Stručna ekskurzija

Da je epitaf natpis na nadgrobnom spomeniku naučili smo na terenskoj nastavi 14. 10. prilikom posjete zapadnoj Slavoniji. Na istraživanje tog pojma potaknuo nas je umirovljeni brigadir Željko Topolovec, jedan od naših suputnika na ovom stručno edukacijskom izletu, kojeg je za izvrsne učenike  povijesti nekoliko škola sa križevačkog područja organizirala Udruga „Hrvatski vitezovi – ratni veterani ’91“.

Zadatak smo dobili odmah na početku puta, pa smo u autobusu guglali značenje tog pojma i potom tražili „Epitaf vojniku koji je pao u času potpisivanja primirja“. To je epitaf čuvenog pjesnika Grigora Viteza, a baš taj epitaf naša razredna kolegica Mihaela Miklečić recitirala je kod spomen obilježja „Trokut“ . 

To je bio vrlo emotivan trenutak jer smo od brigadira Topolovca doznali da je dan prije potpisivanja primirja (2. siječnja 1992.) poginuo i križevački branitelj Dalibor Palčić. Njemu i svim ostalim braniteljima kod  spomen obilježju „Trokut“ zapalili smo svijeće.

Na ovom izletu posjetili smo i Mauzolej u Drauvaru te selo Kusonje. U tom selu 8. rujna 1991. poginulo je 20 hrvatskih branitelja, a taj je događaj bio inspiracija za film „Broj 55“. Film je režirao Kristijan Milić, a 2014. godine je na Pulskom filmskom festivalu dobio glavnu nagradu, Veliku zlatnu arenu za najbolji film.

Zanimljivo i poučno  bilo je  i u „Muzeju vojne i ratne opreme“ u Pakracu gdje smo imali priliku vidjeti razne vrste oružja i uniformi. S nama su u Slavoniji bili  učitelji  Darko Kožar i Ivana Španić. /Klaudije Mažar, 8.b; foto: K.M./

Epitaf vojniku koji je pao u času potpisivanja primirja

“Vijest je letjela brže od ptice
Brže od vjetra
Brže od munje,
Gugutala je od sreće u eteru.
I stigla je prekasno.

Za one koji su pali uvijek je prekasno.

A da je stigla samo pola sata ranije, on bi bio živ.
Rukovao bi se s drugovima i smijao.
Da je stigla dan ranije, mnogo bi njih još ostalo živih.
Da je stigla mnogo mnogo ranije, mnogo mnogo
bi ih još ostalo živih.

Trebalo je vijest poslati mnogo mnogo ranije,
Prije no što su počeli padati mrtvi.”

Grigor Vitez