Luka iz 8.b očitao bukvicu iz etike novinarima i urednicima. Naslov je to teksta u „Večernjem listu“ (od 22.10. str. 32), a u kojem se novinarka Ružica Cigler osvrće na tekst našeg Luke Miklečića, objavljenog nedavno u našem “Klinčeku”.
Dakle, Luka je komenitrao kako novinar „Večernjeg lista“ nije postupio ispravno, kad je istaknuo vjeroispovijest žene koju se sumnjiči da je majci Tatjane Josipović ukrala 20.000 kuna. Njegov tekst pod naslovom „Lopovluk, vjeroispovijest i punica predsjednika Josipovića“, objavili smo u rubrici „Povećalo“ 13.10., a zahvaljujući svemoćnom internetu došao je i do „Večernjeg lista“.
U svom članku novinarka Cigler, između ostalog piše, “Što sad reći? Mogu samo čestitati Luki Miklečiću, učeniku OŠ Sveti Petar Orehovec (mjesto 80-tak kilometara sjeveroistočno od Zagreba, između putova koji vode od Zagreba prema Varaždinu i Križevcima), njegovoj razrednici Sofiji Vukalović i roditeljima, svakako. Očitao je bukvicu meni i svim novinarima i urednicima.
Cijeli tekst možete pročitati ukoliko kliknete na priloženu fotografiju. /Uredništvo/
Unatoč tome što je policija obustavila promet zbog velike količine vode na dijelu ceste između Gušćerovca i Međe, hrabra učiteljica Blaženka Svoboda jedina je danas (22.10), svojim automobilom iz smjera Križevaca došla u školu u prijepodnevnu smjenu.
U automobilu s njom bile su i učiteljica Mirjana Škvorc te Maja Čorak iz PŠ Miholec. Nešto kasnije je iz smjera Varaždina, gdje nije bilo većih problema na cestama, stigao i učitelj iz tehničkog Goran Bejuk, te su jedino oni i učitelj Darko Višak (koji živi u Orehovcu u neposrednoj blizini škole), održavali nastavu.
U školu je ujutro došlo svega pedesetak učenika. Dio njih dovezla su 2 autobusa iz smjerova gdje prometnice nisu bile jako poplavljene, a nekoliko učenika dovezli su roditelji.
Novinarke iz 8.a fotografirale su dio poplavljene prometnice kod skretanja u mjesto Međa. Pogledajte kako je tamo izgledalo oko 9 sati. Samo hrabri su ipak prolazili. /Veronika Tomak, Lorena Hubina, 8. a; fotografije V.T.i S.L./
U 17. stoljeću hrvatski vojnici nosili je kao znak prepoznatljivosti
Modni detalj čije se porijeklo pripisuje nama Hrvatima, a zove se kravata, danas predstavlja uobičajeni modni dodatak svečane i poslovne garderobe muškaraca diljem svijeta. No, kravatu nije lansirao neki čuveni modni dizajner, već je sve krenulo od vojske i to još u 17. stoljeću, kako to piše na web stranici academia-cravatica.hr.
Prvi su, maramu koja je bila preteča današnjoj kravati, oko vrata i to kao znak prepoznatljivosti, počeli nositi vojnici tzv. Vojne krajine. Od 1635. hrvatski vojnici ratovali su i u Francuskoj, a 1667. po njima je nazvana jedna pukovnija. Zvala se „Royales Cravetes“, a njeni su je pripadnici bili uzor francuskom kralju Luju XIV. On je maramu ispod vrata zavolio više od uškrobljenih visokih okovratnika, a zaposlio je i „kravatara“ koji mu je svakodnevno pomagao u izboru kravate za određenu priliku.
Obožavanje kravate kao modnog dodatka iz Lujevog dvora proširilo se Francuskom, potom Nizozemskom i Belgijom, a poslije i cijelim svijetom. Posebno važnu ulogu dalje imaju Englezi. Do početka 19. stoljeća kravate su bijele, a Englezi uvode razne uzorke i boje te mijenjaju načine vezanja. Izrezavši tkaninu na tri dijela, da bi je potom opet sašio, važan iskorak koji je omogućio lakše vezanje i industrijsku proizvodnju kravate, učinio je američki proizvođač tekstila Jesse Langsdorf. Po modi poznati Talijani, kravati, prema pisanju academica.cravatica.hr, „daju nove umjetničke dlemente … kojim se naglašava individualnost osobe koja je nosi.“
Dan kravate obilježava se 18. 10.
Kravate se navodno mogu vezati na čak 85 načina, no najčešće se vežu na 10 načina, a najpopularniji je jednostavni i dvostruki “windsorski čvor”, koji je ime dobio po vojvodi odWinsdora. Što se tiče oblika danas se najčešće nose izdužene kravate oblika „poluboce“, zatim vrpce i leptir mašne, a najcjenjenije su kravate od prirodnih materijala: svile, lana, vune i pamuka.
Kravata nije samo muški modni detalj, ponekad ih nose i žene. Pronašli smo podatak da su kravate osobito „in“ bile u sezoni 2002. na 2003., a 2012. moderne su bile leptir mašne. Trend leptir mašni tokom 2012., prema pisanju indexa.hr, pokrenule su Diane Kruger i sestre Kardashian.
Kravata u Hrvatskoj ima i svoj dan. Obilježava se 18. listopada i to od 2008., kad je taj datum kao Dan kravate proglasio Hrvatski sabor. Baš taj datum izabran je zato što je 18. 10. 2003., oko pulske Arene „svezana“ najveća kravata na svijetu.
Tata i sin Plavec u “Kravat pukovniji”
Marko i Josip Plavec – članovi “Kravat pukovnije”
U počast kravati od 2010. u Zagrebu je formirana i “Kravat pukovnija” koja vikendom provodi turistički program Smjena straže.
Članovi pukovnije nose kravate kakve su nekad nosili članovi pukovnije „Royales Cravetes“. U “Kravat pukovniji” su i naši Orehovčani Josip i Marko Plavec./Valerija Kos,6.a; fotografije preuzete s interneta/
Zelene kravate nose konzervativne osobe
Postoje i brojna pravila o kombiniraju boja i uzoraka kravata uz određenu garderobu. No, činilo nam se zanimljivije prenijeti vam zapažanja psihologa koji su proučavali fenomen kravate, odnosno nošenje samo jednog tipa kravate. Oni su, kako piše academica.cravatica zaključili da:
– prugasti uzorci odaju snažnu volju i težnju za moći
– zelene kravate odaju konzervativne osobe
– točkasti uzorci nose osobe koje žele svima ugoditi
– preupadljive kravate svjedoče o ekscentričnosti
– crne kravate govore o zatvorenosti osobe
Ukupno 712 kuna, prikupljeno je u našoj školi u četvrtak (15.10) prodajom kolača. Kolači su uglavnom bili od jabuka, a prodaja je organizirana povodom Svjetskog dana jabuka koji se diljem svijeta obilježava 20 listopada. Kolače su ispekle majke i bake učenika 5.a i b, te 7.b, čija razrednica Branka Filipović već četvrtu godinu vodi ovu aktivnost.
Dio prikupljenog novca utrošit će se za svijeće i vijenac koje će osmaši položiti na Memorijalno groblje u Vukovaru. Ostatkom novca nabavit će se paket suhe hrane. Hranu će osmaši donirati vukovarskom Caritasu.
Posjet osmaša Vukovaru planiran je za petak 24. studenog. /Gabrijela Jelak, 6.b; Karolina Matus, 5.b/
Talibani su je pokušali ubiti zbog njenog zagovaranja prava na obrazovanje žena
U projektu kojem je ime “Povećalo”, kao i ovoj našoj rubrici, mi osmaši dobili smo zadatak pratiti informacije o zbivanjima u Hrvatskoj i u svijetu. Ono što nam se zbog nečeg čini zanimljivo povremeno bi trebali komentirati na satovima razredne zajednice, te o tome nešto napisati i za naš Klinček.
O djevojčici Malali Yousafzai ja sam odlučila pisati zato što mislim da bi sva djeca u našoj školi i sva djeca svijeta trebala znati za Malalu. Zašto? Jer ona ne spada među djecu koja samo slušaju i pokoravaju se naređenjima odraslih. Ona spada među onu djecu koje se usude govoriti, usude se iznijeti svoje mišljenje kad uvide probleme i nepravdu.
Upravo to, Malala je radila kad je već s 11 godina u gradu Peshawaru održala govor pod nazivom “Kako se Talibani usuđuju oduzeti mi osnovno pravo na obrazovanje?”. Bilo je to 2008., kad su u dijelu Pakistana gdje je živjela Talibani uništili više od 150 škola. Iduće godine došli su na vlast i posve zabranili obrazovanje ženama. Zabranili su im i odlazak u trgovine bez pratnje muškaraca, a zabranili su televiziju i glazbu.
S 11 godina pisala blog za BBC
U vrijeme vojnih operacija u njenoj pokrajini Swat, ona pod pseudonimom piše dnevničke zapise za BBC, jer je kako tvrdi željela zagovarati svoja prava, „a ne samo biti zatvorena u svoja četiri zida i samo kuhati i rađati djecu“. Svoje mišljenje o pravu na obrazovanje žena ponovno javno zagovara nakon što pakistanska vojska u srpnju 2007. iz njene pokrajine potiskuje Talibane.
U bolnici nakon ranjavanja
Ona i njena obitelj dobivaju prijetnje od Talibana, a prijetnje se i ostvaruju. Dana 9. 10. 2012. maskirani Taliban pucao joj je u glavu. Nakon operacije i tromjesečnog liječenja u Birminghamu u Engleskoj, oporavlja se i dalje nastavlja svoju borbu za prava na obrazovanje žena. Sada se školuje u Engleskoj, a prije nekoliko dana (10. 10.) uručena joj je Nobelova nagrada za mir. Malala je dosad najmlađa dobitnica ove nagrade.
Njen aktivizam nagrađen je brojnim nagradama i prije Nobelove nagrade, a Pakistanske vlasti nakon što je ranjena pokrenule su projekt “Malala škole”. U sklopu tog projekta grade škole u 16 regija koje su ugrožene sukobima i prirodnim katastrofama. Pronašla sam i podatak da u Pakistanu više od pet milijuna djece ne ide u osnovne škole, među njima je čak tri milijuna djevojčica.
Malala i Ban Ki-moon
Svjesna koliko su zakinuta djeca kojima nije omogućeno obrazovanje, Malala je u svom govoru u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku (u srpnju 2013.), pozvala političare da poduzmu hitne korake kako bi svakome djetetu bilo omogućeno školovanje. Tada je, kako to piše index.hr, predstavila i peticiju koju je potpisalo više od tri milijuna ljudi. Tom je peticijom zatraženo da generalni tajnik UN-a Ban Ki-moon javno zatraži omogućavanje obrazovanja svima. Bravo Malala! /Josipa Ivšak, 8.a; fotografije preuzete s interenta/
Što kaže Malala
– Uzmimo olovke i knjige u ruke, one su najmoćnije oružje. Jedno dijete, jedan učitelj, jedna olovka i jedna knjiga mogu promijeniti svijet. Obrazovanje je jedino rješenje. Najprije obrazovanje. – /Iz Malalinog govora u UN/.
– Jučer sam imala strašan san, s vojnim helikopterima i Talibanima. Ovakve snove sanjam od početka vojnih operacija u Swat-u. Majka mi je napravila doručak i krenula sam u školu. Hodajući prema školi bojala sam se jer su Talibani propisali edikt kojim zabranjuju djevojčicama da pohađaju školu.- /Odlomak iz Malalinog bloga koji je pisala za BBC/
Rap je sastavni dio hip-hop kulture, a proslavio ga je i bijelac Eminem
Nastala u crnačkim getima Bronxa (četvrt u New Yorku) sredinom 70-tih godina, rap glazba danas je popularna širom svijetom, a jedan od najpoznatijih rapera posljednjih godina je i bijelac Eminem.
Eminem
Ovaj glazbeni žanr, čiji naziv dolazi od riječi rappin’ što znači ritmičko pričanje, dio je hip-hop kulture koja uz ovu glazbu popularizira i breakdence (vrsta plesa) i grafite (umjetnost slikanja sprejevima po zidovima).
U početku su, kako to piše 2pachr.forumotion.com, MC-ijevi (kratica za Master of Ceremony – majstor ceremonije) vokali koji u ritmu repaju, svoje priče izvodili koristeći kao podlogu funk i disco glazbu. Glazbu im je pušta DJ, tj. osoba zadužena za puštanje i miksanje glazbe. Kasnije se prešlo na electro zvukove i ritam koji je nazvan breakbeat.
Pjevaju o “malim” ljudima
Kroz svoje pjesme raperi se često dotiču socijalne tematike i obespravljenih „malih“ ljudi, a na gore spomenutom forumu tvrde i da je ta glazba „pridonijela smanjenu rasizma jer je propagirala život bez predrasuda i govorila da nije bitno koje si boje kože nego da je važno širiti pozitivne vibracije“.
Krajem 80-tih pojavljuje se gangst rap kao podžanr rapa. Tekstovi gangsta najčešće govore o pucnjavi, bandama, uživanju droga i nasilju, zbog čega neki cjelokupni žanr poistovjećuju s nasiljem i drogom. No, rap nastavlja svoj razvoj i od 90-tih „širi krila“ , a u ovom stoljeću po popularnosti prestiže rock glazbu.
Svoj dopirnos popularnosti tog žanra glazbe dali su mnogi poznati raperi. Spoment ćemo samo neke od najznačajnijih: Afrika Baambaata, Run DMC, Public Enemy, Snoop Dogg, Tupac, Mc Hammer, Eminem, 50 Cent…….U posljednje vrijeme u rap žanru probijaju se i žene. Trenutno su „in“ Nicki Minaj, Azealia Banks i M.I.A.
Africa Bambaataa
Valja napomenuti i da je prvi rap album izdan 1979. Bio je to album „Rappers Delight“ grupe „Sugarhill gang“. Album postaje jako popularan i otad, i oni neskloni „crnoj“ muzici obraćaju pažnju na novi žanr.
U Hrvatskoj se rap glazba razvija od 90-tih godina 20. stoljeća. Prvi je naš raper navodno bio Renato Đošić –Renman, a prva popularnija rap grupa bila je „Tram 11“, čija je pjesma „Hrvatski velikani“ bila prva rap pjesma na top listama. Poznatije hrvatski reperi su: Shorty, Stoka, Nered , General Woo, a u rap bandove svrstavaju i posljednjih godina jako popularan splitski The Beat Fleat (TBF). Vrlo slušan u Hrvatskoj tijekom prošlog desetljeća bio je i Edo-Maajka iz susjedne BIH, koji je nekoliko godina živio i u Hrvatskoj.
M.I.A.
U narednom tekstu čitajte o modi rapera i ostalih pripadnika hip-hop kutlure, a zatim o breakdancu. /Nikolina Žugec, 8.a; fotografije preuzete s interenta/
Eminemovom rekord za Guinnessa
Rap pjesme često imaju veliki broj riječi, a na web stranici avaz.ba,pročitali smo o rekordu koji pjevača Eminema uvodi u Guinnessovu knjigu rekorda. Eminem je u pjesmu od 6 minuta „ugurao“ 1560 riječi. Radi se o pjesmi „Rap Good“.
Za eure i kune
I naši su raperi skloni socijalnoj tematici.
Da bi vam približili kako to čine neki od njih izabrali smo nekoliko stihova.
Edo Maajka
“I ja bi na more”
jer mi ruke od zuljeva gore
Za EURE, KUNE ja bi
kod vas dole na Brijune
/Iz pjesme „Draga moja vlado“ Ede Maajke/
TBF
A ja bi samo tija radit, pošteno zaradit
Imat nešto u banci da me ne hrane starci
Život je bijedan, al se ne dan
Nisan gladan ni žedan, krpin se iz tjedna u tjedan
I teško je nama šta bi tili bit ljudi
Parimo nenormalni, ludi
Al smo oni šta se bore kad je najgore
Dio smo faune i flore
Imamo ljubav i more
/ Iz pjesme „Heroji“ TBF-a/
Učenici PŠ Fodrovec izvanučioničku nastavu održali kod obitelji svoje kolegice Laure Mikec
Od tijesta za kruh nastale su pletenice, kiflice, srca, pa čak i smajlići kad su se u posjeti kod svoje kolegice Laure Mikec (15. 10.), posla primili učenici PŠ Fodrovec. Brašna su imali ne samo na rukama već i po licima, ali mijesiti im je bilo super, kako nam je to rekla učenica Veronika Biljan. Ona nekad kod kuće mijesi s bakom, a radi to ponekad i većina učenika iz Fodrovca, ali kruh potom uglavnom ispeku u pećnicama.
No, njihovi su jučerašnji kruščići ispečeni u krušnoj peći, a baš je pečenje na tradicionalni način bilo glavni povod posjeta Laurinoj obitelji. Božica Horvat, Laurina baka, djeci je najprije pokazala kako založiti krušnu peć i umijesiti kruh. Pokazala im je i oko stotinjak godina star pribor koji se nekad u njenoj obitelji koristio pri izradi kruha.
Djeca su tako doznala da se dugačka drvena lopatica kojom se kruh stavljao u peć zove loparka. Posuda za prosijavanje brašna je sito, a tijesto se valjalo mlinčenjakom. Mijesilo se u drvenom koritu u kojem se odjednom moglo umijesiti do 6 hljebova teških po 3 do 4 kilogama. Danas Laurini kruh u krušnoj peć peku samo za slavlja, a nekad se to činilo svaki mjesec pa su ispečeni kruh spremali u škrinju i vadili po potrebi. Prije nego što su se udomaćile škrinje potrebna se količina kruha pekla jednom u tjednu.
Trik za uspješno pečenje kruha
Božica Horvat
Tradicionalnu krušnu peć sazidali su Horvatovi prije 10 godina. Uz staru opeku, za gradnju peći na starinski način koristi se još blato i pljeva, kako nam je to rekla baka Božica. Djeci je pokazala i trik za uspješno pečenje kruha. Kako kruh ne bi izgorio treba ga staviti u pravom trenutku, zato se nakon vađenja žara iz peći, dno peći pospe brašnom. Ukoliko brašno brzo pocrni, temperatura u peći je još previsoka i treba pričekati da temperatura padne. Kruh se u krušnoj peći peče oko sat vremena, no zbog polaska autobusa mali pekari nisu dočekali da se kruh izvadi iz peći.
Gostovanje kod Laurinih kao oblik izvanučioničke nastave, učiteljice PŠ Fodrovec organizirale su u povodu Dana kruha i Svjetskog dana hrane. Svjetski dan hrane obilježava se svakog 16. listopada od 1979. godine, a na poticaj članica Organizacije za prehranu i poljoprivredu (FAO).
Prije odlaska Laurinima, učenici su u školi imali kratku priredbu posvećenu kruhu, a počastili su se kolačima i pecivima koje su pripremile njihove majke i bake. Priredbi je prisustvovao i svećenik Krunoslav Detić. /Martina Poljak, 6.b; fotografije: Lidija Marinković/
Svećenik Krunoslav Detić s učenicima Fodrovca
Za domaći kruh treba nam…
Za pravi domaći kruh, bolji od onog iz trgovine u kojem ima svakakvih dodataka, potrebno je samo brašno, voda, sol i kvasac. Baka Božica tu je smjesu mijesila desetak minuta. Pripremljeno tijesto se potom sat vremena dizalo i onda završilo u krušnoj peći. Na sličan način može se napraviti i specijalitet perica. No, nju treba umijesiti s mlijekom. Tijesto se po receptu bake Božice potom puni smjesom sira i griza, te se odozgo premaže vrhnjem.
Poslovice o kruhu
Zrno po zrno pogača, kamen po kamen palača!
Kruha i igara!
Tko tebe kamenom, ti njega kruhom!
Iz “tog” brašna nema kruha!
Ne traži kruha nad pogačom!
Novinar “Večernjeg lista” potrudio se informirati nas da je osumnjičena spremačica muslimanka
Vijest da je pokradena punica predsjednika Ive Josipovića čuo sam u školi. Točnije, pročitali smo je nedavno u „Večernjem listu“, na satu razredne zajednice. U tekstu je pisalo da je predsjednikovoj punici s bankovne kartice ukradeno oko 20.000 kuna.
Pitate se zašto smo mi to čitali u školi i zašto ja sad o tome pišem. Nikako zato što se radilo o predsjednikovoj punici, niti zato što je ta pljačka po nečemu bila osobita. Nije bilo niti nasilja, novac je u nekoliko navrata podignut s kartice jer je osobi koja je novac podizala bio dostupan i PIN vlasnice kartice. Naš zadatak u školi bio je izreći svoje mišljenje o toj vijesti, točnije odgovoriti pokušava li ta vijest na neki način manipulirati čitateljima.
Nitko nije reagirao
No, da bih pojasnio mišljenje koje sam jedini u razredu izrekao kao odgovor na traženo pitanje, a zato sam još dobio i ovaj zadatak da sve i pismeno obrazložim, prepričati ću vam u potpunosti sadržaj vijesti. Naime, nakon što nam novinar potpisan samo inicijalima I.T. pojasnio način na koji je predsjednikova punica pokradena, dometnuo je i da je krađu izvršila spremačica koju je poslala agencija, a na traženje Tatjane Josipović, predsjednikove supruge.
Novinar u nastavku teksta ne iznosi ime i prezime spremačice, niti njene inicijale, ali potrudio se informirati nas da se radilo o ženi koja navodno nije hrvatska državljanka i muslimanske je vjeroispovijesti. Mene je upravo taj podatak zasmetao i smatram da novinar nije trebao istaknuti njenu vjeroispovijest jer njena vjeroispovijest s krađom nema nikakve veze. Zanima me, bi li novinar istaknuo njenu vjeroispovijest da je ona protestantkinja, katolkinja, židovske ili neke druge vjeroispovijesti. Mislim da je novinar postupio neprofesionalno i da takvo pisanje potiče na predrasude i širi mržnju jer nije lopov netko zato što je ove ili one vjeroispovijesti.
Na nekim satovima u školi su nas učili i da u medijima osim novinara postoje urednici koji određuju što će se objaviti, a što neće. Zato smatram da je i urednik napravio propust dozvolivši da se objavi tako napisana vijest.
Dobio sam zadatak i da provjerim jeli netko reagirao na navedeni tekst. Nažalost nigdje na internetu nisam pronašao niti da je neki drugi medij pisao o tome da je pokradena predsjednikova punica, a niti bilo kakvu reakciju na vijest iz „Večernjeg lista“. Mislim i da je žalosno to što nitko nije reagirao i nadam se da je to ne zato što se svi slažu s načinom pisanja novinara, već stoga što su listajući novine pažnju obratili samo na naslov, a nisu čitali tekst. /Luka Miklečić, 8.b/
“Rianbow Loom” od početka školske godine apsolutni su hit i među učenicima naše škole. Za one koji to još ne znaju “Rainbow Lom” originalni ja naziv za narukvice ispletene od gumica. U Hrvatskoj su jako popularne od ove godine, a 2011. izumio ih je Cheong Choon Ng iz Michigena u Americi. Kako smo to pročitali na stranici detinjarije.com, Cheong, inžinjer porijeklom iz Malezije, na njima se obogatio, a njegova je tvrtka samo tokom 2013. zaradila 44 milijuna dolara.
Cheong Choon Ng
Za sve je navodno “kriva” Cheongova kćerka s kojom je 2010. pokušao isplesti narukvicu. Kako pokušaj nije uspio, uz pomoć drvene table i konca za zube napravio je priručni mini-razboj. Godinu dana kasnije usavršio je svoj izum i pokrenuo posao, u početku u dnevnoj sobi. Detinjarije.com pišu i da je Cheong u posao uložio 20.000 dolara. Uskoro je posao prebacio u Kinu, a već za nekoliko mjeseci njegov se izum prodavao u više od 130 trgovačkih lanaca s igračakama širom Amerike. Set s gumicama i alatom za pletenje hit je i na Amazon.com, najpoznatijoj online trgovini.
Haljinu od gumica prodala za 291.000 dolara
No, od raznobojnih gumica može se osim narukvica izraditi i štošta drugo. Razne figurice, torbice, pa čak i haljina. Na stranici jabuka.tv pročitali smo vijest da je samohrana majka Helen Wright iz Walesa (Velika Britanija), napravila haljinu od gumica. Za njenu je izradu potrošila 20.000 gumica i oko 40 sati rada. Podnudila ju je na produju na eBay-u. Zatražila je 85 dolara, a na kraju ju je prodala za čak 291.000 dolara.
Neki popularnost tih narukvica koriste i kako bi zaradili preprodajući ih na crno. Pronašli smo podatak da su carinici, u srpnju, na aerodromu “Nikola Tesla” spriječili jedan pokušaj šverca i zaplijenili čak 6.000 paketića gumica. Švercala ih je jedna putnica u prtljazi.
„Rainbow Lomm“ popularne su i među poznatima, pa smo tako na internetu pronašli da ih nose princeza Kate Middelton, nogometš David Beckham, pjevačica Miley Cyrus i brojni drugi.
Pletenje dobro za motoriku
Mi gumice za izradu narukvica nabavljamo u kineskim trgovinama u Križevcima. Paketić od 200 gumica raznih boja zajedno sa heklicom i paketićem kopči za narukvicu košta 8 kuna, a za jednu tanku narukvicu, potrebno je oko 20-25 gumica. Puno djevojčica iz naše škole naučilo je izrađivati narukvice, a pod odmorom smo uočili da su tehniku savladali i neki dječaci. Klaudije Mažar jedan je od dječaka koji su usavršili tehniku pletenja. Kažu da je ova vrsta zabave dobra za razvoj motorike i kretivnosti, pa ako još niste krenuli u avanturu pletenja na Youtubu potražite neki od tutorijala za izradu ovih popularnih narukvica. /Mihaela Miklečić, 6.b; fotografije: S.L.; preuzeto s interenta/
Mirko Horvat, naj učenik po izboru učitelja prije tri godine, sad je učenik 3. razreda prirodoslovno matematičkog smjera Gimnazije Ivana Zakmardija Dijankovečkog u Križevcima. Narastao je i promijenio frizuru, ali ostao je jednako pedantan kao i u vrijeme osnovne škole, a sve je tip-top, kao da ste u apoteci, i u njegovoj kući gdje smo ga posjetili i s njim napravili blic intervju o svemu pomalo.
1
1. U osnovnoj školi najdraži predmet bila mi je kemija, a u gimnaziji su mi naj psihologija i biologija.
2. Najdrazi učitelji u osnovnoj bili su mi učiteljice Nataša Šmid i Ana Pengov, te razrednica Karolina Tomekovec.
5
3. Rado se sjećam odlaska na državno iz “Projekta građanin“.
4. Sada sam vrlo dobar učenik. U gimnaziji se mora učiti više nego u osnovnoj školi gdje se većina toga može zapamtiti u školi.
5. Hamlet mi je najdraža knjiga koju sam pročitao otkako sam u Gimnaziji.
6. Cijenim učitelje koji dobro objašnjavaju i ocjenjuju realno, a nije mi drago kad imaju ljubimce i za njih vrijede drugačiji kriteriji.
7. U školu u Križevce putujem busom s još dosta bivših učenika iz Orehovca.
8. U sadašnjem razredu najviše se družim s Hogarom Mergonom.
9
9. Jedva čekam maturalac i volio bih da to bude Španjolska. Super smo se proveli lani na izletu s razedom u Gardaland.
10
10. Volio bih studirati logopediju. To je moj prvi izbor, a drugi je Učiteljski fakultet.
11. Neko vrijeme sam u gimnaziji trenirao atletiku. Sad samo povremeno igram nogomet na igralištu u blizini kuće.
12. Omiljeni nogometni klubovi su mi Dinamo i Barcelona.
13.Messi mi je najdraži nogometaš.
12
14.Najbolja prijateljica još od djetinjstva mi je Tihana Crnčić. Ona sad pohađa Hotelijersko-turističku školu u Zagrebu.
15. Volim da je uredno u prostoru u kojem boravim. Povremeno pomažem u kućanskim poslovima, a najradije usisavam prašinu.
16. Izlazim svaku drugu subotu. Uglavnom u Latino.
17. Slušam različitu glazbu. Često i turbo folk, pogotova u vrijeme izlaska. Od folk pjevača sad su mi fora MC Stojan i MC Yankoo.
18
18. Od televizijskih serija povremeno rado pogledam “Lud, zbunjen, normalan”. U seriji mi je nadraži lik Izet kojeg glumi Mustafa Nadarević. Njega sam upoznao za posjeta našoj školi u Orehovcu i još čuvam njegov potpis.
19. Zelena mi je najdraža boja.
20.Omiljena društvena mreža mi je Facebook. Stavljanje statusa i selfija više mi nije zanimljivo. /Lorena Hubina, surađivala Ivana Vrbančić, 8.a; fotografije S.L. i preuzete s interenta/
