrijana Šok kaže da se njenom sinu Robertu škola čini kao igra. Njoj prvi dan škole nije bio stresan kao mami Ivani jer joj je Robert već treći đak, ali joj bilo teško što mora kupiti tri nova kompleta knjiga i pribora.
Dobrodošlica prvašićima
Prije upoznavanja učiteljice i učenika, dobrodošlicu im je poželio ravnatelj Stjepan Lučki, a zatim su učenici viših razreda izveli igrokaz i nekoliko recitacija. Nastupilo je troje bivših učenika učiteljice Svobode: Marko Puškar, Helena Kralj, Karlo Prepolec te učenica drugog razreda Ines Prepolec.
