Dok neki imaju potrebe oponašati neslane šale, kreativci stvaraju
„Clown Pranks“ ili na hrvatskom klaunovske šale, prema pisanju nekih medija u Americi su trend već dvije godine. Neki spominju da se klaunovi u Americi pojavljuju od kolovoza, a neki tvrde da bi pojavljivanje jezivih klaunova u Americi moglo imati veze s reklamiranjem filma „Ono“. Scenarij za taj film napisan po istoimenom romanu Stephana Kinga, u kojem je glavni lik klaun ubojica.
Jesu li te pretpostavke točne još se ne zna, no pouzdano se zna da su klaunovi koji su se pojavili kod nas u Hrvatskoj, imitatori trendova i to uglavnom maloljetnici. Jedan klaun uhićen je u Varaždinu jer je svoje sumještane plašio sjekirom. Četvorica uhvaćena kod Donjeg Miholjca, ljude su plašili jezivim glasanjem. Posljednji su, kako je 25. 10. izvijestila samoborska policija, uhvaćeni klaunovi u Samoboru. Ti su klaunovi plašili djecu kod samoborske OŠ Bogumila Tonija.
Svi uhićeni klaunovi, osim jednog 23-godišnjaka uhvaćenog kod Donjeg Miholjca, bili su maloljetni. No, dok neki imaju potrebu za imitiranjem trendova i neslanim šalama, neki imaju potrebu za stvaralaštvom i to onim filmskim.
Takva je bila i skupina djece okupljena na radionici igranog filma na nedavno završenom Dubrovnik film festivalu. Pod vodstvom mentora Jure Troje, oni su napravili zanimljiv film, zezalicu na račun pojave klaunova. Pogledajte kako to rade kreativci. /Mihaela Miklečić, 8.b; fotografije preuzete s interneta/
Mihaela prima priznanje za naš film “Okus doma, gost ACES-a”
Domaćini su bili izvrsni, vodili su nas i na Lokrum gdje smo se fotografirali na prijestolju iz serije “Igre prijestolja”
Slavni filmaši na filmskim festivalima šeću red carpetom, a ja sam na 5. jubilarnom Dubrovnik film festivalu (DUFF) priznanje za naš film primila na Mediterranean OLIVA Carpetu. Bilo je to baš uzbudljivo, kao što je to bio i cijeli četverodnevni boravak u Dubrovniku. Grad Dubrovnik me oduševio, a naši domaćini potrudili su se da vidimo što više od ovog krasnog grada, nekad i države koja se zvala Dubrovačka republika.
Domaćini su nam omogućili besplatnu posjetu muzejima, galerijama, čuvenim gradskim zidinama i Srđu. Posjet Srđu žičarom (obnovljenom 2010.), nakon četverominutne vožnje u narančastoj kabini doista se isplati, jer kad se dođe na vrh, na visinu od 405 metara predivan pogled na grad mami na fotografiranje. Napravili smo brojne fotografije kao i brojni turisti koji su tada s nama bili na Srđu.
Mihaela s organizatorima Mirom Bronzićem i Đive Galov
Naravno brojne fotke snimljene su i na gradskim zidinama čijih smo 1940 metara djelomično prošli po kiši. No, to nije umanjilo doživljaj kretanja na 25 metara visokim zidinama koje su na nekim mjestima široke i do 6 metara. Prekrasno je bilo i na izletu na otok Lokrum. Otok je pun zečeva i paunova koji se ne boje brojnih turista. Ipak veća atrakcija od mora, paunova i zečeva na ovom je otoku bio je Benediktinski samostan. Naime, u samostanu je od lani prijestolje iz čuvene serije Igra prijestolja (Game of throns) pa smo svi hrlili fotografirati se na ogromnom filmskom prijestolju.
Najviše naših i španjolskih filmova
Šetnja Stradunom (najdužom i najširom ulicom unutar gradskih zidina) koji je gotovo stalno bio prepun turista, posebna je atrakcija. Čula sam na Stradunu brojne strane jezike, jer posjetitelji su uglavnom stranci koji su se poput nas divili Onofrijevoj česmi, Orlandovom stupu i ostalim atraktivnim sadržajima smještenim na Stradunu. Kažu da bi bio grijeh otići iz Dubrovnika, a da se ne vidi Knežev dvor. Zato smo i mi iskoristili priliku i posjetili tu prekrasnu zgradu gdje natpis na latinskom “Zaboravite privatno i brinite se za javno” podsjeća da je zgrada nekad bila sjedište vlade i stan dubrovačkih knezova. ( Dubrovnik kako sam ga ja vidjela pogledajte u kratkom Kizoa filmiću http://www.kizoa.com/Movie-Maker-Video-Editor/d74250909k1675119o1l1/upoznajte-dubrovnik-s-mihaelom )
U neposrednoj blizini Kneževa dvora smješteno je i kino Sloboda u kojem smo u 3 dana pogledali 80-tak filmova u 7 festivalskih projekcija. Kako ovaj međunarodni festival okuplja mediteranske zemlje, prvi puta sam gledala filmove naših vršnjaka iz Francuske, Slovenije, Portugala, BIH, Grčke i Španjolske. Filmova iz Španjolske bilo je najviše, a bili su uspješni i s nagradama. Španjolci su dobili jednu nagradu i jedno posebno priznanje u kategoriji igranog i dokumentarnog filma. Portugalci su svoje dvije nagrade zaslužili za animirane filmove, Slovenci za film u otvorenoj kategoriji. Po jedno posebno priznanje osvojili su Grci i BIH. Grci za dokumentarac, a BIH za igrani film.
Grand prix za Hana, Hano, Hanice
Najava za naš film
Najviše nagrada ipak je završilo u Hrvatskoj, a samo je jedna dodijeljena filmašima osnovnih škola. Dobila ju je OŠ Stjepana Kefelje za dokumentarac Korita. Srednjoškolci su dobili 4 nagrade stručnog žirija i jednu nagradu publike. Najuspješniji pojedinac bio je samostalni autor Pavle Kocanjer iz Karlovca. On je dobio dvije nagrade. Nagradu u kategoriji igranog filma za film Kad padne mrak i u kategoriji dokumentarnog za film Dezertirani . (Njegove filmove možete pogledati na poveznicama ispod teksta.) Glavna nagrada Grand prix pripala je filmašima iz zagrebačkog kluba Blank za igrani film Hano, Hano, Hanice.
Primjetila sam da se puno filmova bavilo problemima vezanim uz video igre i otuđenost od stvarnog života, no mi u Dubrovniku nismo bili otuđeni. Puno smo se družili. Ja najviše s curama iz OŠ Rudeš, a s ostalim filmašima bolje sam se upoznala na filmskom kvizu kojeg smo igrali u timovima od 5 članova.
Instalacije od fotografija iz filma
Organizatori su se jako potrudili oko svega, pa tako i oko vizualnog dojma festivala. Ulaz u kino bio je ukrašen brojnim balonima, kao i pozornica kino dvorane. Posebno mi se svidjela instalacija, načinjena iz fotografija filmova u konkurenciji, a puno truda organizatori su uložili i u klipove kojima su najavljivani filmovi. Izvrsne su bile i plesne točke na otvaranju i zatvaranju festivala. Na otvaranju smo uživali u nastupu Plesnog studija Lazareti, a na zatvaranju u nastupu mladih stepera iz Plesnog studija “Step \’n\’ jazz”.
Miris kolača širio se školom prošli petak (21.10.) Uz obilje kruha i finih kolača, ali i nastup recitatora učiteljice Mirjana Škovrc, obilježili smo Dan zahvalnosti za plodove zemlje ili kako mi taj dan uobičajeno zovemo Dan kruha.
Nakon kratkog, ali slatkog programa velečasni Ivan Žufika posvetio je kruh, pogače i kolače koje su nam za ovaj dan napravile naše majke i bake. /Klaudije Mažar, 8.b; foto:K.M./
Jučer pristigli kemijski zahodi hit među učenicima
Županija će osigurati potrebna sredstva za sanaciju naše popucale školske zgrade. Prilikom obilaska oštećenih dijelova škole danas su to ravnatelju Stjepanu Lučkom, potvrdili župan Darko Koren, njegov zamjenik Ivan Pal te Branka Cuki pročelnica Upravnog odjela za obrazovanje, kulturu, znanost sport i nacionalne manjine.
Radi sanacije naše škole spremni su i na rebalans proračuna. Hoće li županijski proračun trebati mijenjati ili će za sad predviđenih 500.000 kuna biti dosta, znati će se tek kad se načini projekt sanacije. No, prije projekta mora se izraditi geomehanički elaborat radi čega je danas započelo geomehaničko istraživanje tla. Očekuje se da će istražni radovi biti završeni za 2 do 3 dana, a potom će se izraditi već spomenuti elaborat.
Današnjem sastanku sa županom i njegovim suradnicima prisustvovalo je i nekoliko članova Školskog odbora, dio Vijeća roditelja, ali i nekoliko roditelja koji su načuli za sastanak, a zabrinuti su zbog situacije sa školskom zgradom. Svi oni imali su se prilike uvjeriti da je od jučer zabranjen pristup oštećenim dijelovima zgrade i da su učenicima i djelatnicima na raspolaganju kemijski zahodi. Naime, kako je dio školske zgrade zatvoren ne mogu se koristiti ni sanitarni čvorovi. Kemijski zahodi jučer i danas bili su hit među našim učenicima i puno je učenika išlo vidjeti kako izgledaju. – Dobro je ne smrdi i ima papira, ali vidjet ćemo kako će biti kad će se zahodi više koristiti – rekla nam je jedna sedmašica.
Od 1. 11. jutarnja smjena počinje od 7.35
Kako su učionica hrvatskog jezika i mala škola u oštećenom krilu zgrade, od idućeg tjedna nastava će počinjati u 7.35, a kao što smo već napomenuli nulti satovi će postati sedmi satovi, te će nastava za popodnevnu smjenu trajati do 18.40. Prema riječima ravnatelja Lučkog, protiv takve organizacije nastave na roditeljskom sastanku održanom u petak (21. 10.) izjasnilo se oko 10 posto roditelja. Njihovo je mišljenje da je potrebno zatvoriti cijelu školsku zgradu i da nastavu treba organizirati u drugim školama. Ipak većina roditelja poduprla je prijedlog da se nastava organizira u školi.
Izrazivši mišljenje da trenutno nema neposredne opasnosti za učenike, održavanje nastave u našoj školi podržali su i predstavnici Županije na današnjem obilasku škole. No, zaključeno je i da se nastavlja s poduzimanjem svih potrebnih aktivnosti radi sanacije oštećenja.
Dok se sanacija ne provede učenici ne smiju zalaziti u oštećeno krilo zgrade. Zato su na hodnicima postavljene prepreke i obavijesti s upozorenjima. /Ema Koretić; foto: S.L./
Na šestodnevnoj radionici bili su filmaši Marko Puškar i Luka Furmeg
Da je burek samo s mesom, ali ne i sa sirom jer se to jelo zove sirnica, bila je najčešća tema zezancije na radionici 9. Malog DOKU-arta u Bjelovaru. Razlikovanju bureka i sirnice podučavala nas je ekipa iz Bjelovara i Zagreba. Čak se kod isprobavanja tona na mikrofonima umjesto onog uobičajenog 1,2,3 najčešće govorilo burek.
No, nismo se mi u Bjelovaru samo zafrkavali. Većinu vremena na radionici smo marljivo radili. Snimajući portret nas sudionika radionice (bilo nas je ukupno 17) učili smo zašto prilikom premještanja kamere uvijek treba provjeriti libelu. Učili smo i što je to white balans, kako dobro švenkati i zumirati, što je to zlatni rez, kako postaviti rasvjetu kad snimamo ljude u zatvorenom prostoru …. O procesu snimanja učili smo od vrsnog snimatelja Borisa Poljaka, a voditelj Damir Čučić objašnjavao nam je o čemu sve treba voditi brigu prilikom izrade dokumentarnog filma.
Voditelj Boris Poljak i Marko Puškar
U naš smo radionički film uvrstili i neke kadrove koje smo za vježbu morali snimiti kod kuće, te više onih koje smo snimali u Bjelovaru. Snimanje tih kadrova bilo je jako zanimljivo jer smo se međusobno upoznavali simajući ih. Svako je morao pričati o sebi, svojoj obitelji, hobijima… Najzanimljivije je bilo kad smo neke izjave snimali sami bez voditelja, ali tad smo se previše smijali. Zato se malo od tada snimljenih materijala moglo upotrijebiti za film. Shvatili smo to prilikom montiranja filma.
U montaži je glavni bio Ivan-Stjepan Keto, pomoćnik naših voditelja i jedan od članova čuvenih SKIG-ovaca. To je Udruga Studio kreativnih ideja Gunja, čiji filmaši godinama dobivaju brojne nagrade na festivalima, a veliki broj njih nakon završetka srednje škole nastavlja studirati filmsku montažu, snimanje ili neki drugi smjer na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.
Voditelji Boris Poljak, Damir Čučić i radioničari
Pobijedila “Naša Seve”
S voditeljima smo i analizirali naše filmove, tj. one izabrane za sudjelovanje na Malom DOKU-artu. Što se našeg filma tiče, voditelji Čučić i Poljak pohvalili su njegov sadržaj, a napomenuli su da ubuduće pripazimo da titlovi idu i preko fotografija ukoliko tada ide i zvuk.
Filmovi, nas sudionika radionice, (selektori su odabrano 8 filmova od 40 prijavljenih), prikazani su zadnji dan radionice u bjelovarskom kinu, zajedno s našim radioničkim filmom. Tada su dodijeljene i nagrade, a glavna Grand prix dodjeljena je filmu “Naša Seve“, naših kolegica iz škole OŠ Tomaša Goričanca Mala Subotica.
To je vrlo zanimljiv film o učenici Romkinji, sudionici državne smotre LiDrANo. Na toj Smotri je učenica Severina sve osvojila izvrsnim recitiranjem na kajkavskom dijalektu. Žiri Malog DOKU-arta, kako nam je to rekao član žirija Boris Poljak, oduševila je još više svojim razmišljanjima o životu.
Zanimljive dokumentarne filmove gledali smo i svako večer u bjelovarskom kinu. Ti su filmovi prikazivani u sklopu velikog DOKU-arta. Nama se najviše svidio odlični film „Sindrom 17“, kojeg će članovi naše filmske grupe uskoro imati prilike vidjeti na filmskoj. / Marko Puškar, 7.b, Luka Furmeg, 6.a; foto: S.L./
Da je epitaf natpis na nadgrobnom spomeniku naučili smo na terenskoj nastavi 14. 10. prilikom posjete zapadnoj Slavoniji. Na istraživanje tog pojma potaknuo nas je umirovljeni brigadir Željko Topolovec, jedan od naših suputnika na ovom stručno edukacijskom izletu, kojeg je za izvrsne učenike povijesti nekoliko škola sa križevačkog područja organizirala Udruga „Hrvatski vitezovi – ratni veterani ’91“.
Zadatak smo dobili odmah na početku puta, pa smo u autobusu guglali značenje tog pojma i potom tražili „Epitaf vojniku koji je pao u času potpisivanja primirja“. To je epitaf čuvenog pjesnika Grigora Viteza, a baš taj epitaf naša razredna kolegica Mihaela Miklečić recitirala je kod spomen obilježja „Trokut“ .
To je bio vrlo emotivan trenutak jer smo od brigadira Topolovca doznali da je dan prije potpisivanja primirja (2. siječnja 1992.) poginuo i križevački branitelj Dalibor Palčić. Njemu i svim ostalim braniteljima kod spomen obilježju „Trokut“ zapalili smo svijeće.
Na ovom izletu posjetili smo i Mauzolej u Drauvaru te selo Kusonje. U tom selu 8. rujna 1991. poginulo je 20 hrvatskih branitelja, a taj je događaj bio inspiracija za film „Broj 55“. Film je režirao Kristijan Milić, a 2014. godine je na Pulskom filmskom festivalu dobio glavnu nagradu, Veliku zlatnu arenu za najbolji film.
Zanimljivo i poučno bilo je i u „Muzeju vojne i ratne opreme“ u Pakracu gdje smo imali priliku vidjeti razne vrste oružja i uniformi. S nama su u Slavoniji bili učitelji Darko Kožar i Ivana Španić. /Klaudije Mažar, 8.b; foto: K.M./
Epitaf vojniku koji je pao u času potpisivanja primirja
“Vijest je letjela brže od ptice
Brže od vjetra
Brže od munje,
Gugutala je od sreće u eteru.
I stigla je prekasno.
Za one koji su pali uvijek je prekasno.
A da je stigla samo pola sata ranije, on bi bio živ.
Rukovao bi se s drugovima i smijao.
Da je stigla dan ranije, mnogo bi njih još ostalo živih.
Da je stigla mnogo mnogo ranije, mnogo mnogo
bi ih još ostalo živih.
Trebalo je vijest poslati mnogo mnogo ranije,
Prije no što su počeli padati mrtvi.”
Nakon informacija o problemima sa statikom dijela zgrade matične škole potvrđenih od strane stručnjaka statičara (o čemu smo pisali u prethodnom tekstu u rubrici Povećalo), škola nastavlja poduzimati potrebne mjere. U skladu s prijedlozima stručnjaka, jedna od tih mjera je da se nastava ne održava u krilu zgrade gdje su vidljive napukline (krilo zapadno od dilatacije gdje se nalazi predlškola, a na katu učionica hrvatskoga jezika) odnosno gdje je upitna statika.
Zato su se proteklih dana nastavnici izjašnjavali o mogućim varijantama održavanja nastave i u nekim drugim prostorima. No, prema rezultatima izjašnjavanja najviše učitelja izjasnilo se za varijantu da se sva nastava ipak održava u našoj školi, ali na način da se ne održava u problematičnom krilu zgrade. Ta varijanta podrazumijeva da nastava počinje u 7.15 ujutro. Druga bi smjena započinjala kao i dosada u 13.15, s tim da bi dosadašnji nulti satovi postali sedmi satovi, te bi nastava za učenike koji prema rasporedu imaju nulti sat trajala do 19.10, a ne kao dosad do 18.20.
Potrebno nabaviti kemijske zahode
O prijedlozima nove organizacije nastave u petak će biti obaviješteni i svi roditelji. Roditeljski sastanci sazvani su u dvije grupe. Prva grupa imat će roditeljski sastanak u 17.30, a druga u 18.30, a roditeljskim sastancima prisustvovati će i ravnatelj Stjepan Lučki.
Moguće je da će nastava već od idućeg ponedjeljka počinjati u 7.15. No, za to je potrebno osigurati i određene preduvjete. Neki od potrebnih preduvjeta su: utvrđivanje novog rasporeda prijevoza, financije ali i osiguranje zamjene za postojeće sanitarne čvorove. Naime, kako su zahodi smješteni u krilu zgrade za kojeg su stručnjaci predložili da se ne koristi, škola mora nabaviti tzv. kemijske zahode.
Kad će se započeti s radovima na sanaciji školske zgrade još se ne zna, no Klinček će pratiti situaciju i o svemu pravovremeno izvještavati. /Uredništvo; fotografija preuzeta s interneta/
U lipnju je pokrenut portal koji djeci, roditeljima i učiteljima pruža brojne sadržaje vezane uz kritičku i učinkovitu upotrebu medija
Da neka djeca šalju drugima svoje nage fotografije i da one ponekad završe na internetu i budu dostupne svima, za takve se slučajeve često se čuje kao i za slučajeve kad nekoliko djece napada nekog i to snima mobitelom i kasnije tu snimku objavljuje na internetu. Mnogo je još različitih aktivnosti koje se njihovim „autorima“ čine tek kao zezancija, a onima koji su meta tavkih „pošalica“ mogu biti izvor brojnih trauma. Zato je potrebno učiti kako funkcioniraju mediji, kako nas oni mogu manipulirati, ali i kako nam mogu postati saveznici. Priliku da takve stvari doznaju djeci, roditeljima, ali i učiteljima pruža internetski portal medijskapismenost.hr Portal je proizišao iz kampanje Agencije za elektroničke medije i UNICEF-a „Birajmo što gledamo“ (o toj smo kampanji pisali na
https://www.klincek.com/?p=7568). Osnivačima u kreiranju sadržaja portala pomažu još i Akademija dramske umjetnosti, Fakultet političkih znanosti u Zagrebu, Hrvatski audiovizualni centar i Hrvatski filmski savez.
Portal je vrlo pregledan i svi su sadržaji raspoređeni u slijedećim rubrikama: Mediji, Edukacija, Teme, Preporuke i Pojmovnik. Zasad je najviše podrubrika u rubrici Mediji gdje su različiti sadržaji uvršteni po vrstama medija. Jedna od podrubrika je i Oglašavanje, a tu su okupljeni sadržaji koji obuhvaćaju teme uz reklame. Tamo smo uočili i vrlo zanimljiv tekst o tome kako reklame mogu ugroziti samopoštovanje pa čak i zdravlje.
Rubrika Edukacija podijeljena je na podrubrike namijenjene roditeljima, djeci i učiteljima koji ovaj portal mogu koristiti kao izvor za pripremu satova s učenicima na temu medijske pismenosti. Neke teme daju i konkretne savjete npr. kako spriječiti elektroničko nasilje u školi.
Svima, a posebno učiteljima može poslužiti rubrika Teme gdje su obrađeni sadržaji poput sigurnosti na internetu, mediji i dječji razvoj, stereotipi i nasilje u medijima. U rubrici Preporuke objavljuju se preporuke različitih medijskih sadržaja. Jedna od tema u toj rubrici je npr. preporuka za gledanje animiranog filma Izvrnuto Obrnuto, koji roditeljima i djeci može biti uvod u razgovor o osjećajima.
Što je cyberbulling, adaptacija, flaming i brojni drugi pojmovi vezani uz medije može se potražiti u rubrici Pojmovnik.
Zanimljivo je napomenuti da su suradnice portala Bojana Gregorić i Maja Vučić, UNICEF-ove veleposlanice dobre volje, neki poznati novinari npr. Marija Miholjek, ali i prvobraniteljica za djecu Ivana Milas Klarić.
Portal je s radom krenuo u lipnju 2016., preporučamo vam da ga pratite. / Mihaela Miklečić, 8.b; fotografije preuzete s interneta/
Nema potrebe da načelnik Općine Kalnik piše županu o “urušavanju” školske zgrade OŠ Sveti Petar Orehovec jer Županija je s problemom upoznata i aktivnosti u vezi rješavanja navedenog problema već su u tijeku. Ravnatelj škole Stjepan Lučki i Općina Sveti Petar Orehovec informirali su nadležne u Županiji o problemima u vezi pucanja zgrade i 13. rujna u školi su bili statičari i geomehaničari. Međutim, njihov izvještaj stigao je nakon mjesec dana, točnije 13. listopada.
Činjenica je da se već neko vrijeme pojavljuju pukotine na školskoj zgradi, no čim je to uočeno nadležne službe u Županiji su informirane, a ponovno je to učinjeno ljetos nakon što je pala žbuka s dijela stropa u hodniku na katu te nakon što je poplavljena učionica povijesti zbog pucanja slavine. Županija je nakon toga angažirala statičare, a u jučer prispjelom izvješću statičari su utvrdili slijedeće: “Prema utvrđenim konstruktivnim oštećenjima, a do izvedenih geomehaničkih radova i radova na sanaciji klizišta, bilo bi najbolje ne koristiti dio zgrade zapadno od izvedene dilatacije”.
Statičari su u svom izvješću napisali i da je “do izrade geomehaničkih istražnih radova i izrade projekta sanacije klizišta i izrade projekta sanacije oštećenja zgrade potrebno odmah izvesti slijedeće radove:
– Izvesti sustav odvodnje oborinskih voda i svu oborinsku vodu odvesti od temeljne konstrukcije zgrade
– Postojeći dimnjak centralnog grijanja je bitno nagnut i ukoliko dođe do daljnjih pomaka uzrokovanih klizištem, moguće je rušenje istog što predstavlja veliku opasnost za sigurnost učenika
– Hitno je potrebno provjeriti statički proračun temelja centralnog dimnjaka i izvršiti rekonstrukciju temelja dimnjaka, no najbolje bi bilo srušiti dimnjak i izvesti limeni fasadni dimnjak uz zapadno pročelje zgrade
– Na mjestima gdje cijevi vodovodne instalacije i instalacije grijanja prelaze preko izvedene dilatacije potrebno je ugraditi dilatacione lire ili adekvatne kompenzatore koji omogućuju dvostrani dilatacioni pomak, jer može doći do puknuća cijevi instalacije i velikih šteta”.
Čim je izvještaj statičara pristigao sazvan je Školski odbor te Vijeće roditelja. Na Školski odbor koji će se održati u ponedjeljak 17. 10. pozvani su i nadležni iz Županijskih službi. Nakon navedenih sastanaka odlučit će se koje će se mjere poduzeti i hoće li se nastava za učenike koji su smješteni u tom dijelu zgrade privremeno odvijati u nekom drugom prostoru. /Uredništvo; foto: S.L./
Učionica hrvatskog jezikaUčionica hrvatskog jezika
Nagrada stručnog žirija donosi jednom našem učeniku boravak na sedmodnevnoj radionici u srpnju u Kraljevici
Nagrada stručnog žirija donosi jednom našem učeniku boravak na sedmodnevnoj radionici u srpnju u Kraljevici
Sebastijan Orak – prima nagradu stručnog žirija
S 54. Revije hrvatskog filmskog stvaralaštva djece vratili smo se s dvije nagrade u kategoriji reportaže. Prvu nagradu za naš film „Okus doma- gost ACES-a“ dodijelio nam je međunarodni dječji žiri, a drugu nagradu stručni žiri. – Ideja da se različite kulture prikažu kroz osjetilo okusa, odnosno kroz hranu, a da to istovremeno bude i zabavno i poučno zaslužuje sve naše simpatije – napisao je stručni žiri u obrazloženju nagrade. Slaven Zečević, jedan od selektora, u Revijskom je katalogu za naš film napisao slijedeće : Hrana je važan dio našeg identiteta, našeg karaktera, stoga priča o izbjeglicama koji kroz hranu održavaju sjećanje na svoju izvornu kulturu ima smisla. Jasan novinarski pristup i zanimljivi sugovornici čine ovu reportažu informativno preciznom.
Uz diplome koje smo dobili od oba žirija, nagrada stručnog žirija našoj filmskoj grupi omogućit će i sedmodnevni boravak na filmskoj radionici u Kraljevici za jednog učenika i to krajem srpnja.
Nagrađeni u kategoriji reportaže
Osim uzbudljivih trenutaka s proglašenja nagrada, Reviju u Makarskoj pamtiti ću i po stresnim trenutcima kad sam dječjem žiriju morao odgovarati na pitanja o našim filmovima. Nije to baš lako, pogotovo stoga što su nam pitanja postavljali na engleskom. Srećom da je prevoditeljica pomagala i naše odgovore prevodila na engleski kako bi članovi dječjeg žirija, djeca iz Italije, Makedonije i Alabnije, mogla razumjeti što smo mi rekli. Iz istog razloga su i svi naši filmovi prevedeni na engleski. Bio je to veliki posao za Hrvatski filmski savez jer je trebalo prevesti čak 83 filma. Naime, toliko su filmova od gotovo 200- tinjak prijavljenih, selektori izabrali za sudjelovanje na Reviji.
Animacija s kestenima i kukuruzom
Izabrane filmove gledali smo na 7 revijskih projekcija. Među brojnim filmovima meni se posebno svidio film vrbovečkih filmaša Cajke. To je dokumentarac koji predstavlja različita stajališta o vrlo slušanoj muzici posljednjih godina. Svidio mi se i film (Ne) sretan pad, filmaša iz OŠ Rudeš. Njihov film govori o nespretnom padu na školskom hodniku koji protagonistici filma donosi ljubav. Ne baš sretnu jer se dječak koji ju je zamijetio prilikom pada stalno zaljubljuje, ali se srećom na kraju ispostavi da je sve bio san .
U Makarskoj je prikazan i naš film “Šišmiš”
Bilo je još puno dobrih filmova, i to ne samo dokumentaraca i igranih već i animiranih. Od animiranih jako mi se svidio nagrađeni Wake me up, filmaša iz Škole animiranog filma Čakovec. Taj film vizualizira pjesmu sastava Clone Age. Valja spomenuti da je osim klasične crtane forme, bilo i dosta animiranih filmova u formi stop animacije. Osim plastelina i lego kockica, što je bilo najčešće, vidjeli smo i jedan animirani u kojem su glavni rekviziti bili kesteni, a klip kukuruza koji je postao svemirska letjelica, na kraju se pretvorio u kokice.
Uz mnoštvo dobrih filmova razlog za pamćenje filmske Revije u Makarskoj su i prijatelji s kojima sam se družio za četverodnevnog boravka u Makarskoj. Posebno ću pamtiti ekipu iz Zagreba i Čakovca, a volio bih da i mi i oni ponovno snimimo dobre filmove i vidimo se na narednoj Reviji, kojoj će iduće godine domaćin biti grad Sisak. /Sebastijan Orak, 7.b; foto:S.L./
Svi uhićeni klaunovi, osim jednog 23-godišnjaka uhvaćenog kod Donjeg Miholjca, bili su maloljetni. No, dok neki imaju potrebu za imitiranjem trendova i neslanim šalama, neki imaju potrebu za stvaralaštvom i to onim filmskim.
