Prvog dana učeničke razmjene u sklopu ACES projekta “I tvog glas može biti dio rješenja” bili smo u Zagrebu
Ponekad kad idemo na izlete nismo baš oduševljeni posjetima muzejima, no muzej kojeg smo nedavno posjetili u sklopu ACES projeka „I tvoj glas može biti dio rješenja, mjesto je kojeg bih ponovno željela posjetiti. To je najnoviji zagrebački muzej, otvoren je u srpnju ove godine, a zove se Muzej iluzija.
U njemu smo prvog dana učeničke razmjene (3.12.), boravili s našim partnerima u projektu, učenicima iz OŠ „ Ivo Andrić“ iz Pranjana u Srbiji. Svi smo bili oduševljeni i još smo dugo nakon izlaska iz Muzeja pričali o izlošcima muzejskog postava.
Meni je najuzbudljivije bilo u kosoj sobi, gdje imate osjećaj kao da ste na brodu koji se ljulja na uzburkanom moru. Oduševile su me i sobe s ogledalima. Različito postavljena ogledala u jednoj od soba pružaju vam iluziju da su tegle s cvijećem na stropu, a čini se kao da ste i sami na stropu. U Muzeju možete provjeriti kako bi izgledali u tanjuru.
Jovana Žižović
Neka ogledala pružaju privid da se u sobi nalazi jako puno osoba iako ih je svega nekoliko, a neka da dvije osobe izgledaju kao jedna. U Muzeju su i iluzije za kojima ćete pružiti ruku misleći kako ćete ih dohvatiti, no kad to pokušate u ruci ne ostaje ništa. Takve
Miheala Miklečić isprobava iluziju mirage
iluzije u Muzeju su nazvali mirage.
Super bile i slike koje zovu hologramima. Npr. kad gledate psa izgleda poput pravog. Bilo je i nekih slika sa zastrašujućim motivima koje nestaju, pa se opet pojave. U Muzeju je i soba u kojoj možete izgledati veći ili manji, a postoji i soba s igračkama zagonetkama u kojoj se nažalost zbog nedostatka vremena nismo imali prilike duže zadržati.
Meni je u Muzeju iluzija bilo ludo i nezaboravno i zato vam preporučam da ga posjetite, nalazi se u u Ilici 72. /Antonela Štimac, 7.b; fotografije S.L./
Dvije Mihaele u jednojKosta Matijević i Dragan Nikitović u beskrajnoj sobiRavnatelj Stjepan Lučki, Sebastijan Orak i Dragan Nikitović u kosoj sobi
Sa Sandrom Maričić, urednicom emisije "Stigla je pošta"
Radio
Prilikom učeničke razmjene u sklopu ACES projekta “I tvoj glas može biti dio rješenja”, nekoliko puta sudionici projekta imali su priliku okušati se u istupima za medije. Prvog dana razmjene učenici i voditelji iz Svetog Petra Orehovca i Pranjana, govorili su za emisiju “Stigla je pošta”, Prvog programa HR .
Emisija traje 16.30 minuta, a u dijelu emisije od druge do sedme minute je razgovor s Kanom Halić Kordić, članicom Mreže mladih savjetnika pravobraniteljice za djecu. Emisija je dostupna na slijedećoj povezenici. /Uredništvo/
Predstavljanju prvog završenog uratka projekta “I tvoj glas može biti dio rješenja”, uz autora knjige prisustvovali su i naši prijatelji i iz Pranjana u Srbiji
Melissa Končar, M. Miklečić i A.M. Nemčić
Djevojčice su dobro čitale, imale su dobru dikciju i intonaciju, a sama knjiga je vrlo napeta i slušala sam je sa zanimanjem – rekla nam je to Melissa Končar, učenica Centra za odgoj i obrazovanje “Vinko Bek”. S njom smo razgovarali (3. prosinca), nakon druženja kojem su uz desetak slijepih i slabovidnih osnovnoškolaca i srednjoškolaca iz Centra prisustvovali i Siniša Cmrk, autor knjige “Nulti sat”, naši prijatelji iz Pranjana i nas šestoro orehovčana. Tom je druženju povod bio predstavljanje naše zvučne knjige “Nulti sat”, snimljene u sklopu projekta “I tvoj glas može biti dio rješenja”, kojeg provodimo pod pokroviteljstvom Akademije srednjoeuropskih škola (ACES).
Susret pun smijeha
Mi cure koje smo sudjelovale u snimanju knjige, bile smo ponosne kad nam je Melissa Končar dala komplimente za naše čitanje. Ponosne smo bile i tijekom cijelog druženja u Centru “Vinko Bek”, a posebno kad je autor knjige Siniša Cmrk rekao kako je iskreno ganut našom akcijom. Kad je to rekao, glas mu je zadrhtao i zašutio je, a mi smo taj dirljivi trenutak prekinuli pljeskom. Siniša, kako je rekao da ga zovemo, tada nam je ispričao da je vrlo emotivan i da su ga u osnovnoj školi ponekad zvali Sliniša jer se često znao rasplakati.
Ipak, na ovom druženju nije bilo suza već samo smijeha, a za to je zaslužan Siniša koji nam se svima svidio zbog svoje duhovitosti. Naše dojmove dijele i prisutni odrasli na ovom druženju “punom smijeha”, kako je to napisala profesorica Emina Šišić Anđelić, na web stranici Centra Bek. Dometnula je i ovo “a mi smo uživali sa Sinišom Cmrkom koji je bi baš onakav kakvog ga znamo…urnebesno zabavan!”. Treba spomenuti da ga oni malo odrasliji od nas, znaju kao voditelja nekad vrlo popularne televizijske emisije “Turbo Limach Show”. Iako se sad bavi pisanjem za sebe kaže da će se piscem zvati tek kad publika dobro primi barem tri, četiri njegove knjige, a zasada kad mu je objavljen tek “Nulti sat” sebe naziva pisateljem.
Stiže nastavak knjige “Nulti sat”
No, na druženju nam je otkrio da priprema drugi roman, nastavak “Nultog sata” i pozvao nas da mu pomognemo oko raspleta jednog od problema u knjizi. Naime, u drugom nastavku romana, glavni junak Bunt, kad dođe u posjetu baki u Đelekovec zaljubit će se u jednu Brankicu. – A što s njegovom curom Martom, kako bi vi to riješili – pitao nas je Cmrk i obećao nam da će u obzir uzeti naše prijedloge. Ukoliko se to desi u knjizi će pisati tko mu je pomogao u osmišljavanju raspleta tog problema.
Nećemo vam otkriti što smo sve mi predlagali, no zato ćemo vam reći da smo ga pitali jeli teško postati pisac. – Svatko od nas ima neki dar. Netko je darovit za matematiku, netko za vezati patiku, netko je darovit za rimu, netko za radit zimnicu s bakom u zimu, netko je darovit za kopat nos, netko dobro cvrkuće ko ptica kos, a netko dobro trči bos – odgovorio nam je prvo u rimi Siniša.
Zatim je dodao da svatko tko želi biti pisac mora imati dar. – Ali dar ne vrijedi ako nisi marljiv kao rudar u rudniku, upornost uobličava dar – rekao je Siniša. Dometnuo je da treba i puno čitati da bi se postalo pisac, a kao svoje uzore spomenuo je Ivu Andrića, a od dječjih pisaca Zvonimira Baloga, Paju Kanižaja i Luku Paljetka. /Mihaela Miklečić, 7.b; foto: S. L./
Rime po narudžbi
Cmrk je rime sipao i po narudžbi, pa je naš diktafon tako zabilježio i slijedeće. Kad je čuo Antonelino ime rekao je – Antonela pored prije svoje sjela, kruli joj u želučiću jer dugo nije jela.
Rimu je u času izmislio i po želji učenika Andreja iz Centra “Vinko Bek”. Andrej je rekao – zašto od marmelade nije kiša. Cmrk je na to odgovorio – Zašto od marmelade nije kiša pita se sad mali Siniša. Z ašto moja baka nije viša, zašto moja osoba sad nije tiša, e moj Andrej kad bi ja to znao ne bi me zvali Sintiša.
Majice projekta za nagrade
S. Cmrk uručuje majice učenicama iz “Vinka Beka”
Naše druženje u Centru “Vinko Bek” završili smo kratkim kvizom, koji nas je uvjerio da su učenici Centra pažljivo preslušali našu zvučnu knjigu.
Natjecateljice u kvizu: Melissu Končar, Ivanu Lovasić i Leu Lučić – za uspomenu na kviz i naše zajedničko druženje na kraju susreta darivali smo majicama projekta “I tvoj glas može biti dio rješenja”.
Martina Sokač, voditeljica projekta iz Srbije Dragana Babović, Dijana Kralj, ravnateljica Centra “Vinko Bek”, Jelena Drmanac psihologinja iz Srbije, Siniša Cmrk
Ena Belani – njen nastup poslušajte na poveznici ispod teksta
Ena Belani, dvanestogodišnja učenica OŠ „Vladimir Nazor“ bila je predstavnica Križevaca u „Zvjezdicama“, RTL-ovom glazbenom showu za djecu. Svestrana Ena, koja uz pohađanje glazbene škole, ide još i na dramsku grupu, uči talijanski, engleski i japanski, a voli i trčati, u „ Zvjezdicama“ je dospjela do četvrtfinala. S njom smo Glazbenoj školi Alberta Štrige razgovorali o tome kako joj je bilo u „Zvjezdicama“.
Kako to da si se odlučila prijaviti u „Zvjezdice“?
Prijavila sam se na nagovor roditelja i prijatelja.
Tko je bio tvoj favorit u emisiji?
Od samog početka moj je favorit bila Mia Negovetić. Nakon što sam ispala navijala sam za Miu i za Đanu Smajo.
Jeste li se imali prilike družiti sa članovima žirija?
Ne baš previše, ali smo se viđali. Najdraži od članova žirija bio mi je Enis Bešlagić. On nas je stalno zabavljao. Uz njega smo bili opušteni, veseli i nasmijani. On je jako zabavan. Ponovno sam i žiri i sve prijatelje iz „Zvjezdica“ imala prilike vidjeti nedavno na Vanninom i Mijinom koncertu u Lisinskom (24.11.). Prvi tren kad sam ih ugledala samo što mi suze nisu krenule jer su mi jako nedostajali.
Po čemu ćeš pamtiti nastup u „Zvjedicama“?
Nastupiti na tako ogromnoj pozornici za mene je bilo jedno prekrasno iskustvo, kao i trodnevno druženje s djecom koja poput mene vole pjevati. Zahvaljujući „Zvjezdicama“ putovala sam u Beograd gdje se emisija snimala. Tamo mi se sve svidjelo i sve ću dugo pamtiti, pa čak i ljutitu direktoricu hotela i njen izraz lica kad smo potrgali lift.
Što bi poručila onima koji se žele prijaviti u „Zvjezdice“?
Budućim Zvjezdicama prije svega želim sreću, da se lijepo provedu i postignu što bolje rezultate, ali i da se ne promijene zbog slave. /Mihaela Miklečić, 7.b; fotografije iz privatne
arhive E.B./
Marinko Marinkić, student zagrebačke ADU i član SKIG-a Gunja poučio nas kako rukovati s novom kamerom
Filmska grupa nakon 3 godine rada dobila je kameru i to zahvaljujući donaciji tvrtke BIOplinara organica – Kalnik 1 d.o.o, sredstvima škole i projekta „I tvoj glas može biti dio rješenja“ te donaciji UNICEF-a.
Nabavljena je kamera Panasonic HC-X1000 koja ima i mogućnost manualnog snimanja. Kako takve mogućnosti nisu postojale na kameri posuđivanoj za dosad snimljene filmove, u subotu 21. studenog, posjetio nas je Marinko Marinkić, student Akademije dramskih umjetnosti iz Zagreba i član Studija kreativnih ideja Gunja (SKIG).
Na trosatnoj radionici Marinkić nam je objasnio mogućnosti nove kamere i preporučio nam u u kojim situacijama koristiti pojedine funkcije kamere. Između ostalog doznali smo što je iris, čemu služi shutter speed, gain, white balans i još brojne druge snimateljske termine.
Od prosinca počinjemo vježbati snimati s novom kamerom kako bismo praktično usvojili ono čemu nas poučio Marinkić. /Marko Puškar, 6.b; fotografije: S.L./
U tjednu kad se obilježavala obljetnica stradanja u Vukovaru i u našoj školi odala se počast gradu heroju Domovinskog rata. Učinilo se to putem predavanja u svim razredima u vrijeme satova razredne zajednice, a predavači su bili učenici osmih razreda. U A smjeni o bitki za Vukovar govorile su učenice Tea Filipan i Veronika Međan, a u B smjeni govorili su učenici Petar Kos, Matija Kurpez i Matija Kušec.
Jedan od slajdova prezentacije učenika
Oni su pripremili i ppt prezentacije s puno fotografija o zbivanjima iz tog vremena u Vukovaru. Izdvajamo nekoliko podataka koji govore o strahotama koje su se 1991. dogodile u Vukovaru i njegovoj okolici. /Mihaela Miklečić, 7.b; fotografije: M.M. i S.L./
Izvor podataka su http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=65649 i http://www.jutarnji.hr/vukovar-18-11-1991—4004-branitelja–81-884-agresora/162600/
Podaci iz enciklopedije.hr :
– bitka za Vukovar vodila se od od 25. kolovoza do 18. studenoga.
– Vukovar su napadale jedinice JNA i paravojne srpske snage s približno 20 000 vojnika (još oko 30 000 vojnika bilo je angažirano u širem okruženju grada)
– na strani hrvatskih branitelja bilo oko 1800 boraca
– u borbama je na hrvatskoj strani bilo oko 2000 poginulih (od toga oko 1100 civila i 900 boraca)
– procjenjuje se da je na strani JNA i pridruženih snaga bilo oko 3000 poginulih, a uništeno im je oko 150
oklopnih vozila (od toga oko 90 tenkova i 30 transportera), oko 100 drugih vozila i nekoliko zrakoplova
(neke procjene navode i do 400 uništenih oklopnih vozila JNA)
Podaci iz jutarnji.hr :
– 1557 branitelja završilo je u logorima i zatvorima po Srbiji
– 2000 civila završilo u logorima po Srbiji
– 500 ljudi ubijeno ili umrlo u logorima u Srbiji
– 10.000 civila protjerano iz Vukovara nakon ulaska JNA i paravojske
– 54 djece mlađe od 10 godina poginulo je tijekom napada na grad
– 260 branitelja i civila ubijeno u masovnoj grobnici Ovčara
S filmom o Sebastianu Oraku, učeniku 6.b, završavamo predstavljanje učenika koji će sudjelovati u učeničkoj razmjeni u sklopu projekta “I tvoj glas može biti dio rješenja”. I ovaj kao i prethodne filmiće možete pogledati i na stranici bloga projekta “I tvoj glas može biti dio rješenja” na adresi https://acesvoice.wordpress.com/
Na tom blogu su i sve ostale informacije o projektu, a i kratki filmići o učenicima iz partnerske škole “Ivo Andrić” iz Pranjana. Njih šestero stiže nam 2. prosinca./Uredništvo/
Šestaš Marko Puškar u kratkom je filmu o sebi predstavio i Sveti Petar Orehovec. Neke je dijelove filma imao priliku sam i snimati, a posebno ga je zanimalo panoramiranje ili kako to snimatelji obično kažu švenkanje. /Uredništvo/
Ova dinamična emisija emitira se subotom u 11.40 na Trećem programu HRT-a
Sadašnji logo emisije Kokice
Za sve koje zanima film, emisija Kokice pravi je izbor. Ova dinamična emisija na način razumljiv nama djeci govori o filmu, i to kako sam doznala, još od 2003. Pretprošlu subotu (7. studenog), emitirana je jubilarna 500 emisija.
Zanimljivost ove emisije je i to što prati rad filmaša u osnovnim i srednjim školama, pa je tako u prošlotjednoj 501. emisiji emitiran prilog s učenicom iz OŠ Bartola Kašića. Ona je pričala o svom boravku na Giffoni film festivalu u Makedoniji, gdje je sudjelovala kao članica dječjeg žirija.
Razgovor s njom pratili su i isječci iz filma, njihove školske filmske grupe, Pričajmo glasnije, možda će nas čuti. Taj su film neki od naših filmaša imali prilike vidjeti cijelog na 53. Reviji hrvatskog filmskog stvaralaštva djece u Rijeci.
Jedna od redovitih rubrika u emisiji Kokice je i kino preporuka.
Stari logo emisije Kokice
U toj se rubrici predstavlja neki od filmova koji trenutno igraju u kinima. U prošlotjednoj emisiji govorilo se o filmu Dječak, a u rubrici posvećenoj nezaboravnim filmova bilo je riječ o filmu Carstvo sunca. U ovom ratnom filmu o djeci junacima rata glumio je i poslije vrlo popularan glumac Christian Bale. Njega možda znate iz filmova o Batmanu.
Emisija ima i nagradnu rubriku, a to je moja filmska kritika. Sudjelovati u toj rubrici mogu djeca i mladi, kojima je emisija prvenstveno i namijenjena, a nagradu osvaja filmska kritika izabrana za objavljivanje u Kokicama.
Emisija ima i nagradnu rubriku
Još jedna od zanimljivih rubrika je i Kokica pitalica, a u prošlotjednoj je bilo riječ o tome tko može biti član žirija na filmskim festivalima.
Meni se emisija Kokice sviđa, a ukoliko i vi želite biti među onima koji biraju što će gledati, a zanima vas film, budite pred televizorom subotom od 11.40. Emisija se emitira na Trećem programu HRT-a.
Ispod teksta je poveznica na kojoj možete pogledati kako je kampanju Birajmo što gledamo, podržala voditeljica Danijela Trbović. /Mihaela Miklečić, 7.b, fotografija preuzeta s interneta/
Neki su učenici posjetili i sajam InfoGamer i isprobali virtualne naočale
Popularni sajam knjiga Interliber, mi učenici 6.a i 6. b posjetili smo 11. studenog. Knjige po popularnim cijenama šarenile su s brojnih polica u ogromnim paviljonima, no tek nekoliko naših učenika kupilo je po knjigu ili dvije.
Dosta nas najduže se zadržalo na kineskom štandu. Tamo smo mogli naručiti da nam naše ime napišu na kineskom i naučiti igrati neke kineske igre. Na štandu u blizini učili smo pisati hijeroglifima.
Simulator igrice Need for speed
Nekoliko učenika odlučilo je posjetiti i sajam InfoGamer, za koji se plaćala ulaznica od 40 kuna. Jedan od posjetitelja Infogamera, sajma računalnih igara, bio je i Matija Kurpez. On je ispričao da je imao priliku isprobati Farming simulator. – U tom simulatoru kao da ste u traktoru. Bio sam i u jednom simulatoru u kojem je kao u automobilu, upravlja se volanom i sjedi u sjedalu poput onog u autu. U njemu se predstavlja igrica Need for speed. Super je bilo isprobati i virtualne naočale. S njima sam gledao dio filma Pingvini s Madgaskara, a te naočale omogućuju da i onaj tko kroz njih gleda bude jedan od likova u filmu. – rekao je Kurpez. Pohvalio nam se i da se slikao sa srpskim gejmerom Mudjom, dečkom koji ima svoj Yotube kanal na kojem govori o raznim igricama.
Nakon Interlibera u kinu City Centar gledali smo film Pustolovine Petra Pana: Putovanje u Nigdjezemsku. Većini nas to je bilo prvi puta da smo gledali film s 3D naočalama.
Gladni i žedni svoj boravak u Zagrebu završili smo posjetom McDonald’s-u. S nama su na izlet išle razrednica Silvija Ognjan Podolski i učiteljice Ines Bistrović i Brankica Raguž. /Helena Kralj, 6.a; fotografije preuzete s interenta/
