Cijelu ovu školsku godinu učenici 3. razreda PŠ Fodrovec sudjelovali su na razne načine u projektu „Živimo zdravo“: proučavali su knjige o ljekovitom bilju, uređivali okoliš škole, sadili ljekovite biljke i cvijeće, ispisivali nazive biljaka, te izrađivali plakat“ Ljekovito i začinsko bilje“.
Svi su rado sudjelovali i radili. Radili su zajednički, a posao su dijelili prema sklonostima: neki su radije kopali, a drugima se više sviđalo mesti ili plijeviti. Osim što su naučili važnost upotrebe ljekovitog bilj, ali i važnost suživota s prirodom na kraju su bili jako ponosni na naš mali vrt pun ljekovitog i začinskog bilja./Mirjana Mekovec; fotografije:M.M./
Dojmovi učenika
Laura: Volim raditi u vrtu, najviše zalijevati i plijeviti. Marinela: I kod kuće mami pomažem u vrtu i dam joj neki savjet koji sam čula u školi. Karlo: Volim kad smo vani i učimo o biljkama. Mario: Najviše sam uživao dok sam s djedom izrađivao pločice na kojima smo napisali imena biljaka.
Od srijede (11. lipnja) naše školsko igralište ima sve potrebne linije za košarku, nogomet i odbojku. Linije su iscrtali učenici: Tomislav Srbljinović, Karlo Kurpez, Mihael Mladen, Irena Črnec (8. razred) i Karlo Črnec (7. razred) uz pomoć učitelja Saše Šikića.
Igralište su iscrtali u bojama naše zastave (crvenom, bijelom i plavom bojom). Učitelj Šikić rekao je da će igralište uskoro dobiti nove mrežice za koševe u istim bojama.
Unatoč velikoj vrućini učitelj i učenici bojali su igralište od 8:00 do 13:00 sati. Bilo je naporno, ali i zabavno, a za nagradu učitelj je marljivu ekipu počastio sendvičima i sokovima. Nove linije učenicima će pomoći da se lakše snađu na terenu i igraju po pravilima. /Irena Črnec, 8.c, fotografije: /
U sklopu projekta „Živimo zdravo“ učenici i učiteljica 3. razreda PŠ Fodrovec u petak (6. 4.), pripremali su razne vrste frapea te su ostalim učenicima i učiteljima ponudili da ih degustiraju. U pripremi su nam pomogle kuharica
Anita i teta Darinka.
Svi su bili oduševljeni, frapei su brzo nestali, a najtraženiji je bio frape od banane. Učeći kao pripremiti zdrave napitke učenici su naučili i da francuska riječ frape znači rashlađeno piće s mlijekom. Priprema se vrlo jednostavno. U blenderu treba izmrviti kockice leda, dodati 1 bananu i 2 dl mlijeka i frape je gotov. Umjesto banane može se, po želji, staviti razno drugo voće. /Mirjana Mekovec, učiteljica PŠ Fodrovec; fotografije:M.M./
FODROVČANI POBIJEDILI U ŠTAFETI I GAĐANJU BOCE S VODOM
Igra gađanja boce s vodom
U Gregurovcu su 29. svibnja 2014. godine održane 5. sportske igre između područnih škola Gregurovec i Fodrovec. Svake se godine održavaju u svibnju uz Svjetski dan sporta.
Iz Fodrovca su bile dvije ekipe, a iz Gregurovca jedna. Natjecali smo se u: graničaru, štafeti i gađanju boce s vodom. Najbolja je bila ekipa 1. i 2. razreda iz Fodrovca koja je pobjedila u štafeti i u gađanju boce s vodom. Druga je bila ekipa iz Gregurovca. Oni su pobjedili u graničaru. Ekipa 3. i 4. razreda iz Fodrovca bila je treća.
Nakon natjecanja lijepo smo se družili i igrali i jedva čekamo sljedeće igre u Fodrovcu. /Paola Tukša, 2. razred PŠ Gregurovec; mentor: Emina Baričević;fotografije:Lidija Marinković/
Učenici PŠ Miholec bili su najuspješniji među trećašima naše škole na obuci plivanja. Njih četvoro “zaradilo” je diplome plivača, a jedan plivača početnika. Diplomu plivača početnika dobio je još samo jedan učenik trećeg razreda matične škole, dok su svi ostali polaznici dobili diplome za sudjelovanje.
Da bi se dobilo diplomu plivača početnika trebalo je u velikom bazenu preplivati 25 metara prsno, a za diplomu plivača trebalo je toliku dionicu preplivati još i leđno.
Školu plivanja na koprivničkim bazenima Cerine trećaši naše škole polazili su od su 5. do 9. svibnja. Najviše oduševljenje svaki dan bilo je za vrijeme spuštanja toboganom. /Karla Ferenčak, 3. razred MŠ/
Producentica Ačimović (stoji), Ana-Marija, Gabrijela i Karla
UNICEF će i financijski pomoći snimanje filmova o nasilju
Filmska grupa naše škole bila je jedna od ukupno 7 filmskih grupa iz cijele Hrvatske pozvanih na UNICEF-ov seminar o nasilju. Seminar se održao od 19. do 21. svibnja u Zagrebu, u zgradi UNICEF-a. Predavači su nam bili psihologinja Jasenka Pregrad, dramaturginja Jelena Kovačić, filmska producentica Tatjana Ačimović i režiser Bruno Anković.
Na seminaru smo kroz razgovor, crtanje i igru naučili mnogo o vrstama nasilja. Puno vremena posvetili smo smo raspravi o uzrocima nasilja i zaključili da nasilje rađa nasilje. Govoreći o nasilju psihologinja Pregrad istaknula je “da nije dobro praviti se da nasilje ne primjećujemo jer mu time dajemo podršku”.
Katarina Pofuk i Ana-Marija Nemčić
Sve informacije koje smo doznali na seminaru dobro će nam doći pri snimanju filmova o nasilju. Naime, UNICEF je i organizirao seminar s ciljem da potakne filmske grupe da se u svojim filmovima pozabave i nasiljem među djecom. Za svoje smo filmove na seminaru započeli razrađivati scenarije, i pri tom dobili puno korisnih savjeta kako bi naši filmovi potaknuli gledatelje da promišljaju o nasilju.
Za snimanje filmova, filmskim družinama iz škola čiji su predstavnici prisustvovali seminaru, UNICEF će osigurati i financijsku podršku. Odabrani filmovi bit će prikazani u studenom na Festivalu o pravima djece. /Katarina Pofuk, 8.c/
Sprijateljile se s filmašima iz Zadra
Naši filmsku grupu na seminaru UNICEF-a predstavljale su Katarina Pofuk (8.c), Karla Senko (7.b), Gabrijela Jelak i Ana-Marija Nemčić (5.b).
Na radionicama smo boravile od 9 do 16 sati, a ostalo vrijeme provodile smo u hotelu “Sliško”, družeći se ponajviše s Antoniom i Ivanom, članovima filmske grupe Oš Stanovi iz Zadra.
Ugodne trenutke provele smo i u šetnji centrom Zagreba u pratnji Martine Nemčić, sestre naše Ane-Marije. /Gabrijela Jelak, 5.b/
UNICEF skrbi o dječjim pravima
UNICEF je međunarodni fond koji surađujući s vladama brine o promicanju dječjih prava u skladu s Konvencijom o pravima djece. UNICEF djeluje u više od 155 zemalja, a sjedište mu je u New Yorku. Utemeljen je 11. prosinca 1946. godine na Osnivačkoj skupštini Ujedinjenih naroda.
U početku zamišljen kako bi pomogao djeci Europe nakon završenog Drugog svjetskog rata, tijekom godina UNICEF svoje djelovanje širi na cijeli svijet, a svoju pomoć posebno usmjerava prema djeci iz zemlja u razvoju. /Gabrijela Jelak, 5. b/
Moje nedjelje su drugačije zbog različitih priča moje bake iz njene mladosti. To su sve lijepe i jednostavne priče, samo kad bi ih baka tako i ispričala!
Kada baka priča, svi ukućani je pozorno slušaju, a djed se samo smješka. Ponekad pokoju riječ ubaci i djed, ali tada to ne ispadne kako je baka zamislila. Usred priče se znaju i posvađati jer svaki ima svoju verziju priče.
Nakon prepričavanja baka nas počasti svojim ukusnim kolačićima.
Kada mama i tata shvate da je već kasno i da im je počela serija, brzo krećemo kući. Kod kuće mama i tata razgovaraju o bakinim pričama, a kad ja pitam mamu zašto nam baka sve to priča, ona odgovori : ” Imaš jako maštovitu baku!” /Mihaela Miklečić, 5.b; mentorica: Đurđica Trakoštanec/
Na ovogodišnjoj 25. Školi stvaralaštva tema je bila „Slatkom loncu poklopac“
– Škola u koju se bježi, a ne iz koje se bježi – ta rečenica ukratko najbolje govori o Školi stvaralaštva „Novigradsko proljeće“, na kojoj smo od 5. do 12. 4., sudjelovale i mi Klinčekice. Prije 9 godina prvi ju je izrekao bivši polaznik Saša Dugonjić, a sad je vrlo često koriste voditelji i polaznici ove neobične škole u kojoj se uči na posve drugačiji način.
Ove godine stvaralo se na temu „Slatkom loncu poklopac“. Nakon sedam dana timskog rada u 20 radionica iz područja riječi, slike, zvuka i pokreta nastali su brojni maštoviti radovi. Neki od njih ostali su i na zidovima OŠ „Rivarela“ u kojoj se Škola stvaralaštva održava već 25 godina.
Voditelji radionica – B. Čegec, M. Mičanović, V. Matula
Ove godine u Novigradu učilo je i stvaralo tristotinjak učenika i 40 učitelja (hospitanata) i to pod vodstvom duhovitih i simpatičnih voditelja. Neki od njih su i poznate osobe poput glumca Vili Matule i Silvia Vovka, režisera Maria Kovača, književnika Branka Čegeca i Miroslava Mičanovića.
„Happy“ manija u Novigradu
Josip Krunić, voditelj video-dokumentarne radionice
Neke su radionice vodili voditelji nepoznati široj javnosti, ali također izvrsni u svom području djelovanja kao npr. Josip Krunić, voditelj video-dokumentarne radionice iz SKIG-a Gunja, udruge čiji su filmovi nagrađivani na brojnim hrvatskim i inozemnim filmskim smotrama dječjeg stvaralaštva.
Svi oni s nama učenicima i hospitantima radili su na drugačiji način nego u školama. Radilo se kroz igru. Voditelji su bili opušteni i prijateljski raspoloženi, spremni poslušati naše mišljenje. Kad smo imali vremena mogli smo prošteti i po ostalim radionicama i vidjeti što oni rade. Svako večer imali smo prilike gledati zanimljiva predstavljanja pojedinih radionica, a na završnoj svečanosti predstavljena su najzanimljivija ostvarenja stvorena u sedam dana boravka u Novigradu.
Voditelj Srđan Nogić
Ovu obljetničku Školu stvaralaštva svi će pamtiti i po „Happy“ maniji. Naime, čak su dvije radionice (filmska i video-dokumentarna), snimale svoj spot za pjesmu Pharella Williamsa, pa smo se doista naplesali na „Happy“, a još su nam ga puštali i uvečer u disku. Ipak, nama ta pjesma nije „išala na uha“, za razliku od voditelja radijske grupe Srđana Nogića, koji je bio „nesretan“ zbog te pjesme.
Voditelj Staša Čelan osvojio nas je opuštenošću i neposrednošću i pod njegovim vodstvom napravili smo izvrstan spot za pjesmu „Happy“. Plesači su bili polaznici svih radionica, mještani, pa čak i stanovnici umirovljeničkog doma. Bilo je zabavno, a mogli smo naučiti kako nastaje film od ideje do njegove montaže.
Što je „Slopovica“?
A. Kos – ispred plakata kojeg je nacrtala na ulaznim vratima radijske raionice
U radionici koju je vodio Srđan Nogić ili kralj, kako je sam sebe nazivao, baš smo se odlično zabavljali.
Naš radio „Džezva“ poučio je sudionike što je to „Slopovica“. Polaznike smo anketirali kakav okus ima zvuk, snimali smo dojmove polaznika o školi…, a kad nam je ponestalo ideja prošetali smo Novigradom i snimali more, hod, ptice.
Tom smo prilikom naletjeli na gradonačelnika Novigrada Antea Milosa, koji nam je dao izjavu za naš prilog Novigrad i mi. Naše zvučne priloge možete poslušati na poveznici http://www.novigradsko-proljece.com/web/2014/category/radijska-radionica/ u rubrici „Zvukovi Novigradskog proljeća 2014.“
Gulanferi iz video-dokumentarne zaslužni za prijenos uživo
M.Marinkić, M. Holjevac, M. Varga, M. Matić i hospitantica N. Kralj
Voditelj Josip Krunić i njegova desna i lijeva ruka, asistenti Marinko Marinkić i Matija Holjevac, rukovodili su radionicom koja je bila poput prave tvornice. Svi proizvedeni prilozi nisu se čak ni uspjeli prikazati na večernjim druženjima u hotelu i završnoj svečanosti.
Kruna rada ove radionice bio je prijenos uživo završene priredbe iz sportske dvorane u Novigradu, koji je sniman s tri kamere, a realizator Marinko snimateljima je upute davao putem umreženih mobitela. Polaznici radionice Novigrad će pamtiti i po riječi gulanfer (mangup), koju je često koristio voditelj Krunić, a ta je riječ bila inspiracija za prilog „Gulanferijada“.
Ljiljana Ille i Zdravko Horvat predstavljali su Učenički dom i Graditeljsku školu Čakovec
Čakovečka škola upisuje čak 18 različitih zanimanja i nudi smještaj u Učenički dom za samo 630 kuna
Graditeljska škola Čakovec ove će godine upisivati učenike u 18 različitih smjerova, a oni koji se odluče upisati u tu školu mogu računati i na smještaj u Učeničkom domu za samo 630 kuna mjesečno.
Doznali smo to (31.3. 2014.)u školskoj knjižnici na predstavljaju Graditeljske škole Čakovec. Nama osmašima čakovečku školu predstavila je profesorica Ljiljana Ille, zaposlenica te škole u kojoj predaje čak 8 različitih predmeta. O mogućnostima koje pruža Učenički dom govorio nam je Zdravko Horvat, odgajatelj u tom domu već 24 godine.
Sportska dvorana Graditeljske škole Čakovec
Profesorica Ille napomenula je da Graditeljska škola ima 18 smjerova, od čega je 6 četverogodišnjih i čak 12 trogodišnjih. Uz brojana građevinska zanimanja, u Graditeljskoj školi može se školovati za web dizajnere i medijske tehničare, a ta zanimanja zasad imaju tek rijetke škole u Hrvatskoj. Najniži bodovni prag za četverogodišnja usmjerenja, među kojima su još i ona za građevinske, arhitektonske i geodetske tehničare te dizajnere unutrašnje arhitekture i keramike, lani je bio 44 boda.
U ponudi čak 12 trogodišnjih zanimanja
Među trogodišnjim smjerovima velik je izbor. Birati se može između slijedećih smjerova: zidar, tesar, armirač, monter suhe gradnje, keramičar oblagač, podopolagač, rukovatelj smohodnim građevinskim strojevima, instalater grijanja i klimatizacije, vodinstalater, plinoinstalater, stolar i soboslikar- ličilac.
Profesorica Ille spomenula je da su zanimanja armirača, stolara i tesara deficitarna zanimanja, te da njihovi učenici koji su završili neki od tih smjerova nemaju problema s pronalaženjem posla. Kazala nam je i da samo između 5-10% njihovih učenika poslije završetka škole ne upiše fakultet.
Da škola nije namijenjena samo dječacima, rekla nam je naša defektologinja Ljiljana Picig. Ona je također prisustvovala predavanju i otkrila nam da je polazila školu u Čakovcu i živjela u domu, te da joj je školovanje u Čakovcu ostalo u vrlo lijepoj uspomeni.
Učenički dom Graditeljske škole Čakovec
Odgajatelj Horvat istaknuo je da se Učenički dom nalazi u neposrednoj blizini škole i da je moderno uređen. Sobe su trokrevetne, a djevojčice i dječaci u domu su smješteni na odvojenim katovima. Na svakom katu se nalazi dnevni boravak, a dom ima i dobro opremljenu kuhinju s restoranom. U podnožju zgrade nalazi se dvorana i prostor za zabavu (biljar, stolni tenis i dr.) /Katarina Pofuk, 8.c ; fotografije: K.P. i preuzeto s interneta/
UČENICI OGORČENI JER MORAJU BITI BOSI KAD IM NESTANU PAPUČE
Ove dvije različite papuče 31. 3. učenici su primjetili u školskom dvorištu
Ravnatelj: Do problema dolazi jer učenici zaduženi za ormariće nisu dovoljno brižni
-U studenom mi je nestala jedna tenisica, pa sam kući morala ići u papučama. Prijavila sam slučaj razrednici i pedagoginji, ali rezultata nije bilo, drugu tenisicu nisam nikad pronašla. Prošli tjedan nestale su mi i papuče, pa sam cijeli dan u školi morala biti bosa – ispričala nam je Lucija Ocvirek iz 7. a.
– Mama je bila ljuta kad sam joj rekla da mi mora kupiti nove papuče za školu jer mi je jedna papuča nestala. Bilo je to prije tri tjedna, nakon što me dva dana nije bilo u školi- rekla nam je Darija Šok, učenica 8. a razreda.
Najviše problema posljednja tri tjedna
No, Darija i Lucija nisu jedine. U anketi koju smo proveli (27.3. 2014.) ukupno je 78 učenika izjavilo je da je tijekom ovog polugodišta imalo probleme s papučama, a najviše problema zabilježeno je posljednja tri tjedna.
Svoje papuče dio učenika naknadno je ipak uspio pronaći, no kad ih nađu uglavnom više nisu za upotrebu. Na to nas je upozorila petašica Katarina Pacur. – Kad sam pronašla svoje šarene starke bile su potrgane, pa sam ipak morala nabaviti nove – ispričala nam je Katarina i dodala da je ljuti što ponekad u papučama i cipelama nađe koru od banana i otpatke od sendviča.
Ormarić nasuprot kemijskog kabineta
Razgovarajući s učenicima o problemu papuča, neki od učenika potvrdili su nam da su vidjeli starije učenike kako razbacuju papuče i gađaju se s njima. Nerijetko učenici po jednu papuču znaju vidjeti u školskom dvorištu, u koševima za otpatke ili u zahodima. Bilo je i slučajeva da su neki učenici viđeni da ormariće s papučama guraju po hodniku ili da nogama lupaju u vrata ormarića ne bi li ih razvalili.
O problemu papuča raspravljat će se na Učiteljskom vijeću
Na problem smo se požalili i ravnatelju Stjepanu Lučkom. Njegovo je mišljenje da do problema s papučama dolazi jer učenici zaduženi za ormariće nisu dovoljno brižni. – Kad se papuče izvade iz ormarića, zaduženi učenik trebao bi zaključati ormarić, a isto treba učiniti i kad nastava završi i svi pospreme papuče u ormariće. Da se tako čini problema ne bi bilo jer ormariće učenici uglavnom oštete kad ostanu otključani- rekao nam je ravnatelj Lučki. Napomenuo je i da će se o problemu papuča i razvaljivanja ormarića raspravljati na Učiteljskom vijeću.
Domar Ivica Biškup i ravnatelj Stjepan Lučki
Nadamo se da će to biti što prije, jer posljednjih tjedana situacija oko papuča sve je nesnošljivija. Neke učenike koji rade nepodopštine s papučama i ormarićima to očito zabavlja, no zabavno nije roditeljima koji po nekoliko puta u školskoj godini moraju kupovati nove papuče. Zabavno nije ni učenicima koji ostaju bez papuča, a oni su posebno ogorčeni jer moraju biti bosi. Naime, taj dan kad ne mogu pronaći svoje papuče cijeli dan u školi provode bosi, samo u čarapama. /Josipa Ivšak, 7.a; fotografije: Veronika Tomak, Lorena Hubina 7.a/
Ravnatelj:Nekoliko papuča spremljeno u podrumu
Ravnatelj Stjepan Lučki rekao nam je da je nekoliko pari papuča nakon prvog polugodišta spremljeno u podrum jer ih učenici nisu odnijeli kući. Napomenuo je i da ih nitko nije došao tražiti. Rekao nam je i da je jednom obišao sve razrede u potrazi za vlasnikom jedne tenisice, ali nitko se nije javio da je tenisica njegova.
Domar: Svaki tjedan popravim barem 3 razvaljena ormarića
Domar Ivica Biškup, gotovo svaki tjedan popravlja razvaljene ormariće. – U prosjeku popravim barem 3 ormarića tjedno. Češće su potrgani ormarići na katu, a rjeđe u prizemlju gdje su učenici nižih razreda- ispričao nam je domar Biškup.
I Mihael u školi bio bos
Mihael Šok 5.a – Prvi puta papuče su mi nestale lani u studenom. Roditelji su mi kupili nove. Te su papuče nestale u veljači. Nestanak papuča prijavio sam razredniku i taj sam cijeli dan u školi morao biti bos.
Lucija Furmeg 5.c – Nakon što su mi papuče nestale pronašla sam ih u smeću, ali više nisu bile za uporabu jer su bile potrgane. Mama mi je kupila nove, ali se ljutila što ih mora ponovno kupovati.
