Home Blog Page 12

Upcycling nije isto što i recikliranje

0
Naši proizvodi s upcycling radionce

Na radionici šivanja torbi od starih traperica čuli smo za pojam upcycling i zato smo odlučili podijeliti ga s vama, čitateljima Klinčeka. S tim pojmom upoznala nas je voditeljica radionice tekstilna dizajnerica Snježana Horvatić koja se već godinama bavi vođenjem radionica upcyclinga, a prva iskustva s upcyclingom stekla je u Londonu gdje je studirala.

-Ovo što danas radimo, nije recikliranje tekstila ovo je upcycling, a to znači da neki predmet koji više ne koristimo pretvaramo u nešto drugo da bismo mu dali drugi život. Ova se riječ sad puno koristi, ali mogli bismo upotrijebiti i riječi prenamjena, redizajn ili kreativna oporaba.  Mi ove stare traperice koje više ne koristite pretvaramo u nešto drugo. Recikliranje podrazumijeva nešto drugo i ono je ponovna prerada nekih predmeta u nove materijale – rekla nam je Horvatić, a mi ćemo to još dodatno pojasniti.

Neke od traperica koje su na radionici 8. 2. poslužile za izradu torbi na gornjoj fotografiji

Na primjer, kad odvojeno skupljamo stari papir on će se u procesu recikliranja podijeliti na vrste, prati, miješati s vodom da bi se stvorila kaša, sušiti i valjati da bi bio spreman za izradu drugih predmeta, npr. papira za bilježnice, kartonske kutije i slično. Plastične boce će se rastaliti i od njih će se raditi novi proizvodi. Slično je i s metalnim predmetima, rastalit će ih i preraditi u nove predmete. Npr. potrganu zlatnu narukvicu netko će rastaliti i kasnije taj materijal prodati zlataru da možda on iz njega izradi prsten. Dakle, ovaj proces podrazumijeva razgradnju nekog proizvoda kako bi se prikupili  njegovi osnovni materijali.

Iako ne znače isto i upcycling i recikliranje važni su za zaštitu prirode i za dobrobit nas ljudi. Recikliranjem se smanjuje količina otpada na odlagalištima te emisija ugljika, a uglavnom se potroši i manje energije nego prilikom vađenja sirovina za stvaranje proizvoda.

Što se upcyclinga ili redizajna tiče i njime možemo smanjiti otpad, a to može biti i mogućnost za kreativce te za druženje i kvalitetno provođenje zajedničkog vremena. Baš tako je bilo i nama na subotnjoj radionici gdje smo se lijepo družile i bile kreativne te stvorile nove stvari iz nečeg što više ne koristimo. /Zara Slavi, 8. a; foto: S. L./

Od starih traperica osmašice izrađivale torbe i snimale video upute

0
Voditeljica Snježana Horvatić i polaznice radionice Elena Hubina, Ana Skrba, Zara Slavi i Lorena Črnek

Kad te vodi netko tko se razumije u šivanju sve ide bez većih problema, čak i kada pukne igla na šivaćoj mašini. Tako je bilo nama na radionici šivanja uz voditeljicu Snježanu Horvatić koja je u času spretno zamijenila potrganu iglu i stavila drugu.

Radionica je održana u subotu od 10 – 14 sati u školskoj knjižnici koja je privremeno pretvorena u  krojačku radionica. Uz dvije šivaće mašine, škarice, konce, krojački metar, nekoliko traperica, košulja, ostataka raznih materijala, knjižnica je stvarno izgledala poput krojačnice, ali i studio nekog influencera. Naime, dok smo izrađivali torbu i dvije male torbice za spremanje sitnica, naša je knjižničarka snimala svaki korak izrade jer smo za eTwinning „Fast vs sustainable fashion“ imali zadatak načiniti video upute poput onih koje snimaju influenceri.

Iako nemamo velikih iskustava sa šivanjem, voditeljica Horvatić koja je diplomirana tekstilna dizajnerica i često drži radionice djeci i odraslima, bila je strpljiva i znala nas je ohrabriti u pravom trenutku tako da  nam nije bio problem nešto rasparati pa sašiti ponovno. Sašile smo praktičnu torbu od gornjeg dijela jednih starih traperica, a za naramenice nam je poslužila stara kravata. U nju prilično toga stane, a moglo bi se u nju smjestiti i dvije male torbice sa zatvaračima koje smo također napravile. Obje su podstavljene, jedna ima lice od trapera, a druga od čipkanog tabletića. One su namijenjene za sitnice poput šminke ili za penkala i olovke.

Bile smo ponosne kad smo se na kraju s voditeljicom slikale s našim proizvodima. Na ovoj smo radionici imale priliku za kreativnost i maštovitost,  a voditeljica Horvatić upoznala nas je s jednim, nama novim pojmom. To je upcycling, a o njemu ćemo pisati u narednom članku. /Ana Skrba, Elena Hubina, 8. a; foto: S. L./

Voditeljica Snježana Horvatić i polaznice radionice Elena Hubina, Ana Skrba, Zara Slavi i Lorena Črnek

Francuska  zabranila reklamiranje brze mode

0
Paris - Izovr: Pexel

Kroz naš Erasmus+ projekt „Brza ili održiva moda“ istražujemo utjecaj brze mode na prirodu, ali i što se poduzima kako bi se smanjile posljedice brze mode. Pretražujući internet pronašli smo i neke ohrabrujuće aktivnosti koje potiče Europska unija.

Ilustracija – Izvor: AI Copilot

EU parlament se posljednjih godina sve se više bavi brzom modom te nastoji kreirati propise koji će utjecati na smanjenje tekstilnog otpada   i nadzora izvoza rabljenog tekstila. Cilj je tih mjera smanjivanje  ugljičnog otiska i utjecaj na okoliš. Jedno od takvih nastojanja je i ideja EU parlamenta da proizvođači odjeće, obuće i modnih dodataka moraju pokriti troškove odvojenog prikupljanja, sortiranja i recikliranja.  Jedna od mjera je i obaveza članica EU da od 1. siječnja 2025. odvojeno prikupljaju tekstil za ponovnu uporabu, pripremu za ponovnu uporabu i recikliranje. Razrađuju se i propisi koji uključuju nove zahtjeve eko dizajna za tekstil te zahtijevaju od proizvođača da da preuzmu odgovornost i djeluju kako bi minimizirali svoj ugljični otisak i utjecaj na okoliš.

Korak dalje u želji da zaštite prirodu, ali i da daju potporu proizvođačima održive mode otišli su u Francuskoj. Ta je zemlja poznata kao prijestolnica visoke mode i proizvođači takve mode imaju sve većih problema zbog onih koji u kratkim rokovima proizvode jeftinu odjeću od materijala loše kvalitete. To su neki od najvažnijih razloga zbog kojih je donji dom francuskog parlamenta lani u ožujku izglasao zakon o zabrani oglašavanja najjeftinijeg tekstila. Uz to  tim je zakonom određeno da će se naplaćivati ekološka naknada u iznosu od 5 eura po artiklu brze mode, a ta bi se naknada postupno trebala povećavati na iznos do 10 eura do 2030., ali ne smije iznositi više od 50 posto cijene artikla. Prema novom zakonu proizvođači će biti obavezni informirati kupce o ekološkom otisku odjeće koju su proizveli. Prikupljenom naknadom trebalo bi se subvencionirati proizvođače održive odjeće.

Nemamo informacije je li se ovaj zakon doista već počeo provoditi  jer smo u člancima koje smo pronašli na tu temu pročitali da ga treba još potvrditi i Senat odnosno gornji dom francuskog parlamenta. Međutim informacije da je Senat potvrdio zakon nismo pronašli, ali pokušat ćemo ih doznati od francuskih partnera u našem Erasmus+ projektu.  /Dora Babić, 8. a/

Započeli čitateljski izazovi za učenike razredne nastave

0
Učenici drugog razreda rješavaju kvizove

Uskoro proglašenje najuspješnijih natjecatelja

Posljednjih dana u knjižnici često pod odmorima viđamo mališane za računalima kako rješavaju kvizove. Oni sudjeluju u Čitalačkom izazovu. Ta je aktivnost namijenjena učenicima razredne nastave, a dio je projekta „Glasno i jasno: Put do čitalačke pismenosti“ Ovih dana kvizove rješavaju učenici drugih, trećih i četvrtih razreda, a prvašići će ih rješavati u četvrtom mjesecu.

U naredna dva tjedna svaki učenik bi trebao pročitati 10 slikovnica i riješiti 10 kvizova, a kad se zbroje bodovi u svakom razredu bit će proglašen najuspješniji natjecatelj. Danas smo neke od njih  pitali kako im se sviđaju slikovnice i kvizovi i jesu li nešto naučili čitajući ih.

Četvrtaši rješavaju kviz

Andreja Mrazović, 2. razred:Najviše mi se svidjela slikovnica “Tigijev novi dom”. Kvizovi mi se sviđaju, a iz svake slikovnice se nešto nauči. Iz slikovnice o Tigiju naučila sam koja je razlika između oporavilišta i rezervata za životinje.

Roko Štragelj, 2. razred:Danas sam rješavao kviz „Belin pokvareni obrok“. Iz te slikovnice naučio sam da bacanje plastike u šumu može naštetiti životinjama.

Viktorija Budin Radić, 3 razred: Neka pitanja su teška, ali ne sva. Jučer sam pročitala slikovnicu “Pod zemljom”. Jedna od riječi koju sam naučila iz nje je – magma.

Ivano Siladi, 3. razred: Najviše mi se svidjela slikovnica „Kako biti najjači“. Sad sam riješio kviz o slikovnici „Kako sjemenka klija“ i baš sam sretan što mi je svih 12 odgovora bilo točno.

Karlo Smoljanec Jug,3. razred: Upravo sam riješio kviz o slikovnici „Prestaje li vjetar ikad puhati?“.  Iz nje sam naučio što znači riječ vjetroelektrana.

Nika Zgorelec, 2.razred: Jako mi se svidjela slikovnica „Belin pokvareni obrok“, a otad znam što znači riječ obrok.

Tin Trušček,3. razred: Danas sam rješavao kviz „Kako sjemenka klija“. Pitanja uglavnom nisu teška.

Franjčević Lucija, 3.  razred: Sviđaju mi se kvizovi. Od slikovnica koje sam dosad pročitala najviše mi se svidjela „Kako biti najjači“

Marko Fagnjen, 4. razred: Danas sam riješio prvi kviz o slikovnici „Plastično more“. Iz nje sam naučio da more nije kanta za otpad. Moramo čuvati naša mora. /Margareta Ivšak, 5. a; foto: S. L./

Ženke bogomoljke često nakon parenja pojedu mužjake

0
Obična bogomoljka - Izvor: Wikidata by Charles J Sharp

Razlog zašto o bogomoljkama pišemo u rubrici neobično prije svega su njihove oči i navika hranjena nakon parenja. Naime, ovi kukci koji prednji par nogu drže uzdignute na način koji podsjeća na sklopljene ruke pri molitvi, imaju tri oka više nego većina životinja. Između dva velika složena oka imaju i tri manja, a njihovo vidno polje je 240 stupnjeva, dok je kod nas ljudi svega 190 stupnjeva. Veliko vidno polje korisno je za uočavanje opasnosti i potrage za hranom, a u tome im pomaže i to što svoju trokutastu glavu mogu zakretati za čak 180 stupnjeva.

Druga neobičnost ovog kukca, odnosno ženskih jedinki, jest što nakon parenja često pojedu muške jedinke, a s njima se sretnu jednom i to samo u vrijeme parenja. Jedno od objašnjenja  je da ženka to čini kako bi dobila dodatnu energiju potrebnu za razvoj jaja. Njih u jednom leglu, bogomoljka  izlegne 100-300. Pričvrsti ih na kamenje i grančice, a male bogomoljke izlegnu se u svibnju i lipnju.

Presvlačenje bogomoljke – Izvor: Wikipedia by Marino Linić

Postoji oko 2300 vrsta bogomoljki, a ona obična koja najčešće živi u Europi, može dostići dužinu do 15 cm. Tu dužinu mogu dostići ženske jedine, a mužjaci od 4-8 cm.  Još jedna zanimljivost koju smo pronašli o ovim kukcima je da su ženke fizički jače od mužjaka. 

Životni vijek obične bogomoljke je šest mjeseci. Mužjaci, ukoliko ih ženke ne pojedu, umiru obično dva tjedna nakon parenja, a ženke žive još dva mjeseca nakon oplodnje. Bogomoljke se hrane drugim manjim kukcima, a njihovi najveći neprijatelji su  gušteri, ptice i šišmiši.  Uglavnom vole topliju klimu i suha staništa, ali se mogu prilagoditi i drugim okolišima. /Margareta Ivšak, 5. a/

Našoj tenisačici Miji Kušec, najdraži su Marin Čilić i Dona Vekić

0
Naša tenisačica Mia Kušec

Servis joj je teži od forhanda i backhanda

Nastavljamo s predstavljanjem naših učenika koji se bave nekim aktivnostima u koje nije uključeno puno učenika naše škole.  Tenis je jedna od takvih aktivnosti, a njega u našoj školi treniraju samo sestre Mia i Tea Kušec. Kako Mia ide u naš razred, razgovarali smo s njom i doznali da je ona potaknula stariju sestru, šestašicu Teu, da ide na tenis.  Mijini roditelji ne igraju tenis, ali njoj se svidio dok ga je gledala na televiziji te je nagovorila roditelje da je upišu u školu tenisa. Otad je prošlo već četiri godine,  a Mia i dalje marljivo trenira u  Teniskom klubu Radnik Križevci.

Forhand je udarac u tenisu koji se izvodi dlanom okrenutim u smjeru upućivanja udarca. Backhand je teži udarac i reketom se zamahuje od lijeve prema desnoj strani. Postoji jednoručni ili dvoručni backhand, a ja ga obično izvodim dvoručno jer mi je tako lakše – stručno nam je objasnila Mia, dometnuvši da je njoj najteži dio igre servis jer se kod serviranja treba paziti na dosta pravila.

U razgovoru nam je rekla trenira tri puta tjedno. – Kad je hladno treniramo u balonu, a inače vani na igralištu. Na treninge u mojoj kategoriji obično dolazi još osmoro djece moje dobi. Sa svima  sam dobra i zajedno igramo prema uputama našeg trenera Kristijana Pižira, kojeg svi mi zovemo Kiki – kazala nam je Mia, čiji su uzori tenisači Dona Vekić i Marin Čilić.

Pitali smo je i kakvu opremu treba imati tenisač, a ona nam je rekla da  ima reket marke Babolat te da za trening ne trebaju neke specijalne tenisice. Dio opreme čine još i navlaka za reket te torba za stvari koje nosi na trening. Potrebna je i dobra volja roditelja koji je voze na trening i plaćaju mjesečnu članarinu za školu tenisa i na tome im je zahvalna. Mia je dosad sudjelovala samo na jednom turniru u Varaždinu, a nada se da će ih u budućnosti biti još prilika za sudjelovanje na turnirima. /Veronika Višak, 5.b; foto: privatna arhiva M. K./

Eleonora Črnek pohađa Tinker Labs

0
Eleonora Črnek u Thinker Labsu

Naša petašica Eleonora Črnek pohađa Tinker Labs te smo s njom razgovarali kako bismo doznali što tamo radi. – U Tinker Labs idem već treću godinu, a tamo učimo zanimljive stvari o znanosti. Na primjer na zadnjem susretu s voditeljicom Jasminom Vlahek učili smo o žabama pa smo u model žabe poslagivali njene kosti i organe. Učili smo o oplodnji žaba, što jedu… Smiješno je bilo kad smo pričali o tome kako obavljaju nuždu – rekla nam je Eleonora.

Ispričala nam je i da na Tinker Labs ide jednom tjedno i da se tamo s ostalim polaznicima druži jedan sat i petnaest minuta. Na radionicama ne uče samo o životinjama već i različite druge stvari iz područja matematike, biologije i fizike.  Prisjetila se i jednog susreta kad su vrtjeli kantu s vodom kako bi dokazali na koji se način voda iz nje neće proliti. Radili su i pokuse poput kemičara u kojima su koristili epruvete i različite sastojke poput sode bikarbone, octa… 

-Jako mi je zanimljivo dolaziti na Tinker Labs jer učimo kroz igru i pokuse. Mislim da će mi stvari koje sam tamo naučila osobito pomoći u biologiji i kemiji kad ih dobijem u sedmom razredu – ispričala nam je Eleonora, dodavši da se prostor Tinker Labsa nalazi u Križevcima u zgradi Poduzetničkog centra. /Elena Benčak, 5. b; foto: privatna arhiva E. Č./

Doprinos kružnom gospodarstvu možemo dati i skupljanjem boca

0
Ravnatelj Stjepan Lučki i učenici u jednoj od akcija utovara papira

Na sjednici Vijeća učenika u petak (31. 1. 2025.) razgovarali smo da bi skupljanje plastičnih boca mogla biti jedna od aktivnosti kojima bismo mogli doprinijeti nabavi učeničkih ormarića. Spominjući skupljanje boca ravnatelj Stjepan Lučki tom prilikom spomenuo je i termin kružno gospodarstvo  te smo u ovom članku odlučili objasniti što ustvari znači taj pojam.

Prema definiciji Europskog parlamenta kružno gospodarstvo je model proizvodnje i potrošnje koji uključuje dijeljenje, posudbu, ponovno korištenje, popravljanje, obnavljanje i reciklažu postojećih proizvoda i materijala što je dulje moguće. ( Umjesto pojma kružno gospodarstvo, često se koriste i pojmovi kružna ili cirkularna ekonomija.)

Ilustracija – Izvor: EU parlament

Ušteda sirovina samo je jedna od prednosti kružnog gospodarstva

Dakle, recikliranje proizvoda uz ostale nabrojene mogućnosti jedna je od mogućnosti produljenja životnog vijeka proizvoda koji omogućuje da se ne moraju koristiti nove sirovine. To doprinosi uštedi sirovina koje nisu neograničene. Nafta na bazi koje se proizvodi plastika za boce jedna je od takvih sirovina čije su zalihe ograničene. Drvo je također takva sirovina, a sječom šuma, koje su dom mnogim životinjskim i biljnim vrstama, smanjuje se bioraznolikost.

Zato bi bilo dobro kad je god to moguće popraviti neki proizvod ili ga reciklirati. Ukoliko se neki razredi odluče skupljanjem plastičnih boca dati  svoj doprinos akciji nabave školskih ormarića, oni će biti među onima koji daju doprinos kružnom gospodarstvu.

Od prvog siječnja naknada za povratak boca porasla je s 0,07 eur na 0,10 eur  pa se čini da bi prikupljanje boca mogla biti aktivnost kojom bi mogli prilično doprinijeti akciji za nabavu ormarića. Naravno, ukoliko se dobro organiziramo. /Ema Pacur, foto: S. L./

Skupljanjem papira u školi također doprinosimo kružnom gospodarstvu

U našoj školi redovito skupljamo papir, a učenici se rado odazivaju akcijama utovara papira. Akcijama skupljanje čepova od baca također smo doprinosili kružnoj ekonomiji, a isto tako nekim našim akcijama čišćenja šuma u kojima se iz prikupljenog otpada odvajao dio kojeg je moguće reciklirati.

Četvrtašica Kim Kuntić glumi u Lutkarskom kazalištu  „Petrica“

0
Prizor iz predstave Lutkarskog kazališta Petrica- foto: Mia Kuntić

Naša četvrtašica Kim Kuntić, voli glumiti, a ta joj se želja ostvarila nedavno kad ju je mama upisala u Lutkarsko kazalište „Petrica“ u Križevcima. Za to je kazalište doznala od učiteljice Ljiljane Picig i odmah je krenula nagovarati mamu da je upiše i oduševila se.

– U kazalištu učimo glumiti s lutkama na štapu i zijevalicama. Neke zijevalice radili smo sami, a naša voditeljica Tomislava Topolovec davala nam je upute i pomagala nam je. Bilo je zanimljivo raditi lutke zijevalice, a još više volim glumiti – rekla nam je Kim.

Kim Kuntić (treća s lijeva) i njeni prijatelji iz “Petrice”

Kim se tek nekoliko mjeseci druži s lutkarima u „Petrici“ i nastupala je u jednoj predstavi 16. 11. 2024. uz Noć kazališta. – U toj sam predstavi glumila više uloga bila sam komarac, kokoš te  strašilo i uživala sam – rekla nam je Kim.

Ispričala nam je i da je ona jedina članica iz naše škole i da na probe ide jednom tjedno.   – Lijepo mi je na probama, jedino je mali problem kad moramo držati teške lutke. Jedna od tih težih je krava – kazala nam je Kim. /Vanessa Kelemin, 5. a/

Morski psi tijekom živote izgube do 30.000 zuba i nemaju karijes

0
Izvor: Pexels- by-Ohcan

Mi ljudi tijekom života samo jednom mijenjamo zube. Mliječni zubi počinju nam padati negdje oko šeste godine, a od 6 – 21 trebalo bi nam izrasti najviše do 32 zuba ukoliko nam izrastu i svi umnjaci, ali to nije slučaj baš kod svih ljudi. Za razliku od nas neke vrste morskih pasa mogu kroz život vijek izmijeniti čak do 30.000 zuba.

Ovu zanimljivost pročitali smo u slikovnici “Maša i muzej” Sanje Pilić i tragom nje krenuli smo u istraživanje. Doznali smo da je to moguće zato što morski psi nemaju zube pričvršćene korijenom zuba za čeljust kao mi. Naime, njihovi su zubi postavljeni u mesnom tkivu i pričvršćeni su vezivnim tkivom, a to omogućuje lakše otpuštanje i zamjenu zuba. Zubi su im poredani u više redova, a oni obično koriste prvih par zuba. Ostali redovi su presavijeni prema unutarnjoj strani  čeljusti. Kada jedan zub iskoči, onaj u redu iza njega pomiče se prema gore kako bi zauzeo njegovo mjesto. Izgubljeni zub ponekad se može nadomjestiti za samo 24 sata. Njihovi zubi jako često ispadaju. Ponekad ostaju u plijenu ili ih gube u borbi s drugim morskim psima. U prosjeku oni navodno izgube jedan zub tjedno. Kako su morskim psima, zubi  oružje za prehranu, mogućnost brze zamjene zuba važna je prilagodba  za opstanak.

Izvor: Pexel – Clint Patterson

Na internetu smo  pronašli i podatak da ima više od 500 različitih vrsta morskih pasa, ali zubi nisu isti već izgled njihovih zubi ovisi o tome što jedu. Tako npr. veliki bijeli morski pas, ima šiljaste donje zube i trokutaste gornje zube. Takvi zubi pogodni su za rezanje velikog plijena (npr. kitova, dupina i velikih tuljana)  na manje komade jer morski psi ne žvaču već gutaju plijen.

Zanimljivost u vezi zubi morskog psa je i da oni ne mogu dobiti karijes. To je zato što zubi morskih pasa sadrže veliku količinu fluora. Da bi izbjegli karijes mi ljudi koristimo se zubnim pastama koje sadrže fluor. /Margareta Ivšak, 5. a /